AFC SOUTH

INDIANAPOLIS COLTS

Lanjski nastup u Superbowlu trebao je Coltsima donijeti drugi naslov u eri Paytona Manninga i potvrditi ih kao dinastiju ravnu Steelersima i Patriotsima u prethodnom desetljeću. Kako su Saintsi imali drugačije mišljenje, Manning i ekipa pokušat će do potvrde još jednom, s tim da se sada već lagano javlja i briga oko toga koliko dugo može Manning igrati na dosadašnjoj razini obzirom na 34 godine.

Doduše, obzirom na trajanje Favrea ili Warnera, to ostavlja još nekih 5-6 sezona Coltsima da osvoje drugi naslov u eri koja zna samo za pobjede (od 12 Manningovih sezona 10 je bilo pozitivnih, a u zadnjih 5 nijednom nisu imali manje od 12 pobjeda). Stoga je fokus uprave na stalnom pojačavanju momčadi, što nije lako obzirom na niske draft pozicije s kojih Coltsi biraju mlade talente.

Ali, nekako im uvijek uspijeva osvježiti momčad, pa je takav slučaj i ove godine. Doduše, nije bilo nikakvih specijalnih poteza, ali Coltsi računaju na osvježenje koje dolazi iz već postojeće skupine igrača. Uvjereni su da njihov glavni obrambeni as Dwight Freeney može imati još bolju sezonu od lanjske, da će back-up running back Donald Brown eksplodirati te da će povratnik nakon ozljede zbog koje je propustio cijelu sezonu Anthony Gonzalez dodatno pojačati ionako krcatu rotaciju wide receivera.

OFFENSE

Naravno da se sve vrti oko Manninga i njegove robotske konstantnosti. Čovjek je najkompletniji QB koji je ikada igrao igru – možda nema ruku kojom može pogoditi pticu u letu na 50 yardi udaljenosti, ali njegova kontrola ritma, brzina reakcije i preciznost su neprikosnoveni.

Posao mu je olakšan vrhunskim skautingom Coltsa koji negdje uvijek iskopaju receivera viška. Uz veterana Reggiea Waynea, koji mu je već godinama prva opcija i koji ne pokazuje znakove posustajanja ni u 32-oj godini, tu je i lanjska zamjena za Gonzaleza Pierre Garcon koji se s dna klupe nametnuo kao starter broj dva na krilu u svojoj drugoj godini.

Rookie Austin Collie, također potpuni anonimus, briljirao je kao slot receiver te je teško očekivati da će se ova startna trojka mjenjati, Gonzaleza čeka uloga prvoga s klupe. A obzirom koliko Coltsi polažu na pas igru, nije da neće imati prilika. Naravno, najveći dio uspjeha njihova napada s igračima bez pedigrea leži u Manningovim rukama, ali isto tako treba istaknuti da Coltsi uvijek biraju igrače koji se mogu uklopiti u njihov sistem, makar bili u stanju trčati na jedan jedini način.

Najluđe od svega, Manningova omiljena meta je ionako tight end Dallas Clark, u čijem krilu završava skoro svaki pas u situacijama kada obrana dobro reagira ili kada treba na brzinu osvajati prostor. Clark gotovo pa i nema ulogu u blokiranju igre tako da praktički igra četvrtog receivera na terenu, a nevjerojatno je da nakon svih godina nitko nije u stanju stati na kraj telepatskoj vezi između njega i Manninga.

Coltsi većinu vremena igraju s tri receivera i tight endom, tako da u pozadini ima mjesta samo za jednog backa koji uglavnom čuva Manningova leđa ili odvlači pozornost obrane. Kada treba trčati tu je još uvijek iskusni Joseph Addai, koji se probudio iz letargične sezone sjajnim igrama u playoffu. Na njega se može kladiti da će znati iskoristiti svoja nošenja, a njegova zamjena Donald Brown je netko na koga Coltsi ozbiljno računaju u budućnosti kao Addaievu zamjenu te već sada igrača koji može s nekoliko nošenja po utakmici napraviti razliku. U rookie sezoni je, barem prema takvim stajalištima, podbacio.

Međutim, dok Addai i Wayne uporno prkose kilometrima i godinama te se iznova i iznova potvrđuju kao vrijedni članovi napada, njihova napadačka linija prošle godina pokazala je znakove posustajanja što je ovoga ljeta dovelo do dodatnog priliva linijskih igrača na roster. Samo, ni jedna od pridošlica nema zagarantirani startnu ulogu, već će čekati u pozadini na eventualne greške startera.

Momčad je prekrcana linijskim igračima, ali nabrajanje petorke na crti uvijek počinje s dugogodišnjim centrom Jeffom Saturdayem koji će i dalje dodavati loptu Manningu, a konstanta je i desni tackle Ryan Diem, također već veteran u branjenju napadačke igre svoje ekipe. Ostala trojica su mladi igrači prošli ispod radara, dovedeni sa svih strana, bez potrebnog talenta za važniju ulogu, stoga Coltsi i imaju samo jedan prioritet, a taj je zaštititi QB-a.

Obrana trke i bilo koja aktivnija uloga prema naprijed za ovakav sastav je previše, a u slučaju prvog kiksa nekoga od troje nedokazanih, u redu čeka barem još troje igrača spremnih iskoristiti priliku. Činjenica da Manninga ne gubi lopte, ne griješi i uopće ne dozvoljava da ga se ruši usprkos ovako nestabilnom zidu ispred sebe, dovoljno govori o njegovim kvalitetama.

DEFENSE + SPECIAL TEAMS

Kada imate ovakav napad, sve što vam treba je osrednja obrana koja će odraditi posao, a nju Coltsi imaju. Lani su dogurali do Supebowla usprkos tome što je ta pouzdana obrana odigrala gotovo cijelu sezonu bez većeg učinka, stoga je ove godine optimizam na razini. Freeney je prošle godine imao dosta problema s ozljedama i nije se naigrao, ali je u periodu kojega je proveo na terenu pokazao da je jedan od največih u svome poslu, a taj je zaustavljanje protivničkog QB-a.

S njim u punom pogonu Coltsi se će biti još opasniji u tom segmentu obrane, posebice jer će drugi end Robert Mathis odraditi svoj posao sa suprotne strane od Freeneya. Njih dvojica zauzimaju glavne uloge u prvoj liniji obrane, dok su između njih kao tackleovi solidni Antonio Johnson i Daniel Muir. Naravno, Coltsi su i u ovom djelu momčadi doveli novih lica koja će dobiti šansu pokazati što znaju te nitko nije nezamjenjiv.

Tri linebackera uglavnom čiste što ostane, njihova uloga u 4-3 obrani Coltsa je paziti na pozadinu i eventualno pomoći nekome od prednje četvorke, osim ako se ne odluče za blitz formaciju u kojoj svi jurišaju na QB-a. Clint Session i Gary Brackett odlično se snalaze u toj ulozi, dok se kao treći trenutno nameće Phillip Wheeler, čija uloga je paziti na kretanja tight enda ili eventualni prolaz RB-a.

Secondary Coltsa je prošle godine bio iznenađujuće dobar, uz dva pouzdana safetya Antoinea Betheu (praktički zapovjednika obrane i čovjeka koji se uglavnom priključuje linebackerima u blokiranju protivnika) i Melvina Bullitta, iskočili su i mladi Jacob Lacey i Jerraud Powers koji su već u rookie sezoni iskoristili ozljede veterana i izborili mjesto u prvoj momčadi (treba li boljeg dokaza za kvalitetu skautinga Coltsa?). Povratak veterana CB-a Kelvina Haydena u rotaciju omogučit će Coltsima jednu od boljih obrana na napade s tri ili više receivera.

Što se specijalaca tiče, za vrhunsku ekipu poput Coltsa taj dio igre je nevažan, pa i ne čudi da nisu ništa specijalno. Doduše, mladi punter Pat McAfee pokazao je potencijal, a kicker veteran Adam Vinatieri trebao bi opet biti pouzdan nakon što je prošlu sezonu propustio zbog ozljeda.

TOTAL

Fanatastični napad koji ne pokazuje znakova posustajanja i solidna obrana koje je dobila dovoljno svježe krvi da nastavi i dalje biti solidnom čine Coltse još jednu godinu u nizu neprikosnovenom momčadi u diviziji te prvim favoritom za naslov prvaka. Jedina ozbiljnija slabost je napadačka linija, ali obzirom na dosadašnje rezultate koje imaju prilikom dovođenja nepoznatih igrača, samo je pitanja dana kada će se netko od mladića s klupe stabilizirati u prvoj postavi i pojačati je. Možda zbog nešto težeg rasporeda neče koketirati s 16-0 (križaju se s NFC Eastom što im donosi Cowboyse, Giantse i Eaglesa umjesto lanjskih Ramsa i Seahawksa iz NFC Westa), ali će opet imati sezonu s već klasično minimalnih 12 pobjeda i još jednim putem do konferencijskog finala.

SCORE: 12-4

HOUSTON TEXANS

U svojoj prognozi nisam previše odskakao od općih razmišljanja, možda je tek totalno nepovjerenje u Seattle nešto alternativnije. Zato upravo na primjeru Houstona iznosim najhrabriju tvrdnju, a ta glasi da će Texansi konačno ući u playoff, čime će oploditi svoje još niti desetljeće staro postojanje (ekspanzijska franšiza uključena u ligu 2002.).

Iako su već lani imali prvu pozitivnu sezonu s 9 pobjeda, to nije bilo dovoljno za izboriti wild card pored Jetsa i Ravensa. Nakon niza sezona s omjerom 8-8, Texansi su lani djelovali sjajno, sve dok sredinom sezone nisu izgubili tri utakmice u nizu od divizijskih protivnika, jednu od probuđenih Titansa te čak dvije od Coltsa.

Ti susreti protiv Coltsa najbolji su pokazatelj svega što valja i ne valja u ovoj momčadi. Texansi su Coltse imali na konopcima, pratili su ih poen za poen, ali u završnicama nije bilo velikih poteza ni od strane napada ni od strane obrane. Bogatiji za sezonu iskustva borbe za playoff te dodatno pojačani razvojem svog talenta, Texansi bi ove godine trebali biti spremni oduprijeti se divizijskim rivalima.

Doduše, puno je više zagovaratelja teze da je njihova lanjska sezona bila maksimum i da nova donosi povratak u osrednjost, ali previše je kvalitetnih pojedinaca u svim linijama njihove momčadi da bi tek tako prihvatio takva stajališta.

OFFENSE

Playmaker je Matt Schaub, brojkama i talentom ravan najvećima. Ipak, dvije zamjerke stoje pored njegovog imena, obje racionalne. Prva se odnosi na sklonost ozljedama iskazanu kroz karijeru, Schaub nije, što bi se reklo, čovjek od čelika. Prošle godine je izbjegao takve komplikacije što je po mnogima i glavni razlog pomaka u igri Texansa, ali opasnost od novih preskočenih utakmica je uvijek prisutna.

Druga zamjerka je nešto ozbiljnija i odnosi se na Schaubov nedostatak muda. Čovjek funkcionira u shotgun formaciji u kojoj ima prednost pred obranom i stigne pronaći receivera, ali je ispodprosječan u svim drugim elementima igre. Doduše, ako je jedan Romo preko noći od klinje postao neustrašiva igračina, ima nade i za to da Schaub prestane paničariti svaki put kad osjeti nekoga iza leđa.

Uglavnom, dok god imaju njegove pasove i Andrea Johnsona na krilu, Texansi će imati jedan od boljih napada u ligi. Jer, iako svi znaju da je Johnson već godinama glavna opasnost, nitko ga nije u stanju niti usporiti, kamoli zaustaviti. Johnson je savršena kombinacija snage, visine, brzine i talenta, prototip wide receivera koji nikada ne griješi.

Obzirom na okrenutost pas igri i pažnji koju protivnik posvećuje Johnsonu, logično je da svoje šanse dobiju i ostali receiveri, prije svih Kevin Walter, Jacoby Jones te TE Owen Daniels. Radi se o prosječnim igračima koji koriste višak slobodnog prostora, a najluđe od svega je što usprkos svemu Johnson i dalje stigne nabiti svoju kilometražu.

Okrenutost pas igri pretvorila je Texanse u jednodimenzionalnu momčad, ali napad bi ove sezone trebao biti bolji nego ikad zbog Ariana Fostera, mladog RB-a koji će u startnoj postavi zamijeniti jednako neiskusnog Stevea Slatona, koji je prošle sezone bio potpuno bezopasan u ono prilika što je imao. Foster je odigrao briljantnu predsezonu, još u kampu se nametnuo kao starter te ako nastavi barem približno s takvim igrama u regularnoj sezoni, Texansi se mogu nadati još jednoj odličnoj opciji u krcatom napadu.

Da pozicija backa neće biti problem u budućnosti garantira i mladi Ben Tate, RB izabran u drugoj rundi ovog ljeta od kojega se očekivalo da već ove godine nosi momčad u trkačkom segmentu. Međutim, Foster je eksplodirao, a Tate se ozbiljno ozljedio (propustit će većinu sezone) tako je da je ta opcija odgođena do iduće godine.

Napadačka linija je već godinama pouzdana. Usprkos nekim problemima s ozljedama prošle godine, trojka koje sve drži pod kontrolom je i dalje tu – centar Chris Myers, desni tackle Eric Winston te lijevi tackle Duane Brown. Uigrani i nezamjenjivi, oni će liniju održati pouzdanom bez obzira na par braniča koji je prošle godine bio problematičan. Dio tih problema su riješili dovođenjem veterana Wadea Smitha iz Kansas Citya, on bi trebao popuniti ulogu lijevog guarda, dok će desno startati netko od preostalih igrača koji su lani krpali te pozicije.

DEFENSE + SPECIAL TEAMS

Od njihove obrane lani nitko nije očekivao ništa, a upravo je njen iskorak bio najveći razlog za nikada bolje igre. Pas igra je uvijek dovoljno dobra, ali nastavi li se obrana poboljšavati i uspije li joj ove sezone barem jednom zaustaviti Coltse ili Titanse u ključnom napadu, bit će to najbolji pokazatelj zrelosti kompletne momčadi.

Kao glavni igrač se nametnuo rookie Brian Cushing, vanjski linebacker koji je već u prvoj sezoni odigrao na razini najboljih u ligi. Nema aspekta igre u kojem nije iznadprosječan, čak je vodeći i u rušenju QB-a iako mu to nije bio primarni zadatak. Odakle jednom rookieu takva energija i snaga?

Pa, dio istine se izgleda krije u korištenju izvjesnih nedozvoljenih supstanci, zbog čega će Cushing propustiti prve 4 utakmice ove sezone. Ali, budimo ozbiljni, svi koriste takve stvari, jedini Cushingov problem je u tome što su ga uhvatili. S malo iskustva, naučit će izbjeći takve situacije i nastaviti briljirati kao jedan od najboljih linebackera u NFL-u.

Kao zamjena za Cushinga u tim prvim utakmicama stigao je provjereni veteran iz Giantsa Danny Clark, a preostala dvojica LB-a bit će kao i prošle sezone DeMeco Ryans (sjajna podrška kroz sredinu igračima na crti) te solidni Zac Diles. Kad se Cushing vrati, Houston će imati jednu od najmlađih i najpotentnijih drugih linija obrane, koja je u stanju sama riješiti utakmicu.

Četvorka ispred njih ne treba biti ništa posebno s ovakvom podrškom, ali i među njima ima sjajnih igrača. Desni end Mario Williams je opasnost po svaku pas igru i glavni motor na crti, ništa lošiji nije ni nešto iskusniji Antonio Smith lijevo, dok središnji dvojac tacklera Amobi Okoye – Shaun Cody obećava svijetlu budućnost.

Sjajnu prednju sedmorku nadopunjuje i odličan secondary. Iako su pustili u Atlantu dugogodišnjeg cornerbacka Duntae Robinsona, Houston vrlo dobro zna što radi. Naime, na draftu su u prvoj rundi iazbrali jednog od najboljih CB-a generacije, Kareema Jacksona, koji će se izvrsno uklopiti u mladu i potentnu obranu. Još jedan klinac, lani izabrani Glover Quin već pokriva drugu stranu obrane na krilima, dok dva iskusna safetya korigiraju sve eventualne greške (obzirom da se ne moraju previše brinuti oko propusta prednje sedmorke, puno im je lakše pomoći u igri u pozadini i na krilima). Veteran Eugene Wilson odrađuje posao, dok je mlađi Bernard Pollard glavni korektor i trebao bi to nastaviti biti još godinama.

Što se specijalaca tiče, pojačali su se dovođenjem provjerenog kickera Neila Rackersa iz Arizone, ali ostale pozicije su i dalje ispodprosječne. Obzirom na gomilu dobrih igrača u napadu, za očekivati je da se u ulogama returnera izmjenjuju treći WR Jones i drugi RB Slaton kako bi dobili što više prilika za biti na terenu, što bi moglo rezultirati solidnim povratom u vidu osvojenih yardi.

TOTAL

Nema razloga vjerovati da će napad Texansa odigrati išta slabije nego što smo navikli, bez obzira na sumnje vezane uz Schauba. Naravno, splet okolnosti je često ključan u footballu, ali razmišljati o epidemiji ozljeda nema smisla. Kao da bi Coltsi bez Manninga i Waynea bili ista momčad. Uostalom, ako trkački dio napada konačno živne, a svi pokazatelji govore da hoće, onda ćemo možda gledati i najučinkovitije Texanse ikada.

Međutim, ono što mnogi zanemaruju, a što bi moglo biti ključno je napredak mlade i talentirane obrane. U ovom segmentu mogu ići samo prema gore, a to će se pokazati ključnim. Houston ima težak raspored (križaju se sa NFC Eastom), ali prvo kolo ionako donosi odgovor na sva pitanja. Otvaranje doma s Coltsima, bez obzira na izostanak Cushinga, je utakmica koju moraju dobiti misle li konačno skinuti etiketu gubitnika sa sebe. Još jedan poraz u nizu od divizijskog protivnika mogao bih baciti unazad dovoljno da se ne oporava do kraja sezone. Po svemu navedenom, očito je kako sam ja optimista u tom pogledu.

SCORE: 11-5

TENNESSEE TITANS

Titansi su jedna čudna momčad, prije dvije godine su čak preskočili Coltse osvojivši diviziju fantastičnom obranom, da bi lani otvorili sezonu s 6 poraza nakon kojih je uslijedila serija pobjeda koja ih na trenutak vratila čak i u konkurenciju za playoff. Po ovim skokovima jasno je da momčad i dalje posjeduje talent, ali i nedostatke koji su prije svega postali očiti u obrani.

Godinu ranije ta ista obrana donijela je 13 pobjeda, a koliki je pad doživjela lani dovoljno govori podatak o jedva dohvaćenih 8. Napad se stabilizirao instaliranjem Vincea Younga na poziciju quarterbacka, a, ironično, isti taj Young skoro je pa izbačen iz momčadi jer su ga nekoliko sezona prije smatrali destabilizirajućim faktorom.

Young je tako od trećeg picka prve runde i QB-a budućnosti postao glavni uzrok problema, a uspjeh momčadi nakon njegovog izgona iz početne postave samo je učvrstio uvjerenje vodstva u tako nešto. Samo, kako onda objasniti lanjske uspjehe Titansa nakon povratka Younga u prvih 11 te slanja na klupu Kerrya Collinsa, back-up QB-a koji je briljirao u sezoni s 13 pobjeda?

Vrlo jednostavno, sve to treba lijepo ignorirati kao splet okolnosti, a ono na što se treba fokusirati je obrana. Jer, napad Titansa uvijek napravi dovoljno bez obzira na QB-a, a razlog tome je najbolji RB u cijelom NFL-u Chris Johnson. Dake, ovogodišnji rezultat također će najvećim dijelom ovisiti o tome kakva će se obrana pojaviti na startu svake utakmice. Sudeći po novom nizu promjena koji ih je zadesio u tom segmentu igre, vijesti nisu najbolje.

OFFENSE

Ali, idemo redom. Chris Johnson je jedan od onih rijetkih trkača koji je sam u stanju dobiti utakmicu, a to može zahvaliti fantastičnoj brzini te neviđenoj žilavosti za tako krhko građenog igrača. Dok god on uspijeva izbjeći ozbiljnije ozljede usprkos stalnom prolaženju kroz zidove, Titansi se ne moraju brinuti za osvajanje yardi.

Pas igra i Vince Young su tako tek dodatak u napadu Titansa. S tim da treba jasno istaknuti da Young nije tipični QB, već prije svega čovjek od akcije koje će, ako ne pronađe slobodnu metu za kratki pas, sam uzeti loptu i nositi je prema naprijed. Njegova energija i lani prisutna preciznost omogučili su dovoljno predaha za Johnsona, a takav ritam izmjene napada bit će bitan i za ubuduće.

Uostalom, treba li uopće napominjati da je najbolji receiver ionako upravo svestrani Johnson, dok se iz gomile ispodprosječnih na krilima izdvaja tek Kenny Britt. Dobra stvar je što barem imaju pouzdanu napadačku liniju koja je fantastična u branjenju trke, što je itekako važno i za učinak Johnsona i Younga. Najveći posao obavljaju dva sjajna tacklera, Michael Roos i David Stewart, dok bi centralni trojac usprkos sitnim promjenama trebao ostati stabilan.

DEFENSE + SPECIAL TEAMS

Razlog lanjskog pada obrane treba tražiti u odlasku diva Alberta Hayneswortha u Washington. Tu jednu sezonu u karijeri Haynesworth je igrao van pameti, što je dežurne Yankeese NFL-a Redskinse natjeralo da na njega potroše 100 milja. Naravno, čovjek više nikada nije odigrao ni približno kao tu jednu sezonu u Titansima, a ni bivša ekipa nije tek tako uspijela nadoknaditi gubitak prvog čovjeka obrane.

Kako je sezona odmicala, obrana bez Hayneswortha se uigrala te su počeli stizati i rezultati. U današnjoj 4-3 obrani središnji par tacklea Jason Jones – Tony Brown je bolji dio prve linije, dok su dva enda još pod upitnikom. Drugi veliki dio problema (a možda i veći) je što su se veterani u momčadi lani jednostavno raspali, tako da u ovu godinu Titansi kreću s dva nova linebackera.

Iz Eaglesa je stigao veteran Will Whiterspoon, dok se u ulogu startera prebacio mladi Stanford Keglar, koji lani nije bio niti među prvim rezervama. Njih dva bit će zadužena za vanjske uloge, dok će središnjicu držati lanjsko otkriće Stephen Tulloch, koji je također uskočio u prvi sastav nakon što je jedan od veterana podbacio.

Ovako sklepana prva sedmorka neće imati velike pomoći od zadnje linije koja je doživjela svoju dozu promjena. Dva safetya bit će ista kao i prije dvije godine (kada su briljirali) i lani (kada su bili prosjećni), ali dvojac Chris Hope – Michael Griffin manji je problem. Na pozicijama cornerbacka startat će solidni Cortland Finnegan, dok će lanjski rookie Jason McCourty dobiti još jednu šansu na suprotnoj strani, usprkos lošim igrama prošle sezone kada je uskočio u prvu momčad zbog raspada još jednog dugogodišnjeg veteranskog oslonca.

Što se specijalaca tiče, Rob Bironas je i dalje jedan od najboljih kickera u ligi, ali u svim ostalim ulogama Titansi imaju ispodprosječne igrače.

TOTAL

Kao što smo rekli, uspjeh ove momčadi ovisi o obrani, a po meni ovaj skrpani prijelazni sastav nema što raditi pored potentne all-star postave Texansa. Previše je tu upitnika, a u napadu pak previše je zabluda. Vjerovati da je Vince Young nešto više od onoga što jeste na račun pola sezone čudnih rezultata graniči s apstrakcijom, ova momčad u napadu ide onoliko daleko koliko je nosi Chris Johnson.

On u kombinaciji s onim što je ostalo od napadačke i obrambene linije garancija je solidne sezone, ali za povratak na vrh trebat će otvoriti vrata novoj generaciji talenta.

SCORE: 7-9

JACKSONVILLE JAGUARS

Ekipa iz grada na sjeveru Floride nalazi se u nezavidnoj situaciji, smještena u regiji u kojoj su Dolphinsi zakon ni nakon 15 godina postojanja nije stvorila vjernu navijačku bazu. Stadion je uglavnom poluprazan, a kada imate poluprazan stadion na kojem se igra football, i to u SAD-u, e onda s vama nešto nije u redu.

Ono što nije u redu s franšizom je da nije imala veće uspjehe, iako su sasvim pristojan klub koji si nije dozvolio ni luksuz da potone na dno svih ovih godina. Jednostavno, Jagurasi su osrednji NFL klub smješten na tržište u kojem osrednjost ne prolazi. Stoga je i najrealnije očekivati njihovu skoru relokaciju u Los Angeles. Tamošnje tržište je gladno footballa, a sam odlazak Jaguarsa teško da bi pogodio širu okolicu Jacksonvillea. Idealan scenarij.

Dok čekaju što donosi budućnost, Jaguarsi se mogu uključiti u borbu za još jednu polovičnu sezonu. Naime, zadnji uspjeh dogodio se 2007. kada su kao wild card ušli u playoff predvođeni pouzdanim quarterbackom Davidom Garrardom i mladom senzacijom Mauriceom Jones-Drewom. Već sezonu nakon, kada se momčad počela raspadati po drugim linijama, pali su dno divizije, da bi lani i dalje ostali na dnu, ali sa čak sedam pobjeda.

Većina od tih sedam pobjeda dogodila se početkom godine, da bi, kako su ulozi rasli, padala produktivnost Jaguarsa. Jer momčad je ovo koja nema potrebnu širinu i kvalitetu, momčad koja se i dalje nada da su Garrard i Jones-Drew rješenja oko kojih se može složiti nova momčad sposobna izboriti wild card (jer, dok je Manning živ, jasno je da neće osvojiti diviziju).

OFFENSE

Garrard je čudna vrsta QB-a, veteran koji nipošto nije pouzdaniji s godinama. Povremeni bljesak možda podsjeti na nešto bolje dane, ali u svojoj biti Garrard je playmaker koji većinu pasova dodaje prvom igraču do sebe, dok većinu onih nešto dužih ionako baci pogrešno. Dok je bio mlađi imao je nešto raznovrsniju igru s puno trke, ali sada je doslovno prosječni QB u svakom pogledu.

Stoga je momčad složena oko sitnoga ali žilavoga RB-a Jones-Drewa, koji je za ovu ekipu ono što je Chris Johnson za Titanse. Fantastičan trkač uvijek sposoban ubaciti u brzinu više, ali i pouzdani receiver. Nažalost, kako uz njega nema previše drugih oružja, osuđen je na raubanje iznad granice dopuštenog, a u slučaju njegove eventualne ozljede Jaguarsi postaju kanta za napucavanje.

Jedini druga opcija koju Garrard ima je wide receiver Mike Simms-Walker, ali jedan solidan igrač u kombinaciji s potrošenim quarterbackom ne čini napad. Bez obzira na sve, Jaguarsi su i dalje oslonjeni na dvojac koji im je donio zadnji uspjeh, iako je napadačka linije ispred njih potpuno promijenjena. Nakon dvije godine očajnih igara nadaju se da su složili novu liniju koja može pomoći, ali trebat će barem nekoliko tjedana da se vidi koliko je nova postava stvarno loša ili dobra.

DEFENSE + SPECIAL TEAMS

Koliko je njihovih lanjskih 7 pobjeda u biti vrhunski rezultat obzirom na nedostatak talenta i jasnog smjera u kojem idu, najbolje opisuje podatak da su se lani prebacili na 3-4 obranu, a da se već ove sezone opet vraćaju na 4-3. To je dobra vijest za budućnost, jer njihov lanjski rookie Terence Knighton i ovogodišnji deseti pick prve runde Tyson Alualu vrlo lako mogu biti središnji tacklerski dvojac buduće playoff ekipe. U Los Angelesu, naravno.

Jednako mladi Derrick Harvey također je pokazao potencijal usprkos tome što je enda igrao u drugom sistemu. Od ove sezone, u ulozi koja će mu dozvoliti nešto više slobode u igri preko linije, mogao bi se iskazati kao obrambeni playmaker kakav ovoj momčadi nedostaje. Obzirom da je na poziciju drugog enda doveden veteran Aaron Kampman iz Packersa, ova linija momčadi možda je i najbolje što imaju uz MJD-a u napadu.

Linebackeri su redom odigrali prosječno, pa su dovedena dva veterana da pojačaju konkurenciju. Međutim, usprkos cijeloj toj brojnosti, očekivati od bilo kakve kombinacije da postane vrlo dobra u branjenju pas igre ili nekom drugom segmentu obrane bilo bi previše. Kako god ih okrenuli, prosječni igrači odigrat će prosječno.

Jaguarsi bi voljeli da su prosječni i u secondaryu, ali nažalost stanje u zadnjoj liniji je prije katastrofalno. Mladi igrači su neiskusni, iskusni ne valjaju, a ništa nije poduzeto da se zadnja linija nekako pojača. Uglavnom, iako su neke promjene počele davati ploda, još je ovo daleko od finalizirane obrane.

Što se specijalaca tiče, Jaguarsi su jedna od rijetkih momčadi koja nema baš ni jednog člana ove postave kojim se može pohvaliti.

TOTAL

Zanimljivo je kako klubovi ostaju vjerni jednom stilu igre i nekim igračima, iako je svima očito da je vrijeme u kojem je ta određena kombinacija funkcionirala nepovratno prošlo. Jacksonville je imao taj period prije 7-8 sezona kada su imali odličnu momčad u svim linijama, a onda su veterani počeli otpadati jedan po jedan i ostao im je ovaj hibrid novih snaga i starih veterana.

Jedini problem je što ti veterani nisu sposobni voditi momčad kroz proces odrastanja jer ni sami nisu odrasli. Doduše, MJD je kao fantastični running back u nešto drugačijoj situaciji, on odradi svoje uvijek, ali Garrard je nedorastao QB koji se nalazi u situaciji u kojoj se od njega traži da bude lider, iako je to jedva bio i u najboljim danima.

Nedostatak talenta i raznovrsnosti u napadu na kraju će presuditi, dok jedna dobra strana obrane ne može prekriti sve ostale loše. Ipak, Jaguarsi će izbjeći osjetiti sezonu s deprimirajuće dvije ili tri pobjede dok god MJD zna kako zeznuti postotke i ostvariti više od očekivanoga.

SCORE: 5-11

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *