pre-cast G3

Večeras igraju Cibona i Zadar, G4, ali iz nekog razloga ignoriramo tu seriju na ovim stranicama. Ne zato što smo bahati (ili možda zato što ona zaslužuje biti ignorirana, to nikako, neeee) već zato što ovo Finale crpi svu energiju iz naših atletskih tijela.

Ako igrači nemaju ni dva dana pauze dok prelaze kontinent s kraja na kraj, više ne ostaje ni navijačima, pogotovo nama koji žrtvuju noći da bi gledali ovu fantastičnu seriju. To se zove moć. Još kad bi nam Stern dogodine dao popust na League Pass zbog svih odricanja…

Uglavnom, kolega McGee je već rekao puno toga o G2. Ako se Lakersi noćas, ili bilo koju drugu večer, misle oduprijeti i dobiti još poneku utakmicu, moraju od-štopati Odoma i nekako, bilo kako, uštopati Ronda. Jer, onoga trenutka kada je Boston uspio Kobea maknuti od Rajona, cijela serija se jednostavno prebacila na stranu Celticsa.

U ovom zagrijavanju za noćas osvrnuo bi se na jedan detalj koji me fascinirao u drugoj tekmi, a odnosi se na misao da je Doc superioran Philu. Prije finala sam trenersku prednost dao Jacksonu po defaultu, na konto tog zen stava i silnog nakita na prstima. Međutim, G2 me razuvjerila u potpunosti. Nije Phil imao neki poseban gaf, ali Rivers može ono što Phil ne može.

Rivers može trčati.

Kada je uočio da bi minutu i pol prije kraja mogli izgubiti loptu zbog držanja u svom polju duže od 8 sekundi, uletio je u zadnji trenutak u teren tražeći time-out. Taj detalj pokazuje izvanredan fokus i koncentraciju koju Doc ima te je vrh svega što je ove sezone napravio za momčad. Ono, ne samo da je sačuvao loptu, već je i potpuno opustio igrače koji od tog trena nisu skidali osmijeh s lica.

Simmons u svojim gamecastovima naglašava kako Doc gleda u oči sve igrače dok ih proziva za greške, što je rijeđe od rješenja za naftne mrlju. Pitajte samo Mikea Woodsona. Također, Doc niti jednom svojom gestom ili rečenicom nije dao do znanja da ne vjeruje ovoj momčadi, čak i kada smo ih svi otpisali krajem regularne sezone.

Najbitnije je što je Doc godinama trpio i stojički podnosio kritike te energiju usmjerio na poboljšanje, a ne na borbu s vjetrenjačama. I na kraju, način na koji je komentirao imenovanje Toma Thibodeaua za trenera Bullsa nije samo đentlmenski već i ljudski. Baš to, Doc je ljudina.

Naravno, to ne znači da će Boston na konto toga osvojiti naslov. Kako je ovo krenulo, jedino što je jasno da će se u G3 nastaviti izmjena udaraca dva izuzetna tima. Jasno je i da domaći teren ni jednima ni drugima ne znači ništa – ovo ide u 6 ili 7 zbog sposobnosti oba tima da se nadigravaju i prilagođavaju. Ali, ono što ovo znači je da na tom polju Lakersi nemaju prednost kako bi se dalo pomisliti, jer Doc nije ništa lošiji psiholog od Phila. Samo drugačiji.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *