HOUSTON

ROCKETS

Jučer sam spominjao kako su Oakland Athletics lideri novog načina slaganja momčadi u baseballu, klub koji je odlučio promijeniti ustaljene norme birajući igrače po nekim novim saznanjima, prebacujući moć iz ruku insidera u ruke znalaca. U neku ruku, postavljanjem Daryla Moreya za GM-a 2007., Rocketsi su napravili sličnu revoluciju u NBA, odlučivši se ne izabrati čovjeka iz kruga bivših košarkaša i trenera, već totalnog outsidera koji iza sebe nije imao gomile poznanstava ali jeste diplome i svježi pogled na stvari.

Statistička analiza postojala je i prije njega u nekim NBA klubovima, ali kao dio ukupnog skautinga, dok je tek dolaskom Moreya postala mainstream i danas praktički glavni izvor informacija. Rocketsi su lideri u takvom pristupu, stoga ne čudi što već godinama njihova ljeta nisu dosadna. Koliko god sredstava imali na raspolaganju, Rocketsi uvijek naprave nekakav dobar potez.

Doduše, ovo ljeto stvarno nisu imali što dirati, Morey je posao odradio ranije pretvorivši McGradyev leš u Kevina Martina i gomilu pickova, i sada im samo ostaje nadati se da će Yao konačno biti zdrav kako bi pomogao momčadi da se bori za vrh Zapada. Jer, nakon Lakersa nema logičkog favorita za drugu poziciju, a nekako se upravo Houston i Oklahoma nameću kao momčadi sposobne iskoristiti taj nedostatak velikih protivnika. Jasno, tolika ovisnost o Mingu i dalje visi nad njima kao giljotina spremna svaki tren presjeći nade o vrhunskom rezultatu, ali ionako, već sezonu nakon ove, Houston kreće u sasvim novom pravcu, s Mingom ili bez njega – od 2011. pada se ispod salary capa te će im ostati dovoljno za dovesti pravog all-star igrača, nakon čega mogu potpisati Minga (ako uopće bude sposoban igrati) preko capa zbog Bird prava.

Sad, zamišljati Anthonya u Rocketsima nema smisla, ali bitno je da ima prostora, to je dovoljno za očekivati da će Morey i ekipa povući prave poteze kako bi momčad održali na vrhu još nekoliko godina. Lanjski ne-ulazak u playoff praktički je poslužio za mini-rebuilding, a ljeto je definiralo izgled momčadi. Mudro su zadržali Lowrya izjednačivši ponudu Cavsa, te sada imaju najboljeg back-up playa lige vezanog midlevelom čak četiri sezone, te su se osigurali za slučaj da netko preplati Aarona Broksa za dvije godine.

Brooks je upravo idealan primjer Moreyeva pronalaska, što se ne može reći za ovogodišnji pick Patricka Pattersona. On im je praktički pao u krilo i Morey nije imao što razmišljati, tako zreloga igrača koji će u najgorem slučaju biti član rotacije pod košem uzimaš četrnaestim pickom svaki dan. Patterson je odigrao dobru ljetnu ligu, ali što je još važnije nametnuo se kao karakter koji idealno paše u ekipu sastavljenu od redom nesebičnih zaljubljenika u momčadsku igru poput Scole, Minga i Battiera.

Scola je također dobio novi ugovor, nakon što je Bosh odbio Rocketse i time prekinuo razgovore o tradeu s Torontom u kojem bi Scola bio ključni igrač sa strane Houstona, Morey ga je učinio četvorkom budućnosti. Obzirom na vještine koje ima kao igrač i sve što je pokazao u ovih par sezona, to je mudar potez. Jedan igrač je ipak završio u Torontu – Davida Andersena i njegov vrhunski šut s poludistance, koji nije dobio previše prilike u lani nakrcanoj unutarnjoj liniji Rocketsa, Morey je poslao u Toronto za budući pick druge runde.

Roster je zaključen dovođenjem Brada Millera iz Bullsa, čime je praktički učinjena usluga treneru Adelmanu, koji sada u Milleru ima centra koji će kao zamjenu Mingu biti u stanju vrtiti napad Rocketsa na isti način na koji to radi Yao. Adelman je, došavši nakon Van Gundya, preporodio Minga, pretvorivši ga iz sidruna u playmakera, iskoristivši tako njegovu meku ruku i osjećaj za asist, a upravo su to i dvije najveće Millerove vrline, razvijene do savršenstva za vrijeme njihovih zajedničkih dana u Sacramentu.

Momčad za sezonu je u svakom slučaju spremna, treba tek naglasiti da Morey uz Mingov ima još dva ugovora koja su u zadnjoj godini (Battierov i Jeffriesov) te da možemo očekivati trade u slučaju da se ukaže prava prilika. Nikad ne možeš biti toliko dobar da se ne možeš poboljšati, jeli.

ASTROS

Klub iz Houstona do prije 5-6 sezona bio je na vrhuncu, vrhuncu koji je trajao sve od kasnih 90-ih. Međutim, zlatnom dobu je došao kraj a ova sezona praktički je označili početak rebuildinga i raskid s boljom prošlosti, jer su u zadnjim danima nedavno prijelaznog roka, Astrosi pozdravili dvije svoje klupske legende. U Philadelphiji je tako završio prvi pitcher Roy Oswalt, a u Yankeesima prvi udarač Lance Berkman.

Kako su ova dva veterana i dalje bili solidne opcije, te kako je usprkos njima momčad bila jedna od najgorih u ligi, možete misliti kako će Houston odigrati ova zadnja dva mjeseca sezone. Uredno treba igrati protiv njih jer njihove misli su u svakom pogledu u budućnosti, ali uvijek treba paziti tko baca za protivnika. Astrosi nisu jaka momčad koja može dobiti obranom, ali imaju dovoljno napadačkog oružja da izrešetaju lošije bacače, te nikako nije mudro igrati protiv njih ako sa suprotne strane ne stoji minimalno dobar treći pitcher.

Dakle, odlaskom Oswalta ionako slaba rotacija dodatno je omekšana, jer su u zamjenu za svog dotadašnjeg asa dobili trećeg pitchera Philliesa Haapa i par perspektivnih klinaca. Glavni razlog za trade ipak je bio, kao i uvijek, financijske prirode, razlika u plaćama Oswalta i Haapa za momčad na dnu puno je važnija od razlike u kvaliteti. Sada je nominalno prvi starter solidni Myers, a drugi Rodriguez, dva dobra veterana koji mogu odraditi posao ali, realno, njihova idealna uloga je puno bliža dnu startne rotacije nego početku.

Udarači Astrosa redom su birani po mogućnosti da opale lopticu preko igrališta, dakle na staromodan način, zbog čega je Houston jedna od najgorih momčadi kada je u pitanju preciznost, broj poena i uopće bilo koja napadačka kategorija, ali ako nalete na žrtvu, nekakvog osrednjeg pitchera koji nema svoju večer, u stanju su ga rasturiti golom snagom. Ova tri ranije nabrojena pitchera mogu npr. dogodine poslužiti kao solidne bacačke opcije u rotaciji (točnije kao treći, četvrti i peti bacač). Tako nešto ne možemo reći za udarače, naime odlaskom Berkmana (koji je ionako praktički gotov u što će se Yankeesi brzo uvjeriti), napad ovisi ponajviše o tri solidna all-round igrača – mladom Johnsonu i nešto iskusnijima Penceu i Bourneu. Tek Johnson ima potencijal za biti nositelj, a ova dvojica pouzdane su opcije u rotaciji udarača i u igri u polju. A kad moraš istaknuti solidne igrače u ovakvoj igri u kojoj sve ovisi o kvaliteti pojedinca, onda si sve rekao. Obzirom na očajnu klupu (u svakom pogledu nedostatna, s tim da su rezervni bacači kriminalni), ne baš sjajan sistem i trenutno stanje rostera, jedini način da Houston brzo pobjegne s dna je kupovina. A kako nisu u rangu Yankeesa, bojim se da ćemo Astrose gledati dugi niz godina u ovoj donjoj trećini od desetak momčadi koje ne mogu ni do 50% učinka.

THE ROSTER OF THREE

Malcolm In The Middle (Linwood Boomer, 2000.-2006.)

Jebeš ljeto ako ti se pri ruci ne nađe nekakva vrhunska zajebancija duga 20-ak minuta. Kako su crtane serije svoje odradile (nakon prvih deset sezona ”Simpsona” i ”South Parka” ima li potrebe za gledanjem ičega u ovom žanru – ne samo da su ”Family Guy”, ”Futurama” i slične serije lošije kopije čiji je jedini moto brže, više, jače a da pritom nikoga nije briga za dušu, već su čak i kasniji ”Simpsoni” i ”South Park” postali upravo to isto, loše kopije originala) i definitivno mi nije napeto svako ljeto gledati Homera i Cartmana, ovaj put sam se odlučio za jedan drugi klasik. Igrani, iako u srži nije daleko od animirane braće. Međutim, kad se jednom navučeš na ove lude likove, a posebice fantastične roditelje, onda skužiš da su ovi karakteri od krvi i mesa ipak uvijek iznad crtanih, ma kako stilizirani bili. Kad razmislim, ako ”Scrubs” stavim sa strane kao ipak previše indie za ljeto, ako je ”Office” previše naporan (kao i Pythonovci, nisu to stvari koje možeš gledati svaki dan), ako su ”Seinfeld” i ”CYE” ipak više večernji program a ne nešto što možeš upaliti kad god želiš tijekom jutra, ispada da mi je ”MITM” najbolji izbor. U biti, na pamet mi padaju samo prvije dvije sezone ”Earla” i ”Weeds” kao konkurencija, s tim da je pad kvalitete nakon te prve dvije sezone nešto što bode u oči, dok je ”MITM” uvijek ostao na približnoj razini. Ima netko neku ideju koja bi se još humoristična serija mogla iskoristiti ljeti za kratki predah?

Yao (Yao Ming & Ric Bucher, 2004.)

Ric Bucher je čovjek koji uživa u životu. Bavi se najblesavijim poslom na svijetu, poslom reportera na parketu, zbog čega sam ga u početku smatrao za totalnog morona, kao i većinu ostalih koji to rade. Mislim, zašto bi se itko normalan linkao na Craiga Segera u bilo kojem obliku? S vremenom sam ipak skužio da je Bucher ljenčina koja radi to što radi jer tako na najlakši način ima pristup informacijama koje onda koristi da bi davao neke od najartikuliranijih i najmudrijih izjava na ESPN-u, bilo kao gost u raznim emisijama (njegovo gostovanje kod Simmonsa obično bude praznik za uši) ili u rijetkim tekstovima. Da se mene pita, Bucher ne samo da bi imao tjednu kolumnu o NBA, već bih ga zadužio i za rad na dnevnom NBA podcastu (već godinama se mijenja ekipa koja radi ”NBA Today” i još nitko nije ni približno uhvatio razinu koju imaju podcasti namjenjeni MLB-u i NFL-u). Međutim, ako se pita Buchera, on bi radije da ostane kako jeste kako bi imao više vremena za frizuru i obitelj. Dok čekam njegovu prvu knjigu o NBA, zadovoljit ću se ovim što je odradio da približi svijetu život Yao Minga i sve pritiske koje takav div osjeća na parketu, ali ponajviše od strane svoje Kineske domovine. Svi znamo da je Yao ljudina, a ova knjiga će to samo potvrditi. Puna anegdota i osvrta na stanje lige, idealno je ovo štivo koje teče lagano poput hladnog piva ispod nekog bora. Bucher tvrdi da je Yao sve sam odradio, ali mi znamo bolje. I Ric je ljudina.

American Beauty (Grateful Dead, 1970.)

Deadovci u svom najpristupačnijem americana izdanju. Uz to što su udarili temelje žanru kakvog danas znamo, nisu se libili zakoračiti ni u teritorij radijskog hita ala Eaglesi (album je u biti pristupačniji, više mainstream nastavak folkom natopljenog ”Workingmans Dead”). Kako god to blesavo zvučalo, ovo nije najbolji album Deada, ta titula pripada nekom od liveova, možda i kasnijih studijskih bisera, ali je definitivno jedan od najboljih albuma uopće. Klasika. Više Kalifornija nego Teksas, ali ima i dovoljno country elemenata da ih se pusti u Houston, bez obzira na hipi brade. Truckersi i Townes su bili blizu izbora kao obavezna americana lektira za ljeto, ali ”American Beuty” odnosi pobjedu. Barem danas.

5 thoughts on “HOUSTON

  1. Da mi je znati koliko ih već hoda po Denveru sa ovom zurkom..
    A komesar vjerovatno trza Emira, pa će stavit post u 23:59

  2. Pa post je gore. Uštopali ga tradeovi. A Tim je očito gledao reprize ”Cadfaela”, pa je valjda skužio da tako trebaju izgledat tvrdi kršćani. Nego di su prijedlozi za tight enda? Jel triba Šimi pozivnica za ispodobruca football fantasy ligu?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *