NFL POWER RANKINGS, WEEK 3

Neki uporno žele tekst o košarci, ali pitam ja Vas, kakav? Najave sezone kreću za nekoliko dana, a o glupostima poput sapunice oko Carmela nemam namjeru reći išta dok god na svijetu postoje pametnije stvari. Da mi se prate takve trač partije, radije bih, kao svaki pošteni Rvat i katolik, gledao Šeherezadu i posudio u knjižnici ”Tisuću i jednu noć” ne bi li saznao što će se dogoditi u sljedećim epizodama.

(Smiješan je taj svijet u kojem se danima pišu disertacije na osnovu informacija koje puštaju medijski timovi pojedinih igrača. Melo samo želi napraviti nešto slično što je ovoga ljeta izveo LBJ, zaokupiti pažnju idiotskih američkih medija koji prožvakavaju svaku kvazi-informaciju svaki minut svakoga sata. Jedini problem je što nikoga van košarkaških krugova nije briga što on radi, široj javnosti on uopće nije zanimljiv jer nema pedigre poput LBJ-a. Tako da sve što će mu uspijeti s ovim medijskim provokacijama je otuđiti one prave fanove koji su ga cijenili zbog igre. Chris Paul se na vrijeme povukao iz ovih web 2.0 sranja, ali Melo je ženidbom za nekakvu starleticu jasno dao do znanja gdje mu leže prioriteti. To baš neće pomoći Nuggetsima u borbi za playoff na nikada luđem Zapadu. Naravno, to je jedan od glavnih razloga zašto ih ni ne vidim u njemu, ali o tome više drugom prilikom.)

Samo par riječi o ovogodišnjoj najavi NBA sezone. Krećem ranije s odbrojavanjem (od 15 do 1, dvije ekipe po postu) kako bi imao mogućnosti za povremene pauze, prvenstveno zbog draft vikenda (koji će se vjerovatno dogoditi tamo negdje 23. i 24. idućeg mjeseca), a usput hvala svima koji su pokazali interes za sudjelovanjem na istome. Ove godine igramo s 14 ekipa, a na vikendu će komesar s najbližim suradnicima razgovarati o nekim novim idejama vezanima uz ligu kako bi dogodine uključili još neko novo lice.

U biti, prije nego krenem na dojmove s utakmica NFL-a maskiranima u power rankingse, imam još nešto o košarci. Točnije, o košarkašima. Nastup Kevina Lovea i Jordana Farmara u ”Entourageu” je za anale, u sceni kada Eminemovi tjelohranitelji mlate Vincea oni su ti koji drže Dramu da ne popije batine, a u jednom trenutku mi se čak učinilo da je Love potegnuo Vincea nogom u rebra dok je ležao na podu. Ono, pretpostavljam da nije, ali ne želim gledati snimku i usporavati je da se uvjerim, već želim ostati u uvjerenju kako je K-Love bed madafaka. I da, ova zadnja sezona ”Entouragea” je vrhunac, uvijek sam sanjao o tome kako bi trebali uključiti samo poneki dramski element na postojeću formulu kako bi poletjeli u nove visine, a oni su se ove godine lansirali ravno u svemir dramom i naravno Dramom.

Kad sam već kod košarke, nedavno mi je palo na pamet kako je Paul Allen isti Walter White iz ”Breaking Bad”. Evo zašto. Walter je počeo kuhati crystal meth nakon što je saznao da ima rak, kako bi ostavio nešto obitelji kada ga više ne bude. Allen je pak nakon svoje dijagnoze i izlaska u javnost sa zdravstvenim stanjem počeo ludovati s Blazersima, napustivši dotadašnji mudri i strpljivi Pritchardov princip slaganja momčadi. Htjeli su pretplatiti Turkoglua iako uopće nisu imali potrebe za njim (spasio ih Colangelo), da bi kasnije doveli Millera koji im se uopće nije uklapao u stil igre i postojeću rotaciju.

Doveli su Cambya i zadržali ga bahatim ugovorom iako su krcati peticama, a sada su konačno uspijeli i u naumu da nekoga pretplate, dovevši Matthewsa iz Jazza, iako uopće nemaju potrebe za takvim tipom igrača. Mislim, Matthews je zamjena za Fernandeza, istog tog Fernandeza kojega uporno odbijaju trejdati cijelo ljeto. Na kraju je kao žrtva pao samo spomenuti Pritchard, iako je u svemu očito prste imao agresivni Allen željan instant uspjeha. Prema tome, ne ostaje nam ništa drugo nego Blazerse od danas zvati Portland Meth Labom. Svima bi definitivno bilo lakše da Paul nazove Gatesa da mu pošalje nekog mladog stažistu iz Microsofta, kupi kamp kućicu i počne kuhati pravu stvar.

(Na stranu sve, imam dobar osjećaj oko Blazersa ove godine. Prvo, Allen je izgleda riješio svoj problem s rakom i sada bi se opet trebao okrenuti lakšem pristupu, osim ako poput Whitea nije toliko spalio sve mostove sa starim životom da mu ne ostaje ništa drugo nego nastaviti s novim agresivnim životnim stilom. Zatim, iako to govorimo svake godine, sada bi stvarno bilo vrijeme da Blazerse zaobiđu ozbiljnije epidemije ozljeda. I da, valjda će se McMillan iz zbunjene prošlogodišnje faze u kojoj nije imao složenu rotaciju ni na kraju sezone, vratiti u staru formu odlučnog Mr. Sonica koji zna što radi.)

Zabavna je ova košarka, mogao bih češće pisati o njoj. Evo, sada se sjećam kako sam prije nekog vremena baš s Krehom pričao o idealnom načinu za doći na čelo NBA franšize. Recimo, sin dojučerašnjeg vlasnika Nuggetsa Stana Kroenkea dobio je NBA klub u nasljedstvo zato što je otac konačno je postao većinski vlasnik St. Louis Ramsa, a po konzervativnim NFL pravilima ne možeš se baviti ničim drugom nego NFL-om.

I tako je on lijepo prepustio Nuggetse sinu. Na stranu što se radi o smiješnom načinu da se zaobiđu pravila, važno je da smo shvatili kako je jedini način da dođeš na čelo NBA kluba da te netko posvoji. I, vjerujte mi, ima nade. Odaziva se na ime Cuban. Naime, Mark Cuban voli pozornost i slavu, nedavno je čak i plesao sa zvijezdama, a imao je i popriličnu minutažu u ”Entourageu” (jesam možda već rekao da je zadnja sezona postavila nove vrhunce i da mi dođe plakati kada pročitam da će odraditi još samo jednu uz film).

Uglavnom, kako Cubana uporno ne žele u baseballu, pitanje je dana kada će se okrenuti footballu. Ok, ni tamo neće biti baš poželjan zbog svoje eksponirane persone, ali recimo da se s godinama smiri i uspije nekako doći do Cowboysa (nakon što ih Jerry Jones poželi prodati zato što odluči zadnje dane provesti vozikajući se po pustinji u kamp kućici kuhajući meth u pratnji svog mladog wide receivera koji nije upao na roster tijekom priprema – i da, trebam li uopće dodati da je i Jerry odradio vrhunsku rolu u ”Entourageu”).

Tada će nekome trebati ostaviti Mavse, a obzirom da je tek dobio klinca te da ima dvije kćerkice, nitko ne bi popušio priču kako ih ostavlja njima, pa se Marc koji voli ovakve stvari možda dosjeti da bi bilo dobro napraviti show ”Usvajam Sina” u kojem bi se desetak kandidata između 18 i 50 godina borilo za njegovu naklonost i mogućnost da upravljaju Mavsima. Mislim, ne kažem da imamo velike šanse uopće biti izabrani među kandidate, kamoli osvojiti glavnu nagradu (posebice pored Simmonsa i Steina koji bi povukli sve veze da upadnu u emisiju), ali prilika postoji. Pa ti reci da kapitalizam nije prekrasan.

1. (3) STEELERS 3-0

Kada čovjek stalno ispaljuje razna mišljenja o svemu i svačemu, vjerovatno ga se nakon nekog vremena i ne shvaća ozbiljno. Hej, takav sam, priznajem, ali to me neće spriječiti da likujem nad činjenicom da Steelersi imaju tri pobjede nakon tri tjedna bez Big Bena te da djeluju odlično. Što samo dodatno učvrščuje uvjerenje da će osvojiti Superbowl. Sad, po kojoj logici sam se odlučio iskazati povjerenje momčadi koju gotovo nitko nije vidio ovako daleko? Pa, zato što imam oči i što sam ih lani gledao barem deset puta, vidjevši na koje su idiotske načine gubili utakmice usput igravši bez najboljeg igrača Polamalua. Sada je vrijeme da im karma vrati uzeto, da Polamalu opet dokaže da je najbolji safety u ligi te da Big Ben potvrdi da je top 5 QB. Naravno, obzirom da do kraja ima još 13 susreta, moguće je da se ovaj izbor pokaže pogrešnim, a ovo djetinje likovanje težim oblikom kretenizma. Ali, obzirom na ogroman broj mišljenja svuda uokolo, tko će se sjetiti? Ako pak bude išlo po planu, budite bez brige, svaki tjedan ću podsjećati na svoju prognozu.

A sada nešto o utakmici. Obrana nosi sve pred sobom, ali u ovom susretu protiv Bucsa nije ni bila potrebna u punom sjaju. Četvrti ovosezonski izbor za poziciju QB-a Batch dodao je tri TD-a, a da ni sam ne zna kako (i to uz tek 17 pasova), mladi WR Wallace je od tri uhvaćene lopte dvije uhvatio u golu (i to nakon što su doslovno prošle obrambenim igračima kroz rukavice), a sjajni RB Mendenhall je odradio svoj posao osvajanjem terena kada god je bilo potrebno. Nećemo nikoga boldati jer Tampa je barem podjednako zaslužna za doživljeno gaženje, ali Steelersi su for real.

2. (4) COLTS 2-1

Prošetali su se kroz Denver, koji im po ničemu nije dorastao. Doduše, početkom drugog poluvremena malo su zaprijetili, ali onda je Manning tek tako uzeo stvar u svoje ruke i dokazao da može doći do protivničkog gola kada god poželi. Ukratko, odrađen posao Manninga i društva uz jednu važnu stvar – nova Paytonova omiljena meta zove se Austin Collie, čovjek je u prve tri utakmice i to u ulozi središnjeg slot receivera osvojio 359 yardi, s čime je prvi hvatač lige. Čisto za orijentaciju, lani je u 16 susreta osvojio 676. Ono, nije loše igrati s tim Manningom.

3. (1) SAINTS 2-1

Opet su se zamalo provukli, kao i kolo ranije u San Franu. Samo, ovaj put kicker Hartley nije bio junak nego tragičar. Čovjek je promašio zicer, praktički slobodno bacanje s manje od 30 yardi, i to nakon što je obrana Saintsa uspijela spriječiti Falconse da u prvom napadu u produžetku dođu do pozicije za udarac. Zamalo im je to uspijelo i nakon Hartleyeva promašaja, ali kicker Falconsa Bryant je zabio s 46 čistu dijagonalu kroz ona nesretna vrata. Zašto onda neću opet Hartleya staviti u kurziv ili boldati Bryanta? Zato što je totalno nepošteno prema ovom sportu toliku pažnju davati kickerima koji očito nemaju nikakvu konstantu (Hartley je nekoliko minuta ranije iz teže situacije izborio produžetak). Mislim, možete sutra dovesti Pletikosu u New Orleans i sumnjam da bi nakon dva treninga nabijao onu smiješnu loptu išta gore nego što to čini Hartley ili bilo koji drugi kicker ove sezone.

Saintsi su izgubili usprkos tome što im je Atlanta dala dovoljno šansi da se izvuku, a to prije svega govori da napad nije imao svoju večer. Brees njie odigrao na razini na koju nas je navikao, bez Busha trka nije bila dovoljno raznovrsna, a imaju sreću što prilikom jednog opakog rušenja drugom backu Thomasa nije stradala noga (u prvi tren je izgledalo kao da su mu je iščupali) jer tek tada bi bili u problemima. Ovako se izvukao bez posljedica, ali da se od nikuda nije stvorio četvrti receiver Lance Moore i odigrao briljantnu partiju, Falconsi bi ih dobili puno prije. Obrana jednostavno nije dovoljno dobra u prednjih sedam, a kako je i secondary odigrao nešto lošije nego što smo navikli, to je bilo dovoljno da se Falconsi ne samo drže u igri, već i da dominiraju dobar dio utakmice.

4. (2) PACKERS 2-1

Bacam ih dva mjesta unazad jer nema šanse da dobiju bitnu utakmicu dok im tackleove igraju dvije rupe poput Cliftona i Marka Tauschera (trenutno vodeći u poretku za LVP-a lige). Usprkos svim problemima s napadačkom linijom uspijeli su odigrati više nego dobro i u trci i u pas igri, ali ih je koštala očajna večer specijalaca koji su kiksali na sve strane, osobito kod onog povrata ispucane lopte kojim je Chicago stigao do drugog TD-a večeri. O najviše skupljenih penala u povijesti kluba da ne govorim, praktički su sami dovodili Bearse do prilike za zabiti. Dakle, kako je moguće da su uništili sami sebe, a da su u isto vrijeme izgubili razlikom od samo jednog udarca iz polja? Aaron Rodgers, eto kako.

Rodgers je protiv Bearsa bio one man show, čovjek je razigravao, trčao, osvajao teren i zabijao touchdowne kao da pleše natripan na glazbu iz ”Kose”. Iako na kraju to brojke neće pokazati, dvoboj dva QB-a bio je apsolutni gušt za gledanje. Football je zakon, to je jasno pokazala i ova utakmica sa svom svojom dramom i nebrojenim junacima, ali ono što su odigrali Cutler i Rodgers zaslužuje divljenje, baš zbog otežanih okolnosti u kojima su igrali. Rodgersova razigranost, stil i očiti gušt s kojim ovaj čovjek igra traže vašu pozornost, nemojte slučajno propustiti pogledati ga u akciji barem jednom ako se smatrate ljubiteljem sporta (mislim, da Rodgers ima kvalitetnije receivere i bolju liniju ispred sebe, nema te momčadi kojoj ne bi svaki tjedan zabio barem TD po četvrtini).

5. (6) JETS 2-1

U utakmici koja je više podsjećala na ovaj naš nogomet nego na football izvukli su se protiv Dolphinsa na račun para katastrofalnih grešaka pojedinaca u Miamiu. Dvije stvari treba istaknuti da se dobije dojam koliko čudna je bila utakmica. U trenutcima kada je Miami briljirao, Braylon Edwards jedno alibi dodavanje pretvorio je u TD kada se njegov pratitelj poskliznuo, zaradivši tako lagane poene (na to mislim kad kažem da je podsjećalo na nogomet – jedan protivnik stalno napada, dominira, ima šanse, a onda ovaj drugi zabije iz kontre prvi krumpir koji opali u gol), a Mark Sanchez je skoro poklonio dvije lopte Dolphinsima koje su nekim čudom ispale obrambenim igračima iz ruku. Secondary im je opet bio kriminalan, što je prisililo Ryana da odustane od blicanja, što je pak dovelo do toga da obrana nije napravila ništa posebno. Jedan čovjek ipak zaslužuje da se spomene kao MVP. Dobri stari LaDainian Tomlinson u ključnim je trenutcima i trčao i hvatao i jednostavno držao napad na životu. Kad dodamo da je i Greene po prvi puta ove sezone pokazao znakove života, eto dobre vijesti za Jetse – vraća im se trka.

6. (5) TEXANS 2-1

Cowboysi su ih potpuno nadigrali u situaciji u kojoj si jednostavno nisu mogli dozvoliti ništa manje, ali bez obzira na ružan poraz i ovom prilikom Texansi su pokazali zašto ih treba shvatiti ozbiljno – u napadu opasnost prijeti sa svih strana (uz RB-a Fostera kao novo oružje nametnuo se i treći WR Walter), a obrana je jednog ekstra igrača udaljena od vrhunske kvalitete. I da, taj ekstra igrač (Cushing) uskoro se vraća nakon suspenzije pa će i to biti riješeno. Ako mislite pak da jedan igrač ne može značiti toliku razliku, zamislite samo da Clay Matthews iz Packersa pređe u Texanse. E, pa ukratko to je Cushing. Dodaj još lagani raspored idućih nekoliko tjedana i jasno je kako su Texansi tu da ostanu.

7. (7) PATRIOTS 2-1

Napad je opet funkcionirao kao sat, zabili su 38. Ali, primiti 30 od Billsa? I to doma? Izgleda da ipak nešto ozbiljno ne štima s tom obranom, posebice u secondaryu koji je kriminalan i koji, očito je to nakon tri kola, ne može zaustaviti nikakav pas. A ne pomaže im ni nedostatak rushera u prednjih sedam, svaki QB se protiv Patriotsa osjeća kao na pikniku. U cijeloj obrani nema igrača kojega bi istakli kao pojedinca sposobnog uništiti protivnika, dok s druge strane u napadu imaš Bradya koji od svojih rookie tight endova već radi zvijezde. Dokle će sjajni napad moći pokrivati propuste obrane? Pravi odgovor dobivamo već idući tjedan u Miamiu, nakon ćega ćemo Patse ili zadržati u ovoj poziciji, ili ih pak spustiti puno, puno niže.

8. (10) FALCONS 2-1

Zamalo su se upucali u nogu kada je trener odlučio, umjesto napucavanja lopte što dalje, s centra pokušati četvrti down pretvoriti u novi napad. Nije im se osvetilo jer su se izvukli u produžetku, ali da su izgubili, izgubili bi zbog tog nepotrebnog pokazivanja mišića. Jer, sve što treba su već pokazali ranije – imaju kompletan napad koji je sjajno nosio neumorni i neuništivi RB Michael Turner (protivnici mu ne mogu ništa, ali može ga doći glave vlastiti trener, ovoliko raubanje je nepotrebno kraj tolikih drugih opcija), Matt Ryan i receiveri su ga solidno pratili, a posebice se iskazao dobri stari Tony Gonzalez koji je hvatao svaku Ryanovu loptu bez obzira na težinu situacije. Obrana je odradila vrlo dobar posao u svim segmentima, osobito na crti. Falconsi su rasna momčad koje samo treba skupiti dovoljno iskustva u ovakvim utakmicama da postane velika (možda je to rano za reći, ali imam neki osjećaj da će se o treneru Mikeu Smithu još čuti tijekom sezone, i to uglavnom negativno, ne čini mi se kao materijal za velike stvari).

9. (8) RAVENS 2-1

Opet je briljirao Anquan Boldin (koji zbog toga zaslužuje i boldanje koje ga stavlja uz bok Rodgersu u trci za MVP-a sezone), Flacco je odigrao dobro nakon prošlotjednog sramoćenja, dok su trka i obrana odradili standardan posao. Jedino što se treba zapitati je gdje su ti toliko najavljivani moćni Ravensi, jer osim povremenih bljeskova Raya Lewisa i sjajne Boldinove igre nakon hvatanja, ništa u ovoj momčadi ne miriše na šampionsku godinu ili nešto specijalno, iznadprosjećno. Dapače, sve izgleda kao još jednu klasična borbena i uporna sezona u kojoj će Ravensi do wild carda i poraza u prvom kolu playoffa.

10. (9) DOLPHINS 2-1

Chad Henne je odigrao odličnu utakmicu, ali i ovaj put ga nominacije košta mlaka igra na samome kraju, kada se utakmica lomila. Gdje su nestale one lopte koje su u drugoj i trećoj četvrtini osvajale prostor kao od šale? Ali, ne treba biti prekritičan, on i Marshall pronašli su vezu o kakvoj su u Miamiu sanjali kada su doveli skupog WR-a iz Denvera, a to je najvažnije. Također, gledati njihov napad sa stalnim wildcat šemama i trikovima dodatno zabavlja i čini utakmicu zanimljivijom, obrana je bila već standardno dobra, posebice u sredini, ali poraza ih je koštala katastrofalna partija back-up cornerbacka Jason Allen koji je osim spomenutog proklizavanja koje je Edwardsu omogučilo TD, nešto kasnje dozvolio istom igrača osvajanje ogromnog komada prostora i hvatanje u situacija kada je bio udvojen i kada je Sanchez bacio očajničku loptu koju bi svatko iole koncentriran presjekao, a onda je još faulirao (opet Edwardsa) u golu prilikom hvatanja, zbog čega su Jetsi dobili šansu krenuti s jedne yarde u realizaciju. Čovjek je doslovno sam samcat uništio sav trud inače odlične zadnje četvorke svakim svojim izlaskom na teren. Apsolunti tragičar, nije čak uspio zadržati u rukama ni onu jednu loptu koju je presjekao i koja bi Miamiu donijela priliku zaključiti susret puno ranije.

11. (14) BEARS 3-0

Prvo, treba skinuti Cutleru kapu na tome što je drugu utakmicu za redom izdržao na streljani. Rušili su ga i ubijali sa svih strana, ali opet je odradio solidan posao, posebice u nečemu što je inače Rodgersov specijalitet, trci. Vidi se da čovjek ima ruku koja može sve i da nema savjest, možemo samo sanjati o tome kako bi igrao kada bi ispred njega bila poštena linija. Dok u onoj Packersa vrlo lako možemo uočiti da su problem tackleovi koji ne mogu braniti vrhunske pass rushere, kod Bearsa su problem sva petorica. Niti pomažu u trci, niti su u stanju pružiti konstantnu zaštitu QB-u. Pa, kako je to onda Chicago dobio? Osim već spomenutog spoticanja noge samima sebi od strane Packersa, Bearsi su se izvukli zato jer se Cutler nakon svakog udarca dizao još odlučniji da odigra sljedeći potez, zato jer imaju sjajnog Devina Hestera zaduženog za povrat ispucanih lopti i zato što imaju dva obrambena asa koja trenutno nose ovu momčad.

Bearsi su praktički ista momčad kao i lani. Na stranu sve promjene trenera, ali talent na terenu je praktički isti. I lani su mogli zabiti, ali problem je bila obrana. Kako su onda od jedne više loše nego dobre momčadi odjednom skočili u rang playoff izazivača koji će namučiti Vikingse u borbi za wild card? Dva ”nova” imena mijenjaju sve. Prvo, klupska legenda Brian Urlacher se vratio nakon što je pauzirao prethodnu sezonu zbog ozljede i donio potpunu kontrolu u sredinu obrane kao centralni LB. Drugo, doveli su Juliusa Peppersa iz Caroline i automatski postali ekipa koja može zaprijetiti svakom QB-u direktno s crte. Ova dva diva, osim što su u svakom trenutku u stanju izbaciti iz igre pola napada (i osim što ih definitivno ne želite sresti u mraku jer radi se o pravim monstrumima), odigrala su i dva ključna poteza na utakmici. Peppers je blokirao udarac iz polja bacivši se u zrak kao da skače u bazen (šteta što u NFL-u kraj svih ovih statistika ne broje i banane), a Urlacher je u sličnom letu izbio loptu iz naručja igraču Packersa, loptu koja je donijela Bearsima priliku za zadnji napad.

Dokle će moći računati na ovakvu herojsku igru nekolicine igrača ne znam, ali znam da Bearsi definitivno nisu ekipa za vrh. Međutim, u ovom spletu okolnosti, kada svaki tjedan imaš vrhunsko izdanje nekolicine uz odlične igre obrane i specijalaca, uvijek se mogu nadati pobjedi (dok netko jednog od ovih dana doslovno ne ubije jadnog Cutlera). Iako po brojkama nisu bili ravnopravni Packersima, po potezima jesu. A to je ono najvažnjie i zato i imaju ovoliko nominiranih.

12. (15) COWBOYS 1-2

Romo je konačno spojio odličnu utakmicu s vrhunskim izdanjem obrane, osobito fenomenalnog DeMarcusa Warea koji je ove nedjelje okrunio sjajne igre prethodnih tjedana s tri sacksa. Za razliku od do sada raštimanih Cowboysa, ovaj put smo imali prilike gledati nadahnutu verziju. Sada samo treba saznati koje je ona prava.

13. (12) BENGALS 2-1

Prošetali su se kraj slabašnog protivnika bez da su dobili išta od napada, osim upornog Bensonova probijanja. Ne izgledaju dobro, ali obrana je dovoljno budna i spremna ih držati u sredini. Međutim, sve miriše na kolaps protiv prve ozbiljnije momčadi na koju nalete (što se srećom po njih neće dogoditi sve do sedmog kola i gostovanja u Atlanti).

14. (11) CHARGERS 1-2

Drugi sramotni poraz, opet na sličan način kao i protiv Chiefsa. Dva duga trka koja su prošla kroz cijelu obranu i koštala ih poraza u prvom kolu, ovaj put su bila još duža, Seattle im je praktički pretrčao dva puta cijeli teren bez da je itko pošteno zaprijetio trkaču. Jadni Rivers, ostavlja sličan dojam kao Kobe nakon odlaska Shaqa, u onim limitiranim Lakersima sa Smushom Parkerom i Radmanovićem. Da nemaju običaj zaigrati bolje u drugom dijelu sezone, sada bi već mogli dizati paniku na račun toga što nemaju ni jednog jedinog nadahnutog pojedinca sposobnog pomoći Riversu, posebice u obrani.

15. (18) TITANS 2-1

Sjajna obrana koja je namučila čak i Steelerse prošli tjedan, ovaj put ubila je Giantse. Ona će ih održati u sredini odnosa snaga u ligi, ali sam Chris Johnson jednostavno nije dovoljan za dobiti kvalitetnije momčadi. Posebice ako će ga raubati dosadašnjim tempom, on je praktički jedini igrač koji ima loptu i više mu ne ostaje snage za one karakteristične duge bjegove.

16. (16) VIKINGS 1-2

Obrana i trka bili su dovoljni za dobiti nesretni Detroit koji je opet pružio solidan otpor. Adrianu Petersonu svaka čast na do sada pokazanome, ali ako misle išta izvući od ove sezone (barem Petersonovu živu glavu za ubuduće), Favre bi konačno trebao nešto i odigrati.

17. (19) EAGLES 2-1

Teško je reći koliko su dobri ili loši s Michaelom Vickom obzirom na zadnja dva protivnika, ali činjenica je da Vicka bilo svugdje i da zaslužuje posebnu pažnju za sve što je pokazao u ova dva i pol kola. Makar su Jaguarsi gori nego se itko nadao, imponira kako dobro funkcionira njegova veza s dva receivera, a zabrinjava obrana i nedostatak trke. Treba ih vidjeti protiv momčadi s vrha, mada već idući tjedan i susret s Redskinsima može pokazati puno više nego što smo do sada imali prilike vidjeti (odnosno, možda pokaže da su Redskinsi gori nego je itko mogao sanjati).

18. (13) REDSKINS 1-2

McNabb odigrao loše, a nigdje nikoga drugoga da ponese teret protiv jedne od najgorih ekipa zadnjih pet godina. Više od poraza boli činjenica da su ih Ramsi jednostavno nadigrali.

19. (21) CHIEFS 3-0

Nije čudo što su pred svojom sjajnom publikom dobili 49erse. Trka Charlesa i Jonesa uz povremeni bljesak obrane, posebice sjajnog specijaliste za rušenje QB-a, linebackera Tambe Halia koji briljira u ova prva tri kola, za to su dovoljni. Ali, čudo je što su ih zgazili uz nadahnutu partiju nesretnog Matta Cassela koji je kraj šuplje obrane San Frana bacio čak tri TD-a. Boljeg dokaza da nešto ozbiljno smrdi u 49-ersima od toga ne treba.

20. (17) GIANTS 1-2

Lanjska nervoza u svlačionici koja ih je koštala sezone očito još uvijek nije prošlost, nakon ispada RB-a Jacobsa s bacanjem kacige i reakcije nekih obrambenih igrača tijekom i nakon poraza od Coltsa, sada su skinuli gaće i pred Titansima doma. Bez čiste glave nemoguće je igrati obranu na NFL razini, a bez obrane nema ni ozbiljnog footballa. To je ukratko trenutni opis Giantsa. Dodaj na sve još i očajnu partiju specijalaca i eto ružnog poraza u kojem je opet bilo vidljivo da mlađi Manning s ovom napadačkom linijom i ovim krilima može napraviti nešto, ali da ipak nije Brady i da njegovi receiveri nisu takve klase koje mogu uvijek više zabiti nego primiti.

21. (28) SEAHAWKS 2-1

Svaka čast na trudu i borbenosti koju iskazuju na domaćem terenu. Mislim, nemaju talenta i ne mogu zabiti TD na klasičan način, ali zato to rade povratima lopte u suludim dužinama. Nadrealno, pogledajte samo ova dva trka Leona Washingtona protiv beskrvnih Chargersa. Nastave li gomilati ovakve poteze, možda i osvoje diviziju. Kvragu, nastave li gomilati ovakve poteze možda osvoje i Superbowl. Bolesno.

22. (24) BRONCOS 1-2

Tekma protiv Coltsa jasno je pokazala njihove limite, ali i snagu. Kyle Orton uzima sve veći prostor u napadu i baca sve dulje i bolje, a ima i sasvim dovoljno oružja na krilima. To su pozitivni pomaci. Međutim, taj njegov korak naprijed nije dovoljan da anulira nedostatak trke i barem jednog obrambenog playmakera.

23. (20) 49ERS 0-3

Katastrofa, obrana koje je tjedan ranije držala Saintse na konopcima nije napravila ništa, kao ni napad koji je tjedan ranije pokazao znakove buđenja. Jedan Gore ne čini proljeće, pogotovo ne kada i on služi češće kao receiver nego kao trkač. Šanse za playoffom su sve manje, ako idući tjedan upadnu u rupu od 0-4 (a hoće jer idu u goste Atlanti) neće im biti lako, posebice kada nekim čudom i Ramsi i Cardinalsi i Seahawksi nalaze načina za pobjediti. 49ersi pak nalaze načine za izgubiti, ne djeluju kao netko sposoban iz teške situacije izaći bolji. Dapače, djeluju kao da će se potpuno raspasti svakoga trena.

24. (23) LIONS 0-3

Prijetili su Minnesoti neko vrijeme, nisu se raspali ni u jednom trenutku i usprkos svim limitima jasno je kako ova momčad raste iz tjedna u tjedan. Netko će uskoro na njima slomiti zube.

25. (30) RAMS 1-2

Evo što ti znači pravi QB – ni krivi ni dužni Ramsi su u utakmici bez obrana nadigrali Redskinse jer je Bradford u ključnim trenutcima reagirao kao veteran dok je McNabb igrao kao rookie. Još ga nećemo boldati, ali klinac je na najboljem putu da već u pola prve sezone dokaže da je prava stvar.

26. (26) CARDINALS 2-1

Gdje je ta obrana? Nevjerojatna je lakoća kojom su se Raidersi šetali kroz nju, jedini razlog zašto su ispred njih u poretku je taj što su imali više sreće na kraju i što su se dokopali pobjede. Arizona se muči s osvajanjem yardi, usprkos tome što su u utakmicu ušli sa sedam poena prednosti jer su na samom početku zabili TD nakon povrata preko cijelog terena, Raidersi su ih imali na konopcima cijelo vrijeme. U biti, da je kicker Raiders bio standardan sada bi bili na obrnutim pozicijama.

27. (29) RAIDERS 1-2

Ok, ni njihova obrana nije bila sjajna, ali prema Cardinalsima djelovali su kao Steelersi. Lakoćom su dolazili u šanse za pogodak i to igrom, a ne samo potezima pojedinaca u trci. Da je Janikowski, jedan od standardnijih kickera u NFL-u zadnjih godina, imao normalan dan, danas bi slavili drugu pobjedu sezone. Znam, rekao sam da neću uopće obraćati pažnju na ove likove, ali kada netko fula tri udarca iz polja u jednoj utakmici, dakle zapuca 9 poena, i to tako da promaši zicer za pobjedu u zadnjim sekundama, e onda ga se ipak mora prozvati.

28. (22) BUCCANEERS 2-1

Ne samo da su Steelersi prokazali njihovu obranu kao mit, QB Freeman je toliko izmaltretiran da su ga povukli s terena prije kraja da ne doživi živčani slom pored obrane Steelersa. Srećom, imat će dovoljno prilike protiv jednako loših ekipa dokazati da su – manje loši.

29. (25) JAGUARS 1-2

Jones–Drew nije u top formi i oni se ne mogu spojiti s poštenom akcijom. To je dovoljno da iz skupina skoro pa očajnih momčadi upadnu u sam talog na dnu rankingsa.

30. (31) BROWNS 0-3

Svaka čast na borbenosti protiv Ravensa, a posebice Joshu Cribbsu ne još jednom odličnom izdanju. Zaslužuje respekt jer je i dalje ne samo dobar returner, već se nametnuo kao prvi receiver, a i prvi trkač. Da imaju lagan raspored kao Seahawksi, Chiefsi, Cardinalsi i slične ekipe, tko zna gdje bi im bio kraj (znamo, oko 20-e pozicije, ali i to je bolje od ovoga gdje su sada).

31. (27) PANTHERS 0-3

U svojoj prvoj pravoj tekmi rookie Clausen je bio – katastrofalan. Dobra stvar je što bi i bez njega bilo isto, tako da se barem mogu veseliti tome što skuplja iskustvo. Obrana je raštimana, talent je minimalan, ali nestanak backova je tema za Dosje X. Jadni Steve Smith je jedina igračina na rosteru koji je trebao sadržavati barem još dva potencijalna playmakera u napadu. Gdje su Williams i Stewart, zašto ih se ignorira nauštrb pas igre kao da je QB Brady, to je jedno od pitanja dosadašnje sezone. Mislim, nije da bi njihov učinak sam po sebi donio neke revolucionarne pomake, ali da se fokusiraju samo na probijanje po zemlji umjesto da siju lopte uokolo, sada bi imali barem jednu pobjedu.

32. (32) BILLS 0-3

C.J. Spiller je zvijer i vjerovatno jedini Bills kojega ćemo boldati ove sezone. U prvoj pravoj prilici zabio je Patsima dva TD-a, od čega jednoga pogodite kako? Naravno, čovjek je pretrčao cijeli teren nakon kickoffa. Uglavnom, imaju svog RB-a budućnosti i returnera sadašnjosti, još im samo treba izabrati QB-a na sljedećem draftu, pa još po jednog rasnog igrača za svaku liniju na sljedećih pet i eto Billsa u borbi za playoff.

4 thoughts on “NFL POWER RANKINGS, WEEK 3

  1. Kad ćeš ti platit dvi kune zakasnini u knjižnici koje imaš još od doba kada je Stojaković mogao stajati uspravno?

  2. ? Attempted humor?
    Ozbiljno, imam spremne dvd-ove, po isječcima s neta vidim da je serija super, čekam samo da se javiš da ti donesem diskove

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *