no-cast G4

Nakon noćašnje utakmice i dalje znamo da ništa ne znamo. Uhvaćeni smo u anti-HDZ momentu. Ne zna se. Uglavnom, serija je dobila neke nove trenutke, učinjeni su novi pomaci. Opet je bilo zanimljivije gledati od kuda će doći iznenađenje nego što smo imali prilike uživati u vrhunskoj košarci, ali u tome se i krije posebna draž ovog dvoboja. Kako nitko ne može predvidjeti što će se događati, svaki trenutak može se pokazati ključnim. A noćas ih je bilo poprilično.

Sudci su od samoga početka dozvolili borbenu igru s puno kontakta, praktički se nisu ni vidjeli do završnice kada je ipak malo trebalo stati na loptu. Očito je kako ovakav kriterij odgovara Bostonu koji iz čvrste obrane može puno lakše razviti nekakvu igru, što im je u prvoj četvrtini i uspijevalo. U biti, obje momčadi su na startu iskoristile svježinu te su odigrali kvalitetnih i učinkovitih napadačkih šest minuta, nakon kojih je uslijedilo jednako kvalitetnih šest minuta obrane.

Zatim su krenule i greške, te je opet postalo jasno da nas čeka igra skrivača u kojoj će najvažnije biti zadržati koncentraciju. Najveći pomaci u odnosu na prethodne tekme na samom startu bili su:

– odluka da se od samoga početka forsira Piercea, i kao strijelca i kao razigravača
– odluka da se vrte akcije za Gasola
– Bostonova klupa konačno je odigrala puno bolje od one Lakersa

Ove prve dvije stvari na kraju se neće pokazati toliko bitnima, iako su i Pierce i Gasol solidno iskoristili prilike. Ali klupa Bostona je praktički jedina bitna priča u cijeloj utakmici. Lakersi su do sada uglavnom stvarali prednost krajem prve i tijekom druge četvrtine, a ovaj put je Boston zahvaljujući energiji Robinsona, Tony Allena, Sheeda i Big Babya ostao u egalu cijelo vrijeme. Što je bilo izuzetno važno obzirom da Rondo i velika trojka opet nisu odigrali skoro ništa te da su se Gasol i Kobe opet isticali kao najbolji pojedinci na utakmici.

Robinson je zabio dvije trice i izgubio nekoliko lopti, Big Baby je skakao uokolo i zabijao zicere, Sheed je mahao rukama na sve strane, Allen je letio kao da je prva utakmica sezone. Uglavnom, nešto se događalo, Boston je konačno pokazivao nekakvu energiju. Samo, u tom trenutku definitivno nisam ni mogao pomisliti da će se takva igra ponoviti i u drugom dijelu i da će upravo ona biti ključ pobjede Bostona.

Naime, kada se početkom treće Kobeu (koji je stvarno igrao dobro, kontrolirao je igru na oba kraja terena i nije ništa forsirao) i Gasolu pridružio Fisher s dva suluda pogođena šuta za redom, po prvi puta sam iskreno pomislio da Lakersi imaju kontrolu nad serijom. Da su samopouzdani i fokusirani, dok su Celticsi jednostavno djelovali umorno, kao da žele da ovo što prije završi. Allen i Pierce su se opet negdje izgubili, Rondo je bio odsječen, a u igri su ih držali obrana i ponovno solidni Garnett.

Kada je Kobe krajem treće stavio 3 trice za redom, i kada mu se na licu ukazao onaj pogled totalnog luđaka, Boston je morao nečim odgovoriti. Ma kako dobro igrali obranu, uz očajnu realizaciju i ovakvog Kobea jednostavno se nemaju čemu nadati.

Dok su se mučili da bi obranili napade Lakersa, boreći se krvavo za svaku osvojenu loptu, na drugoj strani su radili greške i poklanjali i loptu i predah obrani Lakersa. Mislim, na stranu nepotrebni faulovi u napadu, ali kada dvije čiste 2 na 1 kontre baciš u aut, nemaš se čemu nadati – utakmice su se gubile i zbog manjih stvari.

I onda se dogodio preokret. Prvo je Davis fantastičnom realizacijom pod obručima anulirao Kobeov učinak (ovaj put nije promašio ni jedno polaganje od table za razliku od prethodne utakmice), zatim je Tony Allen upornom obranom ohladio Kobea (usput začinivši sve s nekoliko sjajnih ulaza u trenutcima kada je Boston konačno slomio otpor Lakersa), onda je Robinson s par dobrih reakcija odveo momčad do prvog ozbiljnog vodstva (doduše, opet je imao i nekoliko glupih poteza, poput nepotrebne tehničke), da bi stvar začinio Sheed.

Prvo je skoro slomio ruku Kobeu prilikom jednog ulaza, udarac se čuo valjda u cijeloj dvorani. Nakon što mu je sudac dosudio osobnu, legenda se u čudu okreće oko sebe i počinje skakati po terenu. Naravno, čak ni on nije takav kreten da misli da nije bio faul, ali svojom glumom itekako diže atmosferu. Dobiva tehničku, ali šteta je napravljena. Svi su napaljeni, s tim da je to tek prvi čin komedije. Drugi je što se ubrzo od klauna pretvara u košarkaša, zabija tricu za najveće vodstvo Bostona na utakmici od +9 (kasnije će biti i +11).

Iako je do kraja bilo još 6 minuta, u tom trenutku bio sam spreman reći da je utakmica gotova, ali sam znao da se starteri moraju vratiti u igru. Tko je, obzirom na to što su do sada pokazali, mogao garantirati da neće prosuti sve što je klupa napravila?

I tu se odigrava drugi ključni moment. Naime, petorka Davis, Sheed, Robinson i Tony Allen, uz pomoć konačno budnog Raya, preokrenula je susret praktički odigravši ulogu Fishera iz prethodne tekme, i to cijelo vrijeme imajući na suprotnoj strani najbolju petorku Lakersa (Jackson niti ima koga na klupi, niti ikome vjeruje). Tako da su rezerve napravile dvostruki posao – em su dobile bitku klupa, em su izmorile startere. Boston je sve imao na pladnju.

Međutim, Rivers je i dalje odugovlačio s uvođenjem startera, čime je pokazao svoju najveću vrlinu. On trenira na čisti instinkt, a on mu je ovaj put govorio da ovakvu energiju koju pokazuje klupa zasigurno neće dobiti od petorke.

Kada su Pierce, Rondo i Garnett konačno ušli na manje od tri minute do kraja, bilo je osam razlike i tada počinje drama. Pierce preuzima ulogu closera, zabija prvi napad, ali već u sljedećem gubi loptu koju srećom Rondo i Garnett nekako uspijevaju osvojiti nazad, ona opet dolazi do Piercea koji daje koš i iznuđuje slobodno iako su mu slobodno mogli svirati i faul u napadu.

Bez Tonya u igri, Kobe se opet razmahao, a Pierce se odlučuje za klasično pimplanje od 20 sekundi, nakon kojega slijedi loš šut koji završava na obruču. Sada su Lakersi na -6 s loptom u rukama. Sreća što je Kobe uz sav dobar učinak u napadu imao i gomilu izgubljenih (koje su rezultat toga što je praktički u ovoj utakmici igrao sve uloge na parketu) te je jedna završila u Rondovim rukama. Konačno koš iz kontre. Game over.

Na kraju je ostalo nekoliko bitnih novih pomaka u seriji, koji se možda pokažu ključnima za sljedeću utakmicu. Tri su dana odmora do nedjelje, ali Boston je praktički pola utakmice odmarao prvu petorku, što nije mala stvar, pogotovo kada se igra ovakvim intenzitetom u obrani. Točnije, kada je on dopušten.

Također, Lakersi ne da više nemaju bolju klupu s Odomom, već uopće nemaju nikakvu klupu. Bynum uopće nije bio faktor, ozljeda je izgleda konačno napravila svoje i pitanje je koliko će moći izvući iz njega za ostatak serije. To znači da Jackson ima na raspolaganju 5 igrača. Osim toga, Lakersi se nemaju osloniti na koga osim na Kobea. Ne kažem da Fisher ne može zabiti još poneku ključnu loptu, ali istina je kako u ovako fizičkom dvoboju i njihov napad konačno pokazuje zamor materijala. Artest je ionako uvijek kočio igru, Gasol je umoran od stalnih batina, a s Fisherom u petorci uvijek si korak sporiji u obrani.

Gasol se bori, stoički trpi maltretiranje, ali očito je kako mu nije ugodno s loptom, osobito u završnici. Bez pomoći Bynuma, Lakersi više nisu ni skakački u prednosti te je Boston favorit u svakom pogledau. Barem u petoj, jer kada se presele u Los Angeles, nitko ne može garantirati da se sudački kriterij opet neće prilagoditi domaćinu, odnosno da se neće svirati svaki kontakt. U tom slučaju, već nakon 5 minuta svi visoki Bostona bit će u problemima s osobnima nastave li igrati obranu na Gasolu na način kako to rade zadnje dvije tekme.

Tako da i dalje u biti ništa ne znamo (osim da se Big Baby ne bi trebao buniti zbog nadimka jer ga on idealno opisuje). I najvjerojatnije i nećemo do zadnje četvrtine sedme. Ali, samim time što je Boston od momčadi koja je djelovala izgubljeno i neinspirirano, momčadi koja nije u stanju cijelu seriju odigrati jednu solidnu partiju, postao ekipa koja postavlja pravila igre, dogodila se velika promjena u momentumu. Lakersi su sada ti koji moraju odgovarati na pitanja. Ako im je utjeha, imaju dan više da smisle odgovore.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *