KINGS

”We love Sacramento, and i don’t even like to think about relocating the team, even though me and Gavin have received multiple telephone calls from other cities inquiring about the possibility of moving the Kings to a new location.”
– Joe Maloof

SCORE: 26-56
PRVIH 5: Evans, Cousins i još trojica
5 ZA KRAJ: Udrih, Evans, Casspi, Landry, Cousins
MVP: Paul Westphal
LVP: Samuel Dalambert

Gornja izjava Joea Maloofa izrečena nakon što je u vodu pao i zadnji pokušaj da se izgradi nova dvorana obilježit će ovu sezonu Kingsa više od ičega što se dogodi na parketu, čak i od razvoja Tyrekea Evansa i DeMarcusa Cousinsa. Nakon što se činilo da je sredinom ljeta pronađen način da se izgradi nova dvorana i to tako da se zaobiđe direktno trošenje proračunskih sredstava lokalne zajednice iznajmljivanjem određenog državnog zemljišta privatnim poduzetnicima (koji bi zauzvrat izgradili novi dom Kingsima), pritisak javnosti i slaba podrška projektu nedavno su zapečatili i tu opciju.

Za razliku od vječno optimističnih Maloofa koji se i dalje nadaju rješenju, ovaj put nešto klasičnijem, dakle onom u kojem bi grad Sacramento snosio najveće troškove, NBA liga pokazala je nešto drugačiji stav, odlučno se ogradivši od svih budućih pregovora. Poznavajući Sterna i arogantne poglede NBA lige na gradove koji nisu spremni na ustupke da bi zadržali svoju franšizu, seljenje Kingsa izglednije je nego ikada.

Naime, sličan stav NBA je zauzela i kada Seattle nije bio spreman pristati na sve uvjete koje su tražili Sonicsi u vezi izgradnje nove dvorane, nakon čega je Stern pomogao ulagačima iz Oklahome da dođu na čelo kluba i odvedu ga u Oklahomu. Naravno da je Stern od samog početka znao da Clay Bennett ne želi biti vlasnik kluba u Seattleu, naravno da su svi znali da nema šanse da Seattle pristane na ulaganje sredstava u novu dvoranu i naravno da su svi znali da će Sonicsi na kraju završiti u Oklahomi.

Poslije je bilo lako moralizirati oko navodne krađe, ali u biti radilo se tek o loše odrađenim odnosima s javnošću koja je ionako slutila što će se dogoditi. Pouka je kao i uvijek bila – ne izazivaj Sternminatora. Dobri ljudi Kalifornije i Sacramenta rade to već neko vrijeme, zbog čega bi uskoro mogli platiti. Stern zasigurno ima nekoliko potencijalnih ulagača u rukavu, sada samo treba pronaći zajednički jezik s braćom Maloof. Pitanje je da li su spremni na seljenje ili prodaju (vjerovatno im je svejedno dok mogu zadržati cheerledersice).

Naime, očito je kako na Zapadnoj obali, posebice u razvijenim državama poput Washingtona i Kalifornije, vlada puno razumniji pogled na sport i postoje puno veći pritisci od strane angažiranih građana kako bi se spriječilo trošenje zajedničkih sredstava na nešto što u principu ne zanima širu javnost. S druge strane, u središnjoj Americi u kojoj niti ima zabave niti do te mjere razvijenog civilnog društva, postoje gradovi spremni pristati na sve Sternove ucjene da dobiju NBA franšizu.

Tako da se jedan Kansas City (uostalom, od tamo su Kingsi i stigli u Sacto, dakle, radi se o svojevrsnoj poetskoj pravdi) čini sigurnija opcija od npr. Seattlea (zašto bi pristali graditi dvoranu za Kingse kad nisu za svoje Sonicse?), San Josea ili San Diega (isto kao i u Sacramentu, teško da bi javnost dala podršku izgradnji košarkaške dvorane u ovakvim teškim vremenima). Las Vegas? Braća vjerovatno ne bi imala ništa protiv toga, ali obzirom na to koliko Stern izbjegava skandale, sigurno neće dati podršku NBA franšizi u leglu kocke i prostitucije (Kingsi bi vjerovatno bili prva momčad u povijesti koja bi doma ostvarila 41 pobjedu jer bi se protivnici pogubili po kockarnicama i salonima za masažu).

Uglavnom, možda vam se ovo ne čini toliko važnim za događanja na parketu, ali jeste. Možda igrači neće razbijati previše glavu oko toga, ali hoće uprava. Evo, Kingsi su užasno tanki na vanjskim pozicijama i krcati zanimljivim igračima pod košem. Bez problema bi mogli posegnuti za nekim precjenjenim veteranom obzirom da su ispod salary capa, ali upravo zato što ne znaju što ih čeka za par godina, ne žele riskirati ni dolara. Zato se nisu uključivali u ovoljetnu tržnicu, a ako stvari i dalje ostanu ovakve, neće ni u onu idućega ljeta.

Sa svim tim neiskorištenim milijunima koje čuvaju na banci, Kingsi danas još imaju i solidan roster. To mogu zahvaliti lanjskom draftu koji im je donio potencijalnu zvijezdu u Tyrekeu Evansu. Evans još nije sa sebe skinuo etikete opasnog picka, ali u rookie sezoni je pokazao takav potencijal da su sve te opasnosti stavljene u stranu. Naime, i dalje postoji stalna opasnost od problema sa zakonom (iako je vidljiv napredak, u ovoljetnoj jurnjavi barem nitko nije pucao iz automobila) te od problema sa suigračima na parketu (Paul Westphal radi na tome).

Za ovo prvo Kingsi nemaju odgovor, a za ovo drugo pronađeno je rješenje u seljenju Evansa na dvojku, što je u biti logičan potez. Evans nema instinkte ni osjećaj za igru klasičnog playa, ali ima fizikalije za igrati dvojku tipa Bryanta ili Wadea koja preferira imati monopol nad loptom. Upravo zbog toga Kingsi su lani puno bolje izgledali nakon što je u petorku umjesto Kevina Martina uskočio Beno Udrih, play koji jedva prenese loptu preko centra, ali koji može zabiti otvoreni šut nakon Evansovih povratnih lopti.

Doduše, te povratne su još uvijek rijetke, ali Kingsi se mogu tiješiti da ni Jordan ni Bryant u ranim danima nisu uvijek željeli vidjeti slobodne Paxsona i Kerra, odnosno Fishera. Također, uz zreliju igru s loptom, Evans će već ove sezone morati popraviti šut iz vana, jer lani je doslovno ovisio samo o ulazima i fizikalijama. Obzirom na tjelesne predispozicije i all-round instinkte koju povremeno pokazuje, možete se kladiti da u karijeri neće pasti ispod 20 koševa po utakmici, kao i to da će sam po sezoni dobiti barem 20 utakmica. Kad bi na sve to dodao šut i kad bi razvio onaj famozni košarkaški IQ, gdje bi mu bio kraj.

Za Kingse najveći problemi nastaju kada pogledaju na klupu u potrazi za zamjenama Evansu i Udrihu. Pooh Jeter doveden je da bude back-up play, ali sitni košarkaš s euro iskustvom ima minimalne šanse za izboriti važniju NBA rolu obzirom na ispodprosječne brojke u Europi. Francisco Garcia je konačno zdrav i spreman pomoći, ali njegov domet je ionako nekoliko minuta s klupe kao alternativni swingman solidan u svemu, poseban u ničemu.

Antoine Wright je doveden kao specijalist za obranu, ali svima nam je dobro poznato da se radi o fami koja mu je priljepljena kako bi se opravdala činjenica da takav anti-talent uopće ima NBA ugovor. O rupama u vanjskoj liniji sve govori podatak da u kampu imaju četiri igrača s ljetne lige koji još nisu zaslužili ugovor (među njima je i NBA veteran Luther Head), ali koje drže do zadnjeg trena u nadi da će barem jedan pokazati nešto vrijedno minimalca i mjesta na rosteru.

Ovo sve skupa znači da će Evans ne samo opet biti prisiljen trošiti svoje talente na organizaciju igre, nego da će praktički biti jedini bek na rosteru sposoban odigrati minimum NBA obrane u jedna na jedan formi. Nešto bolje stanje je na malom krilu, gdje će se uz spomenutog Garciu rotirati solidni Izraelac Omri Casspi i vječni talent Donte Greene. Casspi je tu bez konkurencije prvo ime samo na račun energije i borbenosti.

Obzirom na ovako slabašnu rotaciju na prve tri pozicije, jasno je kako će sav posao u obrani i dobar dio onoga napadačkog biti na igračima pod košem. Kingsi su tu krcati potencijalnim ozbiljnim NBA starterima – od nove nade Cousinsa koji je na sveučilištu demonstrirao fantastičan osjećaj za skok, NBA fizikalije i spretne ruke (uz težak karakter koji je na vidjelo izašao čak i u ljetnoj ligi tijekom koje se Cousins ljutio na trenere zato što ne vrte više akcija na njega), preko dokazanog strijelca u postu Carla Landrya, do pouzdanog radnika Jasona Thompsona (a tu je i rookie projekt Hassan Whiteside).

Dolazak prave petice kakva je Sam Dalambert, dakle igrača koji svojom masom i osjećajem za blokadu može zatvoriti reket, na prvi pogled samo bi trebao dodatno učvrstiti ovu rotaciju, ali ja u Dalambertu vidim samo problem. Prvo, čovjek jednostavno nije dovoljno brz ni spretan da sudjeluju u tranzicijskoj igri, a to je stil igre koji njeguje Westpahl i za koji su i Evans i Cousins stvoreni. Drugo, samo će uzimati minute puno potentnijim igračima poput Landrya ili Cousinsa – Dalambert je igrač manje u napadu, a koševi su ovoj momčadi potrebniji od ičega jer imaju sjajan skakački potencijal. Ono, da bi opravdao svoje mjesto na parketu Dalambert bi morao poput Howarda blokirati barem šut po četvrtini.

Međutim, on ionako nije doveden zato što je nekom u Kingsima upao u oko, pa je taj netko nazvao braću Maloof i rekao ”ljudi, samo nam Dalambert nedostaje da osvojimo Zapad”. Čovjek je tu samo zato što je dojučerašnji programirani centar budućnosti Spencer Hawes proveo cijelu prošlu sezonu u ratu s Westphalom oko minuta i uloge u momčadi, što ga je koštalo selidbe u Sixerse.

Uz skok, najveći plus ove ekipe mogao bi biti nedostatak ikakvih imperativa. Ne pokažu li se Evansov i Cousinsov karakter preteškima, Westphal će zasigurno učiniti sve da iz njih izvuće maksimum. Sad, previše je minusa na rosteru i oko njega da bi se itko mogao nadati nekakvoj sezoni iz bajke u kojoj Kingsi na krilima dva sjajna mlada igrača ulaze u playoff, ali već sama mogućnost da se tako nešto dogodi, ma kako mala bila, izvrsna je vijest za ovu franšizu.

Kada na probleme s dvoranom i upitnom kemijom među igračima uzrokovanom Evansovom nezrelošću još dodaš i ovaj najnoviji po kojem netko uporno crta kukaste križeve po plakatima s Casspiem, ispada da će puno veći od rezultatskog pritiska biti onaj medija željnih senzacije, što bi moglo dodatno otežati koncentraciju na pravilan razvoj ovako neiskusnoj momčadi. Tako da, koliko god velike šanse bile da nas Evans i Cousins oduševe, još su veće da na pola sezone dođu glave Westphala. Da, bit će ovo još jedna duga sezona u ARCO Areni.

2 thoughts on “KINGS

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *