AFC EAST

NEW ENGLAND PATRIOTS

Obzirom da su zadnji Superbowl osvojili 2005. postalo je uvriježeno smatrati Patriotse za momčad na zalazu. Međutim, ne treba zaboraviti da su prije samo tri sezone igrali skoro pa savršenu sezonu koja je završila porazom od Giantsa u Superbowlu te da su zadnje dvije godine proveli u obnavljanju obrane i prikupljanju novog talenta dok je Tom Bradya propustio kompletnu 2008. zbog operacije koljena.

Prošle godine su izborili playoff usprkos polaganom Bradyevom vraćanju u formu i vatrenom krštenju nove obrane koja bi mu do kraja karijere trebala pomoći pri odlasku u još poneki Superbowl. Ukratko, Patriotsi su i dalje dinastija, spreman otići do kraja u svakom trenutku, baš poput Steelersa ili Coltsa. Pa tako i ove sezone.

OFFENSE

Lani su bili u top 5, a ove godine s Bradyem u punoj formi vrlo vjerovatno će biti broj 1. I Manning i Brees imaju gomilu receivera na koje se mogu osloniti, ali po golom talentu Brady je jedini koji može sve, kontrolirati ritam poput njih dvojice ili pogađati luda dodavanja u Favreovom stilu. S tim da ima vjerovatno najsnažniju ruku od svih.

Prastari Randy Moss još jednu sezonu bit će glavni wide receiver i važan razlog zašto većina Bradyevih bombi uspije, dok se omiljena Bradyeva meta Wes Welker vraća nakon ozljede koja ga je izbacila taman pred početak playoffa (što je i dodatni razlog zašto su Patriotsi onako mlako djelovali u susretu protiv Ravensa).

Welker je nominalno drugi receiver, ali po učinku je prvi. Dok Mossova rola uključuje uglavnom hvatanje dugih pasova, većina onih kratkih koji čine temelj svakog napada završava u Welkerovim rukama. Patriotsi godinama nemaju poštenog tight enda, tako da se Welker uglavnom nalazi u pozicijama slot receivera i hvata lopte kroz sredinu.

Kako se lani nametnuo i rookie Julian Edelman, ove godine bi Patriotsi mogli konačno zaigrati s tri rasna receivera i tako Welkera ostaviti potpuno u sredini dodavši napadu još jedno pravo krilo suprotno od Mossa. Tu su se prošle sezone uglavnom krpali veteranima u raspadu koje će ove godine zamjeniti još jedan lanjski rookie, Brandon Tate (Tate će praktički tek ove sezone zaigrati obzirom da je lani propustio skoro cijelu godinu zbog ozljeda) te na ovogodišnjem draftu izabrani Taylor Price.

Obzirom da se Edelman dokazao u Welkerovoj poziciji te da dijelom odrađuje i posao returnera, Tate i Price će dobiti šansu na krilu, ali ako je ne iskoriste momčad će Edelmanu prepustiti najveći broj hvatanja. Čak dva picka ovogodišnjeg drafta potrošili su na tight endove te sada vjeruju da u Robu Gronkowskom i Aaronu Hernandezu konačno imaju rješenje i na toj poziciji.

Uglavnom, s ovoliko opcija Bradyu ne ostaje ništa drugo nego odigrati MVP sezonu. Naravno, pri tome će mu pomoći pouzdana napadačka linija predvođena vrhunskim centrom Danom Koppenom. Na tackleovima su također pokriveni, lijevo je pouzdani veteran Matt Light, a desno lanjsko otkriće Sebastiana Vollmer koji je do NFL-a stigao preko Njemačke lige.

Pozicije braniča su pod upitnikom, veteran Stephen Neal muči se s ozljedama, dok je možda drugi najvažniji igrač (nakon Koppena) Logan Mankins, nezadovoljan ugovorom, odlučio radije sjediti nego igrati. Kako ni jedna strana ne popušta, Mankins se još nije pridružio momčadi, a prva utakmica je pred vratima.

Iako bi linija s Mankinsom bila sigurno kvalitetnija, ni ovako neće podbaciti. Dok su barem tri igrača iz idealne postave na terenu, Brady će imati dovoljnu podršku da odradi posao. A zahvaljujući njegovoj zrelosti i napadačkom potencijalu ekipe, ni jedna obrana neće srljati kroz sredinu, svjesna da je protiv Patriotsa ipak najvažnije obraniti bokove, što će za posljedicu imati i nešto lakši život za napadačku liniju Patsa.

Jedini ispodprosjećni dio njihova napada je trka. Patsi su jedna od rijetkih momčadi koja nema startnog RB-a, već se oslanja na rotaciju trojice jednako prosjećnih trkača, a nerijetko im je najbolji rusher četvrti back, fullback Kevin Faulk, čovjek koji bi trebao braniti trkača. Međutim, obzirom da su tri klasična RB-a blago rečeno loša, netko mudar se sjetio dati loptu najsnažnijem backu čistu da tu i tamo promijeni ritam i skrene pažnju s Bradya.

DEFENSE + SPECIAL TEAMS

Od veterana koji su sudjelovali u nedavnim uspjesima ostala su samo dvojica, nose tackle Vince Wilfork i end Ty Warren. Kako se Warren ozljedio u kampu zbog čega će propustiti cijelu sezonu, iz Oaklanda je stigao drugi Warren, Gerard, veteran koji će ga pokušati zamijeniti na lijevom endu.

Obzirom da je ovaj dvojac trebao biti temelj na kojem će se graditi nova obrana, izostanak originalnog Warrena mogao bi biti ozbiljan udarac planovima Patsa. Ipak, dok god je Wilfork na crti sredina obrane trebala bi biti solidna, a uz zamjenskog Warrena pomagat će mu i pouzdani Mike Wright u ulozi drugog enda.

Ono gdje su Patsi napravili posao i gdje vjeruju da se krije srce njihove obrane su četiri linebackera, predvođena novim zapovjednikom Jerodom Mayoom. Mayo je pravi unutrašnji LB čija specijalnost je proboj kroz sredinu, a njegov partner u centru je također mladi Gary Guyton. Od njih dvojice ovisi puno toga, pogotovo sada kada je prednji zid malo poljuljan.

Vanjski linebackeri su nešto slabiji dio linije, ali veteran Tully Banta-Cain i dalje je u stanju biti opasnost po pas igru protivnika. Na suprotnoj strani od njega bit će iz Jetsa pristigli Marquess Murrell, ali njegova uloga nije sigurna obzirom da s klupe vreba nekoliko mladih talenata kakvima Patriotsi uvijek obiluju.

Zadnja linija je u dobrom stanju, za što je najzaslužniji odlični strong safety Brandon Meriweather, koji se uz Mayoa nametnuo kao glavni obrambeni playmaker. Njegov partner u ulozi korektora trebao je biti Brandon McGowan, ali i on je završio sezonu ozljedom u kampu, tako da će u ulogu startera uskočiti ništa manje pouzdani James Sanders.

Obrana na krilima nije u idiličnoj situaciji, prvi cornerback Leigh Bodden trenutno je pod ogromnim upitnikom zbog ozljede ramena (propusti li i on sezonu onda ovo već postaje sprdačina), ali među provjerenim igračima poput Jonathana Wilhitea i Dariusa Butlera te ovogodišnjeg izbora prve runde Devina McCourtya, dovoljno je alternativnih rješenja.

Što se specijalaca tiče, Patriotsi tom segmentu igre uvijek prilaze ozbiljno stoga i imaju jednu od stabilnijih postava u ligi. Stephen Gostkowski je možda najbolji kicker današnjice, a novi punter Zoltan Mesko porijeklom je Rumunj, što je garancija da zna dobro nabiti loptu, makar bila jajasta. U povratnim loptama su sjajni, od gomile receivera i backova netko će uvijek dobiti priliku osvojiti poneku yardu.

TOTAL

Dok god je Tom Brady iza linije i dok god Bill Belichik kontrolira momčad u svim aspektima, od rotacije na terenu do pronalaženja talenta, ova dinastija će trajati. Već smo rekli da će napad briljirati (barem onaj dio koji se odvija po zraku), a u par sezona osvježena obrana ima, usprkos svim problemima, sasvim dovoljno oružja da ponudi solidnu podršku. Stoga je realno očekivati još jednu pobjedničku sezonu i barem finale konferencije.

SCORE: 12-4

MIAMI DOLPHINS

Kada su prije dvije godine iz mirovine izvukli Billa Parcellsa, legendarnog trenera koji je s dva trofeja s Giantsima krajem ’80-ih dokazao da se naslovi mogu osvajati vrhunskom obranom, Dolphinsi su odlučili stati na kraj nizu osrednjih godina koje su kulminirale katastrofalnom 2007. sezonom i scoreom 1-15.

Parcellsu nije padalo na pamet trenirati, ali se uhvatio managerskog posla te je za trenera postavio križanca Tonya Soprana i Stana Van Gundya – Tonya Sparana. Sa Sparanom uz teren i Parcellsom u uredu, Miami je već iduće sezone dostigao nevjerojatnih 11 pobjeda, čime su izjednačili rekord Coltsa koji su u drugoj Manningovoj sezoni također napredovali za 10 pobjeda u odnosu na prethodnu godinu.

Oslonjeni na obranu i napad koji se uglavnom odvijao po zemlji, a koji je podršku imao od neatraktivnog, ali pouzdanog QB-a Chada Penningtona, Dolphinsi su lani očekivali sličan rezultat. Međutim, nakon sezone u kojoj se sve odvijalo po idealnom scenariju, prošle godine su ipak osjetili dah realnosti. Miami je godinu završio sa 7-9, a već u trećoj utakmici ostali su bez Penningtona.

Što se čak pokazalo i dobitkom – šansu je dobio mladi back-up Chad Henne koji je odmah počeo bacati lopte o kakvima je dotadašnji QB mogao samo sanjati. Doduše, neiskustvo ga je koštalo većeg učinka, a i stil igre, koji je preferirao trku, nije otvarao previše prostora da se pas igra razmaše. Miami je nakon dva uvodna poraza tako s novim Chadom za kormilom počeo igrati sve bolje, ali nakon ozljede startnog RB-a Ronniea Browna pred samo završnicu sezone, više nisu mogli pratiti ritam konkurencije.

Teži raspored i ozljede napravili su svoje, a za novu sezonu Parcells je potpuno ispremješao obranu, dovevši u klub sjajnog linebackera Karlosa Dansbya iz Arizone kao novog lidera te konačno kupivši i jednog pravog receivera. Kada još dodaš sjajnu draft generaciju, ispada da su Dolphinsi krcati i spremni na još jedan playoff juriš. Jedini problem – trebat će ga izvesti u divizija s dva kluba koja su jednako krcata i jednako spremna. Opet, obzirom da su Jetse lani dobili dva puta sa slabijom ekipom od današnje, barem u tom dvoboju dužni smo im dati prednost.

OFFENSE

Chad Henne ima priliku donijeti momčadi toliko potrebnu pas igru. Njegova ruka je dovoljno jaka, on općenito djeluje čvrsto i spremno, a ovaj put ima i kome bacati. Za razliku od lani kada su mu glavni receiveri bili Davone Bess i Brian Hartline, igrači za sporedne uloge, sada na krilu ima pravog, rasnog wide receivera u iz Denveru pristiglom Brandonu Marshallu.

Podbaci li Henne, što također nije nemoguće, opet sve pada na leđa odličnog backovskog dvojca, kojega uz spomenutog Browna čini još i veteran Ricky Williams. Miami nije jedina momčad koja ima dva podjednako kvalitetna RB-a, ali je jedina koja praktički ne radi razliku među njima. Naime, obojica se tretiraju kao starteri, nose jednaki broj lopti i izmjenjuju se redovno u ulozi rushera.

S tim da je Williams klasični razbijač, koji ne posustaje ni usprkos 33 godine, dok je Brown više oslonjen na brzinu i spretnost. Međutim, ono po čemu je Brown najvažniji je praktički uloga QB-a koju igra svaki puta kada se Miami odluči za wildcat napad. A to rade često, češće od ikoje druge momčadi u ligi.

Naime, čovjek koji je do savršenstva doveo igru bez quarterbacka u kojoj lopte ide direktno do trkača, zove se Dan Henning i koordinator je napada u Dolphinsima. Kako bi dao dodatno oružje svojoj jednodimenzionalnoj ekipi, Henning često na teren šalje wildcat formaciju u kojoj su Brownove trkačke i dodavačke kvalitete presudne.

Da onaj tko ima loptu u rukama najčešće prođe neokrznuto brine se napadačka linija predvođena dvojicom fenomenalnih tackleova, Vernonom Careyem desno i Jakeom Longom lijevo. Nezadovoljni igrom središnje trojke, Parcells, Sparano i Henning za ovu sezonu u ulogu centra gurnuli su lanjsku rezervu Joea Bergera, dok su na pozicije braniča stigli rookie John Jerry i iskusni Richie Incognito iz Buffala.

DEFENSE + SPECIAL TEAMS

Dovođenjem Dansbya, Miami je solidnoj obrani dodao i vrhunskog obrambenog playmakera. U njihovoj 3-4 obrani Dansby će zauzeti poziciju jednog od dva unutrašnja linebackera, ali to ga neće spriječiti da se probija kroz sredinu i uništava pokušaje protivničkog napada.

Njegov partner u sredini bit će ili veteran Channing Crowder ili Tim Dobbins koji je također pridošlica (stigao je iz Chargersa), a njihova će se uloga prvenstveno odnositi na čuvanje leđa ostatku prednje sedmorke. Kako je Parcells potjerao praktički kompletnu linebackersku liniju (njegova filozofija upravo te pozicije smatra najvažnijima uopće na terenu), na bočnim pozicijama igrat će rookie Koa Misi (u čije sposobnosti je Parcells zaljubljen) i lanjska rezerva Cameron Wake, koji ima nezahvalni zadatak zamijeniti u toj roli Joeya Portera, dugogodišnjeg lidera obrane Dolphinsa, koji je prešao u Arizonu (Cardinalsi su panično ponudili ogroman novac Porteru nakon što su ostali bez Dansbya, ali to ni najmanje nije zabrinulo Dolphinse koji su za praktički istu lovu dobili 5 godina mlađeg igrača u naponu snage).

I trojka na liniji doživjela je promjene, nekadašnji end Randy Starks seli se u sredinu iz dva razloga. Prvo, kako bi napravio mjesta za rookiea Jareda Odricka na desnoj strani, a drugo, kako bi zamjenio veterana Jasona Fergusona koji je otišao u mirovinu nakon što mu je liga odrezala kaznu od 8 utakmica zbog uzimanja steroida.

Lijevo je vrlo dobri Kendall Langford, ali to ne mjenja činjenicu da na liniji Dolphinsi igraju s tri enda, što će ih koštati u izravnim dvobojima s snažnijim protivničkim linijama. Doduše, obzirom da su četiri LB-a pravi monstrumi (po Parcellsovom shvaćanju pozicije oni moraju biti i vrhunske atlete i mrcine), prednja trojka ne mora nužno biti ogromna i visiti na liniji, ali nešto više snage ne bi im odmoglo.

Ključ cijele obrane leži u secondaryu. Dolphinsi su lani igrali s dva sjajna rookiea na krilima, Vontaeom Davisom i Seanom Smithom, a obojica se vraćaju u svoje uloge i ove sezone. U startnoj rotaciji im se pridružuje još jedan lanjski rookie, safety Chris Clemons, dok je jedini nešto iskusniji igrač Yeremiah Bell ujedno uz Dansbya i glavni oslonac ove obnovljene obrane.

Što se specijalaca tiče, Dan Carpenter i Brandon Fields su pouzdani koliko osrednji kicker i punter mogu biti, a minus je svakako odlazak lanjskog returnera Teda Ginna u San Francisco. Adekvatne zamjene nema, tako da će yarde osvajati netko od zanemarenih igrača iz obrane ili napada.

TOTAL

Ključ ove sezone je Henne. Ili, možda je bolje reći da je Henne ključ cijele budućnosti ove nove generacije. U tri sezone rada Parcells je složio novu momčad koja doslovno ima po jednog odličnog igrača, nositelja igre, u svakoj liniji. Brown i Williams u paru su klasni RB. Long drži napadačku liniju. Marshall je klasa na krilu. Dansby je šerif u prednjih sedam (iako, prednja trojka je pod velikim upitnikom, osim ako se ne iskaže rookie Odrick). Bell je odličan safety.

Pitanje je, dakle, može li Henne pratiti ovu kvalitetu oko sebe? Ako je odgovor pozitivan te ako se svi ovi mladi igrači pokažu trajnim rješenjima (kvragu, dovoljno je da ih se dokaže polovica), onda Dolphinsi imaju takvu momčad koja ima šanse postati nova dinastija u bližoj budućnosti. Pokaže li se Henne tek prosjećnim QB-om, tada će Parcells trebati još raditi ne bi li složio ekipu koja može osvojiti naslov na račun obrane. Obzirom na poteze koje je vukao do sada, ništa nije isključeno. Osim prevelikog uspjeha u ovoj sezoni – Jetsi i Patriotsi su odlični, raspored opet nije lagan, a uspjeh ionako nije imperativ, imperativ je saznati tko će nositi dres Dolphinsa ubuduće.

SCORE: 10-6

NEW YORK JETS

Prošla sezona za Jetse je bila puna paradoksa. Najveći je definitivno bio onaj po kojem je najmoćnija napadačka linija u NFL-u čuvala skoro pa najgoru pas igru lige. Jer, ako izbacimo očajne ekipe poput Tampe, St. Louisa i sličnih, Jetsi su među ostatkom momčad s uvjerljivo najgorom kombinacijom quarterbacka i receivera.

Zahvaljujući plasmanu u playoff i kasnijim pobjedama nad Cincinnatiem (slična ekipa, ali s ipak slabijom napadačkom linijom) i San Diegom (koji se jednostavno usrao pod pritiskom playoffa), Jetsi su postali momčad budućnosti. Ali, malo dublji pogleda otkriva da je ta budućnost sve samo ne sigurna.

Uostalom, nije momčad uzalud doživjela ovolike promjene. Sami su najviše svjesni da bi se u istom sastavu kao lani teško provukli do playoffa. Sav optimizam koji se veže uz Jetse i ide toliko daleko da ih neki smatraju momčadi dostojnom Superbowla temelji se na igri obrane i branjenju trke. Dakle, na igri na osnovnoj liniji. I dok će napadačka petorka i dalje ostati čvrsta, rijetko koja obrana u stanju je odigrati dvije savršene sezone jednu za drugom. Malo se umiješa i sreća, a malo i godina iskustva više koja je omogućila ostalim ekipama da se pripreme za sljedeći susret s Jetsima.

OFFENSE

Najvažniji igrač na ovom dijelu terena je centar Nick Mangold, zapovjednik zida na liniji koji ruši sve pred sobom i koji je lani pomogao backovima da osvajaju teren kako i kada požele. Uz njega je s desne strane pouzdani guard Brandon Moore, dok će lijevo Alana Fanecu koji je prešao u Arizonu zamijeniti ili lanjski rookie Matt Slauson ili ovogodišnji Vladimir Ducasse.

Marka Sancheza, limitiranog rookie QB-a koji je odigrao, blago rečeno, skromnu sezonu, čuva možda najbolji tjelohranitelj u ligi D’Brickashaw Ferguson (apsolutno ime za gornji dom hall of famea imena) kao lijevi tackle, dok je desno ostarjeli, ali još uvijek solidni Damien Woody.

Ako Sanchez već nije imao talenta ni iskustva za iskoristiti ovakvu liniju, barem su to znali backovi. Reći da su Jetsi bili jednodimenzionalna momčad blaga je konstatacija, ali ove sezone bi se dolaskom Santonia Holmesa iz Pittsburgha i to moglo promijeniti.

Naravno, ostaje otvoreno pitanje može li Sanchez dovoljno dobro uposliti Holmesa da ovaj preko krila napravi što zna. Sanchez ili Sanchize, kako su ga prozvali nakon što je izabran kao peti na draftu da povede franšizu u svjetlu budućnost, ima talenta kojega iskazuje u povremenim sjajnim dugim loptama. Ali, dio igre u kojem zakazuje je onaj koji čini veći dio napada – kontrola ritma, brze reakcije, kratki pasovi, osvajanje terena.

Istina je da su ga Jetsi minimalno koristili, ali isto tako je istina da je Sanchez usprkos tim minimalnim zahtjevima sijao lopte na sve strane, gomilajući grešku za greškom. Naravno da je na osnovu jedne sezone odigrane u ovako čudnim okolnostima teško išta reći, ali realno je očekivati da Sanchez smanji broj grešaka, da ga napad više koristi i da pas igra postane solidna podrška trci, a ne tek zadnja opcija.

Uz gomilu poteza koje su ovoga ljeta povukli Jetsi među čudnije spada odluka da se odreknu usluga lani pouzdanog RB-a Thomasa Jonesa kojega će u ulozi startera zamijeniti lanjski rookie Shonn Greene, kojega je još teže procijeniti od Sancheza obzirom da iza sebe ima tek dva fantastična nastupa u playoffu koja su ga i lansirala među zvijezde te osrednju regularnu sezonu u ulozi back-upa Jonesu.

Obzirom na količinu trke Jetsa, dva odlična running backa su nužna u rotaciji, stoga je iz San Diega doveden legendarni RB LaDainian Tomlinson. Obzirom da pod stare dane Tomlinson više nije onaj nekadašnji brzanac, njegova uloga u momčadi bi se prije svega trebala bazirati na odmoru Greenea, ali i Sancheza. Naime, Tomlinson je sjajan dodavač i odlična opcija za wildcat napad bez klasičnog QB-a, što je akcija kojoj će Jetsi često pribjegavati ne pokaže li Sanchez napredak.

Uz Holmesa, koji će inače propustiti prve četiri utakmice sezone zbog suspenzije uzrokovane korištenjem ilegalenih supstanci, druga meta na krilima bit će Jericho Cotchery, solidan igrač koji se lani nametnuo kao jedina opcija dok je skupo plaćeni Braylon Edwards odigrao katastrofalno nakon dolaska iz Clevelanda (odakle je navodno pobjegao zbog straha od LeBrona Jamesa s čijom je djevojkom spavao, što je nikakav trač prema onome da je LeBron odigrao očajno protiv Bostona u playoffu nakon što je otkrio da mu Delonte West, što bi rekao Avdić, jebe majku – ali doslovno). Fascinantno je kako netko kome u opisu posla stoji receiver, nije u stanju uhvatiti ni jednu loptu, već mu ispadaju iz ruku kao vrući krumpiri.

DEFENSE + SPECIAL TEAMS

To da obrana neće moći ponoviti lanjske igre nije samo stvar trendova u NFL-u koji nas uče da napad može trajati na vrhunskoj razini dugi niz godina, ali da je oslanjanje na vrhunsku obranu ili kratkoročno ili često prekidano kiks sezonama. Jetsima se možda smješi nešto u tom stilu iz dva razloga.

Prvi je da njihova prednja trojka u 3-4 obrani neće biti u istom sastavu. Lanjski desni end Marques Douglas prešao je u Miami, a umjesto njega lijevo će igrati Sione Pouha, koji je prošle sezone uglavnom krpao centralnu poziciju koja je cijelu godinu bila bez startnog nose tacklea Krisa Jenkinsa. Sada se Jenkins vraća u sredinu, usprkos tome što iza sebe ima 31 godina života i dva strgana koljena. Desno je 33 godine star end Shaun Ellis (koji će teško ponoviti lanjsku idiličnu sezonu bez većih ozljeda uz aktivnu igru prema naprijed).

Drugi je taj da postoji mogućnost da su lanjske obrambene sheme kojima je trener Rex Ryan iznenadio ostatak lige danas pročitana knjiga. Jer, upravo je Ryanova nekonvencionalna taktika u obrani i izvukla ovoliko iz naizgled sakate prednje linije. Doduše, jedno je znati što te čeka, a nešto sasvim drugo je to spriječiti.

Jetsi, naime, blitzaju kao ludi, napadajući pas igru sa svim raspoloživim sredstvima. Takav rizičan stil igre u kojem je najvažnije zaustaviti pas prošle sezone se isplatio iz dva razloga. Prvi je što su četiri linebackera sjajno probijala napadačke linije i dolazila do QB-a, a drugi je što su na pozadinu pazili sjajni igrači kraj kojih se nitko nije mogao provući.

Ista četvorka LB-a vraća se i ove sezone (sjajni unutrašnji razbijači David Harris i Bart Scott te ništa slabiji vanjski jurišnici Calvin Pace i Bryan Thomas), možda čak i nešto bolja nego lani (iz Washingtona je da dodatno pojača konkurenciju doveden Jason Taylor). Ono što je fascinantno je da nitko od njih nije iskakao kao glavni obrambeni playmaker, već su svi imali podjednake šanse nešto napraviti. I uglavnom su ih koristili.

A sada da kažemo par riječi o drugom, a možda i najvažnijem razlogu, zašto je obrana gušila protivnike. Naime, ako bi se neki trkač i provukao pored prednje sedmorke, dočekali bi ga osigurači Jim Leonhard i Kerry Rhodes. Slično će biti i ove godine, jedino je Rhodesa koji je prešao u Cardinalse zamijenio puno jeftiniji, ali ništa slabiji Brodney Pool pristigao iz Clevelanda.

A svaki pas koji bi nekako prošao pored fanatičnog blitza Ryanovih sedam veličanstvenih, dočekao bi Darrelle Revis, lani po svim pokazateljima najuspješniji cornerback NFL-a. Svojim presječenim loptama Revis je prošle sezone pokupio slavu, iako je jasno da su one uglavnom dolazile pod pritiskom kojega su na QB-a vršili Ryanovi blitzevi. Ali, to je ta ljepota i kompleksnost footballa, koji naizgled djeluje jednostavno, a u biti je savršni spoj svih dijelova.

Naravno, kvalitetna igra prednje sedmorka u branjenju pasa ne umanjuje Revisove kvalitete. Usprkos natezanju oko ugovora zbog kojega je propustio kamp i cijelu predsezonu, Revis je potpisao novi ugovor i vraća se u Jetse da još jednom pokuša zaustaviti najbolje napade lige. Kako je njegov dojučerašnji kolega na drugom krilu Lito Sheppard odlučio unovčiti svoj talent u Minnesoti, Jetsi su doveli mlađega, boljeg i jeftinijeg Antonia Cromartiea iz San Diega te sada možda imaju i najbolji dvojac uopće u ligi.

Što se specijala tiče, oni su potpuna suprotnost obrani – grozni su. Doslovno na nijednoj poziciji nemaju pouzdanog igrača, iako se Jericho Cotchery dokazao kao dobar returner. Ali, zbog obaveza u napadu, osobito na početku sezone bez Holmesa na krilu, teško je očekivati Cotcherya redovito u toj ulozi.

TOTAL

Dakle, naradili su se da ove sezone slože što raznovrsniji napad, ali usprkos tome eventualni korak naprijed koji napravi pas igra vrlo lako mogao bi biti anuliran korakom nazad koji očekuje trkački dio napada.

Obrana je dakle ključ još jedne sezone. S fantastičnim secondaryem, riziku sklonom treneru i dubinom na pozicijama LB-a opet će iznerediti mnoge napade, ali ako se dogodi očekivani pomak u pripremi ostalih ekipa i očekivani pad u igri trojke na crti, neće to više biti daleko najbolja obrana lige. Jedna od boljih, to da, ali nikako onako dobra kao lani.

SCORE: 10-6

BUFFALO BILLS

Kod njih sve polazi od očajne organizacije. Ovo nije ni sjena onoj ekipi koja je igrala u četiri Superbowla za redom (i uspjela izgubiti sva četiri). Kada je početkom novog milenija sa scene sišla stara uprava i kada je kontrolu nad momčadi preuzela nova struktura, Buffalo se od klasika NFL-a pretvorio u sprdnju, uspijevši igrati posljednjih 10 sezone bez da se uopće približio playoffu.

Fascinantno je da i današnja momčad, usprkos godinama draftova, ne sadrži barem naznake kvalitetne rotacije. Za ovu sezonu opet su napravljene ogromne promjene u svim strukturama, od managementa do trenera, ali većina promatrača se slaže da se radi o čistoj kozmetici, poštu su svi dovedeni ljudi uglavnom bez pedigrea.

Obzirom na malo tržište, klub je čak pristao za ogroman novac igrati jednu utakmicu godišnje u Torontu, što stavlja dodatan pritisak na upravu. Naime, uz Los Angeles koji strpljivo čeka da se dočepa jedne franšize pred kolapsom, na Buffalo je tako oko bacio i do boli amerikanizirani Toronto.

OFFENSE

U totalnom kaosu koji vlada uokolo terena, ali i na terenu, ove godine bi se kao running back budućnosti trebao dokazati C.J. Spiller, eksplozivni trkač izabran kao deveti ukupno na ovoljetnom draftu. Obzirom da je njegov back-up iskusni i solidni Fred Jackson, Billsi bi u ovom segmentu igre trebali biti dobri.

Nažalost, sve ostalo je očajno. U onom vječnom promišljanu oko toga što je važnije, dobra napadačka linija ili QB (football ekvivalent onome pitanju o kokoši i jajetu), neki tvrde da bi njihov playmaker Trent Edwards s boljim zidom ispred sebe bio dobar igrač, a neki opet tvrde da Trentu ne bi pomogla ni kombinacija linije Saintsa, Ravensa i Dolphinsa.

Najgore od svega, da linija Billsa i skrpa nekoliko solidnih susreta, Edwards ionako nema kome baciti loptu. Lanjski glavni receiver Terrell Owens prešao je u Bengalse, što ih ostavlja samo na iskusnom i limitiranom Leeu Evansu.

DEFENSE + SPECIAL TEAMS

Dio momčadi koje će ove sezone donijeti većinu razloga za osmijeh (nije da će ih biti previše). Iskusna trojka na crti može se nositi s većinom napadačkih linija – centralni tackle je Kyle Williams, lijevo je pouzdani veteran Marcus Stroud, a desno iz Baltimorea doveden Dwan Edwards. Imaju čak i rookiea Torrela Troupa, koji bi se tijekom sezone trebao ubaciti na poziciju nose tacklea i tako postati drugi igrač za budućnost uz Spillera.

Paul Posluzny pouzdani je lider obrane, a uz njega se kao centralni linebacker od ove sezone nalazi iz Denvera doveden Andra Davis. Ovo je već pet dobrih igrača u sredini, ali na strani su doslovno bez ikoga tko bi mogao napasti pas igru protivnika.

Taj nedostatak u branjenju pas igre pokušat će nekako pokriti solidnom igrom u zadnjoj liniji, u kojoj ima dovoljno provjerenih veterana sposobnih odraditi posao, ali u kojoj se nalazi i najveća zvijezda obrane, sjajni lanjski rookie Jairus Byrd koji je nezamjenjiv u ulozi free safetya (i koji je, ako uzmemo u obzir da ni Spiller ni Troup još nisu stigli dokazati da vrijede, jedini klasni igrač kojega imaju na rosteru a da mogu na njega računati na duže staze).

Što se specijalaca tiče, obzirom na općenit manjak talenta u ekipi, logično je da nemaju pretjerano uspješne returnera, a nisu baš sjajni ni u zaustavljanju protivnika. Jedina svjetla točka tako je punter Brian Moorman – ako ih tješi uvijek mogu računati s dobrom pozicijom za start obrane.

TOTAL

Žalosno je da će baciti još jednu sezonu u vjetar, jer ako i promoviraju dva spomenuta rookiea, to ih ostavlja na tri igrača koja mogu prodati navijačima kao nositelje. Što je premalo, posebice ako računaš na sve potrošene pickove i sve gubitničke sezone.

Spiller i Jackson izmučit će poneku obranu slabiju u sredini, obrana će znati namučiti protivnika koji ima loš dan, ali bez talenta sve na što Billsi mogu računati je još jedan draft na kojem biraju među prvima. Ovaj put se čak i nadaju nekom od quarterbacka, navodno je iduća generacija odlična.

SCORE: 2-14

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *