GRIZZLIES

”This is a blue-collar town and I fit in with them. I want to be here. I think I’m a perfect fit for this team and this town. Maybe if I was somewhere else I would have been signed. But I don’t wish I was somewhere else.”
– Zach Randolph

SCORE: 43-39
PRVIH 5: Conley, Mayo, Gay, Randolph, Gasol
5 ZA KRAJ: Mayo, Allen, Gay, Randolph, Gasol
MVP: Zarc Gasdolph
LVP: Mike Conley

Lanjski uzlet Grizzliesa tjera nas da se pred početak nove sezone pitamo ono klasično Klostermanovsko pitanje prilagođeno našoj temi – are Grizzlies for real or are they full of shit?

Kada slabašna franšiza preko noći od vječnog gubitnika postane respekta vrijedan pretendent na playoff, obično se iduće sezone stvari vrate u normalu, odnosno umjesto još jedne uspješne godine uslijedi ona nešto tipičnija sušna sezona.

Stoga, ako smatrate da su Grizzliesi obična prevara kojoj se lani sve poklopilo, zasigurno ne razbijate glavu oko toga hoće li izboriti playoff ili ne, obzirom da ih u njemu i ne vidite. Međutim, ja sam popušio ovu suprotnu tvrdnju i da, ja mislim da su Grizzliesi for real.

Osim što sam ih se lani nagledao i vidio jednu momčad koja ima glavu i rep, pristojan sistem i dobru kemiju te trenera koji drži ekipu pod kontrolom, ono što vas odmah odalami čim bacite pogled na njih je all-star talent čak četvorice njihovih igrača.

Kada imate takav temelj, ne možete biti loša momčad ni pod razno. Samo, zbog dojma o gubitničkom klubu, zbog mladih i nedokazanih talenata, a najprije zbog problematičnog karaktera Zacha Randolpha, mogli smo ih uzeti ozbiljno samo na papiru, nikako u praksi, barem dok se ne dokažu.

I dokazali se jesu. Memphis danas ima playoff dvojac pod košem u liku i djelu Randolpha (skokovi i koševi) i Marca Gasola (playmaker i sve što treba), ima dokazane mlade talente u Ovintonu J’Anthonyu Mayou i Rudyu Carltonu Gayu (ok, ovo je već problematično – Gay je okej, ali Carlton???), a nakon lanjske sezone počela se skidati i etiketa gubitničkog kluba.

Stoga ih opet vidim u istoj situaciji kao lani, u borbi do zadnjeg trena za posljednje playoff mjesto na Zapadu. Ne znam da li je Randolph stvarno promijenio ćud, ali sumnjam da će riskirati novi ugovor, što znači da možemo očekivati još jednu sezonu monstruoznih double-doubleova.

Marc Gasol je lani sjajno reagirao kao glavni inicijator napada, a obzirom na nedostatak pravog playa, možemo očekivati da će trener Lionel Hollins ostati pri taktici u kojoj svi postavljeni napadi idu preko posta. Iako će se u novoj sezoni protivnici znatno bolje pripremiti na high-low kombinacije njega i Randolpha, jasno je da nitko neće u potpunosti lišiti Gasola njegovog glavnog oružja.

Naime, ako protivnik i posveti veću pažnju zaustavljanju Gasola, to će samo ostaviti dodatnog prostora Randolphu i obrnuto. Kada dodaš da osim važne uloge u napadu, ovaj dvojac potpuno kontrolira i skok i reket (barem blokadama ako baš i ne sjajnom pozicionom obranom), ispada da Grizzliesi imaju samo takav temelj.

Na njega je nadograđena all-round igra dva swingmana, koji definitivno zaslužuju posebni nadimak za svoj tandem. MajoGeja duet tek je zagrebao po površini svoga potencijala, eventualna igračka eksplozija jednog od njih odvela bi ovu momčad i preko posljednje prepreke.

Dok se to ne dogodi Gay ostaje sjajni strijelac u svakom pogledu, posebice tranziciji, dok Mayo već nakon dvije sezone s pravom može biti smatran jednom od solidnijih all-round dvojki (možda se prilikom dolaska u ligu od njega očekivala nešto eksplozivnija rola, ali kao šljaker i pouzdani šuter čak je i korisniji ovoj momčadi nego da je još jedan letač i potrošač). Jedini problem u petorci su ispodprosjećne igre playa Mikea Conleya, koji je barem postao pouzdan šuter, kada već u tri sezone nije dao ni najmanje naznake kreativnosti u napadu.

I njemu je ovo zadnja godina ugovora, ali za razliku od Randolpha koji će vjerovatno zaslužiti produženje tijekom sezone, Memphis nema previše interesa zadržati ga. Conley je jednostavno netko tko popunjava petorku, što je uloga koju puno bolje mogu odraditi neki od igrača na klupi.

S tim da klupa ima važnu ulogu za Grizzliese. Iako na prvi pogled ostavlja dojam problematične skupine, na njoj se nalazi gomila korisnih igrača, što je nešto što se ne može reći za klupu potencijalno bliskih im susjeda na ljestvici tipa Hornetsa ili Warriorsa.

Naime, iako nema klasičnog šestog igrača, strijelca koji je u stanju predvoditi drugu postavu, tu je zato gomila šljakera punih energije. Dovođenje Tonya Allena i njegovog šampionskog pedigrea pokazat će se dobrim potezom, jedan takav aktivan igrač upravo im je trebao i po meni idealno bi se uklopio u završnice koje su lani predstavljale svojevrstan problem zbog loše obrane na perimetru.

Allen je u stanju donijeti upravo takvu vrstu pritiska, što direktno vodi do još ponekog lakog koša, ali i do manje posla za unutarnju liniju. Uostalom, dobar dio ljetne lige Mayo je i proveo igrajući playa, baš zato jer u klubu očito imaju namjeru što manje davati loptu u ruke Conleyu u ključnim trenutcima.

Osim Allena, na klupi je još jedan swingman sposoban odigrati obranu na svim pozicijama osim centarske, DeMarre Carroll, te Sam Young, swingman koji može zabiti sa svih pozicija osim centarske. Dodaj još solidni šut s poludistance back-up četvorke Darrella Arthura, potencijalno korisne centre Hasheema Thabeeta (kontrola reketa u obrani) i Hameda Haddadia (razvlačenje reketa u napadu, ako ikad stigne do napada obzirom na pokretljivost) i eto ti klupe koja nije ni upola toliko loša kao što se čini.

Dobro, za to je najzaslužniji napadački talent prve četvorice koji može i zabijati i skakati poput šampionske momčadi, ali ovaj sirovi, agresivni pristup klupe čak je i dobar za razbijanje monotonije. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li slabosti na jedinici ipak biti previše, jer nakon Conleya tu je spori i jednako ne-kreativni Acie Law. Sistem koji njeguju donekle maskira taj nedostatak, ali ne bi bilo loše u momčadi imati i čovjeka čiji je primarni posao dodati loptu suigraču.

Sad, Memphis je opet pokazao i ono svoje luzersko lice, tijekom ljeta kada su se natezali oko ugovora s izborom prve runde Xavierom Henryem, koji je zbog toga propustio ljetnu ligu. Bez obzira što se radi o još jednom projektu kojega će trebati čekati izvjesno vrijeme, njegov šut za tri ne bi bio na odmet u rotaciji. Uglavnom, moglo se i bez nepotrebnog natezanja oko par stotina tisuća, posebice nakon što si Gayu iskrcao preko 80 milja.

Znači, imamo ekipu koja će većinu večeri imati prednost u skoku, ekipu kojoj je nemoguće zatvoriti sve prilaze košu kada je kompletna. Klupa nije kvalitetna, ali to nadoknađuje energijom i kvantitetom. S druge strane, postoje i znakovi upozorenja poput slabašne obrane na vanjskim pozicijama, činjenice da ti je najbolji playmaker centar, te uvijek prisutnih pitanja oko ozbiljnosti kluba i prave prirode ovih igrača, posebice Randolpha.

Ono, čista vaga na kojoj ne preostaje ništa osim izabrati stranu. Ja sam svoju izabrao, mislim da ni Hornetsi ni Nuggetsi ne mogu parirati Gasolu i Randolphu, ma kako se činili lakšim pickovima zbog Carmela i Paula. Talent nije dovoljan, treba malo i šljakati, a Zach i Marc šljakaju.

Jebiga, ovo je blue collar blog. I da, zato i nisam mogao dati prednost Grizzliesima pred Sunsima, iako sam se dvoumio do zadnjeg trenutka – Sunsi izgledaju kao skupina tvorničkih radnika na kolektivnom godišnjem. Ali, o tome više drugom prilikom.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *