BATMAN MANDRAK FANTOM

Smiriti me neces ni tim sjajnim dijamantom
Jer prijatelji moji jesu Batman, Mandrak, Fantom !

Hoće li Pat Riley ovo pjevati Jacksonovom bimbi (naime, taj sjajni dijamant u stihu odnosi se na prsten specijalno napravljen da obujmi Philovo spolovilo) za nekih 6 sati? Tko se boji tvoga prstenja kada su tu Batman (Wade), Mandrak (Bosh – ipak je Mandrak najmanje cool) i Fantom (doduše, možda je Bosh bolja opcija za Fantoma od Jamesa, jer s onim purpurnim trikoićem Fantom je nekako ženskast).

Odmah na početku da odradim ovaj ne-košarkaški dio. Da, navit ću alarm noćas u tri sata, kao da je u pitanju playoff tekma. Dignut ću se i probati nekako pogledati taj jedan sat ničega/nečega. Ne toliko zato što me zanima gdje će LeBron, ne – to mogu saznati i nekoliko sati kasnije, nakon doručka i pozdrava suncu, uz toplu šalicu kave, zavaljen u svoju fotelju pred monitorom. Već samo zato što moram vidjeti kako će to izgledati. Mislim, kužite li vi da je ovo najveće dno na koje će i ESPN i LeBron ikada spustiti (a nije da je mala konkurencija dnovitih trenutaka – mislim da sam upravo i riječ izmislio, dnovito).

Najluđe od svega, sumnjam da i jedni i drugi imaju na umu kako su urnebesno komični. LeBron i ekipa ionako misle kako su svemogući (a na tome im ne možemo ni zamjeriti, sve im se nudi na pladnju pa tako i sat vremena udarnog programa), a ESPN-u je ionako samo do gledanosti. Sve je to u redu, iako mi je malo čak i jadno kako jedan sportaš postavlja uvjete tako moćnoj korporaciji. Ali hej, oni su ga i stvorili zar ne?

Mislim, sumnjam da su LBJ i ekipa oko njega, sve redom prijatelji iz školskih dana od početka imali ovakav plan. Ali s vremenom, kada su skužili da i sportsko novinarstvo u biti nije ništa drugo nego jedan oblik žutog novinarstva, te da se samo žutilo prodaje, zaigrali su igru s namjerom da jednog običnog đikana pretvore u Globalnu Đikonu. Definitivno su u svemu tome zaplivali na jednoj razini kojoj nisu dorasli, što su pokazali svi propusti ovih godina (da spomenem samo onaj najbitniji – mislim, koliko dugo možete reklamirati nekoga kao najboljeg košarkaša na svijetu a da tip nije u stanju dobiti playoff seriju?).

Još tamo u doba dok je LBJ igrao Finale protiv Spursa, ovaj moment nije bio tako izražen, ali kako je vrijeme odmicalo očito su on i društvo počeli slagati cijelu priču koja kulminaciju ima noćas u spomenutom prijenosu. Čak mi je i simpatično da su uspijeli u tome bez pomoći svemoćnih korporacija i skupih savjetnika (iako, tko zna, možda se iza svega ipak krije nekakav vrhunski PR), ekipa iz kvarta koja je na koljena bacila zapadnu civilizaciju. Ludnica.

I ne, stvarno me nije briga gdje će Kralj na kraju otići. Kažem, nije me briga što će reći, niti mi se da secirati razloge zašto bi jedan scenarij imao više smisla od drugoga. Vrijeme je tržnice i normalno je da ljudi mijenjaju klubove. Onda poslije mi fanatici lijepo sjednemo i pričamo o tome kako će u novim sredinama funkcionirati. To je zakon. A to kako će to izvesti i zašto na ovaj način, kažem, to je prije svega vrhunski moment da se čovjek podsjeti u kakvom svijetu živi.

Mislim, noćas ćemo saznati koliko su LeBron i ekipa limitirani. Možda je izbor Jima Graya za voditelja (ja sam mislio da je taj tip odavno negdje u mirovini) namjeran, jer, kao, ipak se radi o čovjeku koji je odradio hrpu ekskluzivnih intervjua, posebice s Kobeom Bryantom, od onih vezanih uz optužbe za silovanje do prijetnji o odlasku iz Lakersa prilikom Kobeove slične avanture kao slobodnog igrača. Ja bih na njihovom mjestu Graya zvao samo ako imam problema sa spavanjem. Sad, možda je Bron fasciniran Kobeom i želi nadmašiti njegove ispade. Možda ne zna bolje, a možda je u pitanju interna šala. Ma ovo zadnje nije sigurno, bit će to toliko patetično da ću za svaki slučaj pripremiti kantu za riganje. Kvragu, ako bude previše dosadno vraćam se odmah u krevet. U biti, najprije ću zaspati u fotelj, zahvaljujući Jimu Grayu.

Ali, okvirno mislim ovo, u vezi LeBronove odluke i nastupa. Jedini način da donekle sačuva obraz nakon svih ovih sranja koja je odradio je da ostane u Clevelandu. S tim da bih ja osobno, da sam navijač Clevelanda, želio da ode jer je, prvo s ucjenama kluba, zatim s odbijanjem potpisa ugovora i sada s ovim cirkusom, uništio svaki normalni odnos koji je imao s navijačima.

Ali, kako nisam navijač Cavsa već NBA lige i u interesu mi je da svih 30 klubova bude donekle kompetitivno, smatram da je ostanak u Clevelandu jedino ispravan. Sve drugo samo će se nadovezati na sve ove loše stvari kojima nas je zatrpao zadnjih mjeseci – od očajnih partija u playoffu, do očajnih PR poteza i globalne đikanije kojom nas zabavlja. Hoću reći da ga uopće više neću moći ozbiljno smatrati košarkašem koji može osvojiti naslov već prelazi u onu skupinu predmeta sprdnje ili prezira, koji su vremenom, zasluženo ili nezasluženo postali Carter, Iverson i ostali.

S tim da je to doba sebičnosti i marketinga, koje je skoro upropastilo ligu, danas u LeBronu dobilo svog ultimativnog predstavnika. Iako smo mislili da je najgore iza nas i da je ova nova generacija vrijedna respekta, zaboravilo smo da respekt treba zaslužiti. A za to treba godina i godina prakse. Još nije kasno. Ali, kažem opet, ako izabere bilo koji drugi put osim Clevelanda bit će prekasno. Dok je u Cavsima, za mene će i dalje biti košarkaš koji sazrijeva i koji možda jednoga dana shvati što je potrebno za biti lider. Sve drugo obećave tek još jednu dugu, bolnu karijeru punu frustracija. Ozbiljno to mislim. Nitko nije takav talent da može samo tako nadići karakter.

A to je ono što imaš ili nemaš. Durant ga ima. Momak je jednostavno produžio sa svojim klubom, bez puno pompe. Zašto i ne bi, ljudi rade odličan posao da slože pobjedničku ekipu. Nitko ne može osporiti da su i u Clevelandu pokušavali isto. Zar to nije jedino važno? Dati sve od sebe? Zar nije važno biti dobar suigrač? Odan prijatelj? John Wooden srećom ne mora gledati što je postao sport koji je dobrim dijelom upravo on ustrojio svojim radom.

Dok James planira osvojiti svijet, znate što radi Durant? Gleda utakmice ljetne lige svoje momčadi. I kladim se da bi dao sve da može zaigrati u njima. Možda bi čak odbio snimati i jednosatni specijal da negdje zahakla. Vidite, zato me sve ovo skupa previše ne frustrira. Jer, postoji LBJ ali postoji i Durant. Samo treba izabrati stranu, ništa više. Zaboravite na idealno. Držite se svojih vrijednosti i zanemarite ono što vas frustrira.

Svi ljudi koje cijenim i s kojima pričam o ovoj temi misle isto. Svi ljudi koje cijenim u NBA ligi misle isto. Svi novinari koje pratim misle isto. Zanimljivo, senzacionalizmom se bave upravo oni nešto kreće pameti, koji nikada nisu u stanju složiti zanimljivo, originalno i dobro argumentirano mišljenje. Nije ni čudo da najviše minuta na ESPN-u ima jedan Broussard dok pravi novinari poput Steina ili Buchera miruju.

Čak se i Bill, inače sklon glupiranju, odmaknuo od cijele priče. Doduše, prije nekoliko sati izašla je i njegova kolumna, ipak treba prehraniti obitelj, ali odradio je to dobro. Praktički, njegova kolumna i sjajni osvrt Wojnarowskog su sve što čovjek treba pročitati da shvati što se događa. Ako je u stanju, naravno. Ako je Broussard, onda neka i dalje izvlači nepostojeće priče na račun neprovjerenih citata nebitnih izvora.

Uglavnom, od sutra će (nadam se) iza nas biti jedan od napornijih prijelaznih rokova ikada i tada se možemo vratiti u normalu. Razmišljanjima o igri i tome tko je bolji na parketu a ne u marketingu.

Dakle, tradeovi.

Riley je odradio očekivano, možda i iznad očekivanoga. Iako se vjerovatno i on malo usrao nakon što su zaredale priče o Chicagu (obitelj i djeca ipak nisu stvari s kojima se zajebava, tako da ne vjerujem baš da je Wade time htio samo skrenuti pažnju na sebe), ovakav scenarij ipak je odavno očekivan. Wade je na kraju sezone rekao da ostaje i da će pokušati sve da dovede barem još jednoga vrhunskog igrača u klub. Misija uspjela.

Bosh je najbolje rješenje na tržištu. LeBron mora imati loptu da bi iskoristio svoje talente, Wade također, tako da spoj njih dvojice ne bi nužno rezultirao maksimalnim učinkom (iako mi je glupo govoriti u prošlom vremenu obzirom da je stvarno sve moguće s Kraljem, pa tako i da uzme manje novca da zaigra u Miamiu – mislim, zar itko ima pojma što je tome čovjeku u glavi?). Boozer bi ipak bio preplaćeni nabijač brojki, Amare niti to (navodno je i sam Wade stavio veto na njegov dolazak, i to još tamo na kraju prijelaznog roka tijekom sezone kada je Steve Kerr opet bio nudio Amarea na sve strane).

Bosh je ubojitiji od ubojice, a to mišljenje temeljim prije svega na kilometraži. Boozer je svoje najbolje godine ostavio iza sebe, a i Amare iza sebe ima već toliku povijest bolesti da je uopće besmisleno uspoređivati ga s Boshem. Drugo, Bosh je sam samcat izborio svoju poziciju all-stara, dok su za karijere Amarea i Boozera dobrim dijelom zaslužni Nash i Williams. Ćovjek je vrhunski talent, tu nema spora.

Imamo i dosta dokaza da je Bosh poprilično mekan igrač, ali zar su Boozer i Amare oličenja čvrstoće? Pazite, govorimo o ovogodišnjoj ponudi, dakle tu nema rasprave da je Bosh definitivno nešto posebno među visokim igračima. Makar ne bio ništa više nego mlađa verzija Boozera (odličan šuter iz vana nakon povratne, solidan skakač kojemu treba prava petica iza leđa), ipak je – mlađa. Dovoljno.

Uglavnom, ne sumnjam da će s igračem Wadeovih kvaliteta odigrati najbolju sezonu karijere. Njihova igra dva na dva odlična je osnova za slagati momčad, i u biti tek nas sada čeka prava poslastica, treba pratiti kako će dobri stari Riley oko ovakvoga temelja složiti ostatak rostera (ne zaboravite da je samo on mogao izvesti ono što je napravio Heat 2006. – nitko od nas smrtnika nije očekivao da će Jason Williams, Gary Payton, Toine Walker i James Posey biti tako dobra pratnja Shaqu i Wadeu).

Wade i Bosh doduše tek trebaju dokazati da su najbolja 1-2 kombinacija u ligi. To su još uvijek Kobe i Gasol, ali Wade i Bosh definitivno imaju potencijal da ih prestignu. Kvragu, čak i stilovima igre liče jedni na druge – Wade je kompletna dvojka, all-round monstrum koji sam samcat može nositi momčad poput Kobea, dok je Bosh super-talentirani visoki igrač koji zna sve o košarci osim kako pobjeđivati. E, tu na scenu stupa Kobe/Wade i preuzima taj teret na sebe, s tim da će i Bosh vjerovatno, poput Gasola, iz svakoga poraza izađi jači. Ne zaboravite da smo još prije dvije sezone Gasola smatrali tetkicom. Tko mu to može reći danas nakon 67 skokova u napadu u sedmoj utakmici Finala?

Uglavnom, Riley ima svoga Kobea i Paua. Sad još samo treba negdje izmisliti Rona, Bynuma, Odoma, Fisha. I Blakea. Ono, želim reći da neće biti lako i neće biti ekspresno, ali i najteži put započinje prvim korakom. Miamiev prvi korak je poprilično velik, i to je ono najvažnije ovoga ljeta. Ovo je projekt, nikako nešto za jednokratnu upotrebu.

Još bih se malo zadržao na Boshu. Prvo, gomila izjava, i to njegovih a ne samo iz nekakvih anonimnih izvora, govorila je o tome kako Bosh želi maksimalnu lovu. I to iz dva razloga, kako bi nešto ostavio Raptorsima i kako bi nešto više dolara donio sebi. Oba razloga su razumna. Međutim, Raptorsi su očito bili spremni pristati na trade u Houston koji bi im donio nekoliko zanimljivih igrača, a Bosh je uporno odbijao svaku pomisao na povratak u Teksas. Mislim, stvarno me zanima zašto tip ne želi doma. Da li se ipak boji pritiska? Da li je to razlog zašto je pristao uz Wadea? Što je s onim pričama da želi svoju momčad?

Ispada da je Bosh ipak razumniji nego što smo mislili. Ili je totalni mekušac koji se nakon nekoliko večera s Wadeom prepustio struji, što samo potvrđuje teorije onih koji ga smatraju gubitnikom. Kakogod, bio razuman ili gubitnik, našao sa u najboljoj mogućoj situaciji. Očito da nema problema s tima da bude Robin Wadeovom Batmanu, a to je jedino bitno. Naravno, sada je idealan trenutak da spomenem fantastični Shaqov komentar na evenutalno udruživanje Bosha, Wadea i LeBrona u Miamiu. Naime, tko je u tom slučaju Robin? Shaq je to na svoj specifičan način lijepo rekao – Wade je Batman, James je Robin a Bosh je – Bat Girl.

I da, ako dođe u Miami LBJ je definitivno Robin. Kako se to uklapa u brand Globalne Đikone? Vladaš svijetom a nisi u stanju kontrolirati ni vlastitu momčad? Mislim, biti nasljednik Scottiea Pippena nije ni približno ravno kraljevskoj tituli.

Ispada da su jedini gubitnici u cijeloj ovoj situaciji Bullsi. Knicksi su ionako propalice, tako da dolazak Stoudemirea i ne-dolazak LeBrona ne znači previše (iako, kad čovjek dobro razmisli, za Đikonu jedino Velika Jabuka može biti dovoljno velika), osim što bolno podsjeća na dane kada je u NYC sletila jedna druga eksplozivna četvorka sklona ozljedama iza koje su bili najbolji dani i koja je također napustila Arizonu radi Gothama. Da, dobri stari McDyess je poput Amarea želi u New York bez obzira na sve, da bi na kraju postao tek jedna u nizu propalih investicija Knicksa u eri poslije Rileya i Ewinga.

Ali Bullsi, oni su se odrekli dobrog dijela momčadi ne bi li nekako napravili prostora za potpisati barem jednog slobodnog igrača (može li se ikako vratiti Kapetana Kirka i potencijalnog novog Ibaku?). Kako su im svi izgleda zbrisali (po meni su se od prvog dana trebali koncentrirati samo i isključivo na Bosha, koji im igrački savršeno odgovara, umjesto da plešu oko LBJ-a), ostao im je Boozer i to po poprilično povoljnim uvjetima (nije valjda pristao na manje samo da bi ostalo dovoljno i za LBJ-a? – odgovor na to i slična pitanja slijedi uskoro na ESRTL-u). Što nikako nije loše rješenje, ali kada pogledaš koliko su svih ovih godina igrača Bullsi uokolo posijali pripremajući se za ovaj trenutak (Sefolosha i Salmons dobro bi došli za zakrpati tu rupu na dvojci, posebice sada kada se i Ray Allen odlučio vratiti u Boston), definitivno ne možemo reći da su napravili posao. Odradili su taman za prolaznu ocjenu.

Kako je Utah Jazz nakon smrti Millera u štedljivom raspoloženju (otpustili Brewera, čekaju s Korverom i Matthewsom), sign & trade očito ne dolazi u obzir. Bolje po Bullse, u svakom slučaju, koji sada ostaju sa solidnom momčadi, spremni za korak naprijed. Boozer je, na kraju krajeva, upravo onakav igrač pod koševima kakvoga čekaju već godinama, netko tko može zabiti i rasteretiti vanjske igrače.

Znači, manje-više sve je ispalo očekivano, neke ekipe su se poboljšale, ali nije se desilo ništa revolucionarno. Hm. Obzirom na ovoliku dramu, cijela ova priča definitivno zaslužuje eksplozivan kraj. Kvragu, koliko god mi se to gadi priznati, James u Miamiu definitivno bi promijenio sve. Em bi se po prvi put dogodilo da tri tako mlada igrača odustanu od stalnog busanja u prsa kako bi igrala zajedno košarku. Em bi se svi odrekli novca (nije da ga nema dovoljno, ali malo je tko do sada ostavio na stolu 20-ak milja). U biti, ispada kako cijela ova priča oko Miamia donosi svima iskupljenje za sva maltretiranja koja su nam priuštili.

Baš zato nekako mislim da ništa od toga. Ne želim floridske Celticse, tri velikana koja to još nisu, okupljena oko svetog cilja. Ne želim ni LeBrona vjernog svome gradu kao što je to Durant. Ma ne želim da itko od njih ispadne pozitivac.

LeBron u New Yorku. E to ima smisla – budući najomraženiji košarkaš na svijetu u najarogantnijem gradu na svijetu. Kao stvoreni su jedno za drugo. Može, to je opcija za koju navijam. I još jedan dodatni razlog da se dignem u tri.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *