NFC NORTH

GREEN BAY PACKERS

Kada je sjajnom 2007-om s omjerom 13-3 (ali i tipičnim tragičnim porazom u finalu konferencije) završila era Bretta Favrea u Wisconsinu, za očekivati je bilo da će Green Bay Packersi krenuti u rebuilding i nestati sa scene barem na par sezona. Pokazalo se pak da je ekipa preostala iza Favrea još itekako sposobna povući, a kada im se priključilo i nekoliko fenomenalnih mladih igrača, cijeli proces dugotrajne izgradnje je preskočen.

Nakon samo jedne gubitničke sezone Packersi su opet eksplodirali, lani se plasiravši u playoff nakon sjajnih 11 pobjeda. Prošla sezona je stvarno bila vrtuljak, u prvih 8 kola imali su omjer 4-4, djelovali su totalno raštimano, ali kada su se donekle stvari posložile postalo je jasno da ova ekipa ima nezaustavljivi napad koji se može mjeriti s najboljima.

Dva su problema bila očita na startu. Prvi je bila obrana, koja je u prvom dijelu sezone djelovala grozno, posebice protiv ekipa sklonih trčanju i igri po zemlji. Taj problem je nekim čudom nestao u drugom djelu, kada su se Packersi pretvorili u zid, usput igrajući i jednu od najboljih obrana na pas igru. Drugi problem ih je pratio kroz cijelu sezonu, iako se kako je vrijeme odmicalo sve manje uočavao – nemogućnost napadačke linije da zaštiti quarterbacka.

Jadni Aaron Rodgers, češće je bio u ležećem položaju na zemlji nego na nogama. Opet, usprkos konstantnom pritisku uspio je odigrati fenomenalnu sezonu, svrstavši se po brojkama odmah uz Breesa, Bradya i Manninga, tako da bi bilo zanimljivo vidjeti što bi radio uz bolju zaštitu.

OFFENSE

Sad, teško je reći da je bolja zaštita ista postava koja ja završila prošlu sezonu, ali to je ono s čime Packersi računaju. Naime, problemi koje su imali oko zaštite Rodgersa dobrim djelom su proizlazili iz činjenice da su mladi igrači koji su trebali igrati na pozicijama tackleova potpuno podbacili, što je momčad natjeralo da u prvu postavu vrati dva veterana koji su već jednom nogom bili u mirovini.

Chad Clifton i Mark Tauscher tako su 33-oj godini odlučili odigrati još jednu sezonu, ali i dalje ostaje u zraku strah da će u slučaju ozljede ili pada forme jednog od njih Rodgers opet biti na streljani. Što se tri unutrašnje pozicije na liniji tiče, tu su Packersi solidno pokriveni barem fizikalijama kada već nema nekakvog ekstra talenta.

Za Rodgersa smo već rekli da je mašina za skupljanje poena, osim bombi kojima pogađa svaki komadić terena njegova najveća vrlina je trka. Obzirom da je često bio i prisiljen bježati, Rodgers je lani taj segment igre razvio da savršenstva te ga nije rijetko vidjeti kako sam uzima loptu i kreće u proboj, posebice ako se akcija vrti negdje u blizini protivničke end zone – čovjek voli sam zabiti touchdown.

Teško je očekivati nekakav pad u njegovoj igri, dapače, puno realniji scenarij je dodatni napredak. Dijelom vezan i uz spomenuto poboljšanje napadačke linije, a drugim dijelom i uz nešto brže odluke. Svaka mu čast na neustrašivosti, ali dobar dio rušenja koja je doživio lani mogao je izbjeći samo da se malo lakše odluči nekoga uposliti.

A nije da nema koga. Packersi su krcati oružjima. Na krilima lete dva sjajna i pouzdana wide receivera, veteran Donald Driver i mladi Greg Jennings. Kako je momčad vjerna staromodnom footballu sa samo dva vanjska recievera i dva backa, treći koji ima koristi od Rodgersovih pasova je još jedan mladić, tight end Jermichael Finley, možda i najbolji atleta na svojoj poziciji u ligi.

Kada ne baca loptu kroz zrak, Rodgers upošljava RB-a Ryana Granta, još jednog pouzdanog sakupljača yardi. Packersi su tako momčad koja je u napadu sposobna dokrajčiti vas sa svih strana, a kako su tri glavna nositelja Rodgers, Jennings i Grant (uz Finleya) u najboljim godinama, nema uopće sumnje da će u ovom djelu igre uvijek naći dovoljno načina da naprave posao. Svim problemima s blokerima usprkos.

DEFENSE + SPECIAL TEAMS

Bit će zanimljivo vidjeti što nas čeka ove sezone. Ona propusnost s početka prošle sezone ili onaj zid iz drugog dijela. Istina je, kao i uvijek, u sredini. Packersi imaju solidnu obranu koja u 3-4 formaciji ima poprilično problema sa zaustavljanjem trke, ali koja zahvaljujući odličnoj zadnjoj liniji fantastično brani pas igru.

Da bi pojačali trojku na liniji za ovu sezonu će lanjskog nose tacklea Ryana Picketta maknuti desno, u sredinu će ubaciti lanjskog rookiea B.J. Rajia koji ih je oduševio u svojim povremenim nastupima, a lijevo će ostati još jedan veteran Cullen Jenkins. Sad, ovo je zanimljivo stoga jer obično momčadi s tri igrača na liniji imaju jednog 150 kilaša i dva nešto okretnija enda sa strane. Međutim, oni će igrati s dva tacklea i 300 kg ukupno, dok je uvjetno rečeno jedino Jenkins nešto klasičniji end s niti 140 žive vage.

Očito da gomilanjem ovakvih divova žele konačno riješiti taj problem s igrom po zemlji, dok će četvorka iza njih biti zadužena za sve ostalo. Među njima nema posebnih igrača, tek je veteran Nick Barnett lani predstavljao prijetnju za QB-a, a mladi Clay Matthews je u nekoliko utakmica pri kraju sezone pokazao da se i na njega može računati među budućim osloncima ove nove-stare generacije Packersa.

I sad dolazimo do razloga zašto je njihova obrana ipak bolja od prosjeka, a taj je secondary. U Charlesu Woodsonu imaju već godinama najboljega cornerbacka u ligi, čak ni prošlogodišnja eksplozija Darrellea Revisa u Jetsima nije odnijela nagradu za najboljeg obrambenog igrača u NFL-u iz njegovih ruku. Jedini problem s Woodsonom je što i on pripada onoj Favreovoj ekipi, već su mu 34 godine i pitanje je koliko još dugo može. Drugi cornerback je solidni Tramon Williams, osigurači su pouzdani Nick Collins i ovogodišnji pick treće runde Morgan Burnett, ali u ovom dijelu obrane sve štima dok štima Woodson.

Što se specijalaca tiče, tu se mora istaknuti podatak da su Packersi po većini statistika u tom segmentu najgora momčad lige. Obzirom da su doveli tek novog puntera (i to rookiea) teško je očekivati da će se nešto promijeniti. Glavni returner i dalje je nevidljivi Will Blackmon, a kicker Crosby već se tri sezone muči s ozbiljnijim daljinama i pitanje je koliko će Packersi još imati strpljenja za ikoga u ovoj skupini.

TOTAL

Prošla sezona išla je iz krajnosti u krajnost te izvlačiti pouke iz nje nije preporučljivo. Ali, stvari stoje ovako nekako. Packersi će opet imati problema sa zaštitom quarterbacka zbog čega neće imati savršen napad kao jedni Saintsi, ali bit će dovoljno učinkoviti da svi misle kako su jednako dobri. Jednostavno, Rodgers s ovoliko oružja svuda naokolo ne može podbaciti.

Obrana je solidna, prosjećna, što je sa vrhunskim napadom dovoljno za playoff. Neće im biti lako, ovogodišnji raspored ih križa sa AFC East divizijom u međukonferencijskim dvobojima (dakle, čekaju ih susreti s Jetsima, Patriotsima i Dolphinsima), a u konferencijskim susretima na red su došli obračuni s NFC Eastom (dakle, s Cowboysima, Giantsima, Redskinsima i Eaglesima) koji možda nije najkvalitetnija divizija, ali donosi četiri podjednako tvrda protivnika.

Dodaj još dvije divizijske utakmice protiv Vikingsa i Favrea i dolaziš do zaključka da je eventualno ponavljanje lanjskih 11 pobjeda maksimum. Međutim, ja sam nešto optimističnijeg pogleda na ovu sezonu. Raspored nije lagan, ali je poprilično mekan na početku, bude li napad štimao bez obzira na sve drugo Packersi će nakon 7 kola imati možda i svih sedam pobjeda.

U tom slučaju nije nemoguće očekivati da se stroj nastavi kotrljati sve do kraja i pozicije prvog nositelja NFC-a. Naravno, moguće je da nakon tri kola Rodgers bude srušen jedno 15 puta i da ga netko u svim tim sudarima konačno polomi. Moguće je da im pucači izgube dvije guste utakmice. Ali, u tome i jeste ljepota footballa. Šansu treba iskoristiti danas, jer tko zna što donosi sutra. Ako mene pitate, sutra donosi Green Bay u Superbowlu.

SCORE: 13-3

MINNESOTA VIKINGS

Bit će zanimljivo vidjeti da li je Brett Favre bio u pravu što se još jednom odlučio vratiti iz ”mirovine”, treće po redu. Hej, može vam ovaj djedica ići na živce svojim ”ima me – nema me” forama koje priređuje još od prvog umirovljenja od prije par godina, ali činjenica je kako je čovjek i u 41 godini jedan od top 5 QB-a u NFL-u. Talentom uvijek, a kada odigra sezonu kakvu je imao lani, jednu od najboljih u karijeri, onda to potvrđuju i brojke.

Favre je prošle godine napustio svoju drugu mirovinu da bi došao u momčad koja se godinama motala pri vrhu lige, momčad koja se sastojala od nekoliko fenomenalnih dijelova, ali momčad koju je nedostatak pas igre kočio da postane vrhunska. Favre je trebao to ispraviti, a on je uspio ne samo Vikingse učiniti dobrima u tom segmentu, već odličnima. Pri tome se donekle izgubio identitet trkačke ekipe koji je momčad njegovala dok se sve vrtilo oko RB-a Adriana Petersona.

Međutim, u naglom nesrazmjeru između trke i pasa definitivno ne leži problem. Naime, ako Favre i padne bliže brojkama koje je imao nakon što se izvukao iz prve mirovine u sezoni kada je igrao za Jetse, Peterson će dobiti poneku loptu više i sve će opet biti u redu. Da, lakše je zabijati i osvajati teren pas igrom, ali sama trka bit će dovoljna za vratiti Vikingse u playoff.

Problem je u tome što bez vrhunskog Favrea u playoffu, Vikingsi nemaju šanse otići do kraja, što je pokazalo i lanjsko konferencijsko finale u kojem je baš Favre propustio odigrati nekoliko ključnih lopti nakon kojih, da su prošle, danas nitko ne bi pričao o Saintsima. Tako da će on sam dati konačni odgovor na pitanje koliko je pametno bilo odigrati još jednu sezonu. Uglavnom, uz pad njegove produkcije koji je realno očekivati, treba očekivati i regres u fazi obrane. Ne veliki, ali obzirom na to kako su Vikingsi lani imali neprelazni zid, posebice za trku, te da su bili jedni od najboljih u ligi po rušenjima quarterbacka, već i mali korak unazad u paketu sa sitnim padom napadačkog učinka bit će dovoljan da ga osjete u borbi za naslov.

OFFENSE

Naravno, moguće je da Favre još jednom odigra van pameti, nevjerovatno je da čovjek s takvom karijerom odigra dvije možda i najbolje sezone u karijeri u 40-ima (u sezoni 2007 odveo Green Bay do Superbowla, lani u sezoni 2009 Vikingse na korak do istoga). Ali, zasnivati sve na svome prastarom QB-u nije mudra odluka, te će u novoj godini Minnesota definitivno još više koristiti trku i Adriana Petersona. Uostalom, Favrea treba sačuvati za playoff, njegova ruka trebat će u tim utakmicama, a do tada mogu dobiti dovoljno i bez njega.

Tako bar kaže teorija. Vikingsi su momčad koja će pokušati voziti oko svih ovih otežavajućih okolnosti koje donosi život s Favreom, a to opet može dovesti do povremenih izletanja s ceste. Naime, lani su ga isto pokušavali čuvati pa se nije dao vaditi iz igre, ostajući na terenu cijelo vrijeme u utakmicama u kojima nije bio potreban. Tako da je jedno planirati, a nešto sasvim drugo to provesti u djelo.

Na nesreću i njega i kluba, napadačka linija Minnesote nije sama u stanju odraditi posao tjelohranitelja najvažnije ruke u gradu. Favre je lani nekoliko puta pao kao žrtva brutalnih startova (uostalom, gležanj koji ga i sada muči stradao mu je baš protiv Saintsa koji su ga dobrano namlatili), a u klubu se nadaju da su dva lanjska rookiea na poziciji centra i desnog tacklea u stanju dignuti igru na višu razinu ove godine. Međutim, još veći problem je bio na lijevoj strani gdje su dva pouzdana veterana preko noći prestala biti pouzdana.

Sad, s godinom iskustva rotacija bi se trebala stabilizirati te bi ovaj dio momčadi opet mogao biti solidan, ali i ništa više od toga. Sad samo računajte kako bi tek i Favre i Peterson igrali da ispred sebe imaju vrhunsku petoricu blokera.

Peterson je lani iz spomenutih razloga imao nešto slabiju sezonu nego što je navikao, ali i dalje je to bilo puno, puno više od običnog RB-a. Peterson je zvijer koja će uvijek nabiti svoje brojke, jedini problem je što ne možeš računati na njega u važnim situacijama zbog sklonosti da ispusti loptu. Njegova dva fumblea protiv Saintsa već su postala dio legende, a i regularnoj sezoni ih je imao sedam (šest završilo protivniku u rukama). Te njegove nespretne ruke koštaju ga i u pas igri, ako je i otvoren Favre će se teško odlučiti dobaciti mu loptu, zbog čega je osuđen na jednodimenzionalnu rolu rushera.

Zato Brett nema problema s bacanjem svojim receiverima. Iako se da zaključiti kako su Sidney Rice i Percy Harvin imali sjajne sezone zahvaljujući njemu, činjenica je da su i oni svojim odličnim kretanjem i sjajnim primanjima pomogli Favreu da odigra sezonu kakvu je imao. Ali, upravo u njima se ove sezone krije najveći problem za igru Vikingsa.

Rice je operirao koljeno i propustit će barem pola sezone, a i kad se vrati pitanje je u kakvom će stanju biti i koliko će mu limitirano biti kretanje. Dakle, praktički su ostali bez svog prvog wide receivera. Harvin, koji je lani uskočio iz uloge returnera u prvu postavu, još od kraja prošle sezone muku muči s teškim oblikom migrene, zbog kojega je nedavno čak i hospitaliziran. Trenutno se vodi kao starter, ali pitanje je hoće li biti svaki tjedan spreman istrčati na teren.

Što znači da će u glavnoj ulozi na krilu biti Bernard Berrian, veteran koji je lani prepustio ulogu startera Harvinu i kojega je sam Favre ignorirao kad god bi se našao na terenu. Favreovo nepovjerenje izbacilo je Berriana totalno iz ritma i bit će zanimljivo vidjeti kako će se odvijati kemija između njih dvojice sada kada su praktički osuđeni na suradnju.

Zbog svega navedenoga najčešća meta od svih receivera mogao bi postati tight end Visanthe Shiancoe, koji je i lani odradio dobar posao s loptama koje bi dobio. Favre uglavnom ne gleda te kratke pasove, uvijek radije riskira s nekakvom daljinskom bombom, ali, obzirom na razvoj situacije, morat će progutati ponos i češće tražiti svoga tight enda.

DEFENSE + SPECIAL TEAMS

Usprkos svim zvijezdama u napadu, ovaj dio momčadi lani je ipak bio uvjerljivo najučinkovitiji. Prvenstveno se to odnosi na njihovu obrambenu liniju koju valjda sanja pola lige, a posebice nesretni Packersi koji više ne znaju što bi poduzeli da nekako zaustave njihovo divljanje. Dva ogromna tacklea u sredini, Kevin i Pat Williams, već godinama su najbolji duo lige na svojim pozicijama i nema razloga sumnjati da će to prestati biti, bez obzira što Pat ima već 38 godina.

Kraj njih se nijedan RB neće natrčati, a za razbijanje pas igre zaduženi su endovi Jared Allen i Ray Edwards. Allen je vodeći u ligi po rušenjima QB-a, a Edwards je solidan igrač koji koristi prostor što ostane iza ove trojice koja su u stanju uposliti svaku obrambenu liniju, te često baš on bude taj koji sruši backa ili QB-a dok se svi fokusiraju na ostale.

Linebackeri se sjajno uklapaju u ovoj agresivni stil koji njeguje prednja četvorka, posebice odlični Chad Greenway koji riješava sve što promakne igračima na liniji. Preostala dvojica nisu klase u rangu svih navedenih, ali se radi o iskusnim i provjerenim veteranima koji vrlo dobro znaju svoje role.

Ono gdje su Vikingsi tanki je zadnja linija, dugogodišnji safety Darren Sharper lani je prešao u Saintse te je dobro izneredio svoj bivši klub u konferencijskom finalu, a drugi pouzdani veteran Anotine Winfield lani je muku mučio s ozljedama. Kako su u pitanju kronični problemi, pitanje je može li Winfield opet biti cornerback kakav treba ovoj obrani.

Stoga su ovoga ljeta iz Eaglesa doveli veterana Litoa Shepparda kao drugog cornerbacka da uspostave nekakav balans. Međutim, kako god se razvijala situacija na bokovima, dva safetya koja su im trenutno u postavi zasigurno neće zamijeniti Sharpera. Ovakvo stanje u ovom dijelu ekipe itekako veseli momčadi koje njeguju pas igru, jer svaki pas kojega Allen i ekipa ne spriječe mogući je veliki problem za Minnesotu.

Što se specijalaca tiče, Vikingsi su imali jednu od boljih postava u NFL-u, ali veći dio toga mogu zahvaliti Harvinu koji je briljirao u ulozi returnera. Obzirom na njegovu sve veću ulogu u prvoj momčadi, tu će izgubiti znatan dio vrijednosti. Njihov kicker Ryan Longwell već je godinama jedan od pouzdanijih pucača u ligi, ali i on zalazi u opasne godine u kojima obično noge počinju izdavati (36 mu je) te je za svaki slučaj doveden i specijalist samo za kickoff udarce (na početku susreta i poluvremena te nakon gola) kako bi Longwell mogao biti koncetriran samo na pogotke iz polja i dodatne poene.

TOTAL

Ako ćemo se ravnati samo po konstantama, onda je stanje takvo da samo na račun obrane na liniji i Adriana Petersona Vikingse možemo svrstati u playoff. Ako ćemo još jednom vjerovati u Favrea, možda se tu negdje krije i novi naslov prvaka divizije. Samo, nedostatak glavnog wide receivera i slabosti u secondaryu bodu u oči. Ja sam skloniji vjerovati da će Favre ovaj put malo više biti smetnja nego prednost i zbog toga ih usprkos svemu ne mogu staviti ispred savršenog orkestra kakav je napad Packersa. Ali, da će imati snage za još jednu dobru sezonu i wild card, u to ne sumnjam.

SCORE: 9-7

CHICAGO BEARS

Bearsi su nakon sjajne generacije koja je sredinom prošlog desetljeća žarila i palila svojom obranom krenuli u lagani rebuilding te su već nakon par osrednjih sezona odlučili da je vrijeme da se nova generacija proglasi spremnom uključiti u borbu za vrh. Za to im je naravno trebao lider, a kako klubovi iz Chicaga nikada nemaju problema s novcem (to vam je prednost velikih tržišta) odlučili su posegnuti za quarterbackom koji je u prve dvije sezone u Denveru pokazao ogroman potencijal.

Jay Cutler je tako lani stigao kao novi mesija, čovjek koji će Bearse vratiti u playoff. Tko je mogao očekivati da će momčad ostati jednako prosjećna kao i ranije. Jer, negdje usput, dok su tražili Cutlera, Bearsi su ostali bez svojih veterana, a prikupljanje novog talenta baš i nije bilo uspješno. Kao šećer na kraju, pokazalo se da Cutler baš i nije mesija kojega su priželjkivali.

Zato je za novu sezonu momčad doživjela totalni remont. Ili bi bolje bilo reći doživjeli su ga svi oko momčadi. Ekipa je ostala ista, pojačana s nekoliko skupih imena, ali zato skoro pa nema ni jednog starog trenera. Većina koordinatora, pomoćnika i pozicionih trenera je zamijenjena, ali da nešto ne štima u ovom klubu dokaz je da je ostao onaj najodgovorniji – glavni trener Lovie Smith.

Smith je preživio čistku jer još uvijek živi na račun uspjeha momčadi od prije pola desetljeća, ali u slučaju novog kiksa ni njegova stolica više nije sigurna. Bearsi i za ovu sezonu opet sve nade polažu u Cutlera i novog napadačkog koordinatora Mikea Martza, nadajući se da će ta kombinacija biti dovljna da prekrije sve druge nedostatke. Kojih ima poprilično.

OFFENSE

Score od 7-9 na kraju prošle sezone zvuči solidno, ali činjenica je da je prošla sezona bila sve samo ne solidna. Prema kraju sezone je doduše sve skupa izgledalo malo bolje, samo razlog tome je ionako bio više u opuštanju protivnika nego u naglo pronađenoj igri Chicaga.

Bearsi su sve žetone stavili na jedan broj, Jaya Cutlera. U njemu i dalje vide QB-a sposobnog pridružiti se Bradyu i Manningu na vrhu piramide. Samo, iako Cutler ima snažnu ruku, u stanju je dodati čudesne lopte i djeluje kao pravi lider, u svim svojim sezonama nije uspio biti konstantan ni, što je najgore, dovoljno precizan.

Dok su se u prvim sezonama u Denveru svi divili potencijalu, od prelasku u Chicago od njega se očekuje zrelija igra. Međutim, Cutler i dalje sije lopte svuda uokolo, lani posebice – u protivničke ruke bacio je nevjerojatnih 26 lopti, što nije moguće kompenzirati ni sa 27 dodanih touchdowna. Kad bi pogodio svoga igrača, napravio bi to uglavnom sjajnim pasom, a zbog takvih trenutaka u Chicagu i dalje vjeruju.

Sad, činjenica je da tako grozne brojke više neće imati, ali isto tako je činjenica da nikad neće biti ni najpreciziniji QB u ligi. Također, moramo biti iskreni i reći da u napadu Cutler i nije baš imao s kim igrati. Napadačka linija je prosječna, sastavljena od iskusnih veterana koji će ove godine imati najviše problema s prelazom na novi sistem. Iako je teško reći da su odradili vrhunski posao čuvajući Cutlera, nisu bili ništa lošiji od npr. linije Packersa, a Rodgers usprkos tome nije uzalud bacio više od 7 lopti.

Puno veći problem je nedostatak talenta među receiverima. Devin Hester od kojega su očekivali da ponese dio tereta potpuno je podbacio u svim rolama, i kao receiver i kao returner. Za ovu sezonu se nadaju da će se potencijal koji je pokazao mladi dvojac krila Johnny Knox – Devin Aromashodu konačno pretvoriti u nešto opipljivije. Ali, nade su jedno, realnost nešto sasvim drugo.

A ona kaže da ova momčad ima liniju koja je na zalazu, QB-a koji igra ulogu iznad svojih mogućnosti te receivere koji tek trebaju dokazati da zaslužuju biti dio momčadi. Kvragu, Bearsi se čak ne mogu osloniti ni na svoje backove, Matt Forte koji je lani trebao nositi momčad potpuno je podbacio. Naravno, u klubu vjeruju da će i on ove godine odigrati bolje i da će njegovo kvalitetnije izdanje pomoći i pas igri. Opet to nadanje.

DEFENSE + SPECIAL TEAMS

I u obrambenoj liniji su veterani na zalazu karijere koji nisu u stanju ozbiljnije prijetiti protivničkom napadu, a u Chicagu se nadaju da će dovođenjem skupog pojačanja Juliusa Peppersa donekle oživjeti taj dio igre. Jedini problem je što je Peppers također s krive strane 30-ih i što je svoje najbolje dane odigrao u Carolini. Opet, njegovim dolaskom momčad je bar dobila jednog igrača koji može utjerati strah u kosti protivničkom quartebacku.

Obzirom na slabosti četvorke na liniji, tri linebackera Bearsa odrađivala su ogroman posao. Lani se kao prvo ime nametnuo Lance Briggs, a nakon godine pauze zbog ozljede zgloba vraća se njihov dugogodišnji obrambeni lider, Brian Urlacher. Zadnju liniju su pojačali također jednim veteranom iz Caroline, safetyem Chrisom Harrisom, ali on nije klasa u rangu Peppersa koja može svojom igrom poboljšati učinak cijele linije.

Međutim, bez obzira na nedostatak talenta u secondaryu, Bearsi obrambeno nisu toliko loši da ne bi mogli podržavati jedan odličan napad. Dapače, Peppers, Briggs i Urlacher su među najboljima na svojim pozicijama. Krivnja ovog djela momčadi je samo u tome što nisu toliko dobri da mogu zamaskirati sve rupe u napadu.

Što se specijalaca tiče, ako Johnny Knox zauzme ozbiljniju ulogu u napadu, tu bi mogli ostati bez glavnog oružja jer je Knox prošle godine bio jedan od uspješnijih returnera u NFL-u. U svim ostalim segmentima su solidni.

TOTAL

Sve oči su uprte u Cutlera i novog koordinatora Martza. Uspiju li popraviti krvnu sliku nakon lanjskog očajnog izdanja, bit će to uspjeh, ali ironično taj uspjeh se možda neće vidjeti na završnom omjeru. Naime, ove godine ih čeka teži raspored, što znači da dok oni sanjaju o tome kako Cutler postaje Manning i kako ih vodi u playoff, mogu biti sretni ako završe s lanjskih 7 pobjeda.

Obzirom na nedostatak talenta u napadu i činjenicu da je lanjski omjer ionako napuhan za barem dvije pobjede, ja im ove godine prognoziram totalni kolaps. Doduše, barem po njihovim standardima, jer ponavljam, lani su bili jednako loši. Ako se Cutler i popravi te ako Martzove promjene odvedu na bolje, opet to neće biti ni blizu dovoljno da se priključe Vikingsima i Packersima.

SCORE: 5-11

DETROIT LIONS

Evo jedne momčadi koja ne može nigdje nego prema naprijed, problem je samo što se ta fraza ponavlja već duže vrijeme. Rebuilding u Detroitu traje i traje, a prije dvije sezone dotaknuo je dno. Da, Lionsi su jedina momčad u povijesti koja je u sezoni ostvarila score od 0-16. Hej, barem im iduće godine nije bilo problem to nadmašiti. Usprkos tome što su i dalje bili očajni u svakom pogledu, Lionsi su lani tako došli do dvije pobjede. Polako se ide naprijed (mislim da nije problem pogoditi koliko im pobjeda prognoziram ove sezone), a sada stvarno konačno imaju dovoljno talenta da nije nemoguće računati i s ponekim playoffom u ne tako dalekoj budućnosti.

OFFENSE

Prvim pickom na draftu kojega su zaslužili zbog čudesnih 16 poraza izabrali su Matthewa Stafforda i odmah su ga odlučili baciti u vatru. Momak je igrao cijelu sezonu dok ga ozljeda nije makla s travnjaka i nije se previše iskazao. Uz sve olakotne okolnosti koje mu se mogu pripisati (ukratko, očajni suigrači u svim segmentima igre), teško je reći da je oduševio talentom. Ipak, jedno mu se mora priznati – ima muda.

Od prvog dana se postavio kao šef na terenu, a nije ga obeshrabrilo ni to što je bacao loptu za loptom u bunar. Ima karakter, što je važna stvar za poziciju koju igra, ali zabrinjava što je usprkos impozantnoj figuri i snazi za jednog QB-a imao toliko problema s ozljedama. Uglavnom, prerano je za išta reći. Rijetko se dogodi da vrhunski sveučilišni quarterback uspije opravdati povjerenje u prvoj sezoni, na jednog Matta Ryana dolazi na desetke Stafforda, ali ovaj će barem imati priliku. Nije da Lionsi imaju neku drugu opciju osim dati sve njemu u ruke pa što bude.

I dok se konačna presuda o Staffordu čeka, o drugim ključnim pozicijama porota ima puno bolje mišljenje. Wide receiver Calvin Johnson, osim što ima indie rock ime, posjeduje i fenomenalne fizičke sposobnosti i vještinu za svoju poziciju te samo čeka pravog playmakera da ih iskoristi. Da mu olakša posao doveden je iskusni veteran iz Seattlea Nate Burleson te bi Detroit konačno mogao imati opasan par na krilima.

Treći ključni igrač za budućnost ove godine je draftirani RB Jahvid Best, monstrum koji će odmah biti gurnut u vatru. Obzirom da mu ionako treba tutnuti loptu u ruke i pustiti ga da trči, nema ga se što pripremati, momak je bio dominantan back na sveučilištu, što se obično prenese i kasnije na profi karijeru.

DEFENSE + SPECIAL TEAMS

Draft je ove godine odradio svoje i u obrani, kao drugi pick ukupno Lionsi su izabrali dominantnog tacklea Ndamukonga Suha, koji će odmah zavladati sredinom obrane. Četvorku na crti su pojačali i kupovinom iskusnog Kylea Vanden Boscha iz Tennesseea, igrač je to koji je u dresu Titansa godinama bio član jedne od boljih obrana lige. Sa Suhom u sredini i Vanden Boschom na krajnje desnoj poziciji u obrani, Lionsi bi u startu trebali bolje braniti i trku i pas igru protivnika.

Problem je što ništa nisu poduzeli da osvježe pozicije tri linebackera iza prednje četvorke, ni jedan trenutni igrač na rosteru ne ulijeva povjerenje. Međutim, mogu živjeti bez dominantnih linebackera ako će spomenuti dvojac naprijed briljirati (sad vi računajte koliko smisla ima tolike nade polagati u rookiea i veterana koji je odavno odigrao svoje najbolje utakmice).

Zadnja linija je također upitna, osim lanjskog rookiea Louisa Delmasa koji se igrama odmah nametnuo kao free safety budućnosti, nema tu igrača vrijednog spomena. Krpat će se veteranima odbačenim iz drugih klubova, ali očito je da će ubuduće morati ili putem drafta ili potpisom nekog pravog pojačanja ojačati ove pozicije.

Što se specijalaca tiče, nema se što reći. Ispodprosječni su u svim segmentima, a tako će i ostati, osim ako ne daju Bestu da paralelno s ulogom startnog RB-a bude i returner (takvu dvostruku rolu je igrao na sveučilištu). Kako je ovo ipak zahtjevnija igra od one sveučilišne, sumnjam da će radi par osvojenih yardi riskirati s eventualnom ozljedom možda i budućeg najkorisnijeg igrača.

TOTAL

Detroit je dakle zadnjih godina putem drafta doveo ključne igrače za sve pozicije te im sada samo ostaje oko takve talentirane jezgre izgraditi pravu momčad. Staffordova eventualna eksplozija bi u tome pomogla, ali i bez njega imaju dovoljno da se sa svakom sezonom sve više približe pozitivnom omjeru. Za sada su ipak još pretanki i preovisni o spletu okolnosti da bi ih se proglasilo makar i boljima od Bearsa. Ali, barem se nakon dugo godina imaju nadati nečemu konkretnom. Talent je tu, samo ga treba pravilno razviti.

SCORE: 4-12

.

1 thought on “NFC NORTH

  1. Jel netko gledao onaj horor sinoć? Ja nisam mogao izdržat do kraja, gasio sam TV na početku četvrte

    Lončareva izjava sve govori:
    Krešimir Lončar je u izjavi za HRT bio vrlo jasan: “Ispričavam se svim gledateljima i navijačima. Mene je sram! U ovoj vrlo važnoj utakmici, koju smo trebali za treće mjesto, mi smo odigrali užasno loše i u obrani i u napadu. Još jednom se ispričavam svima.”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *