INDIANAPOLIS

A sve sam tako lijepo isplanirao. Poslije ručka odmoriti se uz prekrasni strip ”Aldebaran” brazilskog autora Lea u izdanju genijalne Fibre (čak nude i dobar dio stripa u PDF-u, svakako bacite pogled), pa onda skuhati duplu dozu kave, sjesti pred komp i napisati post prije utakmice. Koje utakmice? Pa ove u kojoj Bilić eksperimentira s osnovama nogometa. Ali, ne želim pljucati po Slavenu zbog nevažne prijateljske tekme. Bit će vremena kad počnu kvalifikacije (nego, palo mi ni pamet – kad rastaviš riječ utakmica na uta i kmica, pa dodaš h na uta, dobiješ nešto uglavnom nespojivo, zar ne). Uglavnom, mislio sam, neće biti problema obzirom da se o Pacersima nema previše toga za reći jer nikoga živoga nisu ni doveli, sve će biti spremno na vrijeme.

I onda, taman što sam pripremio post za objavu, zvoni mobitel. Emir javlja da je potvrđena realizacija tradea između četiri ekipe u koji je uključena i Indiana. Praktički, dobar dio stavova iznesenih u donjem dijelu posta temeljilo se na tome kako je Larry Bird izabrao pravi put, put meditacije, ne forsirajući ništa. I onda ovo. Kako da sada hladne glave procijenim tko je kako prošao? Nemam pojma, ali idemo redom, prvo s Indianom.

Dakle, Murphyev ugovor je iskorišten kako bi se doveo playmaker koji im je bio nužno potreban. Obzirom da se radi o Darrenu Collisonu, koji je lani nabijao brojke dok nije bilo Paula, osobno nisam oduševljen. Premali je to uzorak da bi zaključili kako je Collison od potencijalnog back-up playa postao potencijalni starter. Ali, na tržištu definitivno nema previše mladih, potencijalno dobrih playmakera. OK, dati Murphyev ugovor za tako nešto nije problem. Ali, zašto uzeti Poseyev leš i dodatnu godinu koja ti otežava situaciju sa salary capom, taman što si ga, nakon svih godina muke, očistio? Ne znam, ovo je trade koji će se tek vremenom pokazati kao dobar ili loš, sve ovisi o Collisonu. Samo, po meni je preuzimanje financijskih obveza prema Poseyu ipak malo velika cijena za momčad koja ionako ne ide nigdje.

New Orleans se olako odrekao mladog igrača, ali njima je ionako jedino važno učiniti Paula sretnim. Dovođenje Arize definitivno nije loš potez, iako ne rješava njihove probleme. Ariza je solidna trojka, ugovor mu je dug ali ne i katastrofalan, te je definitivno bolja opcija od Poseya, Stojakovića ili Wrighta. U biti, kad pogledaš da su praktički za isti novac zamijenili Poseya Arizom (na stranu dužina ugovora, nebitna je kada mijenjaš leš za startera) a da bi im Collison ionako ostao neiskorišten (teško je vjerovati da bi on i Paul igrali zajedno na vanjskim pozicijama u redovnim dozama, preranjivi bi bili u obrambenom dijelu), Hornetsi su napravili dobar posao. Ali, ovo nije profil igrača kakav njima treba, njima treba vrhunski talent. A do njega ne možeš doći ako ćeš stalno zagušivati salary cap novim ugovorima koji nemaju kraja.

Houston se odrekao igrača kojega mogu zamijeniti Battierom, Budingerom i Jeffriesom. Priznali su da su se malo zaletili s onakvim ugovorom, Ariza ipak nije profil igrača kakav njima treba na malome krilu (prije svega im treba šuter koji ne traži previše pažnje i ne riskira s loptom), jedino je pitanje nije li dobiti za njega Leea nekako premalo? Ispada kao da su tek htjeli osloboditi prostor na salary capu za ubuduće, što nije isključeno, te izbjeći platiti porez na luksuz sada, što je definitivno. A obzirom na sklonost Martina ozljedama, prava back-up opcija na dvojci bila im je itekako potrebna. Ono, potez koji je više poslovne nego košarkaške prirode.

U biti, jedini rasni potez, čisto košarkaški a bez potencijalnih repova, su napravili Netsi. Doveli su sjajnu četvorku koja će zabijati i skakati, čime su popunili najveću rupu na rosteru a da praktički nisu izgubili ništa. Prostora na salary capu je bilo, a Lee je ionako sporedan igrač koji teško da je imao značajnu ulogu u njihovoj budućnosti. Sad, obzirom na Murphyevu igru u obrani, jasno je kako Netsi s njim nisu dobili čovjeka koji može pomoći Lopezu, ali barem ne moraju gurnuti Favorsa odmah u vatru. I da, što je najvažnije Murphya ionako samo praktički rentaju na jednu godinu.

Sve u svemu, trade koji je sa svim ovim imenima više zvučan nego što je nešto naročito revolucionaran. Nitko nije previše izgubio, nitko nije previše ni dobio. Indiana se jedina kockala, svi drugi su manje-više odradili posao. Nešto je ovaj Larry Bird u zadnje vrijeme malo previše pokeraški raspoložen. Ali, o tome više u nastavku krcatom zagradama (jebiga, umjesto da mijenjam tekst samo sam ubacio dodatne komentare u zagrade, lakše je, te sam ih onda stavio u italic kako bi se razikovali od originalnog teksta u zagradama).

PACERS

Larry Bird je ovo ljeto odlučio mirovati (odnosno, mirovao je do prije nekoliko sati). Što je mudra odluka, jer ako ova momčad išta treba to je pravi rebuilding koji će se konačno moći dogoditi idućega ljeta, kada iz knjiga izbrišu skoro cijeli iznos salary capa i kada im ostane smiješnih 20-ak milja garantiranih ugovora (točnije 27, sada kada su doveli Poseya). Odavno nema Artesta, O’Neala i Jacksona ali njihov duh još lebdi nad ispaćenim Birdovim likom. Kada konačno bude mogao pozdraviti Murphya (pozdrav) i Dunleavya (cijena plaćena da se riješe Jacksona), Forda (tu je zbog O’Neala), Fostera (ostatak stare momčadi) te kada još otpiše zadnju ratu Tinsleya (trenutno bez kluba a vjerovatno i bez NBA budućnosti), Bird će konačno moći navući smiješak na lice i pogledati u budućnost. U koju kreće po svome, od nule.

Dobro, ne baš od nule. Tu je naravno Granger, pa Birdovi karakterni pickovi (Rush, Hansbrough, Price, Hibbert), a u blizini će biti i lanjski promašaj, Dahntay Jones (i Collison, dok će se negdje iz svlačionice čuti i smrad Poseyeva leša). Naime, Bird je lani potpisao Jonesa na tri sezone, što je bezvezan potez jer takvoga igrača možeš naći za minimalac u svakom trenutku. Zašto mu onda garantirati 3 milje? Dobro, Larry je naučio lekciju i ovoga ljeta nije potpisao baš nikoga, čak ni za dno klupe (ne, nije nikoga potpisao nego je doveo Poseya u tradeu, yupiiii). Ali, dvije stvari su ipak poduzete.

Prvo, na draftu je po prvi puta od početka rebuildinga riskirao (riskiranje se kasnije proširilo na svakodnevne poslove, ne bi me čudilo da za dva dana čitamo kako je Larry uložio prstenje NBA prvaka na plasman Hajduka i Dinama u Ligu UEFA) umjesto karakternih tipova i šljakera posegnuo je za potencijalom. Nažalost, barem moj prvi dojam je da se radi o grešci – Lance Stephenson nije NBA materijal da bi se riskiralo s njegovom ludom glavom, a Paul George (na kojega je potrošen deseti pick) totalna je nepoznanica u čijem slučaju sve miriše na pogrešnu procjenu donesenu na račun fizikalija umjesto košarkaških vještina. Ali, mogu razumjeti da je Birdu dosadilo draftati iste igrače – ionako su mu kao opcije ostali Aldrich i recimo Patterson, dakle već gotovi karakterni igrači, samo zar takve već nema na rosteru u vidu Hansbrougha i Hibberta?

Tu dolazimo do druge ovoljetne promjene – Bird je, obzirom na nedostatak posla u uredu, poduzeo sve da ovi mladići imaju najbolje moguće uvjete i posebne treninge kako bi razvili svoju igru. Dakle, možda su sva četvorica tek dobra klupa (teško mi je zamisliti startnu NBA petorku s Priceom, Rushom, i dva H. pod košem), ali ni to nije loše ulaganje. U biti, zato se Bird i kockao s potencijalom, uzeo je dva igrača koja su u srednjoj školi bila proglašavana zvijezdama, što nisu potvrdili na faksu, ali pedigre očito postoji. Ako se pokažu pravom stvari dobro, ako ne – opet dobro. Kada bude prostora na salary capu, bit će i mogućnosti za dovesti vrhunsku klasu (slična je i kocka s Collisonom, jedino što košta momčad dodatnih 7 milja).

A, uostalom, obzirom na ovogodišnji neiskusni roster, bit će šanse dogodine za još višim pickom na draftu. Ova sezona će očito poslužiti mladima da se naigraju. Plus, nikada nije isključeno da će nekim momčadima koje se same spremaju za rebuilding zadnje godine Murphyeva ili Dunleavyeva ugovora privući pažnju (npr. Netsima). Najvažnije od svega je da se Indiana pozicionirala u ulogu onih koji mogu diktirati uvjete pregovora, što je lijepi korak naprijed kada se sjetiš kako je to bilo prije nekoliko sezona kada su morali pristati na bilo što samo da se riješe svojih viškova (sudeći po prvom potezu, ta nova pozicija očito ne pomaže previše).

REDS

Legendarni klub iz Cincinnatia stavljamo uz bok Pacersima jer Indiana nema svoga predstavnika u baseballu. Ovo čak nije ni neprirodna kombinacija, obzirom da dobar dio ljudi u Indiani i navija ili za Redse ili Indianse iz obližnjeg Ohia. Povijest ove momčadi datira još od prvih dana baseballa u SAD-u, a sličnost današnje franšize s onom iz 19. stoljeća nije samo u crvenim uniformama već i u besparici.

Redsi su dakle jedna od onih ekipa koja je prisiljena proizvoditi talente da bi bila konkurentna, a nama je zanimljivo to što im je nakon godina truda ove sezone konačno uspijelo upravo to – postati konkurentan. Naime, zalomila im se sjajna generacija pitchera zbog čega treba izbjegavati igrati na njih, jer su svaku večer u stanju na teren poslati potencijalnog asa.

Za sada im je prvi bacač još uvijek veteran Arroyo (drugi veteran Harang početkom sezone je bio drugi starter da bi danas postao praktički nevažan), osrednji pitcher nikako dostojan uloge asa eventualne buduće playoff momčadi, ali tu je u pitanju čista rutina. Već od iduće sezone u rotaciji bi ga moglo preskočiti čak 5 mladih aseva, dakle kompletna nova rotacija praktički izbačena iz njihova sistema u ovih godinu dana (čisto da navedem prezimena – radi se redom o Volquezu, Chapmanu, Woodu, Leakeu i Cuetou). Bez pretjerivanja, kad bi im uspijelo barem nekoliko godina održati ovu rotaciju na okupu, imali bi ogromne šanse (možda) i za osvojiti naslov.

Da stvar bude luđa, početkom sezone glavni razlog zašto su ljudi zanemarivali Redse bio je nedostatak pitchera. Naime, momčad je u napadu sasvim solidna – sjajnom all-star dvojcu Votto-Phillips, koji već godinama drži momčad, ove godine priključio se, neočekivano, krajem prošle sezone pridošli veteran Rolen. Ova trojka je, osim solidne igre na bazama, osigurala i dovoljno moći u napadu, na što su se priključili i vanjski igrači (nema klase, ali postoji solidna rotacija nekoliko udarača).

Kada se kroz sezonu pokazalo da su mladi pitcheri itekako spremni ponijeti teret u obrani, Redsi su od potencijalne momčadi s dna postali najozbiljniji playoff kandidat te će do zadnjega dana voditi mrtvu trku s favoriziranim Cardinalsima iz St. Louisa za direktan plasman u doigravanje. Čak ako i ne uspiju, imaju velike šanse za izboriti wild card, za što je opet potrebno da svi ovi nabrojani mladi pitcheri nastave briljirati. Sad, kako su čak tri rookiea u pitanju, možda nije pametno kladiti se na Redse kraj zahuktalih Giantsa i Philliesa (također vode mrtve trke u svojim divizijama s Atlantom i San Diegom), ali šansa postoji. A to je puno više nego je itko mogao očekivati na početku sezone.

Uostalom, Redsi nemaju slabe točke u momčadi – čak su im i rezervni bacači jedni od najpouzdanijih u ligi, na čelu s dva veterana, closerom Corderom i prvim s klupe Rhodesom. Obzirom da Redsi pod ugovorima imaju svoje najvažnije karike za iduću sezonu, te da rookiji moraju čekati da dođu na red za milijunske ugovore, idućih par sezona bit će ključno da naprave rezultat, prije nego dođe vrijeme da se potroši novac na zadržavanje talenta. Jasno vam je već kako to završava.

THE ROSTER OF THREE

Winning Time (Dan Klores, 2010.)

Po meni najbolji dokumentarac iz ESPN-ove ”30 For 30” serije iz jednostavnog razloga – nije pretenciozan. Nema tu društvene angažiranosti, komentara, socioloških teza, više istine, već samo dobra, stara košarka. U izvedbi Reggiea Millera, Johna Starksa, Charlesa Oakleya i ostalih. Mislim, već to što se Oakley pojavljuje meni je dosta. A gdje je još fenomenalna epizoda sa Spikeom Leeom. Čak je i Reggie zabavan, što mi dođe kao šok obzirom da sam već navikao na njega kao najdosadnijeg NBA komentatora na svijetu. Inače, utakmicu u kojoj je Reggie zabio 8 u 8 nisam gledao, ali se sjećam kako sam sutradan satima pokušao rekonstruirati kako je to izgledalo. Trica, ukradena, trica, ukradena, slobodna. Evo, naježim se čim se sjetim. I love this game.

A Season On The Brink (John Feinstein, 1989.)

Svaka čast pokojnom Johnu Woodenu, ali uvijek ću radije čitati knjigu o ludom Bobbyu Knighu i čudima koja je napravio s malim sveučilištem iz Indiane, nego njegove self help poruke zamotane u moć i bogatstvo fakulteta kakav je UCLA. Ovo je još jedna košarkaška priča u klasičnom Halberstamovom stilu, dakle John Feinstein, cijenjeni sportski novinar, proveo je cijelu godinu prateći uokolo Knighta i njegove metode rada. Gušt za čitanje, posebice ako poput mene smatrate da je Knight danas uvjerljivo najbolji NCAA komentator (što nije teško biti pored svih onih klauna ala Vitale). Nažalost, postoji i ekranizacija, TV film u kojem Knighta glumi dosadni Brian Dennehy i u kojem je, patetično, većina pažnje posvećena Knightovom nasilnom karakteru umjesto njegovom košarkaškom znanju. Naravno, taj film neće dobiti preporuku.

Ragged Glory (Neil Young & Crazy Horse, 1990.)

Kad god ne znam što bi slušao, posegnem za ovim albumom. Pa, zašto onda ne bi posegnuo za njim i kad ne znam što bih preporučio? Ono, ako još niste poslušali album koji je rodio grunge, Nirvanu, Pearl Jam i koji je zaludio Sonic Youth, što da vam kažem. Na ovim sparnim vrućinama, samo treba raspaliti ove distorzirane solaže i osjetiti kako tijelo opet diše. Da, ovo je moja najdraža ploča ikada. Bez konkurencije. Numero uno. Standardnih 8 koševa za 8 sekundi.

10 thoughts on “INDIANAPOLIS

  1. Jel netko zna šta je s Tylerom Hansbroughom?
    Nema ga već dugo, čitam da je neka ozljeda u pitanju, samo šta točno?

  2. tek sam neki dan prvi put gledao Reggie Miller vs New York Knicks i već razmišljam da učinim to ponovo.

    Cheeeeeeeeeeryl! Cheeeeeeeryl! 🙂

  3. Hm McGee hvala na pozivu al NFL pratim tek površno. NBA fantasy bi već mogo zaigrat

  4. NBA je pun, ali prva si rezerva. NFL nitko i ne prati nego površno a i nije puno teži pa razmisli. Nakon što završe najave sezone na ispodobruca ionako ćeš bit NFL stručnjak

  5. Zašto je NBA fantasy pun? Ja sam za ozbiljno širenje sve do broja pravih klubova, pa da vidimo onda kom obojci kom opanci! Osim ako postoje ograničenja providera, jel…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *