CHICAGO

BULLS

Trebalo mi je neko vrijeme da prihvatim ideju kako je odreći se Kirka i picka prve runde ipak imalo smisla. Kao, najvažnije je bilo uključiti se u trku za LeBronom i dečkićima, pa ako zbog toga treba žrtvovati odličnog (ali skupog i zamjenjivog) igrača kao što je Hinrich te nekakav pick s kojim ionako nikada ne znaš kako će ispasti, onda to i nije neka cijena.

Sada, kada je taj cirkus iza nas, ostaje nekoliko činjenica koje, bez obzira na to što su Bullsi uhvatili minimum ponuđenog talenta na tržištu, pomažu da budućnost najpopularnijeg NBA kluba u Hrvatskoj vidimo pozitivnom. Prvo, još jednom svaka čast što su još lani izbjegli iskušenju da ponude ogromne ugovore kakve su ranije dali Dengu (te Hinrichu) prvo Gordonu a zatim i Salmonsu. Nisu se uhvatili u zamku u koju često upadnu prosječne momčadi – preko noći naprave rezultat pa, umjesto da se poboljšavaju eksponencijalno, potroše sva sredstva ne bi li zadržali igrače koje imaju kao da će oni s vremenom, samim time što su dobili nove ugovore, nadrasti vlastite limite.

Drugo, oslobodili su jebeni prostor na salary capu a da nisu dirnuli jezgru momčadi koja ih po defaultu može odvesti u playoff – u Rosea i Noaha. Mislim, već to samo po sebi najveći je razlog zašto se Bullsima ni jedan drugi potez ne može zamjeriti. Šampionske ekipe ne mogu se složiti bez drafta, a dva mlada i jeftina nositelja igre najbolje su što možete imati na putu prema slaganju definitivne ekipe. Jesam li već rekao da su Bullsi zakon zbog toga što imaju treću ekipu na Istoku a, ne da nisu probili granicu poreza na luksuz, već nisu probili ni granicu salary capa?

Što se dolazaka tiče, prvo ime svakako je Boozer. Carlos nije potencijalni vječni partner Roseu kao što bi to bio Bosh, ali je najbolji igrač u klubu na poziciji četvorke još od Rodmana. Da je Bosh umjesto turizma izabrao rad, danas bi maštali o tome kako on i Rose mogu jednoga dana Bullse odvesti do naslova. I znate što, možda je zato i bolje da Bosh nije tu. Mislim, može li momčad s njim pod košem ikada osvojiti naslov?

Od Boozera to nitko ne očekuje. Od njega se očekuju brojke. Na kraju krajeva, ni Bosh nije post igrač koji vam garantira koševe iz reketa, sve ti ubačaji uglavnom dolaze iz igre licem košu. Znači, sve što Bullsima treba je standardni double-double i solidna momčadska obrana. S ključnim naglaskom na riječ momčad, jer Boozer je ovdje samo sporedni igrač, utješna nagrada. I mislim da mu je to jasno i da neće biti nikakvih problema. Bez pritiska i Boozer će dati maksimum, uostalom, već to što neće gušiti napad već će uvijek opaliti, bilo polu-horokom, bilo šutom nakon pick n popa s Roseom, Bullsima daje novu razinu u igri, razinu kakvu nisu imali još od dana Horacea Granta.

Za rad pod košem i kao zamjene Bradu Milleru još su stigli Asik i Kurt Thomas. Turčin je tu kao novo drvo iz radionice Ivice Dukana. Bagarić, Duenas, Tarlač – koliko je promašaja Duksi naredao na račun Kukoča, to je za neku drugu priču. Asik bi barem nakon dugo vremena mogao biti netko tko može pomoći, barem za 5 poštenih prekršaja. Kurt Thomas u ovim godinama također uglavnom nudi pozicionu obranu, s tim da će i dalje ubaciti svaki slobodan šut s poludistance, makar dobio loptu jednom godišnje.

Korver je jedan od najboljih snajpera lige i svojom požrtvovnošću i stilom igre bit će vrhunska zamjena za Kapetana Kirka. Ne u obrani, Kirk je tu ipak bio jedan od rijetkih igrača koji može braniti obje vanjske pozicije, ali, recimo da bi jedan drugi jazzer mogao riješiti taj dio igre. Ronnie Brewer se nekada vodio kao stoper i iako je u pitanju više fama nego stvarnost (ono, igrača koji ne može pogoditi skok šut morali su nekako okarakterizirati pa su ga proglasili stoperom iako je Brewer kao i većina jazzera obranu igrao tek rukama) svakako može pomoći.

U biti, Brewera treba gledati kao pola igrača i tek u slučaju dolaska druge polovine možemo ovoljetnu tržnicu Bullsa smatrati vrhunsko odrađenim poslom. Naime, samo jedno ime nedostaje. Rudy. Rudy can’t fail. Nema šanse. Kombinacija Fernandez – Brewer bolja je nego što bi to bio Kirk. Čak je bolja nego bi to bili Joe Johnson ili Ray Allen za deset puta više dolara. Kad pogledate omjer uloženog i dobivenog, ovaj dvojac je sve što Bullsima treba za konkurentnu igru na dvojci.


”Derriče, zašto kapa na Dodgerse, jel oćeš da najidiš puk u Šikagu, a di su Cubsi?”

Uglavnom, nešto se šuškalo. Pa je stalo. Sad se opet šuška. Ali, Rudya i dalje nema. Samo, ako itko u toj ligi ima imalo mozga, napravit će sve moguće da Rudy zaigra za Bullse. Trenutno nema logičnije opcije – Portland ga ne želi, on ne želi Portland. Bullsi trebaju beka koji može šutirati i povremeno nositi napad, drugog beka koji će donijeti promjenu ritma nakon Brewerove gole fizičke igre. Chicago ima sve što treba, a to je taj nekakav pick viška za ponuditi Blazersima. Daj više odradite ovo.

I Watson je zanimljiv. Iako je teško nešto pametno reći o čovjeku koji je igrao u Warriorsima, gdje je lani valjda nekih 38 košarkaša u određenim periodima imalo dvoznamenkasti prosjek poena, u najgorem slučaju bit će bolja energija s klupe u vidu instant koševa od Parga. Dodatni plus bi mogao biti pokaže li se Watson solidnim obrambenim igračem i posebice playem. Mislim, samo na račun brzine i ulaza bit će učinkovita zamjena Roseu, tako će omogučiti Bullsima 48 minuta igre s dominantnim bekovima koji preferiraju ulaze i rade konstantni pritisak na obranu. Ali, u slučaju da se pokaže i znalcem, mogao bi biti krađa ljeta.

Važno je reći da, čak i s eventualnim dolaskom Rudya, Bullsi još nisu iznad salary capa. Dakle, čak ni s budućim ugovorom Noahu neće ući u zonu poreza na luksuz (pod uvjetom da Noah dobije do 10 milja godišnje, nikako više), te im ostaje još iduća sezona kao prilika da potpišu nešto skupljeg slobodnog igrača na poziciji dvojke (Jason Richardson je na raspolaganju iduće ljeto, iz kvazi-zvijezde izrastao je u solidnog i pouzdanog šutera, pa zašto ne?), prije nego i Noah i Rose svojim primanjima povećaju salary cap do te mjere da pojačanja sa strane više neće biti moguća.

Ukratko – dovođenjem profesora obrane Thibodeaua i profilom pojačanja, jasno je da će Chicago igrati pobjedničku košarku. Ovaj trenutni roster od 12 imena (računam i Rudya, pa kud puklo da puklo) baš je dobro balansiran i moram priznati da zavidim navijačima ovog kluba. Ono, možda ne moraju osvojiti naslov, ali igrat će pravu košarku. Konačno, rekao bi Kreha. A ja bi dodao da ih ubuduće definitivno simpatiziram, možda malo i previše, pa imajte to u vidu kada na red dođe najava sezone.

CUBS

Ako je momčad o kojoj smo jučer pričali, Oriolesi, bila baseball ekvivalent Clippersima, e, onda su Cubsi – Knicksi. Momčad bogate povijesti, momčad s ogromnog tržišta iza koje stoji fenomenalna navijačka baza, ali i momčad koja uporno uzalud rasipa milijune na krive igrače, umjesto da stane, duboko udahne i zamijeni plan o instant uspjehu s preplaćenim zvijezdama racionalnim slaganjem rostera, što putem vlastita drafta, što putem nešto mudrije kupovine.

Jer, Cubsi imaju tu sposobnost da ogromnim novcima nagrade potpune promašaje. Posebice se to odnosi na pitchere – apsolutno najgori bacač kojega sam ikada vidio zove se Carlos Zambrano i ima godišnji ugovor na skoro 20 milja. Ni jednom još nisam vidio tipa da igra a da ga protivnik ne izrešeta. Mislim, čovjek je toliko loš da su ga prvo iz uloge startera prebacili na klupu, pa kako ni tu nije bio u stanju odigrati barem jednu devetinu da ne proda par poena, čak su ga poslali u niže lige. Onda je jednom prilikom usred utakmice stao urlati na suigrače da kako očekuju od njega da im donese pobjedu kad nisu u stanju zabiti poen. Bila je to utakmica u kojoj je konačno odigrao solidno, ali u kojoj Cubsi nisu ništa zabili. Samo, zanimljivo, nije se našao razloga živcirati u ranijim susretima kada je poklanjao home run za home runom. Kakav lik, dođe ti da na novi ugovor Joe Johnsona gledaš kao na dobar potez.

Preplaćenih udarača još je više, evo na primjer samo Soriano, Fukudome, Ramirez i Lee zajedno imaju gažu godišnje tešku oko 65 milijuna dolara (to je više od ukupnog budžeta trećine MLB momčadi, od čega ih je barem sedam rezultatski uspješnije). Radi se o isluženim veteranima, svi redom imaju preko 32 godine, koji su svoje najbolje sezone odigrali u drugim klubovima, nakon čega ih Cubsi preplate za upola slabiji učinak. I previše poznata priča. Pa ti sad reci da baseball nije sport.

Znak totalne izgubljenosti kluba je i to što u rotaciju nemaju ni jednog poštenog pitchera. Mislim, klub koji praktički ima neograničeni budžet i može potrošiti koliko poželi, od svih ovih milijuna nije uspio pronaći jednog pravog, rasnog bacača, asa, ili makar drugog ili trećeg startera (tek je Ryan Dempster donekle solidna opcija, ali i on spada u kategoriju četvrtog ili petog startera, dakle u rang pitchera koje ne koristiš kada krene playoff). A bez pitchera nema ni rezultata. Kao i u košarci, možete vi imati ne znam kako potentan napad, ali ako ne igrate obranu zaboravite na rezultat. Upravo je pitcher stup obrane. Jer, vaš najbolji udarač može imati bezveznu večer u kojoj ni jednom neće udariti lopticu, a vi opet možete pobjediti ako netko od preostale osmorice bude nadahnut. Međutim, ako na teren pošaljete lošeg bacača kojega će protivnik dobro nalupati, uzalud vam sve ostalo.

Uglavnom, iako se Cubsi vode kao franšiza koja je najviše propatila zato što nisu osvojili naslov još tamo od 1908. ja ih ne žalim ni malo. Da su malo pametniji s novcem i da ulažu u mlade nade umjesto u ”provjerene” igrače, odavno bi se pozicionirali u borbi za naslov. Ovako, za razliku od Oriolesa čije tekme izbjegavam, kada vidim Cubse na televiziji, ostavim utakmicu. I, naravno, navijam za protivnika, ma tko taj bio, da ih pošteno nakanta.

Od igrača nemam koga istaknuti (kroz sezonu je priliku dobilo par njihovih mladih nada, prije svih Castro i Colvin, ali pitanje je što bi bilo s njima da su nekim čudom Cubsi nizali pobjede umjesto poraza), te bih još samo za kraj naglasio da, ako ništa drugo, Cubsi stvarno imaju jedan od najljepših stadiona koji sam ikada vidio u bilo kojem sportu, legendarni Wrigley Field, koji je u funkciji još od 1916. Ono, to su stvari koje nije loše znati.


”Što jest jest Joakime, uvijek imaš najbolju ganđu”

THE ROSTER OF THREE

Hoop Dreams (Steve James, 1994.)

Prvo, ako ima netko tamo vani tko čita ovaj blog, ma u biti ako ima itko tamo vani tko voli košarku, posebice NBA, a da još nije pogledao ovaj film, neka istog trena uključi torent ili rapidšer ili što već koristi i neka se ne vraća među žive dok ne odgleda ovo remek-djelo. Priča o dva klinca iz Chicaga koji se nadaju da će ih košarka izvući iz bijede geta, prvo do sveučilišta a onda, tko zna, možda i do NBA, je po svim relevantnim listama jedan od najboljih dokumentaraca ikada. Uopće, ne samo sportskih. Priča je to veća od života, skromna u svojim nastojanjima a opet epska u temi. Jebote, kad skužim da ima već dobrih 6 godina od kada sam je i sam pogledao, dođe mi da odvojim tri sata, riskiram platiti pizzu Emiru i ponovim gradivo. Ali, pričekat ću do početka idućeg mjeseca. Vi nemojte.

Let’s Face It (Mighty Mighty Bosstones, 1997.)

Kada Bullsi mogu nositi one zelene dresove za dan Sv. Patrika, zašto ja ne bi mogao spomenuti jedan album sinova Massachussettsa u postu gdje se sve linka na Chicago. Nije da imam neke pretenzije, ponekad jednostavno tako stvari ispadnu. Namjera mi je jednostavna, samo želim nabrojiti tridesetak albuma koja slušam non-stop, ponekad danima, ponekad tjednima, albuma koji mi nikada ne mogu dosaditi. ”Let’s Face It” je jedan od njih, biser ska-punka, ploča sastavljena od 12 savršenih singlova koji su uvijek u stanju podsjetiti da nije bitno o čemu pišeš ili o čemu pjevaš, dok god time prenosiš emocije i vibracije (i to pozitivne prije svega). Bez obzira što se sam žanr ofucao do krajnjih granica, ovo ostaje vječno remek-djelo koje i nakon 13 godina zvuči jednako svježe kao prvog dana. Rock n roll!

Playing For Keeps (David Halberstam, 2000.)

Iako se na naslovnici nalazi MJ i iako je podnaslov ”Michael Jordan and the World He Made”, ovo nije knjiga samo o Jordanu. Ovo je prije svega knjiga o košarci iz pera najboljeg sportskog pisca ikada, a možda i jednog od najboljih uopće. Tko želi čisti uvid u nedodirljive Bullse 90-ih ne treba tražiti boljeg štiva od ”Jordan Rules” Sama Smitha (muka mi je što preporučam išta od Smitha, ali tada je i on imao nekakvog smisla, dok ga vrijeme nije potpuno pregazilo). Ali, tko želi uživati u razmišljanjima jednog sjajnog čovjeka, te još usput uživati i u stilu pisanja koje je bliže klasici nego nekakvom reporterskom piskaranju, ne treba tražiti dalje. Ima tu i Jordana, Kukoča, Jackson, Pippena, ali prije svega ima originalnih pogleda na međusobne odnose i motive koji pokreću sve uključene. Što je, kao i uvijek, najveća Halberstamova kvaliteta. Ako znaš pisati, tema nije bitna – ovo je i sociologija i psihologija i roman i referentno štivo. Ovo je zakon.

6 thoughts on “CHICAGO

  1. kako bi Mrly rekao – “kupite si skauta” 🙂

    malo je smješno izgledalo kada su se u Bullsima redom nacrtavali Boozer, Korver i Brewer, ali sve su to dobri potezi. da smo doveli Redicka to bi bilo sjajno, a slažem se kako bi i Rudy bio jako dobar potez. navodno se Bullsi samo misle hoće li za njega dati svoj ili pick od Bobcatsa jer Portlandu ne trebaju igrači – imaju ih viška.
    uglavnom, po meni smo među 5 momčadi Istoka (u biti mislim da smo među tri, ali bolje reći damo smo među pet i stvarati alibi) i jedva čekam sezonu…

  2. Imao još nešto novaca na bwinu, pa reko sinoć ajde da složim dva listića za MLB.
    Visio sam pola sata na Espn-u i mlb-ovom sajtu, gledao tabele, gledao tko će biti pitcheri itd. I odigram dva listića, na prvom tri ekipe koji su po meni bili favoriti (a i na bwinu), Florida, Rays i Red Sox. Na drugom malo riskantnije Aritona, Houston i Metsi. Koji smijeh jutros kad sam vidio da nisam potrefio nijedan fucking par.

  3. Ovaj drugi listić ne da je riskantan nego je poklonjen, Metsi i Houston su trebali bit preskočeni iz milijun razloga. U biti Cardinalsi su sinoć bili jedini zicer po nekim mojim parametrima, gdje baš njih izabere za iznenađenje a ne Rayse (Price pada u formi) ili Soxe (otpao i Youkilis, izgleda za sezonu).

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *