SLAVEN DEBILICH – A TRIBUTE TO ONE SHITTY WORLD CUP

Znam, znam, nije u redu odmah u naslovu biti negativan. Pred vratima je Svjetsko Prvenstvo, kakvo-takvo, treba se opustiti i uživati, a ne fokusirati na nebitne stvari. Odavno sam prežalio to što se repka nije plasirala na natjecanje u Južnoj Africi. To što je Bilić ostao izbornik također me nije previše potreslo jer, kako kažu svi oni koji ga brane, boljega ionako nemamo. Ono što me pretvorilo u čovjeka koji zagovara tezu da je naše ispadanje s glavnog turnira ipak neuspjeh, prije svega je činjenica su nas Englezi dva puta pregazili a da izbornik ni jednom nije rekao da je on glavni krivac za to. Samo to. A jeste, jer Englezi nisu toliko bolji koliko rezultat govori (rekli bi zlobnici: ”bolji je Fabio, zar to nije dovoljno”). Kvragu, pa samo godinu ranije mi smo bili ti koji su zamalo ušli u polufinale između četiri najbolje europske ekipe, dok su ti isti Englezi sjedili doma i ševuckali jedni drugima žene.

Zar je promjena trenera u stanju napraviti toliku razliku? Ok, možda stvarno jeste kad je Fabio u pitanju. A imali smo i problema s ozljedama. Nemamo poštenog zadnjeg veznog, lijevog beka (kao ni pola planeta), sve stoji. Ali to su isprike za gubitnike. Onu jedinu pravu ispriku koja bi nešto značila, onu koju je Slaven trebao reći na kraju kvalifikacija, nisam čuo i to me jedino zanima. ”Da, zajebao sam”. Da, rekao sam da ću otići ako zajebem, ali bih ostao, ako mi dozvolite, da pokušam ponovo i da se iskupim. Ali, ne. Slaven se od čovjeka koji nas je izveo iz mraka HNS-a pretvorio u tipičnog HNS-ova igrača.

Sumnjivi pozivi sumnjivim igračima koji su uslijedili nisu pomogli. Samo, nije me briga za provizije ispod stola. Ni za Srebrićeve olovke. Ni za tablete koje Marković guta ne bi li i dalje živio u svom svijetu u kojem je važan član UEFA-a, FIFA-e i valjda NASA-e. Bilo mi je stalo da imamo momčad s karakterom koju će voditi isti takav čovjek. Koji se sakrio iza isprika iako je reprezentacije kvalifikacije završila u rasulu ne odigravši tijekom njih ni jednu partiju za pamćenje. Bilić je, pokazalo se, bez obzira na majice na Tool i Maidene, također tipični Hrvat koji nikada, nikada nije pogriješio. I kojem je uvijek netko drugi kriv. Što je veći poraz nego činjenica što se nismo plasirali na svjetsko. To što smo i dalje – seljačine.

Uglavnom, da krenem ja na najavu. Ne znam baš tko je u kakvoj formi, nisam nešto pretjerano upoznat s rezultatima svih momčadi, pogledao sam tek nekoliko prijateljskih, a informacije uglavnom dobivam od ESPN-a (dakle od Engleza i Amerikanaca, što nužno nije najbolje rješenje). Jedine razgovore u kojima sam pročešljao prvenstvo vodio sam s Kumom i Emirom, a reći da su njih dvojica nešto naročito bolje informirana bilo bi pretjerano.

Dakle, odakle mi pravo da išta pogađam? Pa, zato što je jebeno zabavno. Uglavnom, evo zašto mislim da sve rečeno nije ni bitno:

– većina ekipa dolazi nakon par treninga, s igračima na izmaku snaga
– igrači nakon još jedne iscrpljujuće sezone sigurno nisu oduševljeni što će morati trčati po klimi na kojoj još nikada nisu igrali, barem ovi što nisu iz Afrike
– ok, na južnoj hemisferi trenutno nije prevruće jer tamo počinje zima a ne ljeto, ali ionako je najveći neprijatelj vlaga koja itakako otežava disanje, a nakon nje i smog cijelog svijeta koji se skuplja na dnu planete
– kao i uvijek, uvodi se nova lopta koja će, izgleda, umjesto da pomogne kako bi palo što više golova, čak i otežati njihovo postizanje (dakle, dobre obrane imaju prednost)
– na pola stadiona se po prvi puta igra, a ostali su totalno izmijenjeni, s novim travnjacima (koji su kao i lopta umjetno poboljšavani), tako da nikome nije jasno kako će završiti prvo uklizivanje ili udarac i uopće kako će biti trčati po njima

– svi su u strahu od potencijalnih terorista, silovatelja, pljačkaša, nasilnika, a neki se čak boje i protivnika na terenu

Tako da sam ovaj pregled zamislio više kao potragu za ponekim iznenađenjem koje ću staviti na listić i uplatiti na to 100 kuna (za svako veliko nogometno natjecanje odlučio sam se baciti 100 kuna odmah na početku tako da izbjegnem dnevne odlaske u kladu i razmišljanja), nego na pokušaj da pogodim svih 16 momčadi koje će se plasirati dalje. Iako ću, naravno, pokušati i to.

Nažalost, kako nisam pokušao sam organizirati internu kladionicu, koja se pokazala sjajnom, to sam osuđen na milost i nemilost kladionica koje ne dozvoljavaju klađenje na više od jedne momčadi, kada je u pitanju konačni plasman. Kakvi homići.

Nebitno, već ću smisliti kako naložiti 100 kn, ionako mi je u startu većina razmišljanja pala u vodu otkazima pojedinih igrača. Naime, evo nekih teza kojih sam se mislio držati pa gdje puklo da puklo:

1. sve Afričke reprezentacije prolaze prvi krug

I dalje se radi o istim ekipama koje su u stanju jedan dan odigrati najbolju partiju na svijetu a već sljedeći se potpuno raspasti. Disciplina kod njih ne prolazi, čemu je najveći razlog nepostojanje ikakvog sustava u savezima koje vade raznorazni tamnoputi Markovići. Međutim, ako nisu u stanju iskoristiti prednost domaćeg terena ovaj put, kad će opet imati priliku? Gle, nije tajna da Afrikanci imaju drugačije fizikalije kako bi lakše izdržali vrućine i vlagu koje vladaju na tom kontinentu. Rekli smo već da vrućine neće biti strašne, ali opet – ti ljudi igraju doma, na svojoj strani svijeta. Srasli su s tom klimom. I ne, europske ekipe koje imaju puno tamnoputih neće imati nikakvu prednost zbog toga, jer proces odvikavanja je poprilično brz, navodno već nakon jedne generacije djeca gube tu prilagođenost klimi koju su imali očevi, a koja se nalazi u nešto drugačijim krvnim zrncima (joj, kako bi pokojni Tuđman sad uživao da može čitati ovu rečenicu) koji im omogućuju da se manje umaraju na toj sparini. O drugačijim mišićima i uopće tjelesnim predispozicijama ne trebam ni govoriti, te prednosti vidimo svaki dan na djelu u ovom našem sjevernom dijelu svijeta, barem kada je vrhunski sport u pitanju.

Tu je i činjenica da europski igrači dolaze u strahu za svoje živote, pod utjecajem loše propagande koja im se svakodnevno servira o opasnostima te zemlje (s tim da, budimo realni, dobar dio toga nije samo propaganda) koje ih čekaju svuda, od hotela, preko ulice do samih stadiona. Što me tjera da se fokusiram na stvari oko travnjaka čak i više nego na ono što bi se moglo odigrati na terenu. Glave će biti itekako važne, skoro kao i pluća. U drugom slučaju prednost je na strani domaćih momčadi, a prvi je tako po prvi puta u povijesti izjednačen. Ovdje nitko neće biti normalan. A to je plus za Afrikance.

Ali.

Dok ni malo ne sumnjam da će se dalje provući domaćini (to se ionako skoro uvijek dogodi – em im se ide na ruku lakšim ždrijebom, em su im naklonjeni sudci), te Nigerija, Alžir i Kamerun (iako ni jedna od tih momčadi ne ostavlja dojam zrele ekipe, eventualno Kamerun malo odskače i to prije svega zbog Etoa), sumnje mi se javljaju kada su u pitanju dvije momčadi koje su na zadnjem SP-u ostavile najbolji dojam – Gana i Obala Bjelokosti.

Kad bih teoriju o utjecaju klime i bliže okoline doveo do krajnosti, dakle do toga da jedna Afrička ekipa osvoji natjecanje, upravo bi mi Obala Bjelokosti bila najveći favorit. Međutim, bez Drogbe to nije ista momčad, jednostavno bez njega im fali ne samo ubojitost u napadu već uopće karakter i moć. Drogba bi odvukao pola obrane na jednu stranu, a da ne govorim da je samom svojom pojavom dodatni motiv suigračima. Šteta što ga nećemo gledati u naponu snage. A obzirom da su u grupi s Brazilom i Portugalom, bojim se da nećemo ni njegove sunarodnjake nakon što završe nastupi po skupinama.

Doduše, kako postoji opcija da Drogba ipak zaigra (iako mi nije jasno kako ako je slomio jebenu ruku), u tom slučaju definitivno im dajem prednost pred Portugalom koji cijele kvalifikacije igra neuvjerljivo. Ali ih ne stavljam na listić, očito, pošto se do zadnjeg trena neće znati hoće li Drogba zaigrati. Također, kakva je to momčad koja u zadnji tren za izbornika dovede manekana i poznatu tetkicu Svena Gorana Erikssona? Čovjeka koji odavno ne trenira već samo pozira? I on bi trebao nadahnuti ovu momčad?

Gana je u sličnoj situaciji, bez Essiena to nije ista ekipa. Čak sam ih gledao u jednoj nedavnoj prijateljskoj i potvrdili su sve one stereotipe o Afričkim reprezentacijama koji se godinama vrte – nisu dovoljno konkretni u napadu, apsolutno su nedisciplinirani u obrani. Njima predviđam kratak život obzirom da su u grupi s Njemačkom i Srbijom.

I da, kad sam već kod ozljeda, zar nije stvarno fascinantno da su ozljeđeni Drogba, Ballack, Essien, Obi Mikel – svi igrači Chelsea? Čime ih hrane tamo?

2. Nesretna Korea imat će gol razliku od minus 10 minimalno

Za ovo nisam siguran da li je uopće u ponudi, ali u grupi kraj Brazila, Portugala i Obale Bjelokosti ne bi im pomogao ni Kim Jong-il. Dobro, s njim u igri možda ne bi primili 10, možda bi nešto i dali, ali izgubili bi barem svaki put s jednim golom razlike. U biti, kad bolje razmislim, možda i ne bi, jer Veliki Vođa je savršen u svemu, vjerovatno bi odigrao turnir kao Maradona 1986. Šteta zato što je zauzet igranjem golfa u kojem teren od 16 rupa završi sa 17 udaraca. Pa se ti moj Tiger misli.

3. Argentina neće proći grupu

Kako su uopće prošli kvalifikacije u Južnoj Americi nikome nije jasno, a najmanje izborniku. Diego je izgubljen, što je pokazao i izborom igrača. Barem će biti zanimljiv novinarima, a i mnogim propalim revolucionarima sa onom bradom ala Fidel. Sumnjam da momčad ima ikakvu kemiju, rezultati su im očajni gdje god da pogledaš a igre neuvjerljive. Nogomet nije igra u kojoj jedan igrač može napraviti toliku razliku, makar se on zvao Messi. Samo, u tako su slabašnoj grupi da se valjda mogu plasirati dalje čak i kada bi igrali Leo i 10 igrača koje bi odabrao Bilić.

Zašto sam onda uopće mislio kladiti se na ovako nešto? Zato što Nigeriju smatram jednom solidnom ekipom koja bi mogla proći čak i među 8. Naglasak na mogla, molim lijepo. Izostanak Obi Mikela njima nije toliko važan, radi se o igraču koji je bio vodonoša a ne duša momčadi oko koje se sve vrti, dakle netko koga se da zamijeniti. Bitno je da su tu u napadu Martins i Yakubu.

E, sad, zašto i Grčka preko Argentine? Objašnjenje je u sljedećoj tezi.

4. Grčka dolazi do polufinala u ulozi tradicionalnog istočnog iznenađenja

Pa nekoga sam morao izabrati. Sjetimo se Jugoslavije, Bugarske, Rumunjske, Hrvatske, Grčke i Turske. Na svakom prvenstvu jedni polude. Slovence i Slovake sam odmah otpisao jer nemaju dovoljno kvalitetnih pojedinaca, a to je ipak minimum koji moraš ispuniti – bez Stoičkova, Hagia, Stojkovića, Šukera ili Sukura ne možeš očekivati ni neočekivano (primjetite kako nisam naveo nijednog Grka, ne znam zašto). Obzirom da je Srbija u grupi s Njemačkom i Ganom, a da Švabe po svim zakonima poznatim čovjeku nikada ne ispadaju u grupi, te da mi je Gana prolazila po formuli o svim Afričkim ekipama među 16, na njih nisam računao.

Stoga su mi Grci ostali kao jedina opcija za iznenađenje. Kako sam sad u međuvremenu vidio da Gana više nije ista momčad, ruši se cijeli sistem. Mogu dati prednost Srbiji, samim time odbaciti Grke te zaboraviti na klađenje protiv Argentine.

Zašto sve ovo pričam? Na što ću se uopće kladiti? Pa ostaje tek ona opcija s gol-razlikom Nesretne Koreje, koju neću imati gdje probati. Ali, kad bih mogao, evo na što bih igrao:

– dakle, minus 10 Nesretne Koreje

– prolaz Srba do polufinala, što temeljim na činjenici da su igrali neviđeni bunker u kvalifikacijama, da nisu primili gola valjda nekih 985 dana, te da imaju napad kao naručen za igrati na kontre. O tome da im obrambeni igrači igraju u najboljim svjetskim klubovima gdje je ne primiti gol najvažnije nećemo puno trošiti riječi. Ako su iole spremni, ako ne bude problema s ozljedama, te ako ih klima ne dokrajči, mogu daleko. Doduše, obzirom da su u pitanju Srbi, uvijek je moguće da se potuku u svlačionici i izgube od Gane 6-0, ali o tome ovom prilikom ne bih puno razmišljao.

– prolaz u drugi krug Južnoafričke Republike, Nigerije, Alžira i Kameruna, a nekih od njih čak i dalje – nažalost, nemam muda da ikoga gurnem među četiri

Argentinu ne diram, a u potrazi za drugim iznenađenjima idem baciti pogled na svaku grupu ne bi li pronašao još nešto.

A

Francuzi ispadaju što zbog karme (da bi sve vratili što su ukrali, Thierry Henry trebao bi zabiti bar dva autogola) što zbog toga jer su jednostavno jadni i nisu u stanju zabiti gol već godinama, osim ako im ne igra Zidane. Kad sam zadnji put gledao popis igrača nije ga bilo na njemu. Meksikanci uvijek izgledaju kao klinci – kako fizički tako i igrom na 33 okretaja. Uzmeš im loptu, kreneš malo agresivnije, baciš par svijeća u šesnaesterac i oni su lešani. A nema nigdje ni Lepog Bore Živkovića da pokosi jednoga karate potezom i zaradi crveni.

Južna Afrika je kao što smo rekli domaćin i imat će motiv. Kakv motiv imaju Francuzi? Urugvajci? Zbilja mislite da oni vjeruju da mogu biti prvaci? A Južna Afrika će poginut da prođe grupu. Za to se pripremaju već godinama, na istoj klimi i u istim uvjetima na koje se drugi navikavaju par dana. Nije im na odmet ni to što im je izbornik jedan veteran Svjetskih Prvenstava poput Pareire (prestigao legendu Milutinovića, ovo mu je također peta repka), koji konačno opet ima solidnu ekipu nakon što je bio na kormilu povijesno loše Saudijske Arabije prije 12 godina.

Urugvaj je solidna momčad, tvrda ali klasično sklona kiksevima. Međutim, jednako tako im se zalomi i sjajna partija a najbolju će zasigurno pružiti protiv po imenu najjačih –Francuske. Taj prvi susret će sve odrediti, a nakon što Forlanu ovaj put sjednu dva voleja, sve će biti gotovo. Ta tri boda ih vode dalje.

Hm, da li se plasman Urugvaja i Južne Afrike dalje smatra iznenađenjem? Moglo bi i ovo na listić, ili barem pobjeda Urugvaja nad Francuskom. Žalosno, 2010. a čovjek ne može spojiti kombinacije koje želi na svoj jebeni listić.

B

Korejci će do kraja svijeta igrati na prvenstvima i uvijek ispadati, osim ako se opet ne bude igralo u njihovom dvorištu s naklonjenim sudcima. Dobri stari Li-mun je i dalje na golu, nema zato Na- ran-če, a pitanje je u kakvom je stanju nakon ozljede svima nam dobro znani (valjda jedini Korejac za kojega to možemo reći) Park iz Manchestera.

O ostalima sam već sve rekao. Ne mogu vjerovat da sam stvarno mislio stavit lovu na Grčku u polufinalu. I onda ti sad shvati ozbiljno išta što tu kažem. A opet, koga bi iznenadilo da prođu s gol-razlikom 1-0? Grčka se provukla kroz najlakšu grupu u kvalifikacijama, ali zar to nije uvijek priča s njima, da se provlače? Ako Nigerijci samo malo izgube živce, ako se Argentinci ne poslože, tko može garantirati da Grčka neće izvući 0-0 ili čak dobiti s 1-0? Aaaaaaaaaaaaaaa.

Od ostalog bit će zanimljivo vidjeti kako će Diego posložiti obranu i sredinu, posebice ovaj defenzivni dio koji je godinama bio najjači dio momčadi. Golmani su im osrednji, taktika upitna, kemija nepostojeća – sve je na toj šačici napadača. Može li talent tri patuljka (Messia, Aguera, Teveza) išta promijeniti? Vidi li Diego u njima možda sebe?

Uglavnom, Nigerija i Argentina idu dalje, s tim da Nigerijci imaju talenta čak i za iznenaditi ovakvu Argentinu. Vi koji mislite da je Koreja disciplinirana i ozbiljna momčad koja može dobiti Nigeriju, ne zaboraviti da Korejci dišu na škrga poslije 60 minuta. I da za razliku od Nigerijaca uglavnom igraju u domaćoj ligi.

C

Alžirci će namlatiti sve. Drukčije ne znaju, i ako ostanu s dovoljno igrača na terenu mogu se nadati drugom krugu. Zašto mislim da će proći grupu pored Amerikanaca (mislim da nitko ne dvoji da će Englezi proći kao prvi u skupini, iako teško da će izvući više od remija na otvaranju)? Zato što će njih mlatiti s posebnim guštom. Uz to Ameri ne djeluju dobro, izbornik im je nekakav mekušac kojega još nikada nisam vidio opuštenoga (kako je samo posijao onu prednost protiv Brazila na Kupu Konfederacija), zdravstveno stanje im nije najbolje (najbolji napadač Davies nedostaje a stup obrane Onyewu se tek vraća nakon ozljede) a imaju i jedan dodatni problem – po prvi put u životu su favoriti. To nikada nije dobro kad si u biti i dalje jedna osrednja ekipa.

Plus, njima je uvijek važna politika, bez obzira što ovo nisu razmažene zvijezda sigurno će im glava biti puna događanje u Africi, prijetnji terorista i sličnoga. Ameri žive u strahu, a Alžirci će to znati iskoristiti. Remi s Englezima im ne gine na račun borbenosti, ali protiv Alžirske stihije i Slovenskog bunkera bit će im puno teže igrati jer će biti ti koji moraju napasti.

Alžir je svakako drugi, jer Slovenci su usprkos solidnoj obrani ipak druga liga talentom. Uz to su i alpski Srbi, dakle u stanju su se potući u svlačionici oko premija ili oko bilo čega. Čekaj, a da odigram na više od dva crvena na utakmici njih i Alžira? Uzimam u razmatranje. Kad bi našao jebenu kladionicu u kojoj bi to mogao.

D

Sve sam već rekao, Srbija i Njemačka idu dalje, Gana nema dovoljno baruta da im se suprostavi, a Australci su ionako došli na provod. Doduše, njima će definitivno odgovarati klima i doba godine, ali mislim da je razlika u talentu ipak prevelika te da bi sve osim četvrtog mjesta bilo ogromno iznenađenje.

E

Japan je nešto kao azijski Meksiko, za prvensto klinaca su ok, ali ne i za skup velikih dečkiju. Danci su uvijek tvrdi, čak su i nešto mlađi, ali kako se osloniti na ekipu u kojoj je glavni oslonac Bendtner? Nizozemska tehnika trebala bi biti dovoljna za prolaz, kao dokaz da ponekad treba i zapalit poneku a ne samo lokat žestice.

S Nizozemcima uvijek ista priča, talent bla bla i onda nikad ne naprave ništa. U ovoj ekipi čak i nema faca kao nekad. Mislim, Sneijder i Van Persie su solidni sporedni igrači ali lideri? Također, Van Persie je donedavno bio ozljeđen, a gle čuda, Robben se ozljedio kad ga je na ulici netko krivo pogledao. U ovom sastavu on bi bio prevaga. Kad je zdrav u stanju je sam momčad dovesti daleko. Problem je samo što nikada, nikada nije zdrav.

Uglavnom, Kamerun se nameće kao najozbiljnija Afrička ekipa u nedostatku Drogbe i Essiena, te ide dalje uz Nizozemsku. A kad bih morao staviti novac na prvog strijelca prvenstva, Eto mi se čini kao najbolja opcija. Hm, na to se izgleda može kladiti. Moram još razmisliti. Ok, prodano.

F

Paragvaj je realno druga najkvalitetnija južnoamerička momčad, što su dokazali zadnje dvije godine. Opet imaju solidnu obranu kao u danima Ayale i Gammare, golman je pouzdan, srednji red se kali u Španjolskoj, napad ima dovoljno talenta. Ne samo da prolaze već će biti prvi u grupi. Talijanima će sreća vratiti za svu nesreću koju su imali na EP-u ali tek u drugom krugu kada će izbaciti Nizozemsku. Za proći grupu sa Slovačkom i Novim Zelandom ona im neće biti potrebna, bez obzira na ozljedu motora momčadi Pirla i ostarjelu obranu. Novi Zeland ima sreću što je dobio najlakšu grupu jer bi vjerovatno završili kao N. Koreja, a Slovačka ima isti problem kao i Slovenija ili prije njih Poljska – nema tu puno kvalitete, a sama taktika nije dovoljna.

G

Brazil prvi favorit, ozbiljna i uigrana ekipa, Dunga ima sve konce u rukama, anti-Maradona. Čak igraju i premalo Brazilski ali u tome i jeste njihova snaga – u stanju su igrati kao i drugi, ali nitko drugi nije u stanju biti Brazil. Nevjerojatno, možda imaju najbolju defanzivu na svijetu a jedan od lošijih napada. Što bi me zabrinjavalo da nemaju najbolje igrače na svim drugim pozicijama u momčadi.

Portugal solidan, ali djeluju kao momčad koja će vrlo brzo ostati bez zraka. S jednim igračem prolaz među 16 je maksimalan doseg, a i tu će više ovisiti o Obali Bjelokosti (Drogba) nego o sebi. Nema kod njih ni kemije ni osjećaja velike momčadi, a osim Ronalda svi ostali veterani su prošli najbolje godine. Mladih nema ili su u najbolju ruku osrednji igrači. Kvragu, nema čak ni Nuna Gomesa da smeta u šesnaestercu.

H

Španjolci nemaju Sennu na zadnjem veznom i već sam mislio opet srat kako nisu dobri, ali jebiga, moram priznat da su naj europska ekipa i ovaj put. Ne znam kako, ali potrefi im se da s onim mlakonjama u sredini stalno probjeđuju. Nadam se samo da je netko snimao kako je Mourinho s Interom sredio Barcu, jer to je isti princip koji će trebati primjeniti da se zaustavi repka. Dakle, samo muška igra. Kako sad imaju i naslov europskog prvaka, nemaju više onu etiketu luzera, te zasigurno pucaju od samopouzdanja.

Grupa je toliko loša da im ga tu nitko neće poljuljati, ali za kasnije baš i nisam siguran. Jednostavno im ne vjerujem, iako Finale između njih i Brazila smatram najrealnijim. Od ostalih dalje vidim Švicarsku, iako mi je ova njihova generacija jedno od najvećih razočaranje ikada. Ali, ako već nemaju talenta prema naprijed, imaju veteransku obranu i vezu koje će znati s Čileom i Hondurasom, koji su najlošiji predstavnici svojih kontinentalnih saveza.

Ništa, još ću malo razmisliti što da ubacim na listić, pa ću ga rado slikati i priložiti kao dokaz. Ako ga uopće uspijem složiti obzirom na jadnu ponudu. Hvala vam kladionice što ne želite uzeti moj novac. Nemam namjeru sada prognozirati svaki krug jer čemu rasipati nepotrebno energiju, ionako sam naveo polufinaliste – Srbija, Brazil, Španjolska. Četvrti je naravno – Njemačka. Uostalom, ako koga zanima kako izgleda kompletan bracket evo link. Nije baš originalno Finale zar ne? E pa čovjek negdje mora stati s iznenađenjima. Brazil je momčad koja je osvojila naslov u obje Amerike, u Aziji, napravit će to i u Africi, a Španjolci će na kraju pasti kao žrtve vlastite brazilijacije. A Brazil će pak vratiti pehar na račun toga što će još jednom odraditi posao, kao što su to napravili zadnja dva puta, što im pod Dungom nije problem. A to u njihovom slučaju znači – pobijediti sve. Ovaj put bez klasa tipa Romario ili Ronaldo u napadu, ali s najboljim golmanom, desnim bekom, stoperom i zadnjim veznim. Pa ti reci da je ovo normalno prvenstvo.

13 thoughts on “SLAVEN DEBILICH – A TRIBUTE TO ONE SHITTY WORLD CUP

  1. Gee, ako ja ikad budem za nekog navijao, javim ti da ga ni slučuajno neguraš među favorite 😀

    Inače idealno rješenje je izgleda svaki put igrat na manje od tri gola, ill se dobije lova il bar ima šta gledat. Naravno prvi od nas koji uplati će gledat golove…

  2. Kako nema naših, po defaultu svaku tekmu navijam za slabije, joj da je Forlan zabio ono sinoć…
    Afrikanci su užasni, ali i dalje mislim da će proć, drago mi je samo da ekipa koje je brijala na Meksiko, Francusku kao neke favorite neće ubrat lovu
    I da, odlučio sam na što stavljam 100 kuna – na crveni karton za Argentinu u sljećoj tekmi. Odavno nisam vidio obranu u kojoj igra britva do britve, kakva je Diego legenda, ta ekipa je iz nekog drugog vremena

  3. kako podnosite one vuvuzele? meni se cijelo vrijeme čini ko da je neko stao u govno pa se skupilo milijun muha na terenu.

  4. nije politički korektno spominjat govno i muhe kad pričaš o Africi. inače, navikao sam se skroz, čak me strah da neću više moć gledat nogomet bez tog zvuka. mislim, jebote, odrasli smo s glasom Ćosića, što nam mogu vuvuzele

  5. meni su vuvuzele zakon! samo mi je bed što se ne čuju bubnjevi toliko od njih. dajte zamislite feelinga tamo – u Africi rastu razne biljke koje bi se trebale isprobati, a nakon njih pušeš u vuvuzele i mrdaš u ritmovima bubnjeva. to je nogomet koji mene zanima 🙂

    btw, neki dan sam ispunjavao onaj espn bracket za svjetsko i totalno pao u bed kada sam skontao da će po meni Englezi biti svjetski prvaci. srećom, iz tih kombinacija sam izbacio njihove golmane na što me komesar radosno upozorio nakon što je ju es ej jučer dao gol…

  6. Ma i meni je već pun kurac ljudi koji se žale na vuvuzele – jebote, neka ludila, i to malo drugačijeg, ples, kaos, trube, ludilo!!!

    Pa neće se valjda i nogomet pretvorit u teniske pičkice – nemoj disat, nemoj slučajno mrdat guzicom da se ne čuje zvuk trenja…

  7. Nemoš virovat u kakvom svitu živimo, svi pizde zbog vuvuzela umisto da čupaju kose što su na prvenstvu ekipe tipa Slovenije i Grčke. Alžir je očajan al bar imaju crveni karton 🙂
    Šta san još skužija danas – mi smo ispali od Ukrajine a tu istu Ukrajinu je izbacila Grčka. Koja je totalna tragedija. Šta smo onda mi?
    Inače, sad pribacujen na RTS i gledam kako se Srbi pripremaju za tekmu. Peđa je na stadionu i kaže da svi navijači Srbije imaju – vuvuzele.
    Dođe mi da im se ispričam šta san Slovence nazva alpskim Srbima…

  8. Ja sam se skroz navikao na te vuvuzele. Evo Srbi su implodirali nakon 70 minuta svjeckog.

  9. a zašto afrikanci nemogu navijat kao ostali normalan svijet, lijepo sa rasističkim pjesmama i bengalkama (po mogućnosti pri kraju nekog milicajca strefit). Evo mogli su se ugledat na nas i našu fenomenalnu publiku, fino hukat crncima a svi ostali dobiju kombinaciju pičke, gađanja tvrdim predemetima , poziv na ubijanje. jebat ga, koji su divljaci ti afrikanci, mislim ono..

  10. imaš pravo Joe, oni plešu i sviraju dok gledaju nogomet umjesto da se mrze k’o cijeli normalni svijet. bilo je ogavno vidjeti onog Srbina išaranog s četiri s kako sa skupinom Ganaca pleše u ritmu bubnjeva. umjesto da im jebe mater crnu, on tako…

  11. …a sada kreće pravo navijanje – ajmo kenguri!!! ništa nema gore od njemačke nogometne reprezentacije u mom poimanju sporta. ništa. čak ni austrijski skijaški skakači su mi draži od njih…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *