SACRAMENTO

KINGS

Možemo o braći Maloof misliti što hoćemo, ali nitko im ne može osporiti da su vjerni. Prošle sezone krenuli su u tko zna koji rebuilding po redu s istim čovjekom za kormilom – Geoffom Petriem. Također, iako ih desetci gradova vuku za rukav zbog situacije s zastarjelom dvoranom koja donosi samo gubitke, braća sve pokušavaju ne bi li klub ipak ostao u Sacramentu (za sada se čini da je dogovor postignut i to bez pomoći poreznih obveznika, što je apsolutna rijetkost čak i u Americi).

Mislim, zaposlili su Shareefa Abdur-Rahima kao pomoćnog trenera usprkos tome što im je godinama krao novac, to sve govori. Uglavnom, ovi rodijaci su nakon nepune dvije sezone obnove potpuno promijenili izgled rostera, ostavši sa samo dva loša podsjetnika na prijašnje krive poteze – Franciscom Garciom i Benom Udrihom.

Ovoljetni izbor na draftu DeMarcusa Cousinsa potez je kojim su se jasno pozicionirali za ubuduće. Naravno, obzirom na snagu Zapada i na kraju ove sezone čeka ih lutrija, ali lanjski izbor Evansa i nedavni Cousinsa donijeli su momčadi novu jezgru oko koje se mogu slagati ostali dijelovi. Kako stvari stoje, Kingsi se neće bojati kockati, kao što nikada i nisu (sjetite se samo dovođenja Webbera ili Artesta).

Naime, Evans i Cousins su također bili svojevrsni rizik, igrači neospornog talenta, ali upitnog karaktera zbog čega su na draftu pali niže nego su trebali. Iako Evans i dalje uredno svako ljeto ima problema sa zakonom, njegova rookie sezona ohrabruje, a da momčad radi sve kako bi izišla u susret svojim mladim snagama govori i podatak da su za novog asistenta doveli Cousinsova srednjoškolskog trenera.

Naravno, šanse su i dalje ogromne da Evans profućka talent (ne nužno u nekoj kriminalnoj aktivnosti, već ostane li vjeran samo jednom stilu igre – pimplanju 1 na 5), a Cousins je već na ljetnoj ligi izražavao negodovanje ulogom u napadu. Međutim, pronađu li nekako mentalni sklop potreban za uspjeh, Kingsi su mirni iduće desetljeće.

Također, posezanje za najboljim mogućim talentom bez obzira na znakove upozorenja je taktika koju su primjenili i u drugoj rundi, izabravši Hassana Whitesidea. Whiteside je po nekima letač i bloker vrijedan izbora u lutriji, ali kako su krenule priče o njegovoj sirovosti i upitnom osjećaju za igru, pao je sve do Kingsa u drugoj rundi. Opet ista priča – poklopi li se sve kako treba, Sacramento u svojim rukama ima krađu drafta.

Rizika nije nedostajalo ni u ovoljetnim tradeovima. Kingsi su poslali Hawesa, centra meke ruke koji je trebao biti njihova petica budućnosti (nije se slagao s Westphalom), u Philadelphiu u zamjenu za Dalamberta. Ova zamjena propalih projekata dobra je za obje momčadi i oba igrača.

I jedan i drugi su došli u ekipe gdje će imati prilike započeti iznova, dok je ostajanje na starome značilo opet proći kroz istu gomilu frustracija. Kingsima treba centar koji može zatvoriti reket i čuvati leđa klincima, što Hawes nikako nije bio u stanju. Također, nije na odmet ni činjenica da na kraju sezone Dalambert postaje slobodan igrač i da se njegovih 12 milja godišnje gaže briše sa salary capa, što će Kingse idućega ljeta učiniti jednima od glavnih igrača na tržnici.

A kad smo već kod tržnice, izgleda da se ove godine odlučilo rizike smanjiti barem na tom polju. Svjesni da nisu mamac gomili slobodnih igrača kraj tolikih drugih klubova s dovoljno prostora na salary capu, Kingsi su mirno promatrali ovoljetnu strku, radeći samo nužne korekcije.

Tako su nakon ljetne lige roster popunili s dva minimalna ugovora. Kao treći play doveden je Pooh Jeter, sitni bek koji se već godinama muva po Europi, a kao dodatna swingman opcija stigao je veteran Antoine Wright, koji je danas valjda 90% ime, a 10% igrač (u ligi ga drži ona sezona kada je startao u Dallasu, valjda svi smatraju kako mora nešto valjati kada ima takav podatak u životopisu).

Trenutni roster je zaključen nakon što su poslali pouzdanog skakača i fajtera Brockmana u Milwaukee za Darnella Jacksona, četvorku s manjkom centimetara koja je svoju nišu u ligi pokušala pronaći u Clevelandu ispaljujući trice. Čak ni nakon svih ovih poteza, Kingsi nisu uspjeli doći blizu gornjoj granici salary capa te su trenutno momčad s najmanjim budžetom u ligi.

Hoće li preostalih 15-ak milja iskoristiti za dodatna pojačanja pokazat će vrijeme, njima je ionako najvažnije da su na pravom putu. A kada pod kontrolom imate sve financije usprkos tome što ste u posjedu dva loša ugovora (Garcia i Udrih) te kada imate gomilu mladih talenata na rosteru, postoje razlozi za zadovoljstvo. Na kraju krajeva, kako god okrenuli, duplo su bolji od jednako jeftine Minnesote. A i to je nešto.

GIANTS

U sezoni punoj iznenađenja, momčad iz San Francisca jedno je od najugodnijih. Iako se znalo da imaju vrhunsku rotaciju pitchera, pored Colorada i Dodgersa koji su zadnjih godina vladali divizijom, nitko im nije davao šanse. Međutim, kako se kraj sezone bliži, izgleda kako su i Colorado i Los Angeles ispali iz utrke za playoff, a do zadnjeg dana za njega će se boriti Giantsi i San Diego Padresi.

Glavni razlog zašto su ove dvije momčadi isplivale na površinu su kvalitetniji pitcheri i obrana uopće. Samo, kako nam je jučer pokazao primjer Seattlea, ako ne možeš zabiti i poneki poen, uzalud ti i najbolji bacači na svijetu. I Giantse i Padrese tako je iznad očekivanoga digla fantastična igra određenih udarača. San Diego je na redu sutra, a danas ću spomenuti dva pokretača napada u San Franciscu.

Aubry Huff i Andres Torres su dva veterana dovedana da se popuni momčad. Glavni igrači Giantsa trebali su biti neki drugi, skuplji veterani (Guillen, Rowand, Sanchez i Uribe), koji su lagano počeli popuštati pod pritiskom godina. Također, ulogu glavne napadačke zvijezde trebao je preuzeti Pablo Sandoval zvani Panda (tako niskog i debelog momka ne možeš nego poželiti grliti), ali on je u potpunosti podbacio.

I tako, kada su već svi počeli razmišljati da je ova sezona promašaj i da se treba okrenuti budućnosti i pomlađivanju momčadi, krenuli su Huff i Torres. Prvi home runovima i poenima, a drugi osvojenim bazama na sve moguće načine uz vrhunsku obranu (Torres pored ostalih metuzalema praktički sam pokriva vanjsko polje). Napad se dodatno stabilizirao priključenjem rookiea Poseya prvoj momčadi. Momak je njihov catcher budućnosti, ali ima i sjajan udarac te je definitivno preuzeo ulogu budućeg oslonca od Pande.

Uz napad oslonjen na tri igrača koji su u stanju svaku večer napraviti posao (sva trojica su tek tako, van svih očekivanja, zauzeli mjesta među desetak najboljih na svojim pozicijama), pitcherima nije preostalo ništa drugo nego momčad dignuti na razinu više.

U obrani sve počinje s Timom Lincecumom, mladim asom, zadnje dvije godine vodećim u svim relevantnim kategorijama. Ove sezone brojke su mu poprilično pale, jedva se drži među 50 najboljih, ali srećom po njega i Giantse izvlači ga ostatak rotacije. Drugi starter Matt Cain igra fenomenalnu sezonu, drugu za redom, a tek mu je 25 godina.

Kako Lincecum ima tek 26, ali i već ogroman broj utakmica u kojima se potvrdio, čini se kako Giantsi neće imati problema u bližoj budućnosti s ovim dijelom igre. Njihov treći starter, veteran Barry Zito, standardno dobro odrađuje svoju ulogu i ova trojka čini jednu od boljih 1,2,3 rotacija. Međutim, snaga Giantsa je u dubini jer tu su još mladi Sanchez i rookie Bumgarner, koji su u svojim rolama četvrtog i petog pitchera možda i najbolji u ligi.

Dok je Sanchez jedna solidna opcija za eventualno drugog ili trećeg pitchera ubuduće, Bumgarner je klinac potencijalom ravan Lincecumu. Kako smo već rekli, za njih očito nema zime kada je obrana u pitanju. Plus, ne samo da su svi nabrojani redom kvalitetni pitcheri, već i atraktivni. Naime, nije dovoljno samo imati preciznu i jaku ruku koja će natjerati protivnika na grešku, treba znati i izbacivati igrače bez kontakta s palicom. Tu do izražaja dolaze laganije lopte i felšovi, a što više takvih poteza imaš, to si prije u stanju izbaciti protivnika koji nikada ne zna što da očekuje (da ne govorim da je čak i gušt gledati pitchere koji imaju repertoar). E, pa u Giantsima su svi talenti za tako nešto, jedino Cain više upada u profil onih koji ovise o kontroli, upornosti i izdržljivosti.

Kad još dodaš da u Brianu Wilsonu imaju jednog od najmlađih, a već najpouzdanijih closera u ligi, jasno je da Giantsima treba samo nešto svježe krvi u napadačkoj rotaciji da se uključe u borbu za vrh svake godine. Nema sumnje da će klub takve reputacije nešto i poduzeti po tom pitanju, bez obzira uspiju li do kraja ove godine preskočiti Padrese i izboriti playoff ili ne. Jer, šteta bi bilo da ovako mlada i potentna obrana ne dobije priliku boriti se za naslov. Najveći problem treneru u playoff bi ionako bio koga izostaviti iz rotacije.

THE ROSTER OF THREE

Fashion Nugget (Cake, 1996.)

Cake su najveći bend iz Sacramenta (sorry fanovi Deftonesa i Tri Upitnika), a njihov drugi album najbolji je dokaz tome. Kvragu, ova ploča se zahvaljujući obradi ”I Will Survive” prodala u milijunskoj nakladi omogućivši autoru i pjevaču Johnu McCreau da do kraja života posjećuje tekme Kingsa, tamani organsku hranu i proizvodi majice s aktivističkim parolama. U biti, ja toliko volim ovaj bend i ovaj album da bi možda bilo najbolje da napišem nešto o njima za kultne albume i pot listu.

Easy Riders, Ragging Bulls (Peter Biskind, 1998.)

Za one koji žele znati nešto više o povijesti filma, a ne da im se čitati suhoparne akademske radove, Biskindovi presjeci Hollywooda su nezaobilazno štivo. Novinarski stil, gomila zabavnih anegdota, sklonost senzacionalizmu s jedne strane te pouzdana faktografija, istaknuti važni događaji i originalna zapažanja s druge. Ovaj naslov bavi se konkretno krajem ’60-ih i pojavom imena koja će zauvijek promijeniti industriju poput Altmana, Scorsesea, De Palme, pa sve do Spielberga i Lucasa. Nakon njega treba se uhvatiti jednako sjajne ”Down And Dirty Pictures” koja pokriva uspon nezavisnog filma početkom ’90-ih i pojmove poput Soderbergha, Sundancea i Miramaxa. Učiš, a u isto vrijeme uživaš. Čuj to.

The King Of Kong (Seth Gordon, 2007.)

Sjajan dokumentarac nakon kojega se osjećate puno bolje zbog svojih hobija na koje gubite sate. Ja, naprimjer, dobar dio dana provedem na neki način vezan uz sport. I ponekad se pitam da li sam to vrijeme mogao provesti pametnije. Iako je odgovor – ne, jer vrijeme provodim onako kako želim, kad vidim da postoje ljudi koji dane troše igrajući igrice i to ne na nekoj modernoj konzoli nego one pretpotopne arkadne, osjetim se još blaženije. Inače, nisam stigao u ovim postovima navesti sve filmove, posebice dokumentarce, koji toplo preporučam, pa ću idućih dana izbaciti jednu listu tek tako da ih spomenem. Također, neka svi koji nisu obavezno posjete sljedeće stranice radi dobrog podsjetnika na filmove prošlog desetljeća. Pa, ako je tko nešto propustio neka nadoknadi.

2 thoughts on “SACRAMENTO

  1. Šta ovo Melo odlazi? Pih još jedan “hvatač prstenja”

    Jel postoje izgledi da dođe u Chicago?

  2. Teško, ako ga odluče pustiti Nuggetsi idu u rebuilding a u tom slučaju im trebaju talenti, pickovi i prostor na salary capu. Denver je premudar klub da uzme npr. paket sastavljen oko Denga i njegova groznog ugovora a to je sve što Bullsi mogu ponuditi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *