AFC WEST

Jedna utakmica je iza nas, a danas i sutra odigrat će se i idućih 15. Otvaranje sezone između Saintsa i Vikingsa ponudilo je pravu bitku, o čemu govori i rezultat od 14-9 za New Orleans. Opet, Saintsi su potpuno zaslužili pobjedu jer da su bili samo malo koncentriraniji (dva promašena udarca iz polja, od čega jedan zicer te touchdown koji je nekim čudom završio izvan end zonea iako je igrač s loptom već bio u golu) mogli su zabiti barem još ovoliko.

Favre i ekipa su odigrali u skladu s reputacijom samo drugu četvrtinu, ostatak utakmice bili su nemoćni. Kako smo i predvidjeli u postu o NFC Northu, napad se u potpunosti vrti oko Petersona i trke, a Favre potpuno ignorira Berriana. I opet će, očekivano, u svemu najviše profitirati TE Shiancoe – onda dvije akcije njega i Favrea kroz sredinu kojima su osvojili ogroman komad terena i zabili touchdown, bile su stvarno fantastične.

Iznenađenje nije ni očajna obrana Vikingsa na krilima, ali zato jeste iznenadila neuvjerljiva igra centralnog zida kojega je u drugom dijelu RB Saintsa Thomas razbijao kako se sjetio. Naravno, suditi po jednoj utakmici nije preporučljivo, posebice protiv ovako potentne momčadi kakva je New Orleans. To Paytonovo stalno miksanje akcija i pritisci na sve linije izluđuju protivnika, prvo poluvrijeme praktički su koristili samo pas igru da bi u drugom samo trčali, što je totalno zbunilo Vikingse i očajnog Childressa koji je napravio jednu od većih gluposti koje sam vidio – čovjek troši time-out na dvije minute i pet sekundi do kraja kako bi zaustavio vrijeme, a pet sekundi kasnije igra se ionako prekida po defaultu zbog pravila o zaustavljanju igre dvije minute prije kraja. Naravno, kako je već prije prokockao jedan time-out jer je zvao pregled snimke sudačke odluke koji nije donio koristi, u samoj završnici mu nije ostalo ništa čime bi kupio poneku sekundu.

Kod Saintsa su svi odigrali na razini, ali ako bi nekoga trebalo izdvojiti to je svakako fantastična napadačka linija koja je podigla zid oko Breesa učinivši smiješnim čak i jednog pass rushera kakav je Jared Allen, a o njihovoj ulozi prilikom otvaranja prostora za Thomasove prodore mogu se pisati narodni epovi. Također, zadnja linija je odigrala solidno iako je bila bez safetya Sharpera, što je dobra vijest za Saintse obzirom da će biti bez njega barem još 5 utakmica.

Za danas je na repertoaru nekoliko sjajnih utakmica, koje će se miksati s prijenosima košarke i tenisa. Ono, čeka nas večer iz snova. Znam da svi čekate neki tekst o košarci, nakon Finala bi Kreha ili Emir nešto trebali zabilježiti, a ja trenutno samo mogu reći da sam siguran da USA pobjeđuje usprkos svim minusima jer su Turci protiv Srba odigrali svoj vrhunac i mentalno teško mogu ponoviti takvu bitku. Doduše, Durantu su danas na kladionici stavili granicu koševa iznad 30, a obzirom da će ga čuvati Ilyasova mislim da je to nedostižna brojka, dijelom zbog Ersana, a dijelom i zato što vjerujem da Durant u punom sjaju neće ni biti potreban.

Kad sam se već dotaknuo klade, mislim da dva veća zicera od pobjeda Jaguarsa i 49ersa protiv Broncosa i Seahawksa ne postoje u ponudi. O tome koliko mislim da su Seahawksi loši već sam sve rekao ranije u najavi NFC Westa, a sada imate priliku čitati i o Denveru, čime se završava i pregled svih osam NFL divizija. Idući tjedan idem na zasluženi odmor tijekom kojega ću možda napisati karticu osvrta na SP, plus post o prvom kolu NFL-a i to je to. Treba se početi pripremati za start NBA lige, jer već tamo sredinom idućeg mjeseca kreće najopširnija najava sezone s ove strane Atlantika, rezervirana samo za najveće fanove i fanatike.

SAN DIEGO CHARGERS

Njihov dvoboj protiv Jetsa u lanjskom playoffu trebao je biti sudar jednodimenzionalnih divova – jedne momčadi koja posjeduje samo pas igru (Chargersi) i druge koja zna samo trčati (New York). Kvalitetu više koju su Jetsi imali u obrani, San Diego je trebao nadoknaditi all-round dobrom formom svih linija te domaćim terenom. Na kraju je došlo do toga da Jetsi nisu ni trebali odigrati svoju najbolju obranu, jer su im Chargersi praktički predali utakmicu.

Philip Rivers, quarterback i lider ekipe, čovjek koji je do tada imao savršenu sezonu, u rangu s razvikanijim Breesom, Manningom ili Bradyem, u jednoj utakmici bacio je skoro jednaki broj pogrešnih lopti kao u prethodnih 16 susreta. Kicker Nate Kaeding, bez konkurencije najpreciziniji i najpouzdaniji kicker tijekom regularne sezone, u ovom playoff dvoboju uspio je promašiti dva zicera (i još jedan nešto teži udarac, dakle ukupno je zapucao tri lopte).

Ovakav kolaps Chargersa nije bio ništa novo. Već na okupljanju ove generacije prije nekih šest godina, osvojili su diviziju i izgubili također od Jetsa zbog Kaedingova promašaja. Dvije godine kasnije, nakon još jedne dominantne regularne sezone, na domaćem terenu su poraženi od Patriotsa u samoj završnici.

Doduše, kada su nakon ovih šokova iduće dvije godine uspijeli ostvariti par playoff pobjeda, pritom se jednom plasiravši na korak do Superbowla, mnogi su pomislili kako je vrijeme gubitničkog mentaliteta iza njih. Samo, izgleda da su te sezone ujedno označavale i vrhunac moći ove momčadi, jer danas lanjski kolaps izgleda kao zatvoreni krug. Sve je počelo Kaedingovim promašajem, a sve je izgleda s njim i završilo.

Naime, da bi nastavili biti sila van svoje očajne divizije, Chargersi su na pas igru trebali dodati nešto nalik na trku i pojačati se u obrani, osobito na liniji. Umjesto toga, dozvolili su da im dva važna igrača, prvi wide receiver Vincent Jackson i najbolji bloker u napadačkoj liniji Marcus McNeill, ostanu van momčadi nezadovoljni ugovorima.

Bez njih dvojice pas igra teško da će biti toliko učinkovita – Jacksonove zamjene nisu takve klase, a bez McNeilla ni Rivers neće imati vremena koliko je navikao da pronađe suigrača u najboljoj poziciji.

OFFENSE

Lani su muku mučili s trkom, veteran i klupska legenda LaDainian Tomlinson više nije imao ni snage ni brzine biti išta više od povremenog taktičkog predaha. Njegovo iskustvo i znanje dobro su došli u situacijama kada je trebalo zabiti touchdown, ali osvajanje terena s njim u važnoj ulozi nije dolazilo u obzir. Stoga fascinira da je napad Chargersa bio u rangu s najboljima iako je doslovno ovisio samo o pas igri.

To sve govori o tome koliko je Rivers bio fenomenalan. I ostao, da se razumijemo. Jer, iako je nakupio gomilu playoff poraza i loših nastupa, Rivers je talentom u svakom aspektu igre vrhunski quarterback. Bez McNeilla i Jacksona ove sezone neće mu biti lako, ali nema sumnje da će u suradnji s sjajnim tight endom Antoniom Gatesom te dvojicom wide receivera koji dolaze u prvi plan opet biti kičma igre Chargersa.

Malcolm Floyd i Legedu Naanee su lanjska druga i treća opcija na krilu, a ove godine pomiču se jedno mjesto unaprijed, u prvi par krila. Obzirom na to da Gates ionako igra središnjeg receivera i da rijetko sudjeluje u bloku, ni jedna momčad neće moći tek tako zatvoriti sve opcije koje se nude Riversu te će i ovaj novi dvojac zasigurno dobiti svoju kvotu lopti.

Čak i ako pas igra padne niže od očekivanoga, u San Diego se nadaju da će osvježeni trkački dio biti u stanju nadoknaditi razliku. Naime, u prvom krugu su ukupno dvanaestim pickom izabrali running backa Ryana Mathewsa, koji je po onome što je pokazao na sveučilištu i u predsezoni prava zvijer.

Kako je tu i Darren Sproles, brzanac i all-round napadač koji služi prvenstveno kao returner, ali koji itekako zna osvojiti poneku yardu i kao član napada, ova osvježena rotacija djeluje sposobna zabijati poene usprkos svim promjenama i problemima.

Jedino što bi moglo ozbiljnije uzdrmati momčad na još jednom putu do naslova prvaka divizije je problematična napadačka linija. Izostanak McNeilla znači da Chargersi imaju rupu s obje strane linije koju će teško zakrpati čak i poboljašana trojka u sredini. Nakon ozljede zbog koje je propustio dobar dio sezone vraća se centar Nick Hardwick, a dvojac braniča je solidan koliko može biti. Lijevi guard Kris Dielman lani se potvrdio kao jedan od boljih na poziciji, dok se desno kao trajno rješenje nametnuo lanjski rookie Louis Vasquez.

DEFENSE + SPECIAL TEAMS

Iako nije briljantna, obrana Chargersa nije ni tako loša kako neki misle. U biti, radi se o pravoj prosjećnoj obrani koja ima dovoljno talenta da podrži vrhunski napad u lovu na naslov. Tako da, bez obzira što lanjske partije baš i nisu bile briljantne, krivnja za neuspjehe Chargersa puno više je na problemima mentalne prirode nego na obrani.

U 3-4 formaciji ističe se pozadinska četvorka provjerenih ratnika čiji je jedini ozbiljni problem što više nije u stanju opasnije prijetiti pas igri. Na crti i u sprječavanju trke su i dalje sjajni, ali bez Shawnea Merrimana u vrhunskoj formi, to nije dovoljno. Merriman je prije nekoliko sezona bio strah i trepet svakog QB-a, ali nakon operacije koljena pretvorio se u prosjećnog igrača koji uz to stalno ima probleme s ozljedama.

Stephen Cooper, Kevin Burnett i Shaun Phillips bez Merrimanova učinka prema naprijed osuđeni su biti smatrani lošijima nego što jesu, iako nema tog backa i napadačke linije koja će ih lako probiti (osim Jetsa u playoffu, jasno). Kako se lani kao sjajni bloker u sredini dokazao i mladi Brandon Silar, očito je da u tom dijelu igre imaju dovoljno alternativa i moći.

Trojka ispred i dalje je pod upitnikom, naime ni ove sezone Chargersi nisu rješili pitanje centralnog tacklea. Lani su se krpali jeftinim alternativama, a nešto slično pokušat će i ovaj put, što će opet najveći pritisak staviti na dva solidna enda Luisa Catilla i Jaquesa Cesairea. Da imaju pravoga centralnog igrača koji je u stanju zaposliti dvojicu suparnika odjednom, tko zna, možda bi netko od ostalih iz ove prednje sedmorke mogao i zaprijetiti pas igri.

Veliku grešku su napravili kada su dopustili da im Jetsi odvedu mladog i talentiranog cornerbacka Antonia Cromartiea, kojega će ove godine mijenjati jeftinijim opcijama dok će na suprotnoj strani i dalje ordinirati solidni veteran Quentin Jammer. Odlaskom Cromartiea najbolji dio zadnje linije postaje odlični safety Eric Weddle, koji će ove godine imati pune ruke posla pomažući krilima i sredini. Tko će igrati ulogu drugoga korektora nije jasno, a isto tako je očito da ovako tanka zadnja linija neće imati dovoljno opcija za braniti napade s više wide receivera, a takvih će biti gomila obzirom da nisu u stanju zaustaviti pas igru.

Što se specijalaca tiče, to bi i ove godine trebao biti uzoran dio rotacije, barem do playoffa. Kaeding još nijednom u šest sezona nije ponudio razloge za brigu što je rijetkost za poziciju kickera, punter Mike Scifres je majstor svog zanata i u top 3 u ligi već godinama, dok je Sproles pouzdan koliko jedan returner može biti. Obzirom na gomilu linebackera dobrih u kontakt igri, čak su i u zaustavljanju protivničkih povrata sjajni te rijetko dozvole da im netko istrči od gola do gola i zabije touchdown.

TOTAL

Nažalost, specijalni timovi su možda desetak posto igre, tako da biti odličan u tom segmentu nije garancija ničega. Obrana je u najbolju ruku prosjećna, ali i poprilično ranjiva obzirom na nedostatak pravih playmakera koji će doći do lopte i skratiti napad protivnika. Napad koji je do jučer bio oslonac prolazi tranziciju u nešto raznovrsniji, a za to vrijeme iznad svih njih visi epitet luzera. I to škrtih luzera, što dovoljno dokazuju svi igrači koji su ih iz ovih ili onih razloga napustili.

Chargersi su tako momčad dobro poznatih nedostataka koja u novu sezonu ulazi oslabljena na svim frontama. Sve nade polažu u rookie RB-a i u to da Rivers može odigrati još jednu sezonu van pameti, što je samo po sebi paradoksalno jer, da bi Rivers opet ponovio lanjsku sezonu u kojoj je sa slabijom podrškom u svim segmentima igre bio ravan najboljima, trebat će mu lopta, a ako stalno bude u njega, kako će Matthews odraditi to što se od njega očekuje?

Na njihovu sreću (ili žalost, jer ova ekipa treba ozbiljan rebuilding svuda oko Riversa, a to se neće dogoditi dok god imaju pozitivan score), opet će osvojiti diviziju u kojoj nema poštene ekipe koja bi im se suprostavila. Ostvariti će svojih desetak pobjeda po defaultu, a onda slomiti zube na prvoj ozbiljnoj momčadi na koju nalete u playoffu.

SCORE: 11-5

KANSAS CITY CHIEFS

Kansas City u sezonu ulazi pun optimizma, u nadi da će im problemi Chargersa širom otvoriti vrata do playoffa. Međutim, ono s čime ne računaju je da usprkos svemu San Diego i dalje ima duplo više talenta. Jedini dio igre u kojoj Kansas može ostvariti prednost je trkači dio, ali i tu će izgleda sami sebi zapeti nogu.

OFFENSE

Sredinom prošle godine, nakon što su konačno odlučili riješiti se očajnog RB-a Larrya Johnsona (i to ne zbog loših igara, već zbog toga što je tweetao protiv trenera), Chiefsi su u ulogu prvog trkača gurnuli Jamaala Charlesa, a ovaj im je uzvratio fenomenalnim igrama do kraja sezone i rezultatima s kojima se mogu usporediti samo najbolji poput Chrisa Johnsona, Maurice Jones-Drewa ili Adriana Petersona.

Iako bi to normalnoj momčadi bilo sasvim dovoljno da odluči graditi ekipu oko svog trkača, Chiefsi su u klub doveli veterana Thomasa Jonesa, odbačenog od Jetsa, kako bi i dalje forsirali svoju viziju. A ta vizija kaže da pas igra ima jednaka prava na loptu, ma kako očajna bila. Također, vizija se zalaže da nošenja odrađuje fizikalac poput Jonesa, dok igrač finese poput Charlesa treba služiti za povremena razbijanja ritma.

Vizija uglavnom Chiefse tretira kao veliku momčad, a oni to nisu. Kao što znamo, realan čovjek je svjestan svojih ograničenja, a Chiefsi nisu realni. Oni vjeruju da je njihov QB sjajan igrač i da mu samo treba bolja napadačka linija. Vjeruju da je pas važan dio igre i zato ga forsiraju, iako nemaju s kime igrati. Smatraju da je trka za momčadi koje nemaju ništa drugo za ponuditi, nesvjesni da su oni upravo jedna takva momčad.

U diviziji u kojoj igraju, s rasporedom koji im ove godine uz 4 lagane utakmice s Denverom i Oaklandom donosi i susrete s Ramsima, Billsima, Brownsima, Seahawksima i Jaguarsima, Jamaal Charles i prosjećna obrana u stanju bi bili dobiti barem 9 susreta, a ako dodaš i barem jednu pobjedu protiv ranjivog San Diega, ispada da su momčad koja može do playoffa.

Samo, kako će Matt Cassel i dalje bacati uokolo lopte kao da je osvojio tri Superbowla, a ne kao netko tko je svake godine sve gori u svome poslu (a da nikada nije ni bio dobar) te kako će i dalje solidni Jones uzeti popriličan broj nošenja Charlesu, taj playoff će opet ostati nedostižan.

Kada Charles ipak postane opcija broj jedan, Chiefsi posjeduju solidnu napadačku liniju sposobnu omogučiti mu prostor za trku i koju je ovoga ljeta na poziciji guarda pojačao Ryan Lilja pristigao iz Coltsa. Ta ista linija neće puno pomoći Casselu koji čak i u slučaju da odigra bolje nego lani nema kome dodati loptu – jedini receiver vrijedan spomena na rosteru je Dwayne Bowe, koji je toliko nekonstantan da je lani izgubio posao prvog krila na račun Chrisa Chambersa, čovjeka kojega su u pola sezone otpustili u San Diegu jer nije bio u stanju igrati četvrtu opciju.

DEFENSE + SPECIAL TEAMS

Kako smo ono rekli, da bi mogli do playoffa samo na račun Charlesove trke i prosjećne obrane? Pa, pitanje je može li ova obrana biti prosječna. Chiefsi su vjerni 3-4 formaciji, iako ni jedan od trojke na crti nije u stanju osvojiti prostor ili zasmetati napadu. Em nemaju masu, em nemaju kvalitetu.

Linebackeri su nešto bolji, barem ova dva vanjska. Tamba Hali glavni im je obrambeni playmaker i igrač kakav npr. nedostaje Chargersima, razbijač koji uvijek nađe načina probiti se do quarterbacka. S druge strane središnje obrambene četvorke ordinira prastari ali još uvijek pouzdani Mike Vrabel, koji i u 35-oj godini zna zaprijetiti protivniku.

Međutim, dva LB-a u sredini su jednako mekana poput prednje trojke i tu je glavna slabost obrane. Pas igru još i brane nekako, ali trku slabo. Najluđe od svega, obzirom na solidne linebackere i solidnu obranu na krilima za koju su zadužena dva mlada cornerbacka draftirana 2008. koja su lani zacementirala svoje role startera (Brandon Carr i Brandon Flowers), osiguračima ostaje dovoljno prostora za pomoći u sredini obrane.

Samo, tu su Chiefsi lani bili tako očajni da su ove godine bez previše razmišljanja potrošili peti pick prve runde drafta na najboljeg sveučilišnog safetya. Tako da rookiea Erica Berrya od prvog dana profi karijere čeka ogromna odgovornost – treba začepiti sve te rupe u sredini igrališta i sve to bez prave podrške.

Što se specijalaca tiče, tu su stvari jednostavne. Ako Charles u napadu bude osuđen na ulogu jednoga od jednakih umjesto nositelja, onda si mogu barem priuštiti da ga koriste kao returnera što ih automatski čini opasnima. Ako ga pak budu čuvali za napad, tada će uz očajnog kickera i puntera imati i nikakav prosjek osvojenih yardi prilikom povrata.

TOTAL

Iz svega se da zaključiti kako je najveći problem Kansas Citya – Kansas City. Možeš ih staviti na jedan od najvećih i najglasnijih stadiona u SAD-u, ali Chiefsi će, barem dok ih vodi ova garnitura na čelu s glavnim trenerom Toddom Haleyem, biti frustrirana skupina koja forsira svoje slabosti i podcjenjuje jake strane.

Iako je Haley tek lani preuzeo momčad nakon što prethodni trener u dvije godine rebuildinga nije napravio ništa, po svemu do sada viđenome ni on nema kapaciteta za velike stvari. Došavši iz Arizone gdje je bio zadužen za napad, pokušava preslikati taj stil igre i ovdje, iako Cassel definitivno nije Warner, a nigdje u blizini nema ni Fitzgeralda.

Opet, obzirom da se susreću sa najgorim ekipama lige u pola utakmica te da će Charles kad-tad postati one-man show, ne mogu nego zabilježiti ih za skoro upola bolji rezultat od lani. S 4 pobjede do 7. A, u biti, bez ikakvog značajnijeg napretka.

SCORE: 7-9

OAKLAND RAIDERS

Clippersi NFL-a trebaju ogromne promjene od vrha do dna organizacije ako opet misle postati respekta vrijedna franšiza, kao što su to bili s prijelaza ’70-ih na ’80-e kada su osvojili tri Superbowla u rasponu od osam sezona. Doduše, kada si dio lige poput ove u kojoj talent dolazi putem drafta i uglavnom ne traje dugo, vremena se brzo mijenjaju i svako malo se skupi dovoljno kvalitete koja rezultira bljeskom.

Zadnji takav Raidersima se dogodio 2002. nakon čega je uslijedio niz katastrofalnih sezona u kojima je maksimum iznosio 5 pobjeda. Toliko su imali i prošle godine, a rezultat tolike suše leži u, osim nesposobneoj upravi obuzetoj prošlom veličinom kluba, lošim draftovima prije svega.

Međutim, kada godinama imaš pravo na visoke pickove, čak ako i uglavnom katastrofalno promašuješ (kao što su oni napravili izabravši QB-a JaMarcusa Russella prvim pickom 2007. da bi ga ovoga ljeta potjerali iz kluba), vremenom češ nakupiti dovoljno solidnih igrača. Raidersi danas tako imaju više potencijala i od Broncosa i od Chiefsa, ali ono što ih još uvijek spriječava da se suprostave Chargersima je spomenuta očajna organizacija.

OFFENSE

Najvažniji potez kojega su povukli za novu sezonu je dovođenje solidnog quarterbacka Jasona Campbella iz Redskinsa. Raidersi se nadaju da je Campbell dovoljno mlad i da se može pretvoriti i u nešto više od trkača i dodavača prvom do sebe. Međutim, makar cijelu sezonu ne bacio dugu loptu, svojom ozbiljnošću i profesionalnošću Campbell će nakon Russella Raidersima izgledati kao Manning.

Obzirom da je najbolji receiver u ekipi ionako tight end Zach Miller, to što Campbell vlada kratkim pasovima i nije toliko loše. Miller je iz godine u godinu poboljšavao svoju igru da bi se lani potvrdio kao jedan od oslonaca momčadi. Što se krila pak tiče, Raidersi očekuju da će se nametnuti barem jedan od dva lanjska rookiea (Darrius Heyward-Bey i Louis Murphy) te da će godinu stariji Chaz Schilens nastaviti sa solidnim igrama.

U trkačkom dijelu također se sve vrti oko očekivanja. Startni RB Darren McFadden u dvije godine nije pokazao da je išta više od običnog razbijača iako bi trebao biti igrač finese. S druge strane, godinu dana stariji back-up Michael Bush nametnuo se kao eksplozivni trkač i potencijalno sjajno oružje iako je trebao biti tek obična sirovina. Od obojice se traži više, ali ako itko može ponuditi solidan učinak u osvajanju terena to je Bush.

Nažalost, ni pas igra ni trka neće imati previše koristi od napadačke linije. Već jedna od najgorih u ligi, ove godine ničim se nije poboljšala. Tackleovi su očajni, a jedina dva igrača vrijedna spomena su centar Samson Satele i Robert Gallery. Satele zato što je Havajac koji nije dobar što je meni osobno potpuno nepojmljivo, dapače, radi se možda o najgorem centru NFL-a, a Gallery zato što je kao desni guard jedina svjetla točka linije.

DEFENSE + SPECIAL TEAMS

Tu srećom imaju čak i nekoliko dokazanih veličina. Njihov najboljii igrač već godinama je cornerback Nnamdi Asomougha, čovjek čije brojke nisu ništa lošije od onih Darrellea Revisa, a da pritom nema ni približno kvalitetnu podršku prednjih pass rushera.

Drugi CB Chris Johnson je solidni veteran, a ni dva safetya nisu loša. Uglavnom, prosjećna zadnja linija koju Asomougha može izdići u posebnu na trenutak, ali koja je i kao takva definitivno najbolji dio momčadi.

Raidersi su jedina ekipa u diviziji koja igra 4-3 formaciju u prednjem dijelu obrane, što je mudro obzirom da su im dva najvažnija igrača u prednjih sedam centralni tackleovi. Richard Seymour je godinama oslonac na liniji, a pouzdani partner mu je Tommy Kelly. Endovi su nedokazani, ali imaju potencijala, što nas dovodi do računice po kojoj bi ovogodišnja obrana uz malo sreće mogla biti sasvim solidna.

Dva ovoljetna poteza mogla bi donijeti i nekakav učinak od godinama slabijeg djela momčadi, linebackerske trojke. Osmi pick drafta potrošili su na Rolanda McClaina koji bi trebao povezati obranu u čvrstu cjelinu i postati novi lider, dok je iz Clevelanda doveden Kamerion Wimbley ne bi li u sastavu imali barem jednog igrača koji može ozbiljnije ugroziti pas igru.

Što se specijalaca tiče tu su barem mirni što se pucačkog dijela tiče, u kickeru Sebastianu Janikowskom i punteru Shaneu Lechleru imaju možda i najpouzdaniji dvojac u NFL-u. Jasno, obzirom da ne zabijaju previše i da osvajanje terena baš i nije forte ove momčadi, učinak Janikowskog nije ni približno važan kao Lechlerov, koji godinama standardno obranu dovodi u najbolje moguće pozicije.

TOTAL

Obzirom na maksimalnih 5 pobjeda zadnjih sezona, već i pomak na 6 trebao bi biti uspjeh. Također, bitno je saznati da li netko od mladih igrača može biti oslonac za ubuduće kojega mogu dodati na provjerenu osovinu Asomoughe, Seymoura i Millera. Obrana nije loša za jednu momčad o kojoj svi imaju tako loše mišljenje, a uspije li napad uspostaviti nekakav ritam usprkos očajnoj liniji, Raidersi bi mogli ugodno iznenaditi.

Najvažnije će ipak biti saznati odgovor na pitanje da li je Campbell odgovor koji su tražili. Najgore što bi mogli napraviti je dati mu produženje ugovora nakon sezone u kojoj ne bi imali čvrst stav prema njegovom učinku. Ali, ovo su Raidersi. Dakle, sve je moguće.

SCORE: 6-10

DENVER BRONCOS

Prošlu sezonu otvorili su sa 6 pobjeda, nakon čega su krenule priče o jednom od najugodnijih iznenađenja i playoff potencijalu kojega momčad ima. Nakon toga su u preostalih deset kola izgubili osam puta, uz bolno rasturanje u zadnjem kolu od strane Jamaala Charlesa i Chiefsa koje su dopustili usprkos tome što su im šanse za nastupom u playoffu bile teoretski žive.

Denver je tako ovim scoreom 8-8 zamaskirao činjenicu da je u napadu imao samo jednog iznadprosječnog igrača te da je obrana ovisila o inspiraciji jednog jedinog čovjeka. Taj napadač o kojem govorimo bio je wide receiver Brandon Marshall, koji je danas u Miamiu i preko kojega je išla svaka druga akcija. Taj inspirani obrambeni igrač bio je Elvis Dumervil, koji će propustiti cijelu sezonu zbog ozljede i tako lišiti Denver jedinog obrambenog oružja – njegove sposobnosti da se provuče do quarterbacka te ga ili sruši ili natjera na grešku.

OFFENSE

Prisustvo Marshalla u momčadi prošle godine omogučilo je više prostora za trku backovima Knowshonu Morenu i Correllu Buckhalteru, dvojcu koji će ove godine bez pozornosti obrana okrenute prema krilima vrlo brzo biti prokazan kao nedovoljno dobar.

Također, Marshallova spretnost i snaga omogučili su QB-u Kyleu Ortonu solidne brojke, kakve više neće biti moguće ponoviti. Naime, Orton je pouzdan playmaker dok god se pasovi događaju na nekoliko metara od njega. Ono što baca dalje, može pokupiti samo ekstra klasa, a to Eddie Royal definitivno nije.

Također, Marshall je bio dovoljno jak i brz da se ubaci u sredinu što bliže Ortonu kako bi ovaj imao što lakši posao. Nitko od trenutnih receivera nije takav all-round igrač, niti je itko klasa dovoljno dobra da izvuče od Ortona išta osim sigurnih kratkih pasova kakvi se obično bacaju tight endu.

Bez poštenog oružja u napadu nije ni bitno kako funkcionira napadačka linija, ali ako koga zanima i ona je daleko od pouzdane. Na centru će startati rookie J.D. Walton što nikada nije dobra vijest za quarterbacka i ostale backove, a još je manje dobra vijest što će desno od njega startati još jedan rookie.

Doduše, da je zdrav i spreman odlični lijevi tackle Ryan Clady koji se tek prije par tjedana priključio treninzima nakon teže ozljede koljena, linija bi bila respekta vrijedna usprkos prinovama, jer uz Cladya (koji je uz Dumervila najbolji igrač na rosteru) tu su još provjereni veterani Chris Kuper kao desni guard i Ryan Harris kao desni tackle.

DEFENSE + SPECIAL TEAMS

Bez Dumervila i njegove fantastične učinkovitosti, ova obrana ostaje bez jedinog oružja. Naime, Broncosi su među gorim ekipama u obrani trke, a sada ostaju i bez jedinog pravog pass rushera. Da bi nekako učvrstili sredinu doveli su veterana Justina Bannana iz Baltimorea, ali ni njegovo prisustvo neće sakriti činjenicu da je njihova prednja trojka na liniji – banana.

Četiri linebackera bez Dumervila neće ni izbliza biti opasni kao lani, jedini vrijedan spomena je veteran D.J. Williams koji se uglavnom bavi krpanjem šuplje sredine. Koliko je u očajnom stanju ova obrana možda najbolje govori podatak da im je trenutno najbolji igrač 37 godina stari safety Brian Dawkins.

On komandira solidnom zadnjom linijom sastavljenom od još tri penzića stara 32 godine koji jednostavno nisu u stanju pokriti sve što ovi naprijed propuste. Cornerback Champ Bailey legenda je klub i jedan od boljih cornerbacka u NFL-u već godinama, ali i on i Dawkins bi puno više toga stigli da se mogu vratiti pet sezona u prošlost.

Što se specijalaca tiče Denver se tu barem može pohvaliti dobrim kickerom Mattom Praterom. Eddie Royal bio je fantastičan returner, ali obzirom da računaju na njega kao prvog wide receivera, teško da ćemo ga opet gledati u toj roli. Nažalost, jer niti će zbog te prekomande profitirati napad, niti specijalni tim.

TOTAL

Dakle, imamo momčad koja je ostvarila solidan rezultat igrajući u najgoroj diviziji u ligi, pritom prezentiravši gomilu mana, osobito u obrani. Godinu kasnije ni jednu od tih mana nisu ispravili, usput ostavši na ovaj ili onaj način bez tri najbolja igrača uopće (pitanje je kada će Clady zaigrati i kada će dohvatiti lanjsku razinu forme). Mislim, treba li boljeg primjera od Denvera zašto pogled na score od godinu prije nikada nije pravi pokazatelj stvari? Mogu biti zahvalni rasporedu krcatom Ramsima, Seahawksima, Raidersima i Chiefsima što će im se ovogodišnji rezultat samo prepoloviti.

SCORE: 4-12

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *