LOS ANGELES, PART ONE

CLIPPERS

Reći nešto pozitivno o ljetu Clippersa ne bi bilo problematično kada bi mogli zažmiriti na jedno oko. Ako ćemo pak govoriti o cijeloj slici, tada kao i uvijek prvo moramo istaknuti da su u pitanju Clippersi i da su im uzalud svi dobri potezi oko rostera kad na razinama iznad same momčadi stvari zaudaraju.

Sterling je dao otkaz Dunleavyu, doduše nekoliko godina prekasno, ali je napravio pravu stvar. Samo, Sterling ne bi bio Sterling kada ne bi cijelu situaciju zakomplicirao odbivši isplatiti preostali dio ugovora nekadašnjem GM-u i treneru. Naravno, Dunleavy potom goni momčad na sud, na kojem su se donedavno ionako nalazili zbog sukoba s njegovim prethodnikom Baylorom, također zbog novca ali i zbog navodnih rasističkih uvreda na račun bivšeg GM-a.

Sad, tko normalan i s mogućnošću izbora želi ostati u ovakvom okružju? Momčad nema ni vlastitu dvoranu ni publiku, vječno je u sjeni Lakersa. Ne samo da im treba novi vlasnik, nego i selidba. Ali, to su priče za neku drugu temu. Za sada nam je bitno, dakle, da je novi GM dojučerašnji Dunleavyev pomoćnik. Mislim, gdje ćeš boljega načina za raskrstiti s jednim lošim programom nego promovirati čovjeka koji je bio jedan od njegovih kreatora.

Ako smo i mislili da će Neil Olshey donijeti kakve novosti, dovođenje Del Negra za trenera potvrdilo je da sve ostaje po starom. Vinnie je za svog mandata u Chicagu potvrdio da je uvjerljivo najgori stručnjak u ligi, a ako itko misli da za njega ima nade jer su Bullsi dvije godine za redom izborili playoff, taj neka se hitno probudi iz zemlje snova. Činjenica je kako su Bullsi playoff izborili usprkos Vinnieu, a boljeg dokaza za to nema od samih utakmica. Pogledajte bilo kojih lanjski susret Bullsa i pronađite u njemu išta što liči na koncept igre u obrani ili napadu. Ništa. Nula. (Sve ovo skupa samo dodatno potvrđuje da je Najbolja Playoff Serija Ikada stvarno bila – čudo)

Međutim, trener je ionako manje bitan – da su na Istoku, Clippersi bi s ovim rosterom možda opet odveli Del Negra u playoff. Ovako, na krcatom Zapadu, nemaju šanse a zbog nesposobne uprave teško da će imati i budućnost – dok ovi mladi stasaju, već će ih pola biti na putu ka boljim ekipama.

Uglavnom, u vezi slaganja rostera ljeto su obilježila dva događaja. Prvo, uspješan draft kojim su doveli tri odlična mlada igrača. Bledsoe bi mogao biti krađa drafta, Warren solidna bekovska opcija, a Aminu bi, po svemu, već od prvoga dana trebao biti starter na trojki, bez obzira na nedovoljno razvijenu vanjsku igru. Nije da će se boriti za naslov pa da im je bitno pokrpati tu poziciju veteranom, veteranom kojega su usput da kažemo, planirali dovesti putem tržnice. Začudo, nitko nije bio zainteresiran za dolazak u Clipperse, iako ih je LeBron lijepo ugostio i čak saslušao.

Naravno, to što nisu nikoga potpisali samo znači da je uz odličnu situaciju što se tiče talenta, momčad i u odličnom financijskom stanju. Čak i dugoročno, kada se riješe Kamana i Davisa, imaju poprilično blistavu perspektivu. Samo, tu onda na scenu stupa sljedeća jednadžba – kolike su šanse da Sterling, Olshey i Del Negro donesu mudru odluku glede razvoja ove momčadi?

Uz tri rookiea, zanimljivo, momčad je potpisala i tri bivša igrača Minnesote, valjda kako bi promijenila gubitnički mentalitet u svlačionici. Ostavili su Craiga Smitha još jednu godinu (dobar potez, Smith je fajter pod košem kakav uvijek dobro dođe na klupi), a tu su i Ryan Gomes (cijela igra mu se svela na ispaljivanje trica iz kuta) te Randy Foye (potpuni višak obzirom da su Bledsoe i Warren isti tip igrača). Znači, kad dodaš da je ostao još i veteran Butler (osiguranje za Aminua), te da su doveli veterana Briana Cooka (četvorka koja širi reket tricama), ispada da su složili solidnu klupu.

Istina je pak da je klupa jedva dostatna u slučaju da izgube nekoga iz petorke. Koja će biti pojačana konačno zdravim Blakeom Griffinom. Koji se, jadnik, nada da sada kada nema Dunleavya nitko od njega neće tražiti da igra trojku. Sve dok ne dođe na prvi trening i dok ga Vinnie ne stavi na playa.

ANGELS

Momčad s idiotskim imenom – Los Angeles Angels of Aneheim. Iako igraju u Aneheimu, vlasnici inzistiraju da imaju i Los Angeles u imenu kako bi privukli što veći broj fanova a ne samo lokalce. Sve skupa je totalna idiotarija jer Aneheim je praktički spojen s Los Angelesom i nije ništa drugo nego, recimo, njegova Dubrava ili Sesvete. Uglavnom, vlasnici pate od kompleksa manje vrijednosti pred gradskim rivalima Dodgersima (najluđe od svega, nitko ih ne zove punim imenom već svi koriste termin L.A. Angels), a za tim uopće nema potrebe pošto su Angelsi jedan od rezultatski stabilnijih MLB klubova zadnjih godina.

Iako su ove sezone možda i najveće razočaranje, jer su praktički ispali iz trke za playoff pred Teksasom, nema razloga za brigu. Ovogodišnji lošiji rezultati prije svega su uzrokovani gomilom ozljeda ključnih igrača, od čega je definitivno najbizarnija ona jednog od nositelja igre, igrača prve baze Moralesa (inače, na prvoj bazi su uglavnom smješteni korpulentniji tipovi, ali i najbolje palice, kako bi se što manje trošile u igri u polju jer igra na prvoj bazi se svodi na stajanje i hvatanje onoga što ti dobace suigrači koji se čak moraju i pomaknuti da dođu do lopte). Kubanac je, naime, slomio nogu dok je slavio grand slam (home run nakon što su baze već pune koji nosi 4 poena, po jedan za sve u polju) kojim je osigurao pobjedu u zadnjim trenutcima. Jebiga, tako je to kad naglo potrčiš nakon što mjesecima samo šetaš uokolo.

Međutim, već njegovim povratkom dogodine, uz stabilnu veteransku jezgru u kojoj su još vanjski igrači Abreu i Hunter (odavno prešli najbolje godine, ali još uvijek korisni), te cather Napoli i shortstop Aybar, Angelsi mogu opet barem vratiti diviziju. Za korak više trebat će im neko udaračko osvježenje koje mogu instalirati na drugu ili treću bazu, ili makar u polje. I kad kažem osvježenje, ne mislim to samo po pitanju učinka, već i po godinama, treba pomalo stvarati i jezgru za budućnost.

Angelsi imaju tu prednost što su jedan od klubova koji si mogu priuštiti kupiti igrača, dakle lakše im se održati pri vrhu. Istina, imaju upola manji budžet od Yankeesa (100 milja naspram 200 milja) ali i upola veći od desetak siromaha koje svakodnevno navodim, i iz kojih uvijek mogu istrgnuti buduću zvijezdu.

Na kraju nedavnog prijelaznog roka već su napravili jedan pravi potez za budućnost (uz gomilu sitnih koji će im pomoći da izguraju godinu do kraja), dovevši prvog pitchera Arizone Dana Harena. Zauzvrat su dali tek par nebitnih potencijala i jednog od svojih startera, Saundersa. Kako su na početku sezone pustili Lackeya da ode u Boston (ogromna greška Red Soxa koji su preplatili pitchera na zalazu), te su se sada riješili Saundersa, još se samo trebaju riješiti precijenjenih Kazmira i Santane da potpuno obnove rotaciju pitchera oko Harena i Weavera.

Weaver se ove godine nametnuo ne samo kao as već i kao prvi igrač uopće, što me posebno veseli jer sam ga skužio još lani kad sam tek počeo gledati baseball. Neki ljudi jednostavno ostave utisak, a Weaver mi je svojim repertoarom (a i time što se zove Jered a ne Jared i što ti je na prvi pogled jasno da se rodio na podu kamp kućice) toliko ostao u sjećanju da sam ga ove sezone draftao u svom prvom baseball fantasy draftu. Birao sam na osnovu osjećaja (preskočio sam razvikane asove Halladaya, Lincecuma, Gallarda, pa čak i Harena, te se bazirao na igrače koje sam volio gledati poput Weavera, Leea i Kershawa, zbog kojih sam, manje od dva mjeseca do kraja, već rasturio ligu), te praktički dobio tri asa pickovima kojima obično popunjavaš rotaciju. Mislim, nisam znao da će i Kershaw i Weaver postati klase, niti da će Lee odigrati jednu od najboljih sezona u povijesti baseballa. Ali da mi je drago – jeste.

Uglavnom, s Weaverom u novoj ulozi, te s Harenom kao drugim starterom, sve što Angelsima nedostaje da se suprostave Yankeesima i Red Soxima ovoga svijete je spomenuta mlada zvijezda s palicom i treći, solidni, startni pitcher. Ne zvuči kao puno ali jeste. Jer, ostanu li vjerni samo veteranima, odnosno trenutnom uvjerenju da s bezveznjacima poput Santane i Kazmira mogu biti konkurentni, čak bi i naslov prvaka divizije mogao postati pretežak ulov (posebice ako Texas zadrži Leea).

To je ujedno i moj savjet za klađenje – kad god vidite da su pitcheri za taj dan Kazmir, Santana ili peti starter Pineiro, a da s druge strane stoji jedna od top 10 ekipa, bez straha igrajte protiv Angelsa. Ova trojica uredno dobivaju po sebi od moćnijih, a Angelsi bez Moralesa nemaju dovoljno vatre da poenima izvuku pobjedu.

THE ROSTER OF THREE

Kobe Doin’ Work (Spike Lee, 2009.)

Da se odmah razumijemo, ovo nije nikakav dokumentarac već najobičniji marketinški trik koji je na jednom mjestu spojio dvije košarkaške ikone, Kobea i Spikea. Jedna beznačajna tekma, gomile rezova ali nigdje znoja – Kobe je više od igre fokusiran na to kako da ispadne faca pred kamerama a Spikea više od ikakvog smisla i ritma zanima samo da ovih stotine kamera koje su tu večer pratile igru ostave što bolji dojam. Površno do boli. A opet, ako ste totalni fanatik, možete u svemu tome pronaći gomilu zanimljivog materijala. Ti Kobeovi pokušaji da ostavi dojam prekrasnog suigrača (kao da ga nismo milijun puta vidjeli kako strelja suigrače pogledom), trenerova ljubimca i uopće idealnog sugovornika dovoljno govore koliko je njemu stalo do ovakvih stvari. Grozna naracija preko svega pak govori koliko Spikea uopće nije bilo briga, ali dok Kobe brižnim glasom objašnjava što se događa na terenu, ima li itko normalan tko mu vjeruje i riječ? Plus, cameo uloge Sale Vujačića i Vlada Radmanovića su neprocjenjive. Kao film o košarci, ”Kobe Doin’ Work” je bezvezan na svakoj razini, dokumentarnoj ili zabavnoj, ali kao film o Kobeu psihotiku i njegovoj ulozi vječnog negativca pogađa u samu srž. Dokument jednog vremena, može se i tako reći.

ESPN-ovi podcasti

Skoro sam zaboravio kako to zvuči pravi radio program, ljudski glasovi koji pričaju o nečemu u pozadini dok se ti baviš pametnijim stvarima. Od odlaska s Radio Studenta prije nekoliko godina nisam niti upalio radio, čak ni u autu nemam namještene stanice, već se dok mijenjam CD samo čuje šum radio valova. I onda, naravno, netko izmisli podcast, snimljenu govornu emisiju koju ne prekida glazba. I znate što, pogodi u bit svega. Jer, glazbu ionako slušam uokolo kad god stignem. Ne želim je prekidanu reklamama i vijestima. Također, ako sjednem slušati nekakve vijesti, ne želim da me gnjavi loš glazbeni ukus nekakvog DJ-a. Ukratko, evo lista podcasta koji zadnjih godina prate svako moje ustajanje iz kreveta, cijeđenje agruma, ispijanje kave, a često i polusatnu šetnju do posla. Također i rekreaciju, ponekad čak i padanje u san. Od ovoga ljeta, umjesto da nosim knjigu na plažu, onih pola sata dok se sušim nakon izlaska iz mora radije ubijem preslušavajući što imaju za reći dobri ljudi s ESPN-a. Informacije, zabava – sve je tu.

1. BS report – Naravno, ovisi o gostu, ali ovih sat vremena Simmonsa uglavnom se čuvaju za trčanje po šumi ili bacakanje po orbitreku, dobra stvar je što su gosti manje-više već redovni te vrlo dobro znaš koje da preskočiš – ja uglavnom ne slušam priče o filmu i televiziji jer niti me zanimaju a niti je Simmons tu jak kao npr. u NBA podcastima ili klanjanju Klostermanu.

2. Fantasy Focus – Berry i Ravitz su dvojac iza polusatnih podcasta posvećenih baseballu i footballu, i to isključivo iz fantasy perspektive, dakle poanta je opuštena zajebancija a ne mudra mišljenja. Razlika je ogromna, jer da je u pitanju prava igra, onda ovako duhoviti tipovi ne dolaze u obzir jer nemaju reference. Ali, i zato što između fantasy pogleda na igru i stvarnosti nema previše dodirnih točaka. Zato gledati samo statistiku bez same igre nema smisla. Uzmimo samo primjer jučerašnjih NBA tradeova. Collison i Ariza u stvarnosti ne znače previše, nisu u stanju toliko popraviti krvnu sliku novih ekipa da bi ikome to bilo važno. U fantasyu? I jedan i drugi će imati odriješene ruke i sulude brojke. Osobito Collison, tko preskoči prvih top 6 playmakera u prve dvije runde, može slobodno posegnuti za njim u jednoj od sljedećih. Zanimljivo je razmišljati o sportu na ovaj fantasy način, šteta samo što Berry i Ravitz ne mare previše za košarku pa NBA ostaje bez svoje fantasy verzije.

3. Football, NBA, Baseball Today – Dnevni podcasti o tri glavna sporta, oni služe za mudra mišljenja, dobar izvor informacija ali njih prve preskačem ako nema vremena u danu jer ekipe koje ih rade niti su zanimljive kao Simmons i gosti niti su u stanju napraviti show kao ekipa iz fantasy programa. Doduše, Football Today je lani rasturao, ali je genijalni voditelj Jeremy Green otpao za novu sezonu. Šteta, jer ako je itko stvarao klasični radio program svojim urlanjem to je bio on. Jebiga, čovjek toliko voli football pa je umislio da je igrač. Samo, kad su mu policajci pronašli gomile droge i dječje pornografije u kući, umjesto da ga čeka suspenzija na nekoliko utakmica i presica na kojoj će pročitati izjavu u kojoj žali zbog svega što se dogodilo, dočekao ga je otkaz na ESPN-u.

Prospectusove knjige

Bilo koje Prospectusovo izdanje ultimativna je WC literatura. U doba prije internet revolucije, svi smo pored školjke imali broj KOŠARKE ili nekog drugog magazina u kojem bi bile najave sezone s kompletnim rosterima svih ekipa. Pa bi uredno, svaki put kad bi se našli u kancelariji, posegnuli za tim časopisom i čitali crtice o svakoj momčadi, po sto puta ako treba. Danas, zahvaljujući vrijednim statističarima iz Prospectusa, časopise mijenja knjiga od 400 stranica koja garantira dobrih par mjeseci zabave i gomilu padova nakon dizanja sa šolje i prilikom pokušaja oslanjanja na beskrvne noge. Dobri stari Hollinger prvi je počeo s NBA godišnjakom (osvrti na prethodnu sezonu, rosteri, mišljenja o svim igračima, najava nove sezone, sve potkrijepljeno njegovim formulama koje bi, kao, trebale značiti više nego da je u pitanju obični stav formiran putem gledanja same igre), pa je nakon prelaska na ESPN prestao i počeo ga objavljivati samo na netu. Jadno, ali srećom ekipa koja je radila Baseball godišnjak pronašla je izvjesnog Kevina Peltona koji je od prošle sezone preuzeo stvar u svoje ruke. Uz Baseball i Basketball prospectuse, izdaju oni i onaj za sveučilišnu košarku, a izdavali su i onaj za football, koji se zadnjih par godina odvojio i sada se zove Football Outsiders. Mislim, sve to što piše u tim knigama imamo i na netu, ali taj osjećaj papira u rukama puno je bolji od laptopa u krilu, posebice jer postoji mogućnost da potonjega smočiš nekim od mlazova. A i grije ti jaja. Uglavnom, košarkaški godišnjak je obavezna literatura, a toplo preporučam i ove ostale jer, uz igranje fantasya naravno, najlakše zapamtiš igrače ako čitaš o njima u intimnim trenutcima.

1 thought on “LOS ANGELES, PART ONE

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *