MINNESOTA

WOLVES

Više nema nikakve dvojbe – David Kahn je apsolutni, potpuni manijak. Kad je postavljen za GM-a svi su se sprdali njegovim referencama, ali uvijek je u pozadini ostajala mala mogućnost da bi upravo to njegovo netipično iskustvo moglo pomoći ovom klubu da konačno pronađe pravi put. Ono, svjež pogled na stvari. Samo, sada nema dvojbe. Kahn ne samo da razmišlja originalno, on razmišlja maknuto, u drugoj dimenziji.

Nije da već na prvom draftu, biravši dva playa za redom, nije dao do znanja da ne može savladati pritisak ovoga posla. Kažem, u tim ranim danima još se moglo i naći smisla u njegovom ludilu, pa smo rezonirali – Rubio ionako neće odmah u NBA a ima vrijednost koja se uvijek može pretvoriti u nešto drugo, dok je Flynn play budućnosti. Sada opravdanja više nema. Ne želim reći da je Wes Johnson krivi izbor, nipošto, Wes je solidan igrač za dugi niz godina, ali čemu onda izbor još jednog malog krila u prvoj rundi (Hayward) te kasnija zamjena Babbitta (također krila izabranog u prvoj rundi) u Portland za Martella Webstera (također još jedna trojka)?

Potez kojim je Kahn začinio ljeto svim navijačima Wolvesa i uopće svim zaljubljenicima u NBA bio je neizostavni ugovor Darku Miličiću. Nakon nekoliko osrednjih utakmica u roli back-up centra (dvije sam čak i odgledao, kao pravi mazohista, te nisam vidio ništa novoga osim Darkove mase koja je i dalje u stanju smetati pod obručima), Darko je dobio nagradu u vidu višegodišnjeg ugovora teškog skoro 6 milja godišnje, čime je, vjerovali ili ne, postao najskuplji igrač na rosteru Wolvesa. Da mu ne bude dosadno u hladnoj Minnesoti Kahn je zatim potpisao jednako drvenog Nikolu Pekovića i to na tri godine. Twin Balvans su rođeni.

Inače, ako išta treba priznati onda je to činjenica da je Kahn očistio salary cap u potpunosti, samo na ovakav način to je mogla napraviti i čimpanza. Naime, kada rasprodajete obiteljsko srebro, poanta je da zauzvrat dobijete nešto što vas može prehraniti. U ovom kontekstu, to bi bili talenti na kojima se može graditi momčad.

Dakle, prodavši svog najboljeg igrača i navodno lice franšize Ala Jeffersona, Kahn nije uspio izvući ništa više od dva buduća draft picka (nemojte me tjerati da spominjem Kupusa) koji će se, obzirom da je Jazz u pitanju, kretati negdje između 15 i 25 mjesta. Super, taman da može izabrati dva beka šutera jednog za drugim.

Kako nijedan normalni slobodni igrač više klase neće izabrati ovu momčad, Wolvesi se mogu graditi samo na dva načina – putem drafta i preplaćivanjem osrednjih talenata. Davanje u bescjenje najboljih igrača, loši draftovi, te trošenje na sporednjake ne vode nigdje. Gle, ova sezona je već unaprijed bačena u vjetar. Wolvesi su uvjerljivo najgora ekipa u ligi, praktički osim Lovea nemaju graničnog all-star igrača. Lani su se još mogli sakriti iza Netsa, ali ove godine sve oči će biti uprte u njihovu nesposobnost. I u takvoj situaciji, kada očito loviš prvi pick iduće godine (uz zvuk truba Harrison Barnes polako ulazi u naše živote), umjesto da angažiraš par plaćenika da popuniš roster, ti daješ višegodišnje ugovore Darku i Ridnouru?

E, tu sam popizdio. Luke Ridnour je danas jedva back-up play vrijedan godišnje gaže za minimalac, kamoli 16 milja na 4 godine. Lani je imao brojke života kada je šut u pitanju, ali u svim drugim aspektima igre se raspao. Što će biti sada kada zaigra u momčadi bez sistema u kojoj neće biti otvorenih šuteva i kada se vrati na 40% šuta? Dok dođe ta 2013. njegova brzina past će ne razinu Hrvatske Lige. Dobro došao Ricky, dozvoli da ti predstavimo tvog back-upa, Alana Gregova. Damir Voloder, nažalost, nije mogao doći jer je imao pametnijeg posla.

Uglavnom, Ridnour je potpisan kao zamjena za Ramona Sessionsa koji je poslan u Cleveland (iako je imao bolji ugovor i bolje noge od Ridnoura) a zauzvrat im je stigao nesretni Delonte (odmah su ga otpustili) te Sebastian Telfair, kojega su se jedva riješili godinu ranije. Što ne štima u ovoj slici?

Vrhunac ljeta ipak je dovođenje Michaela Beasleya. Jadni klinac, još nije ni shvatio da život nije med i mlijeko samo ako si u stanju skakati, te da dobro dođe i mozak, a već se našao u paklu. Iz Miamia u Minnesotu, uz lijepe pozdrave Pata Rileya. Ipak, simpatičan je taj Kahn u svojoj nesposobnosti, lijepo nas je nasmijao kad je javno priznao da je Beasley previše pušio Biljku u tom Miamiu (tamo očito nitko ne dolazi na trening bez 20 grama). Međutim, Kahn puši kombinaciju crystal metha i cracka zbog koje vjeruje da je Darko dar s neba, što je lijepo priznao u ovom urnebesnom razgovoru s Chrisom Webberom (kojega je kasnije nazvao seronjom jer je, kao, u razgovoru odbijao biti autista i ići niz dlaku velikom košarkaškom znalcu Kahnu).

Kahn stoga vjeruje da i Beasley može zamijeniti učinak Jeffersona u napadu, ali ne shvaća da je Big Al mogao igrati peticu i tako otvoriti minute Loveu. Beasley i Love ne mogu igrati zajedno ni pod razno, što samo znači da će Kevin opet ostati bez toliko potrebne minutaže za razvoj.

Nesposobna uprava će tako ubiti volju za životom jedinom igraču kojega uopće mogu promovirati kao lice franšize, što pak vodi do toga da Kahn više jednostavno ne smije imati posao GM-a u ligi. Nema on nikakvog plana, nikakve vizije ni ideje. Sve ovo je tek kaos, impulzivne reakcije čovjeka koji nije dorastao situaciji i koji panično pokušava sačuvati živu glavu. Nažalost, jadnu franšizu je doveo do takvoga dna da sumnjam da je s njega može dignuti i Dario Šarić.

TWINS

Da nije sve tako crno u Minnesoti brinu se Vikingsi i Twinsi. Doduše, obzirom na dramu oko Favrea koji još jednom, navodno, ide u mirovinu, nitko ne zna kako će izgledati iduća sezona Vikingsa, ali obzirom na snagu ekipe u ostalim linijama, vrlo vjerovatno će se i dalje boriti za playoff, sa ili bez Favrea. Twinsi se pak već godinama bore za naslov.

Playoff su praktički već osigurali, uredno drže prvo mjesto u diviziji i teško da će ga ispustiti, a od uloge prvog favorita za titula najbolje momčadi uopće udaljeni su možda samo jednog startnog pitchera. Šteta, jer mogli su ga i imati. Da je Seattle prihvatio njihovu ponudu za Cliffa Leea, danas bi Twinsi jednu ruku već držali na trofeju namjenjenom prvacima.

Svi su svjesni da je naslov blizu, stoga je momčad ove sezone dobila i novi stadion, te je budžet po prvi puta došao do 100 milja, što je brojka koja razdvaja bogate od ostalih. Međutim, sva ta ulaganja su obavljena s razlogom. Umjesto da puste svoja dva najveća talenta da odšetaju, Twinsi su im dali ogromne višegodišnje ugovore kako bi ih zadržali i oko njih gradili budućnost. Tako su danas nositelji napadačke igre catcher Joe Mauer i infielder Justin Morneau, lica franšize na koja su već godinama navikli ljudi iz gradova blizanaca Minneapolisa i St. Paula.

Momčad je krcata, i to uglavnom vlastitim talentima što samo pokazuje koliko je franšiza kvalitetna u izboru igrača te koliko im je stalo do toga da ih zadrže. Uz spomenuti dvojac, treći veteran Cuddyer također je već godinama dio ekipe, a u rotaciji u vanjskom polju društvo mu prave čak tri relativno mlada igrača sposobna svaku večer odlučiti utakmicu – Young, Span i Kubel.

Ovolika koncentracija na lupanje loptice isplati se jer Twinsi su uvjerljivo najprecizniji napad lige sposoban svaku večer nakrcati protivnika, a radi balansa u momčadi pozicije na bazama ove godine su popunjene provjerenim veteranima iz drugih klubova čija je specijalnost obrana – Hudsonom i Hardyem.

Naravno, za ponavljanje uspjeha iz 1991. kada su zadnji put osvojili naslov, trebat će im prije svega stabilna rotacija pitchera. Obzirom na ogromne količine dolara koje su uložili u napad, za pitchere su uglavnom odabrali osrednje talente koji su u stanju pojesti 6, 7 devetina bez prevelikih oscilacija. Ta taktika pokazuje se dobrom kroz regularnu sezonu jer imaju četiri jednako dobra startera, ali nedostatak vrhunskog talenta opet bi se mogao pokazati kobnim kada s druge strane budu Yankeesi, Raysi ili Philliesi, koji su podjednako moćni u napadu ali imaju i puno talentiranije bacače koji su sami sposobni dobiti utakmicu. Twinsi bez učinka napada jednostavno ne mogu računati na pobjedu.

Mladi Liriano, također njihov produkt, u budućnosti bi trebao postati taj toliko priželjkivani as, ali zadnjih par godina nikako da ponovi briljantne partije iz svoje rookie sezone. Talenta ima na bacanje, posjeduje sve moguće lopte koje jedan pitcher može baciti, ali nedostaje mu kontrola i stabilnost koji su najvažniji za asa. Njih na bacanje ima veteran Pavano, lani doveden da bi produbio rotaciju, koji se kroz sezonu nametnuo kao prvi starter. Neće odigrati ništa spektakularno, ali u stanju je ostati cijeli susret na terenu i odraditi vrlo dobar posao.

Pavano je tako praktički zamijenio još dva produkta kluba, Sloweya i Bakera, koji su godinama odgajani za takvu ulogu. Međutim, kako nisu u stanju odigrati na razini višoj od pitchera s dna rotacije, i kako je Liriano s ovolikom količinom poklonjenih poena u najbolju ruku za sada treći starter, ispada da Twinsi imaju četiri podjednako solidna bacača od kojih svaki ima skoro pa jednake šanse da baca u prvoj playoff utakmici. Stvarno šteta za Leea, jer njegov dolazak bi im bio rješio sve probleme.

Ne uspiju li osvojiti naslov i ove godine, tada će definitivno trebati prestati biti škrt u vezi dovođenja pitchera te poduzeti nešto kako bi u klub sletio jedan pravi as (ili u slučaju da se Liriano razvije, što je itekako moguće, onda barem jedan kvalitetan drugi bacač s nešto više oružja od Pavana). Jer bez takve vrste pojačanja vrlo lako bi se moglo dogoditi da svake godine igraju playoff, sve dok Maueru i Morneau ne istekne rok trajanja i onda shvate da, usprkos svim pobjedama, u biti nisu napravili ništa.

THE ROSTER OF THREE

Semi-Pro (Kent Alterman, 2008.)

Zadnji gledljivi film Willa Ferrella (dobro, ”Step Brothers” još nisu bili totalno dno, a novi ”The Other Guys” je navodno skroz ok – obrati pažnju na ove epitete), ponajviše zbog finog načina na koji je prenesen duh vremena i ABA košarke. Osim stila i internih fora poznavatelja povijesti profi košarke (urnebesni sastanak na kojem je donesena odluka o priključenju NBA ligi skoro me natjerao da plačem od sreće, izgledalo je kao snimak iz dokumentarca) film i nema ništa drugo za ponuditi (zaboravite na humor, priču i slično). Ali, meni je to sasvim dovoljno. Uostalom, Will Ferrell kao svojevrsni GM momčadi idealni je prototip Davida Kahna.

The Very Best of Toots & The Maytals (Toots & The Maytals, 2000.)

Ova Islandova kompilacija bez premca je, bolje od svih drugih na tržištu dostupnih, složila gomile hitova koje smo svi negdje čuli ali pošto ih nije izvodio Bob Marley nije nam bilo stalo da zapamtimo tko stoji iza njih. Iz pouzdanih izvora znam da je ova ploča omiljena i u Miamiu ali i u Minnesoti.

Fargo Rock City (Chuck Klosterman, 2001.)

Klosterman je možda najveći živući kroničar američke pop-kulture, ali srećom uglavnom piše knjige o zanimljivim stvarima. Ovi kvazi-memoari su pola priča o odrastanju u nekakvom selu u Dakoti a pola povijest glam metala, međutim najvažnije od svega je da su pametno i zabavno štivo u jednom. Kao stvoreno za ljeto. Toplo preporučam i ostale njegove četiri knjige (dvije zbirke eseja, jedan rock putopis te kolekciju kolumni i članaka, a roman koji nije nešto naročito zanimljiv možete slobodno preskočiti) u kojima se iznova dokazuje kao majstor dosjetke koja je u isto vrijeme, kao, kužiš, duhovita, ali i, ono, kao, duboka, čovječa.

2 thoughts on “MINNESOTA

  1. Pogledao napokon Hoop Dreams.
    Moćan, moćan film. Malo sam kopao po netu da vidim što je danas s Williamom i Arthurom, evo dobrog članka iz SI:

    http://sportsillustrated.cnn.com/2006/writers/seth_davis/08/29/hoop.thoughts/index.html

    Evan Turner je iz St. Joseph srednje. Drago mi je da se momak probio. Također, dajem ogroman respekt D-Roseu, koji potječe iz geta zapadnog Chicaga.

    Morat ću pogledati i nastavak, Hoop Reality. Glavni lik ove sezone igra za Heat.

  2. To nisam gledao, znam da je redatelj Hoop Dreamsa odbio napravit nešto u stilu deset godina poslije, a bez njega se nije htio pojavit jedan od dva klinca iz originala. Tako da je Hoop Reality kvazi nastavak o samo jednom od njih, a u biti se vrti oko tog malog Beverlya koji je lani grijao klupu u Olympiakosu.
    Heat ga je doveo na ljetni kamp da im popuni roster, a na kraju je mali stvarno uspio ulovit zadnje mjesto u ekipi pored 10 poznatijih imena, što znači da su i Varnado i Butler ostali bez ugovora. Cibona, Zadar, ima li itko telefon? Tko zna, možda je novi Jennings u pitanju, sad bi trebalo pitat Repešu što misli o njemu da znamo točno.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *