NFC WEST

SAN FRANCISCO 49ERS

Na primjeru 49ersa mogu se naučiti neke zakonitosti footballa. Lani se počeo osjećati pomak nabolje nakon niza loših godina, rebuilding je počeo donositi rezultate, ali više od svega je pomoglo dovođenje Mikea Singletarya za glavnog trener i praktički GM-a. Nešto svježeg talenta plus trener koji naglasak stavlja na krvavu obranu i eto legendarne momčadi iz San Francisca na 8-8, što im je najbolji score još od 2002.

Ovogodišnja ekipa nije doživjela nikakav veći priliv talenta te je praktički ostala ista kao lanjska. Dakle, talentom je to i dalje momčad za 50% učinka koja će fanatičnom igrom u obrani maskirati mnoge nedostatke u napadu, iako se oni nadaju da će upravo procvat napadačke igre biti ono što će ih dignuti na višu razinu. Međutima, za njihov budući ulazak u playoff od njih samih važniji je podatak da su divizijski rivali Arizona Cardinalsi ostali bez svog lidera Kurta Warnera i još nekolicine važnih igrača. Ukratko, pogoršali su se, što bi trebalo biti dovoljno da ih 49ersi preskoče.

Kad još dodaš da su preostale dvije momčadi u diviziji Seattle i St. Louis možda i najlošije u cijelom NFL-u, ispada da se tu krije već 5-6 pobjeda za San Francisco. Nepoštenom rasporedu ni tu nije kraj, jer ove godine se u međukonferencijskim susretima NFC West križa s AFC Westom, koji je najslabija divizija u drugoj konferenciji, što 49ersima garantira još 3 laka susreta (s Oaklandom, Denverom i Kansas Cityem, od čega su dva doma), što možemo preračunati u još 3 pobjede. Dodaj da u međudivizijskim susretima igraju protiv NFC Southa što im donosi Tampu i ispada da njihov raspored ove sezone uključuje samo najgore momčadi.

Mislim, 10 pobjeda im se smješi kako god okrenuli, a to će biti sasvim dovoljno za playoff. Za nešto više će ipak trebati i nešto talenta u napadu, ali obzirom da će ovo biti prvi playoff nakon 7 sezona, nitko se neće buniti.

OFFENSE

Bez obzira na kakav pomak nabolje računali, istina je da bi čak i maksimalan učinak ovog sastava vjerovatno bio nedostatan pored kompletnih Cardinalsa. Ovako, praktički im nije ni važno da li je Alex Smith tek quarterback koji je potencijalo solidan ili je stvarno solidan. Osrednjost na toj poziciji ne vodi daleko, a po mnogima Smith još nije ni na toj razini.

Ovo je i dalje momčad kojoj pas igra služi tek da se razbije monotonija trke, jer sve ovisi o Franku Goreu i njegovim koljenima. Gore je već godinama jedan od najčvrščih i najpouzdanijih backova u ligi, čega su itekako svjesni u klubu te se nadaju da će okretanje ka balansiranijem napadu pomoći da ga se sačuva za barem nekoliko godina.

Kao njegov back-up i čovjek koji će dobiti poneko nošenje doveden je dojučerašnji startni RB Eaglesa Brian Westbrook, kojega su se Eaglesi odrekli nakon što je lani doživio dva potresa mozga u razmaku od tri tjedna. Umjesto mirovine, Westbrook kreće u lov na novi potres mozga u ulozi razbijača i to u ekipi koju će svi braniti agresivnom igrom na crti jer znaju da se ne moraju braniti od pas igre. Sjajna pomoć Goreu, nema što.

Taj balansiraniji napad prije svih bi trebao predvoditi Michael Crabtree, mladi wide receiver, od kojega se očekuje iskorak među najbolje. Crabtree je fenomenalan atleta koji može igrati sve tri receiverske pozicije jer ima i snagu i brzinu i skočnost – kao split end s linije (jedan receiver uvijek mora biti na crti jer potrebno je sedam igrača na liniji, a samo dvojica na krajevima smiju primiti loptu – drugi je najčešće tight end kao šesti bloker), kao flanker iz pozadine (glavni receiver koji nema obvezu biti na crti i eventualno se gurati, već može u miru ubaciti se u igru iz pozadine) ili kao slot kroz sredinu (također ne mora biti na crti, a igra praktički istu ulogu kao i tight end, samo što umjesto blokiranja odvlači pažnju obrane kretanjem).

Samo, važnije od njegove fizičke snage i spretnosti je saznati može li on toliko dobro hvatati Smithove lopte da napravi zvijezdu od sebe i iznadprosječnog QB-a od njega. Puno je realnije očekivati da će receiver s najviše prometa i ove godine biti TE Vernon Davis, jer quarterbacku Smithova talenta lakše je baciti loptu na par metara u krilo fizički dominantnog igrača, nego riskirati s dugim loptama.

Naravno, tu je i pitanje napadačke linije. Lani su podbacili u čuvanju trke, brigu za Gorea najčešće je sam odrađivao njegov kolega u zadnjoj liniji, fullback Moran Norris. Smitha su pokrivali dobro, ali kao što smo rekli, više je to rezultat ignoriranja protivnika koji se u potpunosti koncentrira na Gorea nego sjajne linije. Za ovu sezonu u nju namjeravaju ubaciti čak dva ovogodišnja izbora na draftu, a dva rookiea teško da mogu pokrpati sve rupe.

DEFENSE + SPECIAL TEAMS

Iako se obrane teško održavaju na vrhu, neki veći pad od ove ne možemo očekivati. Lani su samo Jetsi bili bolji, a ove godine, obzirom na rasporede, Jetse čeka pad dok bi 49ersi mogli srušiti trend po kojemu su obrane nekonstantne iz sezone u sezonu i ostati na vrhu. Njihova 3-4 obrana je fantastična, u sredini su tri vrhunska tacklera predvođena centralnim divom Aubrayom Franklinom. Uz njega kao nose tacklea, u ulogama dva enda su Justin Smith desno i Isaac Sopoaga lijevo.

Franklin sam drži cijelu liniju uz pomoć Sopoagae, što Smithu često ostavlja dovoljno prostora da se okuša prema naprijed, osobito u rušenjima QB-a. Ako pak nešto i prođe između ove dvojice zaustavit će to četvorka iza. Uz Smitha najveća opasnost po protivnike su dva vanjska linebackera, Manny Lawson i Parys Haralson, dok centralni dvojac radi sve – od pomaganja u guranju na crti, branjenja pas igre u blitz formacijama, do osiguranja. Veteran Takeo Spikes i mladi obrambeni as Patrick Willis tako zapovjedaju čeličnom prednjom sedmorkom koja je lani odigrala svih 16 utakmica u istom sastavu, a takva konstantnost je u ovom sportu ogroman plus. Međutim, čak i da ostanu bez jednog od veterana, dok god su Smith i Willis u postavi nijedan napad ne može funkcionirati u miru.

Zadnja linija je imala nešto problema sa zdravljem, ali više brine nedostatak prave kvalitete. Osigurači Michael Lewis i Dashon Gordon su solidni u svojim ulogama, dok su dva cornerbacka odigrala ispod očekivane razine. Obzirom na sedmorku ispred i pritisak koji se vrši na napad, igre zadne četvorke bit će ključ – podbace li, ruše cijeli sistem.

Što se specijalaca tiče, na papiru su sjajni. Imaju jednog od najboljih puntera u NFL-u u Andyu Leeu, a iz Miamia je doveden brzanac Ted Ginn Jr. kao top 5 returner (a obzirom na ne baš duboku rotaciju receivera dobit će priliki i u napadu). Jedini problem su godine kickera Joea Nedneya, pred 40-ima mnogi vrhunski kickeri koji su u stalnom, laganom padu niz godina, imaju običaj preko noći izgubiti nogu u potpunosti.

TOTAL

San Francisco će uz lagani raspored, Gorea i obranu osvojiti diviziju. Arizoni bi trebalo čudo da bez Warnera treći put za redom obrani prvu poziciju. Sad, obrana će možda doživjeti i poneki problem, ali u nikakvom scenariju (osim totalne kataklizme koja uključuje ozljedu barem 4 startera iz prvih sedam) ne može toliko pasti da ih ne drži u igri protiv slabašnih suparnika koje će nizati jedne za drugima.

A onda, tko zna. Možda će Smith i Crabtree uz pomoć Davisa stvarno dignuti pas igru na novu razinu. Prošle sezone, nakon što je Smith preuzeo ulogu QB-a u osmom kolu, pojavile su se naznake kvalitete. Pretvore li se te naznake u nešto konstantno, onda se 49ersi imaju čemu i nadati u budućnosti, inače već od iduće sezone počinje nastavak potrage za napadom dostojnim playoff ekipe.

SCORE: 10-6

ARIZONA CARDINALS

Kako smo već gore naveli, ovo više nije ista momčad. Arizona je dvije godine dominirala divizijom, igravši čak i Superbowl prije dvije godine, a lani ispavši u polufinalu konferencije u utakmici u kojoj su ih Saintsi pregazili. Nakon toga je veteran Kurt Warner odlučio da je vrijeme za mirovinu. A kako Kurt nije Brett, povratka nije bilo. Arizona je morala pronaći novog QB-a, a umjesto da se upušta u trgovinu, odlučili su se dati šansu dugogodišnjoj Warnerovoj zamjeni Mattu Leinartu.

Prelazak s Warnera na Leinarta vam je otprilike kao prelazak s dugogodišnje plaće od 3 tisuće eura na 3 tisuće kuna. Ono, može se izgurati, ali što je sa svim onim navikama koje si razvio i koje više nećeš moći financirati? Leinart je tipični radnik koji dodaje loptu prvom do sebe i oslanja se na kratki pas, što u startu budi sumnju da će sjajni receiveri Arizone ostati bez učinka na koji su nas navikli.

Takva razmišljanja su izrazili i igrači, što je dovelo do poprilično napete predsezone i trening kampa nakon kojega je momčad Leinarta jednostavno – otpustila. Dani i dani treninga su bačeni u vjetar, a novi QB je Derek Anderson, doveden iz Clevelanda. Čovjek nešto bolje ruke u stanju razigrati krila, ali nepreciznost i sklonost greškama razlog su zašto je godinama čamio na klupi.

Uz Warnera su momčad napustili i drugi receiver Anquan Boldin (prešao u Baltimore) te linebacker Karlos Dansby koji je potpisao za Miami. Boldina imaju čime zamjeniti, ali zamjenu za Dansbya, kao ni za Warnera, nemaju. Dva centralna igrača i to u dvije postave otišla, muka oko QB-a – sve miriše na pad. I on je neizbježan, bez obzira koliko napadačka trka i preostala obrana imali potencijala za odraditi dobre sezone.

OFFENSE

Od Andersona možda neće profitirati momčad, ali hoće statistika wide receivera, prije svih glavne zvijezde Larrya Fitzgeralda. Fitzgerald je čudo od krila, ali nije čudotvorac i ne može sam sebi dodati loptu i nakon toga osvojiti 20-ak yardi. Ipak, njegove fizikalije obećavaju da će dobar dio Andersonovih promašaj ipak ostati u igri, jer osim kretanja i brzine Larryeva najveća vrlina je bacanje za suludim pasovima koje netko drugi ne bi ni pogledao, a kamoli uhvatio. Nasuprot njega igrat će Steve Breaston, čovjek koji je strpljivo čekao Boldinov odlazak samo da bi, vrlo vjerovatno, doživio vidjeti kako većina lopti koje ne idu Fitzgeraldu lete prema Earlyu Doucetu, mladom igraču koji je eksplodirao krajem prošle sezone dok je Boldin bio out zbog ozljede.

Doucet je nešto čvršći igrač skloniji igri kroz sredinu, a Breaston je čisti brzanac koji funkcionira samo na krilu – prvi tip po defaultu više odgovara momčadim bez pravog QB-a. A kako Arizona nema ni pravog tight enda, Doucet u ulozi slot receivera se nameće kao jedno od glavnih oružja. Jasno, kad kažemo glavnih oružja ne mislimo na cijeli napad već na pas igru, jer cijeli napad ove sezone ionako bi se trebao oslanjati na trku.

Arizona ima dva vrlo dobra RB-a, mladića koja su prethodnih sezona pokazala tek djelić svojih sposobnosti i na kojima će se graditi buduća momčad. Tim Hightower je nešto iskusniji igrač finese, u stanju poslužiti i kao receiver, dok je Beannie Wells klasični razbijač koji nosi sve pred sobom. Kombinacija njih dvoje prošlih godina bila je dodatni bonus na ono što su odigravali Warner i Fitzgerald, a sada bi se stvari trebale potpuno okrenuti, Higthtower i Wells trebali bi biti temelj na koji će pas igra pokušati nešto nadograditi.

Naravno, sve bi to lakše bilo izvesti uz iznadprosjećnu napadačku liniju, ali Cardinalsi su već lani u tom segmentu igre pokazivali određene boljke. U Arizoni se nadaju da će povremene rupe koje su lani nastajale na lijevoj strani i koje su natjerale Warnera da ubrza odluku o mirovini biti zakrpane dolaskom Alana Fanece iz Jetsa. Čovjek je lani bio dio najbolje napadačke linije u NFL-u, ali Jetsi su ga pustili jer smatraju da je kao najslabija karika fantastične petorke koštao momčad još bolje igre.

U Arizoni će i takav Faneca biti solidan dodatak, ali ostaje problem lijevog tacklea. Na najdelikatniju poziciju u napadu (ipak je u pitanju quarterbackov tjelohranitelj) postavit će neiskusnog Levia Browna, što je dokaz povjerenja kluba u njegova sposobnosti (a možda i nije, obzirom na to tko su im playmakeri, možda samo žele eksperimentirati za ubuduće), ali ako uzmemo u obzir ono što je odigrao na poziciji desnog tacklea kad bi dobio priliku prethodnih godina, Brown to povjerenje baš i ne zaslužuje.

DEFENSE + SPECIAL TEAMS

Odlazak Dansbya ogroman je udarac, u pitanju je bio njihov najaktivniji i najopasniji obrambeni igrač. Kao da to nije dovoljno, momčad je ostala bez skoro pola lanjske prve postave – čak 5 igrača iz startnih 11 nedostaje, što zbog promijene kluba, što zbog odlaska u mirovinu.

Također, upitno je koliko će izdržati centar njihove obrane u 3-4 formaciji, nose tackle Bryan Robinson. Za slučaj da ovaj 36 godina stari div zakaže, u prvom krugu drafta izabrali su jednako ogromnog Dana Williamsa, ali pouzdati se u rookiea u takvoj ulozi koja zahtijeva iskustvo i rutinu baš i nije najmudrije, osim ako ste u rebuildingu.

A Arizona kao da svoj odbija započeti, pa je Dansbya i ostale zamijenila redom veteranima. Iz Miamia je stigao Joey Porter, pouzdani linebacker koji će u paru s još jednim veteranom, iz Detroita pristiglim Parisom Lenonom, pokušati nadoknaditi barem dio Dansbyeva učinka. Preostale dvije pozicije među linebackerima pokrit će jedini preostali član lanjske četvorke Clark Haggans i još jedan rookie Daryl Washington.

Tako da će najveći dio posla odraditi pouzdani dvojac endova u prednjoj trojki, dvojac koji je uz Dansbya ionako nosio teret obrane. Veteran Darnell Dockett nezaustavljiv je u probojima do QB-a usprkos tome što u ovoj formaciji nerijetko mora držati čak i po dva igrača na liniji, a ni njegov mladi učenik Calais Campbell ne zaostaje snagom i vještinom.

U secondaryu su također doživjeli promjene, ali njihov utjecaj ne bi trebao biti toliko dramatičan. Tu je i dalje pouzdani safety Adrian Wilson te sjajni mladi cornerback Dominique Rodgers-Cromartie, a dvojac koji je napustio klub zamijenit će solidni plaćenik Kerry Rhodes iz Jetsa kao free safety i dojučerašnja prva rezerva Greg Toler koji će po novome biti drugi cornerback.

Što se specijalaca tiče imaju odličnu obrambenu formaciju u kojoj često briljira starter Campbell (bilo da ruši returnere ili blokira udarce). LaRod Stephens-Howling njihov je prvi returner (zakon prezime), pravi neustrašivi brzanac kao stvoren za ovu ulogu, a pouzdan je i punter Ben Graham. Jedini problem je kicker, za novu sezonu doveli su od Jetsa odbačenog Jaya Feelya, pitanje je da li je to dugoročno rješenje.

TOTAL

Obzirom na potpunu promjenu filozofije igre u napadu te ogromne rošade koje je doživjela obrana, ne smatrati ovu godinu početkom rebuildinga stvarno je čudna odluka. Međutim, u Arizoni su uvjereni da s ovim što imaju još jednom mogu do vrha divizije. Obzirom na lagan raspored kakav im donosi nova sezona, taj optimizam nije bez pokrića, ali on kao da zanemaruje ono najbitnije – 49ersi već imaju bolju obranu, a sada imaju i bolji napad, odnosno barem ne moraju odigrati ništa više od onoga što su već pokazali da mogu.

SCORE: 7-9

ST. LOUIS RAMS

Ekipa koja je u zadnje tri sezone rebuildinga ostvarila ukupno skromnih 6 pobjeda, ove godine ne može nego prema gore. Doduše, s jedne pobjede nije problem otići na više, ali obzirom na sve šokove koje je doživio Seattlea, Ramsi bi mogli čak i izbjeći zadnje mjesto u diviziji.

Doduše, ono najvažnije za Ramse dogodilo se ovoga ljeta. Momčad je dobila novog vlasnika, Stana Kroenkea, koji se već dokazao kao vlasnik Denver Nuggetsa. Kroenke je tako ostvario svoj san i postao vlasnik NFL franšize, ali ono što je najvažnije, skinuo je s dnevnog reda priče o preseljenju momčadi.

Naime, Los Angeles je bez NFL kluba od kada su Ramsi napustili grad i već godinama pokušava doći do franšize. Meta su uvijek klubovi sa slabijih tržišta, po mogućnosti skromnih rezultata. Ramsi su se do ovoga ljeta uklapali u taj stereotip, iako su niti prije deset godina predvođeni Kurtom Warnerom igrali dva Superbowla osvojivši jedan.

Međutim, dolaskom vlasnika voljnoga posvetiti se klubu i ostanku u St. Louisu te izborom na draftu quarterbacka budućnosti u liku prvog ovogodišnjeg picka Sama Bradforda, Ramsi su stavljeni van limita, a Los Angeles će svoj fokus prebaciti na nesretni Jacksonville i Jaguarse.

Nažalost, izbor Bradforda još uvijek je tek dio prvog koraka za oporavak, jer u prethodne tri gubitničke sezone nije previše toga napravljeno. Momčad je dana u ruke Steveu Spagnuolou, čovjeku koji je stvorio obranu Giantsa koja je u Superbowlu uspjela srušiti močnu momčad New England Patriotsa, ali koji se nije pribiližio ničem sličnom u St. Louisu.

Dapače, draftovi su do ovogodišnjeg uglavnom smatrani promašajima (a i ovogodišnji nema veze sa znanjem, QB-ovi poput Bradforda ne pojavljuju se svake godine i izabrati jednoga takvoga prvim pickom nije nikakva znanost), a jedini igrač na rosteru vrijedan pozornosti neumorni je i neuništivi back Steven Jackson.

OFFENSE

Jackson je zaslužan za većinu od tih 6 pobjeda proteklih godina, čovjek je neumorno razbijao i trčao kroz zid usprkos saznanju da je sve to uzalud. Nažalost, prije će mu dignuti spomenik nego što će doživjeti preporod kluba, jer nakon čak šest sezona prvoklasnog trčanja u NFL-u i to pod punim pritiskom bez ičije pomoći, teško je vjerovati da mu je ostalo još puno.

Međutim, njegovo prisustvo zasigurno će pomoći stasavanju Bradforda, nijedna obrana neće moći bezglavo jurnuti na quarterbacka svjesna da treba ostavit barem trojicu igrača iza linije za blokirati Jacksona. U svakom slučaju, odvlačenjem pozornosti pomoći će više od napadačke linije koja godinama nije bila u stanju pomoći ni trkačkoj igri, tako da obrana QB-a u ovom trenutku za rotaciju koja se krpa iz tjedna u tjedan djeluje kao znanstvena fantastika. Uglavnom, od Bradfordova napretka bit će važnije sačuvati ga živoga za sljedeće sezone, a jedini koji se donekle čini sposobnim za to je centar Jason Brown. Ostali su čisti prolaznici.

Također, nije da Bradford ima i praviše opcija na krilima. Receiveri su očajni u svim linijama, čak je i tu Jackson, usprkos tome što mu ta faza igre nije jača strana, jedna od boljih opcija.

DEFENSE + SPECIAL TEAMS

Za razliku od napada kojega čine tri igrača, u obrani ih ima samo dvoje vrijednih spomena. Jedan je mladi linebacker James Laurinaitis koji je u rookie sezoni pokazao da bi jednog dana mogao biti kvalitetan zapovjednik obrane, a drugi je iskusni safety Oshiomogho Atogwe koji javno sanja o odlasku iz kluba.

Atogwe zapovjeda zadnjom linijom koja je barem prosječna, dok je prednjih sedam poredanih u 4-3 formaciji daleko od takve razine. Osim spomenutog Laurinaitisa koji je barem aktivan, ostali ne ostavljaju dojam buduće veličine usprkos tome što se uglavnom radi o mladim igračima koji imaju sasvim dovoljno prilike da se dokažu.

Manjak talenta, kako je to već običaj s malim momčadima, barem se ne osjeti među specijalcima koji imaju solidnu postavu. Danny Amendola je sjajan returner, toliko dobar da ga radije koriste u toj ulozi nego da ga guraju kao receivera usprkos manjku ljudi u napadu (iako bi ove sezone mogao dobiti značajniju ulogu tako da Bradford ima barem nekome baciti loptu). Punter Donnie Jones je iznadprosječan u svom poslu, a jedina problematična pozicija je ona kickera, Josh Brown nije klasa kakva treba momčadi koja treba iskoristiti svaku priliku koju stvori Jackson, a ni kao zamjena dovedeni Shaun Suisham ne obećava – lani su ga tijekom sezone škartale čak dvije momčadi, Dallas i Washington.

TOTAL

Obzirom na nedostatak talenta u svim linijama, očekivati nagli skok od ove momčadi više je ludo nego optimistično. Međutim, kako znamo da je i noga u guzicu korak naprijed, već stabilizacija franšize i par pobjeda više znače dosta. Uostalom, lakše je pronaći po nekoliko rasnih igrača za obranu i jednog klasnog receivera nego vrhunskog running backa i quarterbacka kakav se rađa jednom u pet godina. Dogodine će biti još bolje.

SCORE: 3-13

SEATTLE SEAHAWKS

Momčad koja je osvajala diviziju od 2004. do 2007. (usput izgubivši u Superbowlu 2006.) zadnje dvije godine provela je u tihom rebuildingu koji je ove godine konačno postao glasan. Naime, još lani su se uporno držali ostataka pobjedničke generacije, ali krajem sezone su konačno shvatili da to ne vodi nigdje i odlučili su razbiti momčad.

Kao novi trener i prvi čovjek doveden je sveučilišni ljigavac Pete Carroll, čiji prvi pokušaj u NFL-u nije prošao sjajno. Nema razloga vjerovati ni da će drugi, ali Carroll je ionako protjeran sa sveučilišta gdje je optužen da se USC (slično kao i u svojim košarkaškim programima) služio nelegalnim sredstvima prilikom regrutiranja igrača.

Dok se prašina ne slegne Carroll će pokušati obnoviti NFL franšizu, a mene samo čudi da je puno više onih koji vjeruju da je to moguće nego skeptika.

OFFENSE

Lider momčadi koja je ostvarila sve one sjajne rezultate nabrojane ranije, QB Matt Hasselbeck, zamoljen je da ostane i pomogne prilikom rebuildinga. Pouzdanog lidera nije lako naći, a Hasselbeck je usprkos stalnim ozljedama i godinama još uvijek barem to – pouzdan.

Doduše, teško je očekivati da će izdržati cijelu sezonu, stoga je Carroll iz San Diega doveo back-upa back-upa Philipa Riversa. Zašto je ogroman novac isplaćen izvjesnom Charlieu Whitehurstu, čovjeku koji u 5 godina NFL karijere nije odigrao nikada ništa više od predsezonske utakmice nije poznato, ali navodno ga se Carroll sjeća sa sveučilišta. Što je dodatan razlog da ljude iz tog svijeta nikada ne smiješ staviti u poziciju GM-a. Kao treneri mogu škoditi, ali barem ne pale novac.

Uglavnom, ovaj dvojac će bacati oslabljenom receiverskom društvu koje je ostalo bez prvog imena (Nate Burelson je otišao u Detroit), ali i drugog (TJ Houshmanzadeh je otpisan nakon što je prošao cijele pripreme i predsezonu, valjda zato jer je nekome konačno postalo jasno da ne možeš imati rebuilding ako su ti receiveri veterani koji su zadnju dobru utakmicu odigrali prije nekoliko godina).

Naravno, Seattle će i dalje plaćati spomenutom igraču višemilijunsku ratu, ali su barem napravili mjesta na rosteru za rookiea Goldena Tatea. Drugi receiver je sličan preplaćeni veteran, Deion Branch, nekada čak i MVP Superbowla u dresu Patriotsa, kojega se ipak ne žele odreći. Još.

Za trku su doveli veterana Leona Washingtona (lani trećeg RB-a Jetsa), tu je i njihov preplaćeni veteran Julius Jones, ali u ovoj situaciji sve osim startne uloge za mladog Justina Forsetta nema smisla. Iako nije klasični fizikalac, kombinacija brzine i spretnosti koju je pokazao u prvoj sezoni u ligi obećava.

Preinake u lani očajnoj napadačkoj liniji su poduzete odmah, a dvije najvažnije su izbor Russell Okunga šestim pickom drafta (lijevi tackle budućnosti, sad mu samo treba naći QB-a vrijednog zaštite), te dovođenje Bena Hamiltona iz Denvera na poziciju lijevog guarda. Također, za očekivati je instalaciju lanjskog rookiea Maxa Ungera u ulogu startera na desnom guardu.

DEFENSE + SPECIAL TEAMS

Slično kao i u napadačkoj liniji, momčad je pripremila nekoliko igrača izabranih na draftu zadnjih godina da uskoča na pozicije ispražnjene odlaskom veterana. Za razliku od napadača, radi se o igračima bez pedigrea od kojih nitko nema velika očekivanja, stoga je Carroll doveo i veterana Chrisa Clemonsa iz Philadelphie. Međutim, jedan solidni veteran ne čini ništa stabilnijom prednju liniju u 4-3 obrani Seattlea.

Carroll je već najavio da će momčad često rotirati formacije, iz 4-3 u 3-4 i razne hibride, a to nikada nije dobar znak. Očito je da nema igrače koji odgovaraju određenom stilu igre, iako su dva mlada linebackera prošle sezone pokazala da se na njih može računati. David Hawthorne potencijalni je lider obrane, aktivni središnjih LB koji stigne pokriti sve rupe, dok je Aaron Curry solidna vanjska opcija.

U secondaryu momčad pak ovisi o jednom od rijetkih preostalih veterana, safetyu Jordanu Babineauxu, koji je ove sezone dobio partnera u rookieu Earlu Thomasu, još jednom picku prve runde. Na pozicijama cornerbacka zato nemaju baš ništa, niti mlade za razviti, niti veterane za izvući poneku solidnu partiju, te će na dvoje safetya biti ogroman teret.

Što se specijalaca tiče, svoju šansu za vraćanjem kickova i puntova dobit će rastrčani mladići Forsett i Tate te bi tu momčad mogla biti posebno dobra. U Olindou Mareu imaju jednog od najpouzdanijih veterana kickera u NFL-u i to bi bilo to.

TOTAL

Iako je Carroll preuzeo momčad i poduzeo neke korake na tržnici i posebice na draftu, dobar dio mladih talenata doveden je od strane stare garniture koja je napravila grešku što nije ranije krenula u ozbiljniji rebuilding, ali kojoj se mora priznati da mu je ostavila zanimljiv materijal.

U mladima Forsettu, Tateu, Okungu i Thomasu, Seahawksi imaju četiri vrhunska potencijala koja samo treba razviti u pravome smjeru. Međutim, tu se javlja određena skepsa s moje strane. Naime, iako Ramsi mogu samo sanjati o ovoliko talentiranih mladih ljudi na svom rosteru usprkos tome što su u procesu rebuildinga već godinama, ipak imaju dva glavna igrača na dvije najvažnije napadačke pozicije.

Seattle će od pas igre imati onoliko koliko bude mogao pružiti Hasselbeck, a njegov ostanak na terenu ovisi o tome koliko će ga redizajnirana i pomlađena napadačka linija uspjeti zaštititi. Trka će se svoditi na matematičku podjelu nošenja, što neće donijeti neki rezultat, ali barem će zaštiti Forsetta od pretjeranog raubanja. Receiveri su bespomoćni bez pravih lopti. Obrana je loša u globalu, s premalo vrhunskih igrača, ali s nekoliko obećavajućih mladih nada.

S druge strane, kako god okrenuli, Ramsi uvijek mogu računati na Jacksonovu upornost (a i Bradfordovu ruku). To vrijedi barem pobjedu više od oslanjanja na gomilu igrača koji tek trebaju pokazati da su u stanju funkcionirati i kao momčad i kao pojedinci. Plus, kad dodaš da Ramse vodi prekaljeni NFL ratnik Spagnuolo, a Seattle je u rukama proračunatog sveučilišnog šminkera koji je već dokazao da ne može plivati u NFL vodama, sve skupa miriše na totalni raspad.

SCORE: 2-14

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *