Nema zime

Na Floridi za Božić nikada ne pada snijeg. Navijači Orlanda i Miamia koji su iz nemeteoroloških razlog sa zebnjom oko srca dočekivali božićne blagdane više nemaju razloga za toliku brigu jer su njihove momčadi po prvi put ove sezone upravo sinoć pokazale da su na dobrom putu. Ostalim božićnim dvobojima se ovom prilikom nećemo baviti jer su se jučer ipak izravno sučelili jedini pravi kandidati za prvake (sori Spursi, možda ako razbijete Lakerse u utorak).
Na osnovu pokazanog do sada smo favorizirali Boston i LA, a sinoćnje partije su označile prekretnice za Miami i Orlando. Ma koliko sezona još bila mlada, psihološki učinak ovih pobjeda ne treba zanemariti, jer i Orlando i Miami su bili svjesni da su im ovo prve ozbiljnije utakmice u kojima su pokazali svoje novo lice. Ono prije je bilo zagrijavanje i uštimavanje.

ORLANDO
Od početka sezone se nameće misao kako ova momčad nakon prošlogodišnjeg ispadanja iz playoffa ne samo da nije napredovala nego je postala gora. A onda je prošli vikend Magic poludio i megatrejdovi koje je Otis Smith taj dan potegao već pomalo daju rezultate. Iako nisu imali vremena ni treninga za pošteno upoznavanje imena i brojeva na dresovima, a kamoli uigravanje, Orlando je sinoć kliknuo. Pored Dwighta u reketu imaju i korisnog Bassa koji se dobro nadopunjuje s njim te hrpu zastrašujućih šutera u Redicku, Hedu, Richardsonu te donekle u Nelsonu i Arenasu. Sinoćnju partiju su dobili prvenstveno obranom gdje su kad je trebalo zaustavljali Piercea i Raya bilo zgušnjavanjem reketa kod ulaza i priskakanjem Dwighta u pomoć te ignoriranjem Nate Robinsona koji je cijelu večer bacao cigle. Redick je u par navrata vrhunski reagirao kad ga je Marquise Daniels pokušao leđima napasti i odvući pod koš, a čak je i Hedo pokazao znakove života dobro držeći Piercea uz pomoć pokretljive obrane ostatka Magica.
Najbitnije što se sinoć vidjelo kod Orlanda jest strpljenje kojim je ova neuigrana ekipa stigla i prestigla Boston. Nisam fan Stan van Gundyja jer u njegovom načinu treniranja prepunom nepotrebne drame pronalazim više distrakcija za momčadi negoli kvalitetnog usmjeravanja koje bi trener trebao dati svojoj ekipi. Sinoć, Stan nije bio Stan već je cijelo vrijeme govorio prave stvari ekipi koja je unatoč uraganskom početku cijele tri četvrtine bila u -10 rupi doma od sakatih Celticsa. U timeoutovima je naglasak stavio na strpljenje jer će samo ono nagraditi energiju i želju za pobjedom s kojom je Magic ušao u ovu utakmicu. I to se na kraju dogodilo, Obrana se stisla, Nelson i Redick su pogodili kad je trebalo, dok s druge strane nije bilo uzvrata osim par KG skok šuteva te je Orlando zasluženo dobio. Ovakva pobjeda Magicu znači mnogo za samopouzdanje jer su usred sezone promijenili skroz strukturu momčadi i unatoč tome su jako brzo kliknuli. Najveći dobitnik iz trejda za sada je Hedo koji djeluje istinski sretno. Jason Richardson se još nije navikao, ali ne treba sumnjati da će takav šuter profitirati od igre sa prvoklasnim visokim igračem. Jedini upitnik ili bolje rečeno minus je Arenas. Taj trejd je jednostavno došao prebrzo, jer bi ga Wizardsi teško uvalili nekome drugome, a Magic je mogao barem dati šansu da Rashard i Hedo probaju pronaći kemiju od prije par sezona. Ovako, Gilbert je šesti igrač koji misli da bi trebao startati, ali to ne smije izreći jer ga je Magic udomio kad većina lige bježi na njegov spomen.
Orlando je unatoč Agentu Jedinici istakao kandidaturu za juriš na finale, zahvaljujući tri sinoć pokazane stvari: izvrsnoj obrani, zastrašujućoj rotaciji šutera koju mogu izvesti na parket te Hedo koji će uzeti zadnji šut bez problema.
Hedo je čovjek koji izgleda može igrati dobro samo u Orlandu i Istanbulu, a Magic je s njim, barem na jednu večer, uhvatio dio magije koji je imao prije par sezona s istim receptom i sličnim sastojcima.

MIAMI
Momčad ekstremnih ciklusa. Prvo su ih slavili kao sljedeće ukazanje Celticsa/Bullsa/Lakersa u jednom, sljedeći moment su ih svi gazili i razvlačili, a sada će vjerovatno početi opet ovo prvo. Sinoć su nastavili niz pobjeda ali ovaj put je to došlo protiv ozbiljne ekipe. Ozbiljne ekipe koja nije došla na posao na Božić, što nikako ne umanjuje pobjedu Heata. Miami, a poglavito zvjezdani trojac su nešto naučili iz poraza od Celticsa početkom sezone. Obrana se mora igrati, svatko tko je dospio u NBA može igrati obranu i svatko može dodati loptu jer je to jedna od prvih stvari koje se nauče kad treniraš košarku.
Heat je sinoć zatvorio reket ne dopustivši okrete Pau Gasola (prislili ga čak i na horoke lijeviom rukom) i u potpunosti zaustavio protok lopte unutar reketa, izolirao Kobea od ostatka ekipe i isforsirao gomilu izgubljenih lopti. U napadu je BronBron bio distributor i vrhunski šuter, Wade je bio slasher koji ulazima pod koš otvara prostor ostalima, a Bosh je tiho skupio 24/13. Ostali su se samo povremeno uključivali (Chalmers, Z). Uglavnom, Miami je izgleda pronašao model kako Bron i Wade mogu koegzistirati i sinoć je to djelovalo dosta uvjerljivo. Iskreno, teško je bilo i očekivati da dva igrača tog kalibra neće moći pronaći kvalitetan način zajedničke igre. Sinoćnji ogled protiv jedne od najboljih momčadi lige je naznaka smjera kojim Heat jaše – obrana, obrana, obrana + Wade igra svoju staru ulogu + LBJ mu se prilagođava + Bosh koji je tu da skače i šuti.
Tihi pobjednik cijele sage oko Heata za sada je coach Spo, koji je pametno izbjegao metke LBJ PR tima te je samo šutio i radio. Čak bih rekao da je najzaslužniji za ovaj niz pobjeda jer je uvjerio igrače u svoju viziju igre koju oni sada provode u djelo, čvrsto u obrani i timski u napadu. Sada ostaje za vidjeti kako će ekipa reagirati na prvi sljedeći problem (neku ozljedu, niz poraza) jer će se tu pokazati koliko je ovaj niz pobjeda, prvo nad slabim ekipama za stjecanje samopouzdanja a sada nad prvacima, ojačao timski duh ove skupine individualaca.

P.S. Miami
Možda najzanimljiviji dio sinoćnje utakmice jest onaj koji se nije dogodio. Naime, Pat Riley se nije opće pokazao Los Angelesu, gradu njegovih najvećih trenerskih uspjeha i gradu iz kojeg je otišao u zloj krvi nakon poraza u play-offu 1990. I ako je bio prisutan na utakmici, pobrinuo se da to ne bude razvikano na sva zvona. Taj čin može ukazati na dvije stvari. Prvo, Pat vjeruje Spoelstri i dao mu je ključeve ekipe te nema govora o tome da bi se sam spustio iz ureda na klupu jer je Spo dokazao da se može nositi sa novonabavljenim zvjezdanim materijalom ma koliko ga oni pritiskali. Drugo, time je indirektno poručio Wadeu da je on svoj dio obećanja ispunio i doveo mu suigrače, a sada je na Wadeu ključ da poveže i povede momčad. Da li će on ili LBJ biti vođe nije bitno, bitno je da postignu rezultat, a frendovi će se već dogovoriti o svojim ulogama. Možda je ova teorija nategnuta, ali do mjesta na kojem je Riley se ne dolazi samo trenerskim i menađerskim znanjem nego i onim nečim što većina ne posjeduje. Nazovite to politikom, instinktom ili nečim trećim, jedno je jasno. Na putu do vrha pred istinskom momčadi ne smije stajati ništa osim cilja i vanjskih prepreka. LBJ, dobro došao u svijet velikih.

BOSTON I LA
Boston podsjeća na MASH. Putujuća bolnica sjajne atmosfere koja je imala najnevejrovatniji niz od 14 pobjeda od kada pratim Ligu nad ligama. Sinoć su konačno platili to što im zbog ozljeda Nate Robinson umjesto jedne igra tri četvrtine. Protiv Magic kraj počeo ranom Shaqovom šestom osobnom i nemogućnosti Piercea da nastavi sjajnu partiju iz prvog poluvremena, ponajviše zahvaljujući obrani Magica. Ipak, kad se Boston kompletira Celticsi se doimaju kao momčad koja ulazi u drugi dio sezone s najmanje upitnika.

Lakersi s druge strane imaju dosta materijala za razmišljanje. Kobe ima izraz lica iz 2008 i pjeni se pred novinarima, Gasol je iscjeđen i neprepoznatljiv, a ostali ne mogu biti dovoljno dobri bez njih dvojice.
Lakersi nisu imali snage niti odgovora na sjajnu igru Heata na oba kraja terena, ali ono što fanove LA može najviše zabrinuti jest da momčad osim povremenih bljeskova Odoma cijelu utakmicu nije uspijevala energijom i željom parirati Heatu. Kobe je s pravom ljut, ali prvo mora krenuti od sebe te ponovno zaraziti ostale željom za pobjedom jer im je nakon što su ovaj tjedan tako mekano ugostili Earl Boykinsa i Miami Heat valjda jasno da su itekako ranjivi kad nisu na visini zadatka.

10 thoughts on “Nema zime

  1. Zbavno mi je podcjenjivanje NYK i precjenivanje CHI, volio bi susret u 1. rundi playoffa i 4-2 za NYK.

  2. Svaka cast na blogu. Pises zaista sjajno. Nekoliko puta sam prenosio tvoje tekstove na svom blogu, a danas sam, sa nekim kolegama, zaljubljenicima u NBA, napravio novi blog, gdje smo prenijeli ovaj zadnji tekst. Evo i linka:
    http://nbacg.wordpress.com

    Inace, dobar tekst. Uprkos pobjedama, mislim da ni Heat ni Magic nece ove godine osvojiti titulu. Imam ogromno povjerenje u Celtics-e i Lakers-e.

    Pozdrav iz Crne Gore za sve ljubitelje NBA lige.

  3. Tnx brancode! Drago mi je da ima još basket-pacijenata:))

    Što se tiče podcjenjivanja NYK, dovoljno je pogledati im dosadašnji raspored. Osovina Bullsa (Rose-Noah) je ako ništa prošla puno više toga zajedno, s naglaskom na zajedno.
    NBA i Stern trebaju i priželjkuju jak NYK, ali za tako nešto treba dosta pameti, vremena i sreće. Pitajte samo Portland.

  4. Inače piše trojica pišemo blog, Gee najčešće (i najbolje), ja rijetko a Emir radi top10 i osvrte na Bullse.

  5. Primijetio sam da su Bullsi dosta zastupljeni, ove godine ne bez razloga. Mada je vama najveci krvnik onaj del Negro, opet – ne bez razloga 😉

    Redovno čitam vaše tekstove, ko god da ih piše, odlični su. Podcasti su odlični, drago mi je što sam naišao na ovakav sajt.

  6. A moga bi ja složit nešto o mojima…

    Al, Đira, ovo nije obećanje, samo glasno razmišljanje…

    Vidiću.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *