NUGGETS

”I’m fine with J.R. when he’s playing the right way and playing with a good attitude. When he throws out that deflating, depression, negative energy that sometimes he can bring to the team, I don’t think we’re going to tolerate that this year.”
– George Karl

SCORE: 37-45
PRVIH 5: Billups, Afflalo, Anthony, Williams, Nene
5 ZA KRAJ: Lawson, Billups, Anthony, Harrington, Nene
MVP: Ty Lawson
LVP: Al Harrington

Rijetko kada se dogodi da nekoj momčadi istekne rok trajanja na ovako očit način kako se to dogodilo Nuggetsima. Dobre momčadi se uglavnom vuku nekoliko sezona po playoffu, prije nego se okrenu rebuildingu i padu u prosjećnost (najbolje vođene franšize čak nekako uspiju i taj pad prikazati kao uspjeh). Nuggetsi su pak prije dvije sezone igrali konferencijsko finale, lani su nastavili gdje su stali (barem u regularnoj sezoni) osvojivši još jednom preko 50 pobjeda, da bi zatim potpuno nestali u playoffu, predavši se Jazzu bez prave borbe.

Sada je pak sve spremno za instant pad kojega može spriječiti jedino George Karl, a pitanje je ima li čovjek nakon borbe života dovoljno energije i volje za ispraviti sve što je pošlo krivo s ovom momčadi i svakodnevno natezanje s bahatim karikaturama (sudeći po gornjem citatu, izgleda da se barem više neće živcirati oko stvari koje je nemoguće promijeniti) .

Naravno, lako je naći razloge za loše igre na kraju sezone i u playoffu. Onaj očiti je nedostatak trenera – dok je George Karl vrijeme provodio na kemoterapiji, mijenjao ga je poslu nedorasli pomoćnik Dantley, koji je vrlo brzo potpuno izgubio nadzor nad ekipom. Također, ozljeda Kenyona Martina, policajca u reketu, ostavila ih je bez najboljeg obrambenog igrača. Kada pogledaš da su temelji od samog početka bili postavljeni na tako klimavim osnovama, sa svom tom gomilom problematičnih karaktera i istrošenih koljena uokolo, ovih nekoliko uspješnih sezona ostavljaju dojam trijumfa, a ne razočaranja.

Možda je zato i tako teško oprostiti se od neiskorištene prilike. Ali, dok je uprava neodlučno mozgala što poduzeti, igrači su sami povukli neke korake. Prvo su u kampanju krenuli J.R. Smith i Martin, nezadovoljni što im nitko ne nudi novi ugovor. Smith se trudi biti što normalniji (trenira redovno i zove se Earl), ali očito to više nitko ne puši, dok Martin ima namjeru ostati na bolovanju dok god sam ne bude smatrao da je spreman za povratak (po nekim najavam trebao bi zaigrati tijekom prosinca, ali nakon još jedne operacije koljena pitanje je ne samo ima li motiva, već može li uopće fizički pomoći).

Carmelo Anthony se doveo u sličnu situaciju, samo što on ne želi ono što mu nude. Na ovaj ili onaj način tražio je trade cijelo ljeto, da bi se na početku kampa pokušao prikazati kao profesionalac koji će bez obzira na situaciju odraditi posao. Naravno da navijači nisu toplo dočekali takve stavove, oni ne žele racionalne profesionalce koji se brinu samo za sebe, već odane ljude koji uživaju igrati za klub.

Kad još na svu ovu napetost oko parketa dodaš da je i Chris Andersen out na neodređeno vrijeme zbog svoje operacije koljena, jasno je da će Denver imati ogromnih problema u reketu. Andersen je lani bio neprepoznatljiv – kada ti se cijela igra zasniva na fizikalijama, jasno je da ne ličiš na sebe kada te tijelo izda. Kako Birdman nije Duncan pa da se ima na što osloniti ako ne može skakati uokolo, a operirano koljeno i dalje ga muči, pitanje je hoćemo li ga ikad više vidjeti u Birdman izdanju – 32 godine su već ne leđima.

Bez njega i Martina u punoj formi ovo nije ista momčad. Jedino ovoljetno pojačanje pod košem definitivno neće nadoknaditi izostanak ove dvojice. Al Harrington je sebični strijelac koji ne igra obranu i nije u stanju kontrolirati skok, on donosi još jednu šutersku opciju u ekipu koja je već krcata revolverašima. Jedina nada da se Nuggetsi nekako konsolidiraju nije povratak ozljeđenih i otpisanih, već prije svega eventualni trade Martinova ugovora za jednog rasnog centra. Naravno, čak i u slučaju da se dokopaju nekoga tko može pomoći, upitno je može li takav potez popraviti narušeno stanje u momčadi i koncentrirati sve uključene na jedan cilj – povratak u playoff.

Uglavnom, čak ako Anthony i ne promijeni klub sve do kraja sezone, neće im biti lako bez igre pod košem na koju su navikli, jer upravo je unutarnja linija odrađivala najveći posao u obrani. Nene, a lanjski playoff nam je to vrlo jasno pokazao, nije igrač koji može prihvatiti veću odgovornost na bilo kojem dijelu parketa. Prije par sezona, dok je bio praktički peti kotačić u petorki, svojom pokretljivošću i mekom rukom bio je prava napast u reketu. Lani, s Anthonyem kao jedinim raspoloženim suigračem i momčadi bez glave i repa, pokušavajući ponijeti veći dio tereta, samo je ispadao smiješan zbog svoje nesposobnosti da kontrolira skok i igra obranu te da realizira išta što nije zicer.

Uz to što je playoff razotkrio Nenea kao NBA prolaznika, jasno je prokazao kako Chauncey Billups više ne može biti nositelj u ključnim trenutcima jer se do kraja utakmice jednostavno izmori (iako i dalje može biti koristan bek u sporednoj ulozi). Isto tako danas je svima jasno da Smith više šteti nego koristi čim mu ne upadaju trice i čim stvari nisu idealne. Po ovome što kaže Karl, problem nije samo u tome što Smith svojim stilom igre razbija napadački ritam gušenjem lopte i driblanjem u mjestu, već i u tome što je čovjek očito naporan i negativan čak i na klupi i u svlačionici.

Praktički, to sve skupa znači da nakon Carmela nema igrača koji sam može ponijeti dio tereta svaku večer. Denveru treba timski učinak. Da, sretno s time u ovakvim okolnostima. U nedostatku jasnih opcija, Harrington će se zasigurno nametnuti kao važna karika, a vrlo dobro znamo kako izgledaju te momčadi u kojima Little Al igra važnu ulogu. Praktički, Denver je od opasne družine jednu utakmicu udaljene od Finala spao na ulogu – zapadnih Knicksa.

Sad, kako regularna sezona nije isto što i playoff, na papiru ova momčad možda i može opet do 50 pobjeda. Billups nema snage za glavnu ulogu, ali u paru s Ty Lawsonom koji bi trebao dobiti veću minutažu garantira Nuggetsima solidne igre na jedinici (a vjerovatno ćemo ih gledati i u paru na vanjskim pozicijama, Karl je svjestan da Lawson mora dobiti minutažu, a kako je pametnije sjesti na klupu Smitha nego Chaunceya pretpostavljam da možemo očekivati Billupsa u ulozi sličnoj ovome što je igrao na SP-u, kao iskusnog partnera mladom lavu na vanjskim pozicijama).

Lawson je odigrao briljantnu rookie sezonu, iznad svih očekivanja, pokazavši dovoljno da ga se jednog dana može smatrati i starterom. Za sada znamo da u ulozi s klupe donosi instant energiju, koševe i playmakerski osjećaj. Aron Afflalo je specijalist za obranu i šut za tri čija osnovna uloga u napadu je ne smetati, dok Smith, potpuno suprotno, ništa drugu i ne radi doli smeta. Kako se Nuggetsi moraju koncentrirati na napad jer obrana ih ionako neće odvesti nigdje, jasno je zašto Smith nailazi na ovako tešku situaciju. Ova momčad mora funkcionirati kao sat, mora vratiti onu agresivnost u ulazima, mora biti učinkovita i mora zabijati kao u danima Alexa Englisha da bi uopće ostala u konkurenciji za playoff (mala digresija – English je danas pomoćnik u Raptorsima, još jednoj momčai – nije lapsus, nego u Torontu i Enveru jednostavno nema mjesta za – D).

Shelden Williams bi po nekim najavama trebao imati minute pod košem dok se ne oporave Andersen i Martin, ali svi dobro znamo da je svaka minuta dana Williamsu bačena. Mogu zamisliti situaciju u kojoj Shelden starta kako bi Nuggetsi ostavili dojam čvrste momčadi, da bi ga Karl već nakon par minuta i nekoliko osobnih izvadio iz igre i naredio totalni run and gun. Kažem, ova rotacija može zabiti, posebice ako ih Karl podsjeti da je kruženje lopte i igra u kost u napadu ono što ih čini posebnima – malo koja momčad ima 5 igrača u petorci koji mogu zabiti 30 svaku večer.

Ali, bez prave kemije, s ovako propusnim reketom i Afflalom kao jedinim stoperom na perimetru, možda ih čeka sudbina onih starih Nuggetsa – zabit će 130, primiti 140. Carmelo nije dokazao da može biti išta više od rasnog strijelca, početkom prošle sezone je igrao obranu i skakao, ali ubrzo se prešaltao u onog pasivnog šutera s poludistance koji se ne znoji previše u drugim segmentima igre. Istina, u playoffu je digao razinu igre na viši stupanj, ali da bi ga smatrali pravim superstarom mora dati svojoj momčadi sve što joj je potrebno. Vidite li ga vi kao nekoga tko će igrati obranu i kupiti deset skokova ove sezone, kada samo razmišlja kako da udovolji svojoj ženici?

Harrington se odlično uklapa u profil ove momčadi krcate strijelcima, bez poštenog radnika uokolo (Nuggetsi, to je Hrvatska). Bez takvog balansa, stanje mora puknuti. Na papiru se uvijek može naći razlog zašto do toga ne mora doći, ali ja sam skloniji verziji po kojoj je ova generacija stigla do kraja. Ma kako uporan Karl bio, Anthony lucidno prepoznaje da ovdje više nema što tražiti. Nažalost, uprava nije tako inteligentna, iako ima priliku brzo i bezbolno okrenuti novu stranicu.

Jer, koga to ovakav Denver može dobiti? Ostale momčadi koje sam stavio ispred njih (a i većina ovih iza) imaju napadački potencijal (mislim, ovo je NBA, svatko može zabiti 120 – osim Wolvesa), ali i igru pod košem, natruhe obrane i visoke koji mogu skupiti poneki skok. I da, barem žele biti zajedno. Problematični odnosi uvijek su bili obilježje Karlovih ekipa, dakle ako je itko sposoban nešto izvući iz ovakve situacije to je on, ali sve manje od savršenog napada i stalnog pritiska na obranu rezultirat će razočaranjem.

Kada glave nisu na mjestu, obično se umjesto ulaza i pasa bira skok šut iz driblinga preko ruke. Dovoljno je da desetak akcija po utakmici krene tim putem i eto ti opet neučinkovitih Nuggetsa. Stoga, koja je opcija realnija? Da Denver zaigra košarku ala Sunsi, ali bez kemije i bez Nasha ili da Denver postane nova verzija Warriorsa, kako igrom, tako i rezultatima?

Najveći problem je što Nuggetsi griješe zamrzavajući ugovore Anthonya i Martina, umjesto da uz pomoć njih očiste salary cap i dobiju poneki pick. Nemaš često priliku odraditi ovako kratak rebuilding – uz Carmela se riješiš i Nenea koji ima jedini preostali mastan ugovor, pokušaš nešto dobiti za Martina i za negarantiranu zadnju godinu Billupsova ugovora i praktički krećeš od nule, u Rileyevom stilu. Stoga ogroman minus novoj zelenoj upravi (možda i tu leži dio problema, riješivši se provjerenih NBA uredskih igrača poput Chapmana i Werkentiena koji su i složili ovaj roster, Nuggetsi su ostali na ljudima koji se tek uče poslu poput do jučer skauta a danas GM-a Masaia Ujiria ili vlasnikova sina kojem nova igračka vjerovatno služi umjesto viagre).

Uporno se drže stava da imaju još jednu šansu za vrh te da u najgorem slučaju nemoraju žuriti s nikakvim promjenama jer od iduće sezone će biti financijski stabilni. Međutim, krivo je ne dobiti nešto zauzvrat za Carmela, a ako je istina da su im Netsi nudili već Derricka Favorsa, jasno je kako su već propustili prvu šansu da započnu novu eru na pravi način.

Denver, dobro došao nazad u doba mraka.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *