SPURS

”I really feel like this is our last run because of Timmy’s age. It ‘s not about my contract. It’s going to be tough. It’s a long season, Timmy’s 34 going to be 35. That’s why I feel like it’s our last chance because, once Timmy’s gone, it’s going to be really tough.”
– Tony Parker

SCORE: 46-36
PRVIH 5: Parker, Hill, Jefferson, Duncan, Splitter
5 ZA KRAJ: Parker, Hill, Ginobili, Blair, Duncan
MVP: Manu Ginobili
LVP: Richard Jefferson

Tony Parker se ovo ljeto odmarao po šibenskoj rivijeri, usput sanjajući o svjetlima velegrada i životu u New Yorku. Ušao je u zadnju godinu ugovora sa Spursima i očito je da ni jedna ni druga strana nemaju interesa produžiti suradnju. Tony je svjestan da Spursi za njegove karijere više neće biti izazivači, a sumnjam da je Gregg Popovich nakon milijuna iskrcanih pred Manuom Ginobiliem i Richardom Jeffersonom željan pre-platiti još jednog igrača koji je prešao točku bez povratka.

Čekaj, zar je Parker gotov? Sudeći po lanjskim igrama, jeste. Iako ozljeda stopala može opravdati nešto lošiju statistiku, činjenica je kako Tony više jednostavno nema onu eksplozivnost kao nekada, a bez toga nije u stanju biti važna napadačka opcija. Ako ćemo pričati o all-star kvaliteti, on nije kreator, nije šuter, a sada jedva da je i strijelac u tom rangu. Još uvijek je dobar bek, ali nije prva ili druga opcija.

Tim Duncan je lani definitivno zakoračio u umirovljeničku fazu karijere, pretvorivši se od nositelja igre u pouzdanu statistiku koja više nije u stanju iz rukava izvući potez koji mijenja tijek utakmice. Timmy će i dalje hvatati odbijance i zabit će svoju kvotu na golu mehaniku i memoriju mišića, ali zaboravite ne Timmya playmakera koji je u stanju zaključati reket.

Manu Ginobili je postao ultimativni joker. Kod njega sve ovisi o trenutnoj formi. Kao nekakav hokejaški golman, Manu je u stanju biti u top formi mjesec dana i sam samcat dobiti utakmicu za utakmicom. Njegov stil je uvijek najbolje funkcionirao u kratkim dozama, ali nakon svih ozljeda, njegova igra je u potpunosti postala jedna kratka doza.

Evo, bude li Manu u top formi pred početkom playoffa, Spursi mogu napraviti svašta. Uđe li u playoff usporen zbog problema s leđima, zglobovima ili kosom, Spursi ostaju bez potrebne doze nepredvidljvosti i bez najboljeg napadačkog playmakera. Postaju tek još jedna solidna, ali limitirana momčad.

Čak i ako se stvari poklope do te mjere da sva trojica dugogodišnjih nositelja budu u vrhunskoj formi kada bude napotrebnije, San Antonio nema dovoljno baruta na ostalim pozicijama da se nosi s novom generacijom klubova. Popovich će uvijek naći prave igrače za svoj sistem, ali čak i taj sistem treba vrhunsku kvalitetu da bi odnio prevagu. Osim u obliku povremenog Ginobilievog bljeska, vrhunska kvaliteta više ne stanuje u ovom dijelu Teksasa.

Spursi su danas prije svega šljakerska momčad, momčad čija nova maskota je DeJuan Blair. Kao što je jednom prilikom rekao John Hollinger, kada čovjek gleda Blaira, poželi da mu odstrane ligamente iz koljena. Momak kojega nitko nije htio draftati zbog straha da mu koljena neće izdržati više od par NBA sezona, već kao rookie nametnuo se kao najbolji skakač i igrač pod koševima u ekipi.

Kako je tijekom prošle sezone Antonio McDyess preminuo, ideja o Duncanu na centru i njemu kao šuteru s poludistance nije profunkcionirala, ali upravo je Blair svojom energijom, širinom i spretnim rukama dao potrebni zamah ekipi. Međutim, čak ni Blairovo skakačko ludilo nije moglo sakriti činjenicu da su preostali visoki Spursa hodajuće mumije. Uz pokojnog McDyessa, koji bi teško bio koristan čak i kada bi mu svaku pogođenu dugu dvojku računali kao šest poena, Matta Bonnera koji služi samo za raširiti reket šutom za tri te Blaira koji je ipak prenizak i preneiskusan za ulogu čuvara reketa, dobri stari Timmy još uvijek je nosio većinu tereta u obrani, što objašnjava zašto usprkos besprijekornom Popovom dizajnu Spursi u tom dijelu igre više nisu u samom vrhu lige.

Međutim, konačni dolazak Tiaga Splittera u NBA možda ih opet lansira tamo gdje su se nalazili godinama. Naime, Spursi su bili dominantni dok se obrana bazirala na branjenju vanjskog šuta te usmjeravanju protivničkih ulaza u sredinu reketa gdje bi ih čekao Duncan kao svojevrsni stoper. Duncan je također funkcionirao i kao korektor, ispravljajući rijetke propuste suigrača usput čuvajući najopasniju protivničku opciju u postu. Timmy je danas još uvijek dobar u guranju jedan na jedan, ali nema noge da zatvori rupe ili da odigra ulogu sidruna u obrani. Splitterova pokretljivost i snaga možda su u stanju opet donijeti takav aspekt njihovoj igri.

Daleko od toga da kažem kako je Splitter njihova karta za raj. Radi se o napadački limitiranom igraču koji u tom dijelu igre neće pomoći, što opet ostavlja Timmya kao jedinu legitimnu post opciju, ako ne računamo Blairove skokove u napadu i polaganja. Kraj momčadi poput Lakersa, Jazza, Blazersa ili Rocketsa koje imaju puno bolji balans napadačke igre između unutrašnje i vanjske linije, povremeni ubačeni odbijanac ili poluhorok nisu dostatni.

Vanjski igrači će stoga biti ti koji će odlučivati o sudbini ove momčadi. Čak ako i odluče trejdati Parkera, ostaje im solidna rotacija na bekovskim pozicijama. Uz Manua tu je još George Hill, koji se tijekom prošle sezone nametnuo kao starter svojim all-round kvalitetama, combo potencijalom i prije svega šutom za tri. Rookie James Anderson možda im donese potrebnu 1 na 5 agresivnost i atraktivnost u drugu postavu, ali spremniji sam kladiti se da će do minuta doći specijalista za tricu Gary Neal, veteran europske košarke kojega su otkrili na ljetnoj ligi i odmah mu ponudili trogodišnji ugovor.

Jedina slaba točka na parketu pozicija je maloga krila. Predstava koju su Spursi odigrali oko zadnje godine Jeffersonova ugovora primjer je vrhunskog poslovanja (umjesto da mu isplate 15 milja ove sezone i plate porez na luksuz, Spursi su pristali na više godina, više milijuna, ali i mogućnost da ove godine dovedu Splittera i izbjegnu plaćanje poreza na luksuz), ali takav poslovni potez služi tek kontroli štete koja je već nanesena dovođenjem Jeffersona u klub.

Nevjerojatno je da ni Pop nije posumnjao u nemogućnost takvog igrača da se uklopi u njegov sistem. Istina, Jefferson je cijelu karijeru proveo u tranzicijskoj igri oslonjen na fizikalije, ali uvijek je pokazivao dovoljno dobar šut i solidnu igru u obrani zbog čega je bilo logično očekivati da se može transformirati u solidnog igrača zadatka. Međutim, kada ti se fokus igre pomakne upravo na to da zabijaš otvoreni šut i paziš da ne radiš greške u obrani, onda se u biti pokaže koliko si zapravo učinkovit kao košarkaš.

Jefferson je svoje otvorene šuteve uglavnom promašivao, igrači za koje je bio zadužen uglavnom su mu bježali, a ta nesposobnost da odradi osnovne zadatke na kraju ga je toliko ubila u pojam da više nije bio u stanju zabiti ni iz kontri ili onih rijetkih jedan na jedan situacija. Obzirom da su ipak pristali trpiti ga još tri godine, valjda Pop vjeruje da može nešto izvući iz njega, ali čak i da to bude puno više nego lani, opet neće biti ni izbliza dovoljno da se sakrije činjenica kako RJ više jednostavno nije dovoljno dobar da bude starter.

Kako god okrenuli, Spursi i dalje imaju sve potrebno da još jednom uđu u playoff. Obrana će biti dovoljno dobra, napad je potentan iako ne i previše raznovrstan, a skok će biti osnova svega. Svježa krv Blaira, Splittera i Hilla dat će dovoljno poticaja, ali i dalje će se sve vrtiti oko raspoloženja i zdravstvenog stanja velike trojke, posebice Manuove inspiracije. Tako da je pravo pitanje što će se dogoditi kada počne playoff. Hoće li biti spremni za bitku ili će biti toliko načeti i umorni da će ih protivnik secirati uzduž i poprijeko na način na koji su to lani napravili Sunsi?

Obzirom da po mojoj prognozi idu na Thunder u prvom krugu, bojim se da je odgovor jasan. Vrijeme je da jedna od najvećih momčadi posljednjih 15 godina prepusti mjesto pod reflektorima budućim šampionima, franšizi koju su ionako pomogli izgraditi bivajući tako briljantnim klubom u svakom pogledu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *