CLEVELAND

Prije nego krenemo s pričom o Cavsima, par riječi o Shaqu u Bostonu, obzirom da je osvrt na Celticse iza nas. Ja stvarno mislim da je to solidan potez. Ono, u glavama Aingea i Riversa Boston je očito i dalje momčad koja je broj jedan na Istoku i koja prije svega treba još mesa pod košem da se nekako suprostavi Bynumu, Gasolu i Odomu. Kad se vratim na prošlu sezonu i kad se sjetim kako je fantastično (da, fantastično, uopće ne smatram da pretjerujem) Shaq igrao protiv Lakersa u dresu Cavsa (Cleveland je pobjedio u obje utakmice u regularnom djelu, i to poprilično uvjerljivo, a Shaqovo zatvaranje reketa i ometanje igre na centre bilo je ključno), samo mogu pozdraviti ovu odluku.

Naravno, tu negdje se krije i problem. Shaq je u tom periodu taman naučio kako ne smetati u napadu (na početku sezone neuigranost je bila najveći problem Cavsa) i kako pomoći u obrani, te je uhvatio pravu formu. Onda je došla ozljeda, ispadanja iz forme, povratak u momčad u playoffu i krah. Cavsi su, umjesto da ga doziraju samo u pravim situacijama, doveli sebe praktički u situaciju s početka sezone kada u isto vrijeme uigravaš momčad i razigravaš O’Neala. A tako nešto se u playoffu ne radi.

Dakle, ovaj potez ima smisla ako će Boston znati dozirati O’Neala. Znači, koristiti ga samo kada je potpuno spreman. Pažljivo mu dozirati minutažu na početku da pohvata koncepciju igre ali da ne smeta. Birati mu večeri kada će igrati značajnu ulogu – protiv Orlanda će trebati na 20 minuta, protiv Lakersa i više. Također, stvari kao takve treba postaviti u startu, a ne da se dovodiš u situaciju kao Mike Brown da plešeš oko njega i onda još zauzvrat dobiješ neprijatelja u svlačionici. Doduše, sumnjam da će veterani u Bostonu pasti pod Shaqove mentalne igre, ako ga itko može dovesti u red to su oni.

Na kraju krajeva, Boston praktički neće ništa koštati ni ako usred sezone zahvale Shaqu na uslugama i krenu svojim putem. Mudro su čekali da ovaj pristane na veteranski minimum, jedino što su eto napravili kompromis pa su ga potpisali na dvije godine umjesto na jednu. Ali, i to je bolje nego da su mu dali midlevel koji je Shaq prvotno tražio. Boston može dobiti solidnog back-up centra, ne može izgubiti ništa. Sad još samo da uvjerim Staroga u ovo, već je ljutito skinuo majicu na Celticse sa sebe i zaprijetio da će je baciti kada je čuo za ovaj spoj. Koji je možda neprirodan, ali u biti nije kada shvatite da su jedan drugome potrebni i da bi to moglo biti dovoljno da simbioza uspije.

CAVS

Oko Cavsa će biti zanimljivo vidjeti kako će se podijeliti tabori. Naime, imate samo dvije opcije – ili ćete zastupati onu struju koja tvrdi da će Cleveland bez Jamesa postati kanta za napucavanje, ili mislite da i bez njega ovaj roster ima dovoljno moći da se bori za utješni nastup u playoffu kao osmi nositelj. Ma kako slabašan bio Istok, i ma kako mi se sviđali Varejao i Hickson kao par pod košem, ja osobno više naginjem prvoj opciji.

Jednostavno ne vjerujem Byronu Scottu. Mislim da je bio poprilično siguran da će James ostati u gradu kada je prihvatio posao trenera i da sada uglavnom provodi dane razmišljajući zašto nije bio malo oprezniji. Scott do sada nije trenirao momčad bez dominantnog playmakera, praktički se dobar dio njegove filozofije svodio na to da pusti Kidda ili Paula da diktiraju tempo i način igre. Njegov posao je bio vikati na rookije, rotirati visoke i paziti da asistent zadužen za obranu radi svoj posao. Njegova karijera je splet okolnosti, čovjek je igrao s Magicom i znao je što za momčad znači pravi play, a onda ja kao trener nasljedio Kidda, zatim i Paula. Sve što je trebao bilo je balansirati između uloge prijatelja s veteranima i autoriteta prema mladima, što je princip na kojemu ne možeš izdržati dugo, osim ako nisi vrhunski manipulator poput Doca Riversa. A Doc je vrhunski jer i sam vjeruje u to što priča i ide u kost, dok Scott uvijek iza svega kao da ostavlja nekakav odmak koji smanjuje rizik i osigurava pozadinu.

Uglavnom, siguran sam da više vremena trenutno provodi smišljajući albije za buduće neuspjehe nego planirajući plan igre za iduću sezonu. U biti, Cavsima to vjerovatno i odgovara. U ovakvim situacijama, kada nemate talenta ni budućnosti, totalna destrukcija je jedino rješenje. Ludi Dan Gilbert za sada je mudro izbjegao zamku nasilnog pojačavanja momčadi, odlučio se za igru s ovim što ima i to je jedini ispravan put. Ostvarila se ova verzija koju ja zastupam, dakle da će Cavsi imati maksimalno 30 pobjeda, ili pak ona o ulasku u playoff, svejedno je dok god ovakav roster pliva ispod salary capa i dok god postoji šansa da već za dvije godine momčad potpuno promjeni izgled.

Draft je uvijek opcija, zato, kako god okrenuli, Gilbert u ovoj situaciji ne može izgubiti. Ako momčad uđe u playoff, bit će još veći heroj nego nakon što je napisao ono blesavo pismo. Ako ne uđe, čeka ga draft i dovođenje jeftinih talenata. Tu su uvijek i tradeovi – koja momčad koja se bori za vrh ne bi pokušala sve da dovede Varejaoa? Istina, ugovor na 5 godina nije malen, ali je realan kad uzmeš u obzir da je Varejao u stanju odigrati obranu pod košem kao malo koji igrač a upravo taj dio igre je ključan ako ste šampionska ekipa. Za momčad koja hvata 30 pobjeda takav igrač je nepotreban i beskoristan.

Takvoj ekipi treba nabijač brojki poput Ramona Sessionsa. Koji u ovoj kombinaciji praktički dolazi kao zamjena Delonteu Westu. Jadni munjeni Delonte, ma kako lud bio, opet je nakon Jamesa jedini Cavalier koji je bio u stanju odigrati 1 na 5 i stvoriti višak igrača. Praktički, revolveraški duo Williams-Sessions čini mi se kao realna kombinacija za većinu minuta misli li Scott nekako zabijati dovoljno s ovim rosterom.

Obrambeno Cavsi uvijek mogu biti dobri. Da je ostao Brown, vjerovatno bi takvima i ostali. Pod Scottom sumnjam u takav razvoj situacije. Hickson će naići na puno čvršće obrane nego je to bio slučaj lani dok su svi bili fokusirani na LBJ-a i barem ćemo imati šanse vidjeti o kakvom se igraču radi. Hollins, koji je također stigao iz Wolvesa, dokazano je beskoristan centar, a jadni Joey Graham, koji nekim čudom i dalje ima posao u ligi iako ni u Torontu a posebice lani u Denveru nije pokazao ništa, ima nezahvalnu ulogu da na rosteru popuni mjesto koje je zauzimao James. Mišićima i fizičkom pojavom Graham čak i podsjeća na LBJ-a, a onda ga vidiš kako igra i skužiš da tu staje svaka sličnost.

Cavsi imaju nešto prostora na salary capu, ali obzirom da na tržištu ionako nema igrača koji im može pomoći (naime, njima treba talenta na svim pozicijama a njega u ovoj fazi tržnice više ne možeš naći) i da nema smisla trejdati Varejaoa za igrača sličnog ugovora koji eventualno popunjava neku drugu ulogu, najpametnije im je mirovati i čekati da isteknu ugovori Williamsa i Jamisona te krenuti od nule.

INDIANS

Preko ove situacije s Jamesom naučili smo da navijači u Clevelandu nisu obični navijači. Naime, jadni, toliki su luzeri u profi sportu da im svaka situacija u kojoj se stvari ne odvijaju kako njima paše djeluje stresno. Papci, kao da im sport treba biti lijek za frustracije uzrokovane time što žive u post-industrijskom gradu i što nemaju muda kao svaki pravi Amerikenjac zaputiti se barem prema Floridi ako ne i prema Kaliforniji.

Samo, za razliku od situacije u kojoj se nalaze Brownsi (dugogodišnje rasulo u upravi i struci koje je dovelo do manjka talenta na svim pozicijama u momčadi) i Cavsi (post-LeBronovska apokalipsa), Indiansi uopće nisu loše postavljen klub. Nemaju novca, zbog čega im talenti uredno odlaze u bogatije klubova, ali barem stalno proizvode te iste talente. Također, povijest kluba krcata je uspjesima barem podjednako kao i razočaranjima.

Uostalom, zahvaljujući televiziji i filmu, te tom nesretnom logu na kojem se, budimo iskreni, nalazi zubati retardirani Indijanac crven od ispijenih hektolitara vatrene vode, Indiansi su definitivno ime koje ima neku težinu u mainstremu. Tako da je praktički pitanje sezone kada će im se poklopiti dobra generacija koja ih može odvesti do playoffa ili možda čak naslova. Dok mudro rade na svojim potencijalima, uvijek postoji nada, pa makar i dalje ne bili u stanju zadržati talente.

Njihov trenutni problem je nedostatak prvoklasnih pitchera, a kao što smo do sada naučili, bez toga nema rezultata. Prije par sezona imali su Clifa Leea, jednog od vjerovatno 5 najboljih pitchera uopće, ali su ga prepustili bogatijim klubovima. Sad, problem Indiansa je taj što ne samo da gube talent kada dođe vrijeme za produženje ugovora, već što ga uopće nemaju ambicija zadržati. Tako da je i Lee otišao dvije godine prije nego je trebao. Ma, uopće se riješe vrhunskih igrača čim im netko pokuca na vrata i zatraži ih. Doduše, dobiju zauzvrat dovoljno novih talenata od kojih će napraviti buduće zvijezde, ali malo je takav princip poslovanja isto blesav. Izgleda da ipak ima nešto u tim vodama u Clevelandu.

Uglavnom, trenutni mladi as se zove Jeanmar Gomez, on ima potencijal izrasti u zvijezdu, a od napadača treba izdvojiti mladog i sjajnog catchera Carlosa Santanu, koji je upravo prije neki dan gadno sredio nogu i za kojega je sezona završena. Šteta, jer se već u prvoj sezoni počeo nametati kao lider ekipe. Praktički, on i Gomez su budućnost kluba i dvojac na kojem bi svaka druga franšiza gradila budućnost.

Ostatak ekipe čine poneki solidni veteran, te uglavnom gomila nedokazanih igrača. Trenutno kvalitete kakvu imaju Gomez i Santana na ostalim pozicijama baš i nema, što je dobro znati ako ste kladioničar. Naime, dok se navijači ipak mogu nadati da će jednom imati dovoljno oružja da se ponovo bore za naslov, ozljedom Santane i nedavnim tradeovima nekoliko pouzdanih veterana u momčadi koje se bore za playoff, Indiansi su se praktički doveli u situaciju da imaju možda najgori roster u MLB.

THE ROSTER OF THREE

Entourage (Doug Ellin, 2004.-?)

Sedma sezone je u tijeku i taman će biti gotova negdje početkom devetog, nakon čega se lijepo skida u komadu, odvaja se jedan cijeli dan i – mozak na pašu. Sad, jasno je meni zašto mnogi ovu seriju smatraju glupom i ne kuže zašto bi itko odvojio vrijeme na nju. Ona to u principu i jeste. Stvar je u percepciji. Naime, ako gledate Entourage zbog drame, naići ćete samo na gomilu klišeja. Ali, ako volite film i Hollywood vam nije mrzak pojam već tek jedan od izvora zabave, onda je definitivno blesavo propustiti ne zaviriti kako se u njemu živi. A Entourage to prikazuje na gotovo dokumentaristički način, ako kužite što hoću reći. Volio sam Lost zbog te ovisnosti koju je izazivao svojim konstantnim zapletima. Ma, uživao sam u masu TV serija, zadnjih godina gotovo više nego u filmovima. Ali, samo dvije želim imati na polici, od prve do zadnje epizode u originalnim pakiranjima. Wire i Entourage. Jer, koliko god da vam se činilo da nemaju ništa zajedničko, varate se.

Wire je prikazivao stvarnost jednog predgrađa jednog grada Zapadne civilizacije (to što se radi o Baltimoreu daje pečat autentičnosti, ali u pitanju je ipak prije svega odlično napisana i realizirana fikcija koja je dovoljno univerzalna da se može vezati uz bilo koji drugi grad). Entourage prikazuje stvarnost jedne hollywoodske zvijezde i uopće stanje uma u tom dijelu svijeta. I jedna i druga serija su jače po onome na što ukazuju i po reakcijama koje izazivaju na račun svojih postavki, nego po onome što se dešava u klasičnoj fabuli. Wire ima masu klišeja u sitnim zapletima i epizodama, ali veličina ideje nad njima daje im snagu kakvu inače ne bi imali. Jasno, morate popušiti taj koncept da bi plovili kroz sve te minute uživajući i ne obazirući se na sitnice. Ista stvar je s Entourageom – popušite li koncept da je to što prikazuju stvarno to što govore da jeste, onda će vam epizodna pojavljivanja Stevea Nasha, Bona Voxa, LeBrona Jamesa, Matta Damona, Toma Bradya biti više nego dovoljna da izbrišu sve negativne konotacije koje budi eventualni neuvjerljivo odrađeni podzaplet.

A ako niste fan koncepta, tada je lako biti sitničav i naći nečemu mane. Ne znam, ali evo čak i u nedavnom slučaju LeBronova odlaska u Miami, kada se u jednom trenutko počeo spominjati izvjesni Ari Emanuel kao čovjek koji je s Maverickom Carterom došao na ideju za The Decision, meni je odmah pao na um upravo Entourage. Naravno, zato što je genijalni Ari Gold u izvedbi fenomenalnog Jeremya Pivena (koji je definitivno rođen samo zato da bi glumio Arija) kao lik baziran upravo na Emanuelu. To je ta stvarnost o kojoj vam pričam. Entourage je pogled u jedan svijet. To bi trebalo biti dovoljno da ga se prati. Jasno, da bi bili potpuni fan morate popušiti i likove i priču ali to je već individualna stvar. Meni su dogodovštine četiri najbolja prijatelja jednako drage i izazivaju jednake osjećaje kao kad se zajedno u kadru nađu McNulty, Bunk i Lester. To je onaj krajnji test koji npr. Mad Man kod mene nikada nije položio i zbog kojega me, usprkos solidnom konceptu i odličnoj izvedbi, ostavlja apsolutno hladnim.

The Franchise (Terry Pluto & Brian Windhorst, 2007.)

Dva najveća živuća sportska novinara iz Clevelanda na pitak način su opisali godine u kojima su Cavsi preko Kempa, Dariusa Milesa te na kraju LeBrona postali klub kakav smo do nedavno poznavali. Nije da masu toga svaki NBA fanatik već ne zna, ali ovakav faktografski tip štiva ionako najviše služi da se ubije vrijeme u hladu između kupanja. Doduše, ima par fenomenalnih poglavlja, posebice ono o potpisu Jamesa za Nike, koje baca dodatno svjetlo na način na koji funkcionira Globalna Đikona.

Stuck On Nothing (Free Energy, 2010.)

Jedna od osobno najdražih mi stvari koje sam ikada napisao recenzija je za ovaj fenomenalan pop album, koji za sada vodi u ovogodišnjoj trci za album godine. Svaka čast bendovima koji su u stanju izraziti blues bijeloga čovjeka, ali bio on trenutan ili prolazan, blues je uvijek nadahnut weltschmerzom (kad smo već kod boli, skužio sam da je osnovna razlika alternative i mainstreama u tome što alternativni glazbenici pjevaju o svjetskoj boli kroz vlastita iskustva, dok se mainstream uglavnom bavi vlastitom boli kroz iskustva kakva zamišlja da bi trebala biti). A za ljeto nam nikakvo šmrcanje ne treba. Da, lijepo je stisnuti volan svoga automobila u trenutcima dok svira glazba za koju misliš kako te razumije, ali još ljepše je nagaziti gas dok je oko tebe glazba koje ti mami osmjeh na lice i ne tjera te da se shvaćaš preozbiljno. Meni je samo žao što danas tisak nema nikakvog utjecaja i što su se svi zavukli u svoje ugodne kutke, jer samo deset godina ranije ova ploča bi vladala svijetom uz pomoć glazbenih magazina koji bi je promovirali. Danas vlada samo u mojoj glavi. Jebiga, idemo kuglati.

6 thoughts on “CLEVELAND

  1. Shaq u Bostonu je totalno smješan potez. bit će zanimljivo gledati ovu hrpu veterana. s druge strane, ima ovaj potez ima smisla jer Boston stvarno ništa ne gubi. dobili su još jedno tijelo za veteranski minimum i to je to.

    što se Cavsa tiče, slažem se s tobom. odabrali su (silom ili milom) dobar put – ostavili su ovu momčad, čekaju da vide što mogu i da isteknu ugovori. ako budu dovoljno pametni postoji mogućnost da će oni svoj rebuilding napraviti za 2-3 sezone i to je sasvim ok.

  2. Shaqovim dolaskom Boston je postao najsporija momcad u povijesti koja ima sanse za naslov. Oduzmi Ronda i Natea i nema nitko tko moze istrcati sprint bez opasnosti po ozljedu. Shaq zivi za dvoboje protiva floridjana i LAL, ostalo ce prespavati

  3. Nisi spominjao Jamisona kod Cavsa, jest da frajer nestaje u playoffu ali ce imati izvrsnu fantasy sezonu, ledja mu cuvaju JJ i Varejao, skupa sa Mo Williamsom ce odvesti momcad do prvog picka sljedeceg drafta. Go Cavs!

  4. Samo ti draftaj Jamisona, sretno. Ja izbjegavam Cavse iduće sezone. Inače, ovo su postovi o trgovini tako da nema smisla u njima spominjati Jamisona osim u kontekstu ugovora koji mu ističe za dvije sezone.

  5. Jamison će biti odličan za fantasy, situacija ista kao u Washingtonu na početku prošle sezone, samo što mu je rame sada valjda ok. 20 +10 svaku večer, koga briga gdje će Cavsi završit.

  6. Nisam takvog mišljenja, Hickson je predragocjen da ne dobije minute a to može samo preko Jamisona. Nema garantirano mjesto u momčadi, sklon je ozljedama a gdje ćeš bolje situacije za imati jednu nego u momčadi koja te ne treba. 17-7 u najboljem slučaju. A Cavse izbjegavam ne zbog poraza nego zbog toga što nitko ne može znat kako će im rotacija izgledat i što će se događat

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *