SCOLA’S WORLD

Zbog spleta okolnosti nisam pogledao ni jednu jedinu utakmicu osmine finala, osim malog dijela USA-Angola (jebiga, kad me samo NBA igrači zanimaju), ali srećom Emir ima volje održavati košarkaški duh i dalje živim. Iskreno, nije mi žao, osim možda zbog sinoćnjeg poklapanja utakmice za broncu (zlato i srebro su na startu podijeljeni) s novom blamažom jedine Repke (vidio samo par Scolinih suza s poludistance). Slaven Bilić je, dragi moji, veći joke od Joke, a sinoćnji nastavci njegove sage ”My Fat Greek Point” i ”Get Him To The Greek Every Qualifications, Thankful They Will Be” su odlični prilozi uz tu tvrdnju. Uglavnom, dok naši treneri mjenjaju paradigme nogometne i košarkaške igre provodeći revoluciju koja kaže da ni nakon sati treniranja ne moraš ličiti na konkretnu momčad s određenom filozofijom igre, da vidimo što kaže borac za Srđ.

Baš me zanima koliko je Hrvata umjesto dosadnog nogometa gledao fenomenalnu utakmicu između Brazila i Argentine? Tko god da jeste mogao je uživati u jednoj od najboljih košarkaških utakmica u posljednje vrijeme, a prava je šteta što se ovaj susret morao dogoditi u ovako ranoj fazi natjecanja jer su obje reprezentacije zaslužile borbu za medalju. Ovako Brazilci idu doma, a Gaučosi će preko Litve tražiti put prema polufinalu i utakmici protiv SAD-a. Koja bi također trebala biti sjajna jer Argentinci u svojim redovima imaju Scolu koji je dosadašnji MVP prvenstva. Doduše i dalje na playu imaju Prigionia kojem nimalo ne vjerujem i zbog kojeg sam i prognozirao pobjedu Brazilaca jer je Huertas (odnosno Marcelinho kako mu piše na dresu) puno bolji igrač što je i dokazao. U stvari, Huertas je trebao biti prevaga samo da je Splitter malo bolje igrao u napadu, odnosno da Barbosa nije Barbosa (izgubio onu loptu u zadnjoj minuti koju mu je ukrao, a tko drugi nego Scola).

U najavi utakmica osmine finala rekao sam kako nisam gledao baš previše utakmica u prvoj rundi. Sada se stvar promjenila jer sam odgledao svih osam eliminacijskih utakmica. Doduše neke sam gledao samo dok ih je bilo smisla gledati, odnosno dok se nije sve rješilo. Koji su zaključci? Kao prvo (da ponovim još jednom), Argentina i Brazil su odigrali sjajnu utakmicu. Nakon toga moram odati priznanje Turcima koji su Francuze naprosto razbili, a uz sjajnu igru Turkoglua, Ilyasove i društva treba istaknuti kako je Tanjević tako dobro pripremio momčad da me tuga uhvati kada se sjetim da nas vodi Joke. Uz Turke iznenadili su me Slovenci koji se još nisu raspali i koji su Klokanima od samog početka utakmice pokazali kako nemaju nikakve šanse. Španjolci i Grci su također odigrali dobru utakmicu, a bez obzira što je Navarro bio najbolji, onih nekoliko poteza koje je Rubio napravio mene čini i dalje ‘vjernikom’ u njegove kvalitete, za razliku od Sickrea. Od svih ostalih, mene su najviše impresionirali jedni gubitnici. Da ne bi bilo zabune ne radi se o nama već o Novom Zelandu koji je stvarno priča za sebe.

Činjenica kako su Kiwiji u Zadru na pripremnom turniru pobjedili Ruse sigurno im je dala podstreka uoči ove utakmice. Doduše, njima nakon hake (poprilično sam siguran da taj ples oslobađa neke kemikalije u našem tijelu) koje izvode na početku utakmice daljnji podstreci i nisu potrebni, ali činjenica kako Rusi nemaju neku momčad sigurno ih je obradovala. A ono što su pokazali na terenu trebalo bi satima pokazivati Rockin’ Roku i ekipi. Ne da su se borili za svaku loptu nego su bili spremni poginuti za nju (znam da zvuči kao stereotip kojeg sportaši redoviti koriste, ali stvarno je tako bilo) i tek je jasna limitarnost i činjenica kako su Penney i Vukona, njihovi najbolji igrači, zaradili četiri osobne već u trećoj četvrtini spasila Ruse od muka do samog kraja utakmice. Za vrijeme utakmice sam razmišljao kako bi bilo dobro da Kiwiji Popoviću daju državljanstvo.

Savršeno bi im se uklopio u ovu suludo borbenu momčad, a onda ni Penney ne bi bio jedini koji zna šutnuti kako Bog zapovjeda. Bilo kako bilo, nakon ove utakmice ja sam već zabilježio da se morati gledati ta utakmica koju će Klokani i Kiwiji igrati da bi odlučili tko će igrati na OI u Londonu. Tu će biti krvi do koljena.

Uz Novozelanđane (molim bilo kojeg rođaka od Pera Camerona da mi nabavi barem autogram apsolutnog kralja) solidni su bili i Kinezi. I Litavci su se brinuli do polovice treće četvrtine, a onda je Kleiza poludio. O Hrvatima stvarno neću ništa. Ionako svi sve znamo, a i ekipa sa Sportneta je napisala dva lijepa komentara (evo prvi i evo drugi) pa ih čitajte.

Prva petorka osmine finala

Bi u stvari trebala izgledati ovako: Huertas, Barbosa, Jasen, Delfino, Scola. Samo tako bih mogao do kraja odati priznanje ljudima koji su igrali tu sjajnu utakmicu, ali ipak to ne bi bilo zasluženo. Doduše, na račun te utakmice napravit ću presedan pa u najpetorku staviti i jednog čovjeka čija momčad nije prošla dalje. Dakle, najbolja petorka ove runde je (po meni) bila: Huertas, Navarro, Kleiza, Turkoglu, Scola. Do njih bih stavio Mozgova i Dragića, a nemojte se ljutiti što nema Amerikanaca jer ih uopće nisam uzimao u konkurenciju. U četvrtfinalu hoću jer ipak igraju protiv nekoga ozbiljnijeg od Angolaca kojima još jednom čestitam što su tukli Švabe (moj antagonizam prema njemačkim sportašima je toliki da ga svaki put moram naglasiti).

Činjenica je da Huertas (ma zvati ću ga Marcelinho od sada) nije imao previše asistencija, ali je kontrolirao napade svoje momčadi i zabijao kako je htio. Pod koš nije mogao previše gurati loptu jer je Scola (uz pomoć Oberta i ostalih) pojeo Varejaoa i Splittera, ali Marcelinho je pokazao da je on vođa Brazilaca.

Navarro je, baš kao i svi Španjolci, jako iritantan igrač, ali od kada se vratio iz NBA u Europi mu nema ravnog. Nije ga išlo na SP do ove najvažnije utakmice, ali tu je pokazao kako je u stanju dobiti svakoga kada mu ide.
Kleizinih 30 koševa i 9 skokova se ne smije zanemariti bez obzira na sve. Uz to, on je prelamao utakmicu kada je trebalo.

Turkoglua sam stavio u petorku da mu napumpam moral (znam da i on čita ispodobruca) iako se meni na utakmici činilo da je Ilyasova puno konkretniji. No, kada sam pogledao brojke na kraju i shvatio da Tanjević obranu bazira na onoj čudnoj zoni gdje upravo Turkoglu ima jako važnu ulogu, onda sam Ilyasovu izbacio i stavio Jordana.

O Scoli nemam što pričati. Brojke sve kažu. Igrao je 39 minuta, zabio 37 koševa uz šut 12/19 (68%), uhvatio 9 lopti, 3 puta asistirao, napravio samo 1 faul i imao dvije ukradene od kojih je jedna apsolutno ključna. Ljepota ga je bilo gledati.

Četvrt-finale

Nema odmora dok traje obnova. Igra se odmah, a parovi su Srbija-Španjolska, Turska-Slovenija, SAD-Rusija i Litva-Argentina. Što se prognoza tiče, Ameri su dobili vjerojatno najslabijeg suparnika i sigurno su u polufinalu, a biti će zanimljivo vidjeti što će David Blatt pokušati napraviti protiv njih. Argentinci su favoriti protiv Litavaca, ali nikada se ne zna kako će Prigioni odigrati. Doduše, s ovakvim Scolom i ja bih mogao igrati playa, a ipak je moguće da i Scola ima lošu utakmicu iako ne znam tko bi ga u Litvi mogao čuvati. Srbija i Španjolska ravnopravno ulaze u susret, a stavio bih prednost na Srbiju jer ne mogu dvije utakmice zaredom odigrati loše. Turska i Slovenija će igrati šlager četvrtfinala – toliko mentalnih slučajeva na parketu moglo se vidjeti samo da su se slučajno susreli Janezi i Frančezi. Ipak, radi Tanjevića i komesara koji ih uporno gura, dajem prednost Jordanu i društvu.

Utjeha za kraj

Hvala svim božanstvima i Spikeu Leeu da se ne igra razigravanje od 9. do 16. mjesta kako se to ponekad zna igrati u nekim sportovima i na nekim natjecanjima. Ovako smo pošteđeni tih utakmica, ali dopuštamo i razne kalkulacije u slaganju poretka nakon prvih 8. Tako me ne bi čudilo da Radić ili netko od njih kaže kako smo mi zapravo deveti jer smo izgubili s najmanjom razlikom u osmini finala. Ako ćemo se služiti tom logikom poredak je ovakav: 9. Hrvatska (-1), 10. Brazil (-4), 11. Grčka (-8), 12. Kina (-11), 13. Francuska (-18), 14. Novi Zeland (-22), 15. Australija (-29), 16. Angola (-55). Čestitam Joke!

7 thoughts on “SCOLA’S WORLD

  1. Scola je najbolji internacionalni centar posli Rađe! Prika i ja pogledali prvo poluvrijeme, onda prebacili na naše mučenje, pa se vratili i drugom – stvarno najbolja utakmica koju sam gledao u već dugo vremena.

    Nego, ovo mi smeta – “a stavio bih prednost na Srbiju jer ne mogu dvije utakmice zaredom odigrati loše”. Ja sam gledao sve utakmice Srba i jebite mi mater ali daleko su najbolje odigrali protiv nas. Bolje i nego protiv Argiesa.

  2. ne znam kako su igrali protiov Gaučosa, ali nisu protiv nas igrali dobro. pa smo Teodosić nije odigrao ništa a on je ipak MVP Eurolige. danas će njegov okršaj s Rubiom biti zakon gledati…

    …znači, Gogo, njegov prika, Pero i ja. to nas je četiri! svaka nam čast.

  3. Jebiga, svaka čast Teodosiću, al on je ipak u srži basketar, možda ponajbolji u Evropi, ali basketar. Tomas ga je stvarno stisnija u obrani, mislim da je to više naš plus bija nego njegov minus. Lako će mu bit probijat Rubija… Iako se priča da ima neke probleme s prstima.

  4. i na kraju basketar Teodosić rješio utakmicu apsolutno nerezonskom tricom. svaka čast 🙂

  5. Srbi su zakon repka, najbolje igraju uz Turke. Svi znaju igrati jebenu kosarku. Jedva cekam polufinale.

  6. Janezi su napokon pukli, a Turci su igrali k’o navijeni. ja jedva čekam vidjeti dvoboj Tanjević-Ivković, moram vam priznati. to je ono lijepo kod košarka a što Radić ne zna – nekada joj se možeš veseliti i radi dvoboja trenera

  7. Turci su ušli u tekmu kao našmrkani, jbt imali su bolji šut za tri nego bacanja. Šteta što su Slovenci onda brzo pukli tokom druge, moglo je slobodno biti opet zanimljivo kao Arg-Bra ili Srbija protiv Španjolske. Nije ni Tanjević tj. njegova famozna obrana toliko došla do izražaja, jer zato uopće nije ni bilo potrebe kad su stvaljali svaki šut. Ali kao što Emir (koji drži košarku živim na ovim stranicama, ma bravo!) reče, bit će zanimljivo gledat dvoboj trenera u polufinalu, a moje simpatije idu naravno Boži Sarajliji.

    Mene malo čudi odluka Iberaca da ne idu na faul na kraju tekme. Znam, to je ona stara priča faulirati ili ne, ali ovo je jučer bilo skoro pod moranjem, jer su Srbi imali napad skoro do samog kraja, tako da u najboljem slučaju bi ispali produžetci. Vjerovatno je tu (neznam kako mu bi ime, onaj gelirani trener) lik kockao, jer su kod Srbije već neki bili van sa 5 faula, pa su možda računali kako će u produžetcima okrenut tekmu, ali banana.

    A kad sam kod trenera, evo jedna mala anegdota. Prije par godina pitam jednog bivšeg reprezentativca kako mu ide u klubu, kojeg je tada trenirao Ivanović. A on se rasplakao “trener je bahat, pa prestrog, pa ponaša se ko idiot, pa nekulturan, pa psuje, pa vrijeđa, pa ovo ..” Ono, nije ni čudo da umjesto karijere u NBA igra za stanove po Zagrebu 😉

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *