CHICAGO BULLS BLUES

ZAKLJUČAK

Da odmah riješimo sve stvari oko ovog teksta za one koji ne žele čitati pun kurac kartica o Bullsima – Chicago je imao uspješnu sezonu. Imali su 50% pobjeda (što je neki minimum da bi se pričalo o uspješnosti); usprkos ozljedama, trejdovima i nejasnim potezima trenera i uprave opet ušli u play-off; oslobodili su cap space te afirmirali tri mlada igrača – Rose je već superstar, Noah najveća faca lige, a Gibson jako koristan igrač koji se može smatrati i krađom drafta.

A SADA MALO ŠIRE

Samo je malo falilo da sezona ne bude uspješna. Jedan poraz više, npr. protiv Cavsa kada su isčupali pobjedu od 109-108, i Bullsi ne bi bili ni na 50% ni u play-offu. Da Cavsi nisu odlučili LeBrona odmarati onih nekoliko zadnjih utakmica regularne sezone, omogućili bi sebi puno lakši posao protiv Raptorsa (Bullsi su ih barem u tri utakmice peglali, ali LeBron je bio nezaustavljiv). Rose i Noah bi ostali bez bitnih playoff utakmica, a Del Negra bi se otpustilo bez imalo grižnje savjesti (iako se nadam da grižnju savjesti radi njegovog otkaza nema nitko, bez obzira na playoff). Da su Toronto Pussies ušli u playoff bila bi to nepravda prema talentu kojeg Bullsi imaju, ali ne i prema svim nelogičnim potezima koje su uprava i trener napravili ove sezone.

O treneru (bivšem, je li) ćemo nešto kasnije, ali neki potezi uprave su bili tragikomični. Na početku sezone Bullsi su napravili nevjerojatnu pogrešku, tako što Rosea nisu pustili da se potpuno oporavi nego je momak igrao usprkos ozljedi. Vidjelo se da ga ne ide, ali stisnuo je zube. Ja nikako ne vidim logiku po kojoj je bolje imati neizliječenog igrača na par tjedana, nego istog odmoriti jedan tjedan i onda ga 100% spremnog imati za slijedeće utakmice. I da, ja to vidim kao isključivo grešku uprave jer ne želim vjerovati da bi se Vinnie usudio staviti ga u momčad ako uprava to ne bi dopustila.

Bullsi su se odlučili uključiti u ovoljetnu utrku na free agente. Samim time, Benu Gordonu se nije ponudilo onoliko koliko je tražio (hvala Bogu), ali nije se ni išlo u dovođenje bilo kakvog free agenta koji bi pomogao momčadi. To se kasnije kroz sezonu pokazalo možda i ključnim nedostatkom, jer da su Bullsi imali još jednog iskusnog igrača pod košem (po mogućnost četvrticu), te eventualno još jednog tricaša, možda su mogli napraviti i nešto više. Doduše, na početku nije bilo previše mjesta pod salary capom, ali jedan veteranski minimum su mogli dati. Nisu, a priča oko promjena u momčadi obilježila je sezonu. Od ukupno tri trejda, onaj prvi s Hornetsima (Gray za Browna) je uglavnom beznačajan, iako bi Gray možda više pomogao nego npr. Richard (posebice kada je Noah bio ozljeđen). Odjebavanje Tyrusa Thomasa potpuno pozdravljam, bez obzira što Murray i Law nisu previše pomogli momčadi, ali ne zaboravite da su Bullsi dobili pick od Bobcatsa. On vrijedi od slijedeće godine, lottery protected je, s tim da zaštita pada svake slijedeće od 4 ili 5 godina (ne znam točno) dok se ne iskoristi. Zadnji trejd je bio s Bucksima i on se ovako na prvu ruku ne čini baš najboljim rješenjem. Bilo bi zanimljivo vidjeti Salmonsa u dresu Bullsa protiv Cavsa, ali ovakvog Salmonsa kakav je završio sezonu u Bucksima. Takav Salmons nije igrao u Chicagu ove sezone, a za to je vjerojatno više kriv trener nego on. Trejdom je Bucksima dat i ovogodišnji pick, zapravo došlo je do zamjene pickova koja iznosi tek dva mjesta (Bucksi biraju 15 a Bullsi 17). Kako Salmons ima player option na zadnju godinu ugovora teškog smiješnih 5,8 milijuna, očito je da će nakon odličnih igara u dresu Bucksa (pa i u Bullsima prošle godine) to iskoristiti, te dobiti puno bolju lovu.

Pitam se, zašto su ga Bullsi onda uopće trejdali kada je očito bilo da neće obnoviti ugovor? Očigledno nitko nije htio riskirati s mogućim ostankom, iako bi svejedno ostalo nešto manje od 20 milijuna za maksimalni ugovor a usput bi imao brigu manje oko slaganja rostera jer Salmons je idealan šesti igrač. Da ne govorimo koliko bi tek značio u playoffu. Ali, sve to, izgleda, nije bilo u planu. Važno je očito samo ovo ljeto, pa ćemo biti generali nakon bitke te ćemo i priču sa Salmonsom moći zaključiti tek nakon što budu poznati rosteri za slijedeću sezonu.

VINNIE DEL KAZIN

Ovo je strašno. Dvije godine gledaš nekog debila kako vodi tvoju omiljenu momčad, a kada dobije otkaz čuješ riječi hvale od njegovih igrača. Američki kvazistručnjaci i stručnjaci ga brane, a kao potencijalni kandidati za njegova nasljednika spominju se i neki anonimusi. Za to je sve kriva ona situacija s Paxsonom, kada ga je ovaj fizički napao zato što je forsirao Noaha preko minutaže koju su liječnici dopustili. Ta situacija je možda i najbolje ocrtala sezonu Bullsa. Važan igrač se ozlijedi, ima ozljedu za koju nikada nisi siguran da je do kraja izliječena (popularni plantarni fašist), liječnici ga vrate na roster sa strogim ograničenjem minutaže, trener ga koristi više od toga, a GM (ili jedan od njih, jer mi imamo i Formana) hoće ubiti trenera radi toga. Onda nakon par utakmica jako važna utakmica ode u produžetke, trener je već u regularnom dijelu utakmice ispucao minutažu ozlijeđenog igrača pa šalje pomoćnika da pita upravu može li ga vratiti u igru. Dok se ovaj vrati s vijestima, Bullsi izgube i postanu momčad koja je dva puta ove godine izgubila od Netsa (nisu jedini, dva puta su izgubili i Bobcatsi odnosno Knicksi).

Zahvaljujući tome umalo im propadne playoff, a ja sam morao dvije noći uzastopno bdijeti usred tjedna gledajući hoćemo li uspjeti pobjediti i Boston i Charlottu i ući u playoff. Mogao sam barem jednu mirno spavati…

Prije nego kažem zbog čega je Vinnie zaslužio otkaz, da kažem jednu dobru o njemu. Evo – čovjek je jako pristojan, nije ništa negativno rekao kada je dobio otkaz, a nije imao ni loš izbor odijela. Je li to dovoljno za ‘jednu dobru o njemu’?

E sad, par loših. Mislim da svi oni koji brane Del Negra nisu gledali niti jednu utakmicu Bullsa, odnosno gledali su je bez da su obraćali pažnju na način na koji ovaj gospodim vodi momčad. Potpuno je nevjerojatno da ja nisam uspio vidjeti niti jednu akciju koju je Vinnie napravio. Sve je išlo na Roseov atleticizam, odnosno visoki pick’n’roll (odnosno pick’n’pop, svjedno) s Noahom ili Millerom. Činjenicu kako mu je Deng praktično najplaćeniji igrač i nominalno druga napadačka opcija Vinnie nije iskoristio da bi od Denga dobio ono u čemu je najbolji – snažne ulaze. Takve akcije za Denga se nisu igrale, kao ni cutovi u kojima bi Deng koristio povratne lopte Rosea kada se zabije pod koš ili nekog od visokih. Isto tako, iako je činjenica da Bullsi nisu neki šuteri, nevjerojatno je kako se ne uspijevam sjetiti niti jedne akcije u kojoj se rade blokovi za Hinricha ili nekog drugog (Salmonsa dok je igrao, Parga, Murraya, koga god).

Rotacije su druga stvar o kojoj Vinnie nema pojma. Jebote, imaš Denga u momčadi, pola lige nema oba visoka da su dominantni, momčad ti teži igrati kontre, a ti ga praktično ni minute ne staviš da igra na četvrtici. Suludo. S time je povezana i priča o Salmonsu – koliko god on mogao igrati na dvici, ipak je bolji na niskom krilu. To je pokazao i lani u Bullsima, ali i u Bucksima – tamo je najbolji bio kada je igrala petorka u kojoj su bili Jennings, Ridnour i on. Dalje, Pargo je doveden više radi šuta, a manje radi organizacije igre, a to Vinnie baš i nije shvatio. Ideja o Noahu i Milleru zajedno u petorci možda je i zanimljiva kada bi barem jedan od njih bio dominantan u šutu, a totalno je genijalno što je Vinnie radio onima koji bi iskočili poneku utakmicu. Recimo, Law. Momak je doveden da popuni roster, odigrao je par odličnih utakmica kada nisu igrali ni Rose ni Noah ni Deng ni Hinrich, ali nakon toga nije dobio ni minute. Ništa. Jebote, možda je mogao pomoći koju minutu kasnije. Ili Warrick. Nije to neki igrač, ali može čak i u playoffu odigrati svojih pet minuta. Ne, rekao je Vinnie. Jebo to.
Uglavnom, Vinnie nije napravio ništa. Zero. Dobar omjer može zahvaliti činjenici da je imao Rosea u momčadi (plus ostali igrači, naravno), a potpuni dojam o njemu najbolje mi ocrtavaju situacije iz playoffa. Zbunjeni Mike Brown napravi neku rotaciju nakon time-outa, a Vinnie gleda što se događa. Prvo na parketu, a onda i na šalabahteru kojeg vadi odnekud. Gleda u njega i onda se sjeti da bi i on nešto mjenjao. Da mi je samo znati što je pisalo na tom šalabahteru te tko mu ga je pisao.

I da, jedan blog o Bullsima vodio je statistiku o uspješnosti napada nakon što bi Vinnie zvao time out. Ne znam točno koji je postotak, ali vrti se negdje oko 30% uspješnosti prvog napada nakon time-outa. Mislim da i to nešto govori.

Vinnie, adio. Možda i budeš nekada dobar trener, ali sada to nisi. Lijepo od tebe da si ispao pristojan, ali znaš i ti da bi nekom nepristojnom gestom možda izgubio plaću za ovu godinu koju si još imao po ugovoru, a koju će ti Bullsi isplatiti.

ŠTO DALJE?

Odgovor na ovo pitanje vrijedi više od svih para koje Bullsi imaju na salary capu za slijedeću sezonu. A para ima dosta. Pod ugovorom su samo Rose, Noah, Deng, Hinrich, Gibson i Johnson. Mjesta ima možda i za dva ‘velika’ igrača, pogotovo ako bi netko bio zainteresiran za Hinricha i(li) Denga. Koga dovesti? Kombinacija je bezbroj, a samo je sigurno da se ne traže play i centar jer nema nikakvog smisla zatvarati mjesta Roseu i Noahu. Zadnjih dana puno se govori o potencijalnom dolasku LBJ-a u Bullse, a to bi bilo tragično po mene. Morao bih početi navijati za čovjeka kojem trenutno želim da nikada ne osvoji naslov u karijeri.

Dolazak LBJ-a ne bi po meni imao smisla zato što se onda oduzima status prvog igrača Roseu. Mislim, jasno je kako je momak superstar, a Bullsi su njegova momčad od prvog dana. Kada bi mu u momčad došao LeBron (ili Wade), on to ne bi mogao biti. Praktično su njih dvojica uz Kobea i Duranta jedini igrači koje Roseu ne bi trebalo dovesti. Sa svima ostalima, po meni, ne mora se bojati za status prvog igrača. O tome kako bi LBJ uzeo previše lopti Roseu ili kako bi bilo čudno gledati LeBrona i Noaha u istoj momčadi, uopće neću pričati. Igračke vrijednosti Rosea bi trebale biti dovoljne svakom normalnom da ni slučajno ne dovode igrača koji bi ga zasjenio. Ili barem mogao zasjeniti. Istina je kako sam na početku sezone imao ideju o Roseu i Wadeu, kao dva beka iz Chicaga u Chicagu, ali tijekom sezone sam odustao od toga.

Roseu prije svega treba četvrtica koja može zabiti dosta koševa. Zove li se ta četvrtica Chris, Carlos ili Amare, sasvim je svejedno. Svi oni imaju dosta mana, ali isto tako svi uredno trpaju pun kurac koševa. E sad, koga bih ja od njih trojice? Pa, najradije – Davida Leea. Oni i Noah pod košem! Jebemmu! Sama ideja o tome mi je nevjerojatna, a tko zna koliko puta smo i Mrly i ja na 2k10 draftu spajali njih dvojicu. Lee i Noah mogu igrati zajedno, Lee i Gibson mogu igrati zajedno, Noah i Gibson mogu igrati zajedno. Njih trojica bi činila vjerojatno najborbeniju rotaciju pod košem u ligi. Možda Lee nije takav šuter kao Bosh ili Boozer, ali ima ono što oni nemaju – muda. S druge strane, zar Lee nije igrač koji je ove sezone imao 20.2 koša i 11.7 koševa u prosjeku? E sad, koliko love bi Lee tražio to je upitno. Njegov ovogodišnji ugovor u Knicksima je bio 7 milja i to bi mu valjda svak potpisao žmireći, ali teško je vjerovati da Lee neće tražiti (i dobiti) puno veću lovu. Komesar kaže kako očekuje da će to biti skoro pa maksimalan ugovor, a znam da i on, kao i mnogi, navija da Lee završi u Thunderu, pa ćemo vidjeti što će biti s time.

Chicagu treba i klasični bek šuter. Gordonovim, pa i Salmonsovim odlaskom, koševa izvana baš i nema. Sve do playoffa opcija broj jedan za tu poziciju po meni je bio Joe Johnson, ali one katastrofalne igre koje je pružao u playoffu su mu srušile vrijednost u očima svih onih koji poznaju košarku. Doduše, nisam siguran koliko GM-ovi poznaju košarku pa bi Johnson mogao dobiti maksimalni ugovor ovog ljeta, bez obzira na sve. Doduše, možda je njegov problem što nije stvoren da bude vođa momčadi, a u Bullsima to ne bi bio. Uz sakrivanje u playoffu, na ruku mu ne idu ni godine, a ni činjenica kako je radio probleme treneru u Hawksima. Ipak, situacija je takva da ima pun kurac slobodnih igrača ovog ljeta, ali rijetki su bekovi šuteri. Kada makneš Johnsona i Wadea (za Ray Allena vjerujem da će ostati u Bostonu u bilo kakvoj opciji), prve slijedeće opcije su Mike Miller ili Wesley Matthews. Bilo bi lijepo Matthewsa ukrasti Sloanu, ali nisam siguran kako će to bilo kome uspjeti, dok je Mike Miller sjajan igrač koji se gubi po malim momčadima. Isto tako, pitanje je koliki bi ugovor on mogao dobiti – ovaj koji mu istječe težak je nešto manje od 10 milja po sezoni. Ne vjerujem da bi mogao dobiti više od pola toga iznosa u novom, a to je lova koju bi mu i ja dao (znači nekih 4-5 milja po sezoni, što je u biti iznos midlevela). Bez obzira što nije riječ o nekoj zvijezdi, Millerova igra je sjajna. Čovjek u karijeri ima preko 40% za tricu, preko 6 skokova, 3 asista i 13 koševa, a bez obzira što igra već dugo, ima tek 30 godina. Pitanje je u kakvom je zdravstvenom stanju, ali vrijedilo bi razmisliti i o njemu.

Opcija o slaganju momčadi ima previše, a ja sam tu naveo samo neke. Kada se sve zbroji i oduzme, ja bih bio zadovoljan s sljedećom ekipom: Rose- M.Miller – Deng – Lee – Noah + na klupi Hinrich, Johnson (ovaj naš James), Gibson, te Brad Miller za kojeg se nadam da će potpisati veteranski minimum i ostati u Bullsima. Tu je i 17. pick, a ne postoje nikakve naznake koga Bullsi žele. Doduše, kažu kako je ovaj draft siromašan i da tako nisko neće biti baš nekih igrača, ali nikad se ne zna. Bullsi su napravili previše pogrešaka na draftu da bi bilo što vjerovao, a da se mene pita, pokušao bih dovesti još jednog mladog fajtera pod koš. Ili, naravno, rasnog šutera, ali takvi sigurno ne nalaziš tako nisko.

Uz dovoljno mjesta na salary capu, postoje te već poznate opcije o eventualnim trejdovima Hinricha i(li) Denga. Takve opcije su moguće ako se bude dovodilo superstarove. Recimo, Torontu bi i Deng i Hinrich dobro došli, a možda ni Phoenix ne bi imao ništa protiv Denga. Cleveland ne želim ni spominjati, uopće ne znam što će se događati s tim klubom ako LBJ ode. Dakle, Hinrich i Deng su u izlogu. Hinrich prije svega, jer ima ugovor na još dvije sezone (s time da ima onaj ‘padajući’ ugovor od 9 milja za slijedeću i 8 milja za sezonu 2011/12). Deng ima ugovor na još četiri godine vrijedan ukupno 50 milja, pa bih se začudio kad bi ga netko uzeo tek tako, bez da misli graditi igru oko njega. U svojem slaganju momčadi za slijedeću sezonu ostavljam ih u United Centru jer sam svjestan da ih neće biti lako trejdati s tolikim ugovorima.

Dakle, ovi gore navedeni Bullsi, koje bih volio gledati slijedeće sezone, sastoje se od 10 igrača. Kako bi ostalo love, mogao bi se dovesti još poneki provjereni veteran. Momčad je to koju bi bilo lijepo gledati, ali i momčad koja, realno, nije favorit za osvajanje naslova. Nisam siguran da svi fanovi Bullsa razmišljaju poput mene, da im je važnije da gledaju jednu dobru, prirodno složeno momčad kojoj je maksimum treća ili četvrta pozicija na Istoku. Svi bi htjeli naslove i zbog toga očekujte Bosha a ne Leea, očekujte maksimum Joeu Johnsonu, koji će se opet gubiti kada bude trebalo, ili očekujte taj neki paket s LBJ-om. A o paketu ćemo odmah čim napišemo novi podnaslov…

A TKO ĆE TO SVE VODITI S KLUPE?

I što sada? Da, nakon svega što sam napisao protiv Vinniea, napišem kako bi bilo najbolje da je on ostao na klupi. Jebemmu sve, a ponajprije upravu Bullsa…

Dakle, paket. Američki su mediji opsjednuti pričom kako se LBJ i trener John Calipari zajedno nude u paketu momčadima koji si ih mogu priuštiti. Spominju se Netsi, Clippersi i, naravno, Bullsi. Navodno je LBJ već zvao Rosea i rekao mu kako bi on rado igrao u Bullsima, a Calipari je već trenirao Rosea. Kako su svi zajedno dobri s Boshom, neka dovedu i njega. Ta petorka = Rose – Bilo Tko Pa Mogu I Ja – LBJ – Bosh – Noah bila bi nepobjediva. Ali, koliko god bih se prestao živcirati oko ulaska u playoff i počeo živcirati oko naslova Prvaka, ja sam protiv ovakvog paketa. Zato što je sve to ista priča, priča oko Globalnog Đikana koji za sebe misli da je veći od svijeta iako ne može osvojiti ni naslov. Dolaskom njega i Caliparija opet bi Đikan bio glavni u momčadi i opet se ne bi vidio nikakav rad, iako, da budem iskren, nisam previša pratio Caliparijev rad.

Uostalom, mene na klupi Bullsa ne zanimaju treneri iz NCAA, treneri početnici, bivši pomoćni treneri ili treneri koji imaju samo negativne skorove u NBA. Svaka čast svima njima, ali ja bih na klupi volio vidjeti nekog iskusnog trenera. Od slobodnih mi je Jeff Van Gundy bio na prvom mjestu, ali sve mi je manje drag nakon nekih izjava o Bullsima ali i košarci općenito (nikada neću razumjeti njegovu ideju oko ukidanja foul-outa kako bi glavne zvijezde bile neopterećene faulima te bi se sačuvale za ključne trenutke utakmice). Ne znam točno tko je sve dostupan, moram priznati da to praćenje trenerske ‘scene’ nikada nije bilo u centru mojih zanimanja, ali jedan koji bi mi odgovarao je Byron Scott. Čovjek je imao nekih uspjeha, već je vodio vrhunskog playa i možda bi to bilo dobra kombinacija. Doduše, da je D’Antoni pretprošlog ljeta odabrao Bullse umjesto Knickse sve bi bilo jasno. D’Antoni i Rose. Trči se ionako, a kako bi se tek tada trčalo… Komesar navija za glasinu o McHaleu, tvrdi da je ovaj sjajan trener, iako je u debelom rezultatskom minusu u to malo utakmica što je vodio, a i više je puta izjavljivao da mu se posao trenera ne sviđa jer mora previše putovati.

Nego, da završim onu misao oko Vinniea. Meni se ne da opet gledati nekog lošeg trenera kako se muči s Bullsima. Gledao sam to dvije godine i ako uprava Bullsa želi nešto slično, bolje bi bilo da ostave Del Debila. S njime barem znaš na čemu si, zajebancije na račun njegove nesposobnosti čak su prestale biti fora nakon toliko upotrebe, a rekao sam već i kako se radi o pristojnom čovjeku. Ovako bih vrlo lako slijedeće godine mogao opet gledati nekoga tko ne zna što radi, a zajebancije na račun te osobe samo će me opet uzrujati.

IGRAČI

Derrick Rose (20.8k, 6.0a, 3.8s, 2.78to u regularnoj sezoni; 26.8k, 7.2a, 3.4s, 2.6to u playoffu) – Već u drugoj sezoni Rose se potvrdio kao superstar. Ako bi gledali njegovu sezonu u odnosu na ostale playmakere u ligi, samo Deron i Steve su ispred. Billups je toliko kriminalno odigrao protiv Jazza da mu je džabe cijela sezona, a Rose je bolji čak i od iSickreovog Feltona. Doduše, možda će netko Ronda staviti prije njega, ali činjenica je kako ga je Rose ove sezone nadigrao u međusobnim susretima, ne možda toliko brojkama ali dojmom svakako.

Nevjerojatnoj sposobnosti ulaska pod koš Rose je ove sezone dodao puno bolji šut s poludistance. Pred kraj sezone je čak i ispalio poneku tricu (Houstonu čak sedam!!!), ali to mu je i dalje najslabija strana. Asista bi bilo i više da su mu suigrači imalo precizniji u otvorenim šutevima, a bez obzira na činjenicu kako nije baš najbolji u obrani, zna opaliti poneku bananu i ukrasti poneku loptu. Ukoliko obranu i tricu podigne barem na malo veći nivo, postat će prava zvijer.

Od prvog dana Bullsi su njegova momčad i Rose to sve više prihvaća. Doduše, nema još onaj instinkt ubojice pravog superstara, ali to valjda dolazi s godinama. Velika je stvar što je u obje NBA sezone igrao u playoffu, i to jednu povijesnu a drugu sasvim solidnu seriju. Naime, ni ove godine nisu pali bez ispaljenog metka, a Rose je vidio kako je to kada te u obrani preuzme najbolji protivnički igrač. Uz sve to, podigao je i brojke u playoffu, što je odlika najvećih. I da, mora poraditi i na koncentraciji jer mu se ne smije događati da promašuje slobodna bacanja u tolikom omjeru.

Rose se ove godine po prvi put susreo i s ozljedama. O ne-potrebi igranja prvih par tjedana već sam govorio. Umjesto da ga odmore, ta ga dobiju u pravom izdanju, igrali su s nespremnim igračem zbog čega je patio i on i igra. Pa si mogao čitati tekstove kako je Rose precijenjen, a neki ‘ugledni’ NBA novinari ga nisu stavljali ni među 20 sophomorea.

Joakim Noah (10.7k, 11.0s, 1.6b, 0.5st, 2.1a u regularnoj sezoni: 14.8k, 13.00s, 1.4b, 1.6st, 2.6a u playoffu) – Igrač za velike stvari. Vođa. Heroj. Moj ljubimac. Nevjerojatna je energija koju Noah ima u sebi, a ove godine je dodao i nevjerojatne brojke koje su mu zacementirale startnu poziciju još dugi niz godina. Pozicija među navijačima zacementirana mu je već odavno, a kada bi ga netko sada trejdao, mislim da bi u Chicagu izbili ulični nemiri. Kada ga vidiš kako mrtav-hladan pičkara LeBrona nakon što je ovaj plesao na terenu, ne možeš ga ne voljeti. Izgleda kako uživa biti nevoljen od protivničkih navijača jer se čini kao da ih namjerno izaziva.

Ono što je najvažnije kod Noahe je činjenica kako je postao puno bolji u napadu. Iako vjerojatno ima najsmješniji šut na svijetu, ima sasvim dobru statistiku ubačaja s poludistance. Jako je opasan kada izađe na pick Roseu oko linije slobodnih bacanja jer može pogoditi, a pod koš ulazi i desnom i lijevom stranom. Uz sve to, jako voli dodati pa je teško braniti tu igru s Roseom koju je, uostalom, Chicago i forsirao tijekom sezone.
Ipak najveća odlika mu je skok. I to u napadu. Postizao je veliki broj koševa nakon odbijenih lopti, a ove godine i zakucavanja su mu dosta čvršća. Uz sve to, dodatna mu je kvaliteta da je sposoban prenijeti loptu preko centra nakon skoka u obrani, što Bullsima daje dimenziju više u kontri.

“I don’t want to be known as the team that always plays hard in the first round. The goal is to win the series and play in big games” – i sad vi recite kako ga ne voljeti nakon ove izjave…

Luol Deng (17.6k, 7.3s, 2.0a, 0.94st u regularnoj sezoni, 18.8k, 5.0s, 1.4a, 1.4st u playoffu) – Kakve su gluposti Bullsi radili, dovoljno govori činjenica kako je Deng sada najskuplji igrač Bullsa. Miller je svoj ugovor odradio, a Deng ima još četiri godine u rasponu od 11,3 do 14,3 milja po sezoni. Deng je dobar igrač, ali ne vrijedi tolike pare.

Jebiga, kada je Deng potpisivao ovaj ugovor krize još nije bilo na vidiku, vlasnici su se razbacivali lovom, a on i jeste bio planiran da nosi franšizu. A onda se ozlijedio i propustio praktično cijelu prošlu sezonu, da bi dolazak Rosea promjenio njegov status prve violine. Deng se lako pomirio s novom ulogom, ušao je u sezonu željan ponovnog dokazivanja, a koliko ga je mučila činjenica da je (pre)često ozlijeđen govori i to da je rekao kako će igrati sve utakmice ove sezone, bez obzira na eventualne ozljede. Na kraju ipak nije bilo tako, i njega su ozljede sjebale, ali sve u svemu nije imao lošu sezonu. Brojke su sasvim OK, ali mogle su biti i bolje da ga je Vinnie bolje koristio, tipa da ga je ponekad stavio na četvrticu ili radio akcije za njega. Na kraju je Deng morao više pogađati izvana, a u drugom dijelu sezone počele su mu ulaziti i trice. Obrana mu nije najjača strana, a možemo se nadati da ga brzina i atleticizam neće napustiti nakon svih ovih ozljeda. Bilo bi lijepo od njega da ovo ljeto još radi na snazi i na šutu za tri, jer uz Roseove ulaske pod koš, prilike za vanjski šut otvaraju se non-stop.

Kirk Hinrich (10.9k, 4.5a, 3.5s, 1.2st, 37%šut za tricu u regularnoj sezoni, 12.4k, 4a, 4.4s, 1.4st, 50%šut za tricu u playoffu) – Dakle, valjda je svima nakon ove sezone jasno – Captain Kirk nije play, on je dvica koja ima solidnu kontrolu lopte pa može igrati i na playu. E sad, problem je što kao dvica nema baš konstantno dobar šut, ali brojke su opet solidne, pogotovo u playoffu. Hinrichova životna priča je pojavljivanje u svim mogućim trejdovima koji se spominju oko Bullsa, a postoji i tekst o 10 najboljih trejd glasina koje se tiču Hinricha.

Taj Gibson (9k, 7.5s, 1.27b, 0.9a u regularnoj sezoni, 7.6k, 7s, 0.6b, 0.6a u plaoffu) – Po meni, Gibson je najveća krađa prošlogodišnjeg drafta. Momak je izabran kao 26., a na kraju je bio vodeći rookie po skokovima, bananama i postotku šuta. Isto tako, olakšao je odjebavanje Thomasa iz momčadi jer je bio spreman uskočiti u petorku. Gibson je sticao samopouzdanje kako je sezona odmicala, iako je činjenica kako se u playoffu malo izgubio. Gibsonov forte je obrana, uostalom jedan je od najboljih obrambenih igrača Pac-10 divizije u povijesti, ali nije mu loš ni šut izvana. Gibson ima veliku sreću da mu je suigrač Noah, tako da ima od koga vidjeti kako mladi igrač treba ulaziti u utakmicu. Doduše, nije Gibson baš mlad jer ima 24 godine, ali još može napredovati, a jako je bitno da ne izigrava zvijezdu, odnosno, da zna gdje mu je mjesto. Iako je startao veći dio sezone, izjavio je kako mu neće biti nikakav problem biti rezerva eventualnom zvijezdanom pojačanju Bullsa pod košem.

Brad Miller (8.8k, 4.9s, 1.9a u regularnoj sezoni, 5.4k, 3.6s, 0.8 a u playoffu) – Dobra duša momčadi. Uvijek spreman za zajebanciju, a bio je i koristan na parketu. Doduše, bilo bi bolje da nije morao igrati gotovo 24 minute po utakmici jer su ga godine pritisle, ali zanimljivo ga je bilo gledati kako zabija tricu, fintira šut s poludistance pa uđe pod koš ili iznuđiva faul u napadu sam se sebi smijući što je sve to uspio napraviti bez obzira na činjenicu kako je vjerojatno najsporiji igrač lige.

Tyrus Thomas (8.8k, 6.3s, 1.7b, 1.4st, 1.1a u Bullsima, 10.1k, 6.1s, 1.5b, 0.9st, 0.9a u Bobcatsima) – Koliko je rotacija Bullsa u kurcu, jasno je kada se vidi da je Thomas sedmi igrač kojeg spominjem u ovom pregledu. Momak je nevjerojatan debil, nesposoban vidjeti koji su njegovi limiti i gdje mu je mjesto, a par izjava dovoljno oslikava njegovu sezonu (i karijeru). Prva, njegova, s početka sezone: ‘Ja sam momak za 20/10 i to ću dokazati ove godine’, a druga, autor koje je Lindsey Huntera, nakon što je Thomas otišao u Charlotte: ‘Nadam se kako će Tyrus napokon odrasti, inače neće igrati kod Larrya Browna’. Činjenica kako su Bullsi draftali njega umjesto Aldridgea spada u red onih čudnih poteza Bullsa na draftovima, ali jasno je i kako je Thomas jedan od najvećih atleta u ligi. Kako su mu tek 23 godine, postoji još uvijek mogućnost da shvati što je njegova uloga, ali ja nemam ništa protiv toga da to pokaže negdje drugdje, koliko god mi, možda, bude krivo za par godina.

John Salmons (12.7k, 3.5s, 2.5a, 1.3st u Bullsima, 19.9k, 3.2s, 3.3a, 1.1st u Bucksima) – Razlika u njegovim brojkama u Bullsima i Bucksima te ono što sam napisao o Vinnievim rotacijama dovoljno govori. Volio bih samo da Salmons ostane u Bucksima i dogodine, jer je njegovim dolaskom počeo i njihov preokret, baš kao i onaj Bullsa godinu ranije, a Buckse bi moglo biti zanimljivo gledati slijedećih sezona.

James Johnson (3.9k, 2s u regularnoj sezoni, praktično bez učinka u playoffu) – Od njega se očekivalo više, bio je 16. pick, a u Wake Forestu je imao strašne brojke i odličnu igru. Međutim, na WF-u je igrao na četvrtici, a u NBA to ipak ne može, odnosno Vinnie to nije ni želio pokušati. Došao je malo i pretežak, Vinnie mu nije davao previše minuta, a tek pred kraj sezone pokazao je potencijal. Solidan u obrani, ima snažan ulaz, a može pogoditi i tricu. Ako se potrudi i bude konstantniji, mogao bi biti koristan u rotaciji.

Ronald Flip Murray (10.1k, 2.9s, 1.8a u regularnoj sezoni, 8.4k, 2.6s, 2a u playoffu) – Od svih igrača koji su dovedeni trejdovima, Murray je bio najkonstantniji i dobivao najviše prilika. Vinnie je znao igrati s njim, Roseom i Hinrichom zajedno u postavi, a Murray je uredno stavljao otvorene šuteve, vukao kontre, ulazio pod koš bez straha, a znao je i solidno reagirati u obrani. Može se reći da je bio koristan, pa ako bi ga se moglo ostaviti na klupi za neku siću, zašto ne. Bolji je od Parga, u svakom slučaju.

Jannero Pargo (5.5k, 1.4a, 28%šuta za tricu u sezoni, bez pravog učinka u plaoffu) – Doveden da barem malo nadoknadi Gordonov šut, a na kraju nije napravio ništa. Pogledajte mu šut za tricu. Nesigurnost momčadi u trenutcima kada je on organizirao igru ono je po čemu ću pamtiti Pargovu sezonu.

Hakim Warrick (8.7k, 3.6s u regularnoj sezoni, 3k, 1.7s u playoffu) – Kada čovjek pogleda njegove brojke iz Memphisa (tri sezone preko 10 koševa i oko 5 skokova po utakmici), postavlja si pitanje zbog čega su ga i oni i Bucksi, a izgleda i Bullsi, škartali. Warrick ima mirnu ruku, ali je pičkica i ne igra obranu. Imao je nekoliko lijepih partija u dresu Bullsa, a ja bih mu, bez obzira na činjenicu kako je loš u obrani, dao možda i više prilika jer se njegovim šutevima s vrha posta otvarao prostor ostalim igračima.

Lindsey Hunter (1k); Acie Law (5.5k, 1.2s, 1.3); Joe Alexander (0.5k); Devin Brown (1.8k, 1.4s); Chris Richard (2.1k, 3.3s); Aaron Gray (2.3k, 2s) – Ekipa koja je skupljala šugamane umjesto minuta. Tu je i Jerome James, navodno ozlijeđen cijelu sezonu, ali i konačno bivši nakon što mu je istekao ugovor (što je oslobodilo dodatnih 6.6 milijuna). Tijekom sezone pojavio se i izvjesni Rob Kurz, koji također nije baš igrao, a zanimljiv je podatak da prema nekim izvorima njegov ugovor iznosi 98 tisuća dolara.

Od svih ovih dodavača šugamana treba izdvojiti jedino Lawa, koji je u one dvije utakmice koje je odigrao s većom minutažom stavio prvo 18 pa 22 koša. Hunter je postao dio managementa, Browna su Bullsi valjda doveli jer im je u dresu Hornetsa stavio 6 trica u prosincu. Kasnije, naravno, to nije radio, ali i on je dobrim dijelom žrtva čudnih Del Negrovih rotacija i nesposobnosti da se igrač stavi u poziciju u kojoj može pokazati što zna (konkretno, Brown je obrambeni bek koji zna odigrati u postu).

I ZA KRAJ…

Ako je itko pročitao sve ovo, evo mu za kraj kao nagradu pet videa Bullsa iz ove sezone, po mom izboru. Jbg, činjenica kako su samo neki igrači prisutni na njima govori i o Bullsima, ali i o mom odnosu prema njima.

5. Da je regularna sezona drugačije završila, ovo ne bi bio peti nego prvi video sezone – ovako nešto može dopustiti samo izgubljena momčad. Posebnu pažnju posvetite Dengu koji ne zna što bi radio.
4. Dobrodošao nazad doma, Tyrus!
3. I onda bih njih dvojica mogla igrati zajedno slijedeću sezonu. Nadam se da neće. Noah je zaslužio još jedan bonus video
2. Bez riječi.
1. Možda je nekome video broj dva spektakularniji, ali ovo se ne viđa svaki dan. Ili skoro nikad.

8 thoughts on “CHICAGO BULLS BLUES

  1. Svaka čast Emiru Proustu! Sve u svemu bit će interesantno ljeto za Bullse. Nije ovaj draft toliko loš, moglo bi se sa 17. pickom bez problema uzet recimo Kevina Seraphina, pa ga parkirat neko vrijeme, ili dovest Noahi zemljaka da uči od njega. Ili šuter kao onaj Crawford, koji je na March Madnessu pogađao one lude NBA trice.

  2. Nikad čuo iskreno, ne pratim Euro košarku ali mislim da ga nisam vidio čak ni na najširim spiskovima za draft. Gdje si ga vidio? E, sorry ali Ibaka 2.0 već je uloga rezervirana za Udoha.

  3. momak je sirovina, ali ima nba tijelo i dvi lopate mjesto ruku. Fali mu dosta stvari, pogotovo jer se košarkom bavi tek 4-5 godina, ali je ultra-atleta. Nemože biti da ga nisi vidio, u najgorem slučaju ide krajem prve runde. U biti, nije on bog zna šta ali kad bi čovjek zapostavio čiste centre i plejeve od svih igrača koje možeš birat sa 17. pickom mislim da bi se najviše isplatilo kladit na njega.

  4. Chicago sa 17. pickom ide na bilo koju poziciju. uopće nije bitno tako da bi se na kraju i moglo nesto uzeti…

  5. Chicago je kita od momcadi, i to mislim prvenstveno u organizacijskom smislu. Izgradnja prave momcadi ide od organizacije, a ako ta organizacija dopusta Paxonu da mlati trenera, ma tko on bio, nesto je gadno istrulilo. U biti, tamo je oduvijek sve bilo trulo zahvaljujući Jerryju R, samo je velicina MJ-a uspijevala to prikriti. I u njegovo vrijeme je uprava radila svakakva sranja (jebanje sa Pippenovim ugovorom, pitanje hoce produziti MJ-u i sl). Uglavnom, dok se Paxona ne makne jer je i on dio problema Bullsi cak i sa LeBronom nece biti ono sto svi fanovi zele, a to je kandidat za prvaka.

  6. slažem se da Paxsona treba maknuti, o tome nisam ništa ni pisao jer nema smisla po tko zna koji put ponavljati kako je čovjek debil. za njegove loše poteze trebala bi jedna knjiga. ili enciklopedija. tu negdje.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *