NEW YEAR POWER RANKINGS

Više od dva mjeseca igre su iza nas, što znači da je sazrelo vrijeme za power rankingse koji će odvojiti žito od kukolja. Sve je jasno, ostaje samo mogućnost nekakvog ludog tradea u stilu Orlanda pa da se radikalno pomakne raspored snaga. Doduše, možda će neke moje odluke izazvati negodovanje, ali trudit će se objasniti ih što je moguće detaljnije. Zanimljivost ovih rankingsa je što krećem od kraja, radi napetosti, ali i zato što mi se ne da previše zadržavati na ekipama koje su mislima već u budućnosti.

NAJGORA EKIPA U LIGI I ŠIRE

30. ukupno (15. u konferenciji) CLEVELAND

Bez pardona najgora momčad lige, to je danas valjda svima jasno. Sve one priče o ponosnom rosteru pale su u vodu pored izostanka vizije na svim razinama. Vlasnik i uprava nemaju pojma kada i kako okrenuti novu stranicu (čak se priča o tradeovima za neke veterane kako bi se pomoglo momčadi, što govori da ovi ljudi pojma nemaju o tome kako NBA uopće funkcionira), trener nema pojma kako posložiti i motivirati momčad, a sama ekipa nema ni talenta ni motiva za ičim. Svi su dobro plaćeni veterani, luzeri, kojima ne treba ni novca ni pobjeda. Samo im treba ljeto da što prije zaborave ovu katastrofalnu sezonu koja će donijeti još na desetak gaženja.

SKORO PA JEDNAKO UŽASNI KAO CLEVELAND

29. (14.) DETROIT

Jedino što ima manje smisla od ovoga nakaradno posloženog rostera je upornost kojom Dumars odbija promjene te činjenica da nemaju ni talenta na koji se mogu osloniti ni ugovore koje mogu nuditi uokolo kako bi si olakšali buduće trošenje. Srećom, imaju nešto talenta pa mogu ostaviti Cavse iza sebe.

28. (13.) WASHINGTON

Najgori trener lige i najgora kemija u svlačionici nisu dovoljni da ih gurnemo još niže. Jer, u Johnu Wallu imaju talent koji garantira bolju budućnost. To nije mala stvar.

27. (12.) NEW JERSEY

Avery Johnson donio je sistem u obranu, ali je ubio ono malo života u Harrisu i Lopezu, a prijeti to napraviti i Favorsu, i to prije nego je čudu od djeteta život uopće i počeo. Možda nemam na osnovu čega donositi takve sudove, ali bojim se da sav ovaj potencijal ne propadne dok Prokhorov ne shvati da Johnson nije učitelj.

26. (15.) SACRAMENTO

Slična situacija je i u Kingsima, dva sjajna mlada talenta, solidna pratnja uokolo i trener koji gubi konce (ili ih je potpuno izgubio). Za razliku od dobričina kakvi su Lopez i Harris, Kingsi svoju budućnost grade na dva bandita poput Evansa i Cousinsa, ali kriviti njihove karaktera za to što momčad pojma nema što radi na oba kraja terena pretjerano je.

SKORO PA JEDNAKO UŽASNI KAO ŠTO SU OVI ŠTO SU UMALO KAO CLEVELAND

25. (11.) CHARLOTTE

Oni konačno mogu disati zahvaljući slobodi koju donosi promjena trenera. Ali, bit će to kratki predah, jer manjak talenta neće tek tako nestati. Problemi s ozljedama Geralda Wallacea ne pomažu, ali barem se pokazuje da Augustin može biti startni play te da u Captainu Jacku još ima vatre. Sad još samo da nekoga od veterana zamijene za neki pick ili nešto prostora na salary capu, jer inače sezona neće imati nikakvog smisla.

24. (10.) TORONTO

Kad od nekoga ništa ne očekuješ, svaki pozitivan potez izgleda duplo bolji. Raptorsi su ove godine odradili dvije važne stvari. Prvo, riješili su se barem jednog očajnog ugovora (Turkoglu) te jednog nepotrebnog (Jack), olakšavši si tako barem malo platnu situaciju (uspiju li još nekome utopiti Calderona na konju su). Drugo, za razliku od mnogih ekipa koje su ostavili iza sebe, barem svaku večer dolaze na posao i bore se, ma kako sakati i jednodimenzionalni bili. Respect.

23. (14.) MINNESOTA

Kevin Love je zvijer kakvu ima malo tko, drži ovu nesretnu momčad iznad vode. Međutim, izgleda da je i Beasley nešto više od odličnog strijelca, izgleda da je čovjek strijelac kakav se ne rađa često. Šut s poludistance mu uporno ostaje u suludo visokim sferama u kojima obitavaju samo najveći, a sve češće protivnike lomi i ulazima. Kad dodaš da je Rambis postavio kakav-takav sistem i da imaju barem hrpu igrača zadatka u rotaciji, ispada da će u ovom daljem dijelu sezone debelo nadmašiti dosadašnji score.

SREDNJA ŽALOST NA ZAPADU KOJA NE IDE NIGDJE MEETS SREDNJA ŽALOST NA ISTOKU KOJA SE BORI ZA SEDMU I OSMU POZICIJU PLAYOFFA

22. (13.) PHOENIX

Znam, znam, govorio sam kako se nikada ne treba kladiti protiv momčadi koju vodi Nash. Ali, kako misliti išta dobro o Sunsima nakon što ih jednom vidite u akciji? Nekada tečni i revolucionarni napad postao je tek obični run and gun Nelsonova tipa, a pristup ove momčadi u obrani i uopće igri je kriminalan. Ne kažem da je nemoguće da Nash i Hill to nekako promijene, klupa će biti dovoljno duga i svježa za drugi dio sezone, ali ovo što su do sada pokazivali na razini je rasne lutrijske momčadi.

21. (9.) MILWAUKEE

Opravdanje za loše igre donekle leži u ozljedama Boguta i Jenningsa, ali kad staviš na stranu sve one očajne ugovore koje su podijelili ovoga ljeta i činjenicu da nisu u stanju zabiti nikome osim ako Bogut ne odigra kao Nadčovjek (ili ako se Boykins ne vrati na vrijeme iz zemlje patuljaka), ispada da ih karma s razlogom muči. Toliko loših odluka oko slaganja rostera ne zaslužuje playoff, ma kako se trudili u obrani.

20. (12.) MEMPHIS

U svemu nekako solidni, u ničemu posebni. Gasol i Randolph pod košem, a opet ne mogu nadskakati nikoga. Conley se dokazao kao play, lopta kruži, a opet se muče pronaći pozicije za lagani šut. Toliko atleta i talenta, a ništa više od golog prosjeka. Kao, nekakva su klapa, a onda se Allen i Mayo potuku oko karata. Plus, cijela priča oko Mayoa začin je ove sezone, taman što smo pomislili da se čovjek sprema postati rasni all-round bek-šuter kakav uvijek dobro dođe, on se pokaže kao tipični uličar (kao kakav je i najavljivan). Nema ovdje ničega playoffa vrijednog, čak ni usprkos svom Gasolovom talentu, Zachovom znoju i Gayevim brojkama.

19. (11.) GOLDEN STATE

Ma neću uopće spominjati klupu, već samo ovo – da su zdravi Lee, Biedrins i Curry, ova momčad bi se usprkos svim manama borila za playoff. Ellis je fantastičan, a trener Smart je stvarno smart – iako dobar dio vremena izgledaju kao lutrijska banda, kada su kompletni Warriorsi igraju iznenađujuće efikasno i u napadu i u obrani (posebice to fascinantno izgleda pratiti nakon godina Nelsonovog ničega). Upravo taj pomak u obrani je garancija da ovu jezgru vrlo brzo čeka korak naprijed, možda već i iduće sezone. I da, ovo kako igra Dorell Wright je van pameti. Je, lako je nabijati statistiku u lošoj momčadi kada imaš 40 minuta na raspolaganju, ali njegov all-round učinak je upravo ono što svako pravo malo krilo treba odraditi. Danny Granger light. Dobili su još jednu kockicu budućeg mozaika.

18. (8.) INDIANA

Pročitali su ih, udvajanjem Hibberta i ostavljanjem prostora bekovima protivnici su im presjekli tečnost koju su imali u napadu. Ali, dobar skok i čvrsta obrana i dalje su tu, a Danny Granger opet preuzima sve u svoje ruke. Zvuči poprilično bezveze, ali na ovakvom Istoku vjerovatno bude dovoljno. Granger ili Bogut, pitanje je sad.

17. (10.) LOS ANGELES

Makni Vinniea, karmičko prokletstvo koje izaziva Sterling, daj im zdravlja i evo ti playoff momčadi. Već sada. Blake Griffin je ljudski yo-yo, apsolutno čudo prirode koje treba gledati i gledati i uživati dok možemo. Dodaj mu sjajnog Erica Gordona koji možda nije onako čisti šuter kakvim smo ga smatrali, ali koji zna ubaciti na sve moguće načine, fascinira brzinom nogu i odluka koje donosi s loptom, i eto ti jezgre sjajne momčadi. Plus, gdje su sve ove mlade snage koje zahvaljujući minutama stasavaju iz dana u dan. Clippersi imaju budućnost, definitivno, ali tako malo im fali da imaju i sadašnjost.

16. (9.) PORTLAND

Previše su toga doživjeli da bi se izvukli iz lutrije ove sezone. Ma kako ponosni bili Camby, Miller i Aldridge, ipak ih je teško zamisliti kako izdržavaju do kraja u ovom ritmu. Ali, zato bi itekako bilo zanimljivo vidjeti koga bi upravo Camby i Miller mogli pojačati odluče li se Allen i Vulkanci na promjene. A trebali bi. Sjeća li se još itko Brandona Roya?

15. (7.) PHILADELPHIA

Doug Collins je ipak uspio složiti nekakvu momčad. Ili je ipak presudila gomila solidnih igrača na rosteru. Kako god, Sixersi su dovoljno čvrsti, duboki i fizički moćni da nadoknade sav nedostatak ideja u napadu i održe se u playoffu na ovom slabašnom Istoku.

PLAYOFF PROLAZNICI

14. (6.) NEW YORK

Svaka čast Amareu, drži ovu momčad iznad vode, ali budimo realni – usprkos svim eksplozijama koševa, Knickse smo ovako negdje i očekivali. Ja moram priznati da sam ugodno iznenađen onim što je D’Antoni izvukao iz Chandlera, Fieldsa, pa čak i Feltona, ali, bez obrane i skoka, znamo što čeka ovu momčad. Lagani odstrel u prvom krugu. Uz bonus što ćemo konačno opet imati prilike gledati playoff utakmicu u MSG-u.

13. (8.) NEW ORLEANS

Chris Paul očito nije još uvijek zdrav, koljeno zateže, ali uspkros svemu ova po talentu lutrijska momčad i dalje se čvrsto drži za svoju playoff poziciju. Fanatična obrana koju je po uzoru na učitelja Popovicha dizajnirao Monty Williams je glavni razlog, jer ova momčad osim Paula nema izuzetno dobrog igrača u ničemu. Čak ni Ariza nije takav stoper kako bi se dalo zaključiti, niti je Okafor čudovišta pod košem. Jednostavno, njihov ubojito spori ritam i konstantni pritisak na loptu ne dozvoljavaju protivniku da razvije igru te dok drže stvari na ispod 90 koševa imaju šanse.

12. (7.) OKLAHOMA CITY

Bude se vraga. Ponadao sam se da će s popravljenim Durantovim nišanskim spravama proraditi i ostali segmenti momčadi, ali ništa od toga. Thunder jednostavno nema nikakav sustav igre. Malo koja momčad ima ovako mlade nositelje, ali to nije opravdanje. Ni Bullsi nemaju previše iskustva izuzev Boozera, pa opet iz utakmice u utakmicu igraju sve bolje. Thunder nikako da uhvati lanjsku razinu, kamoli da se izdigne iznad nje.

Momčad koja je trebala biti zasnovana na obrani u tom je segmentu igre potpuno zakazala. Osim povremenih bljeskova Ibake u reketu i Sefoloshe na perimetru, njihova igra u obrani se svodi na mahanje crvenom krpom. Definitivno je u pitanju pristup, očito neki igrači poput Westbrooka i Duranta malo olako shvaćaju svoju ulogu u tom dijelu igre, ali ima nešto i u obrambenom sistemu. Kvragu, Spursi i Lakersi s slabijim atletama igraju puno bolju obranu samo zato jer se znaju kretati, dok igrači Thundera većinu vremena nemaju pojma kamo sa sobom.

Nije da ova momčad ne želi, ali još ne zna, a onaj tko bi ih trebao učiti očito tome nije dorastao. O napadu da ne pričam, tu žive zahvaljujući čistim individualnim kvalitetama Duranta i Westbrooka, koji usput guše svako kretanje lopte. Kad dodaš da osim Ibake i nemaju poštenog visokog igrača – Krstić je pick ‘n’ pop opcija, Aldrich prezelen, Green nedovoljno dobar i čvrst za ulogu pod košem – ispada da ova momčad treba nekoliko ozbiljnih zahvata prije nego je počnemo smatrati pravim izazivačem.

A onda opet, usprkos gomili mana evo ih na sigurnoj playoff poziciji, makar i na ovoj mojoj radikalno pesimistično sedmoj, samo zahvaljujući Durantu i Westbrooku. I uz to Durant je imao ispodprosječan dosadašnji dio sezone. Ludi potencijal. Šteta što ipak prvo treba odrasti.

11. (5.) ATLANTA

Ubit će ih svaka momčad s rasnim playmakerom, nisu u stanju kontrolirati reket iako imaju dva fajtera poput Horforda i Smitha, možeš ih izbaciti iz napadačkog ritma čim im malo stisneš vanjsku liniju (Johnson se više ne nosi s pritiskom kao nekada, ali i dalje uporno forsira, kao nekakav Kobe made in Taiwan). U biti, nema tog suparnika koji im odgovara u playoffu. A onda opet, imaju dovoljno talenta, borbeni su i zaslužuju respekt zbog toga. Naravno, dok ih Orlando opet ne pomete.

10. (6.) DENVER

Ne mogu vjerovati da ih stavljam ovako visoko, ali dajem im prednost pred Thunderom i Hornetsima iz jednostavnog razloga – Karlov sistem i dalje funkcionira. Dok Thunder ne brani ništa, dok Hornetsi ne mogu ništa zabiti, Denver u svom run and gun kaosu kreira i koševe i kontre i pobjede, kao da je stanje u svlačionici idilično. A nije, stvar se može raspasti svakog trena. Međutim, dok se to ne dogodi, njihove fizikalije pod i uokolo koša, Carmelova sposobnost zabijanja, Chaunceyevo vodstvo te sjajne role Afflala i Lawsona dovoljne su da ih respektiramo.

9. (5.) HOUSTON

Ovo je vjerovatno potez zbog kojega ću doživjeti najviše napada, ali što mogu kad se ne ravnam golim scoreom. Da, gledam brojke, a i one, poput onoga što vidim svojim očima, govore da su Rocketsi puno bolji od trenutnog omjera pobjeda i poraza. Kvragu, momčad je ovo koja igra možda i najljepšu košarku, prepunu kretanja, otvorenih skok-šuteva i dodavanja u stilu Bostona, ali s brzinom Spursa. Adelmanov sistem ne može podbaciti, zato mi je i toliko čudno da su usprkos širini rotacije i kvalitetnoj igri konstantno ispod 50 % učinka. Dobro, nisu u stanju ništa zaustaviti zbog rupe pod košem, nedostaje im agresivnih i fizički jakih igrača na svim pozicijama. Momčad je ovo finese prije svega, stoga je jasno da neće previše trajati u playoffu. Ali, ne vidim scenarij po kojem ovako krcati talentom tamo neće završiti.

8. (4.) UTAH

Ovogodišnji uspjeh Jazza rezultat je ekspresnog privikavanja pridošlica na Sloanov sistem. Utah je još jedna momčad koja je u vrhu zato što shvaća da je poanta košarke dijeljenje lopte i što bolja pozicija za realizaciju. Sloan je također sjajno iskoristio Milesa kao strijelca s klupe, a čak je i obrana bolja nego ikada zbog toga jer su dva mekušca poput Boozera i Okura zamijenjena s dva šljakera poput Big Ala i Milsapa.

Fali ona teška petica koja bi zatvorila reket blokadama i koja bi bila dominantni skakač, ali ovaj Jazz danas možda i više pati zbog nedostatka talenta na rosteru. Jer, lako je hvaliti Jerrya zbog odluke da Milesa gurne u rolu strijelca s klupe dok igra sjajno, što će se dogoditi u slučaju da on stane? Klupa Jazza je suha poput pustinja Utaha, a s takvim minusom se ne upuštaš u borbu za sami vrh. Ipak, okretanje nove stranice koje su odradili ovo ljeto definitivno je dalo nadu da će ovaj sistem još za Sloanova mandata možda opet vidjeti NBA finale. Ove sezone ipak neće.

KVAZI-IZAZIVAČI

7. (4.) ORLANDO

Kocka se isplatila. Dok je Dwighta i Van Gundya, Orlando će uvijek igrati košarku koja će garantirati kvalitetnu obranu i čvrsti skok. Međutim, dovođenjem svježe krvi dobrim dijelom riješen je i napadački problem. Kažem dijelom, jer nedostatak rasnog playmakera i pravog all-stara uz Howarda uvijek će biti kamen oko vrata ovoj momčadi. Ali, pomaka ima dovoljno.

Dolazak Hede olakšava život Nelsonu u organizaciji igre. Bass i Anderson potpuno su pokrili izostanak Lewisa u šutu iz vana, davši dodatnu dozu agresije i energije kakvu Lewis nije bio u stanju generirati ni da mu u guzicu zabiješ nuklerarni reaktor. Na sličan način je J Rich donio energiju na dvojku, njegovo stalno kretanje, agresivnost u skoku i ulazima nakon Carterove mlakosti čine se kao gledanje Matrixa nakon Stipe u gostima. Arenas je klaun s klupe, ali klaun koji i dalje može držati ritam kao lider druge postave.

Dok je napad u stanju biti energičan barem približno kao obrana, da nekako pokrije taj manjak kreativnog talenta, ova momčad se mora smatrati ozbiljnim izazivačem. A Otis Smith GM-om godine. Muda do gruda mos def.

6. (3.) DALLAS

Bili bi u kategoriji pravih izazivača da se nije dogodila ova ozljeda zbog koje će Caron Butler propustiti ostatak sezone. Bez pouzdane treće opcije, što je ulogu u koju se Butler taman počeo uživljavati, ova momčad nema dovoljno vatre u ionako predvidljivom napadu. Do sada si mogao očekivati da će Butler, Kidd i onaj nesretni Stevenson kažnjavati svaki pokušaj udvajanja Dirka ili Terrya, ali sada se sve svodi na otkrivanje nepoznatog.

Može li Marion ulozi podizača energije dodati i onu konkretnog šutera? Može li Beaubois nakon loma stopala uopće povratiti dio lanjske magije? Nema sumnje da će nova obrana s Chandlerom i dalje ostati na razini, te da će Kidd i dalje kontrolirati ritam kako njima najviše odgovara. Samo, koliko playoff serija mogu dobiti Dirk i Terry sami? Ove sezone su kao nikada potvrdili o kako se briljantnim košarkašima radi, ali Dallas očito nije miljenik sudbine. Šteta, jer ozbiljno sam počeo vjerovati kako je baš ovo mogla biti njihova godina.

PLUTAJUĆA MINA

5. (3.) CHICAGO

Možete vi pričati protiv Bullsa koliko hoćete, ali ja ne mogu sakriti oduševljene svaki puta kada ih gledam. Da, Rose gubi previše lopti, forsira bla bla bla. Ali. Ova momčad iz dana u dan igru sve bolju obranu, i to čak i bez svog najboljeg obrambenog igrača. Kontroliraju skok, i to čak i bez svog najboljeg skakača. Što znači da će povratkom Noaha biti rasna playoff momčad. Thibodeau je uspio već u prvoj polovici prve sezone iz ovog rostera izvući dovoljno za respekt, a potencijal da budu broj jedan u ligi i u skoku i u broj primljenih koševa je ogroman. Samim time, smiješi im se i naslov jedne od sljedećih godina.

Mogu li ga osvojiti već ove sezone? Teško. Ali, itekako mogu dobiti playoff seriju i protiv Bostona i protiv Miamia. Dakle, šansa postoji.

Ne baziram svoje oduševljenje samo na potencijalu obrane, nego na svim pomacima koji su iz utakmice u utakmicu vidljivi i u napadu. Rose i Boozer uzimaju većinu lopti zato što im talentom nitko nije niti blizu, ali to ne znači da Bullsi nemaju igru. Thibodeau i ovdje pokušava usaditi duh Bostona, kruženje lopte je dobro, a posebice je sjajan način na koji se koristi svaki igrač, bilo da je u pitanju postavljanje blokova za Korverova istrčavanja, pasovi iza leđa za Brewerove ulaze, unutar van igra Boozera i Rosea. Sjajna momčad, a ako je želite blatiti zbog neatraktivnosti samo dajte. Jer, poanta nije da imaš talent pa da ti propada, već da sa onim što imaš daš svoj maksimum. Bullsi samo to i rade iz večeri u večer. I da, Thibodeau je trener godine. Sorry Jerry.

IZAZIVAČI (ZANIMLJIVO, RADI SE O 4 EKIPE KOJE SU PODIJELILE ZADNJIH 6 NASLOVA)

4. (2.) SAN ANTONIO

Najbolje ekipa u ligi po omjeru tek je četvrta? U čemu je moj problem? Pa, iskreno, teško sam se odlučio staviti ih uopće među izazivače. Iz jednostavnog razloga što ova momčad ne igra sjajnu obranu, odnosno ni približno ubojitu kao ove tri ispred njih (pa ni kao Bullsi). Spursi su praktički svih ovih godina potvrdili činjenicu da je učinkovit, ali ne i briljantan, napad dovoljan ako imaš sjajnu obranu i kotroliraš reket i skok. Sada nam nude nešto skroz drugo – njihov napad je možda najučinkovitiji ikada, spektakularan čak, tu se već radi o zoni Sunsa. A znamo da su se ambicije dotičnih uredno rušile baš na obranama momčadi poput nekadašnjih Spursa.

Sad, ako ti je napad učinkovit, ne znači da je nužno i revolucionaran ili neobranjiv. Dapače, fora sa Spursima je upravo u tome što su postali momčad koja živi od ulaza i zabijanja povratnih, ali bez post igre, čak i bez onog pick’n’roll kojega je patentirao Nash. Ono što zabiju u reketu tek su ziceri ili odbijanci, nema tu unutar van igre ili akcija preko post igrača. Timmy i Blair u obrani se još solidno i nose, aktivni su i posebice čvrsti u skoku, ali napadački su u rolama sporednjaka. Paradoks je da iako su bez premca najbolji par visokih, provode malo vremena zajedno jer smanjuju reket, a za jurnjavu Spursa treba ga što više raširiti.

Bitna razlika od igre Sunsa je što Spursi imaju dva playa s jednakom odgovornošću, Parkera i Ginobilia, koji se sjajno nadopunjavaju. Ovo dvoglavo čudovište u stanju vas je ugristi svaki tren, ne postoji momčad koji ih može zatvoriti obojicu u penetraciji. Međutim, momčadi koje imaju pravog koretkora pod košem i koje neće paničarati kada im jedan uđe pod koš, bit će u stanju izbiti im iz ruku drugu važnu kariku, a ta je šut iz vana.

Hill, Neal, Bonner i Jefferson imaju uglavnom šuterske treninge, pucaju redovno bez ikoga na ruci, što i dovodi do konstantnog priljeva koševa. Kada momčad stalno ima jedan te isti ritam, kada vas u svakom trenu netko može zasuti serijom koševa, tada nije lako ostati u igri. Napad Spursa se možda ne može zaustaviti, obzirom na nesebičnost i stil igre u kojem lopta uvijek kruži slobodnih igrača će biti, netko će uvijek zabiti, ali mu se može parirati zbog obrane.

Posebice će to biti vidljivo u playoffu, kada će ipak morati malo usporiti, kada više neće biti toliko skokova na raspolaganju i kada će šuterski postotci ipak morati pasti. Ali, ako ništa drugo, fascinanto je promatrati kako jedna momčad koja je do jučer gazila Sunse, danas praktički kopira njihov stil igre. Doduše, ova obrana nije toliko loša jer Spursi se nikada neće zaboraviti kretati i pomagati, posebice na vanjskim linijama, ali bez prave zaštite reketa nije to ni obrana koje se treba bojati.

Samo, ako uzmeš u obzir da su Lakersi stari i da će zasigurno biti umorniji od Spursa koji puno više koriste svoje sporedne igrače, ako dodaš da i Boston i Miami imaju nedostatke u svojoj igri (s tim da mislim kako bi Miami pomeo San Antonio obzirom da ovi nemaju tog centra koji im se može usidriti pod koš), tko kaže da Pop opet neće do Finala? Puno se toga treba poklopiti, ali gledali smo i luđe stvari.

3. (1.) LOS ANGELES

Trenutni problemi dobro su došli prije svega medijima da se imaju čime zabavljati, ali i Lakersima jer se imaju prilike sabrati i pregrupirati (a i zbog njih ih jednostavno ne mogu staviti više, posebice nakon poraza doma od Heata). Naime, ludi ulazak u sezonu ionako nestabilnu družinu dodatno je uljuljao u osjećaj samozadovoljstva, a ovi porazi omogučit će im da shvate čemu se moraju vratiti. Preveliki su profesionalci u pitanju da bi se raspali tek tako. Uostalom, povratak tako važnog igrača kao što je Bynum nije mala stvar, uklopiti njega u momčad značilo je napraviti popriličan broj rošada, što za momčad koja očito ne reagira dobro na situacije izvan zone ugode nije dobra vijest.

Ono što jeste dobra vijest za Lakerse je da imaju moćnu skakačku momčad, genijalan sistem koji će im uvijek omogućiti učinkoviti napad, te potencijal za biti sjajna obrambena ekipa kada im je stalo. Sve to su odlike šampionskih momčadi. Međutim, tu se javlja i jedan ozbiljni crv sumnje – mogu li Lakersi do kraja ako i Kobe i Fisher i Artest budu išta manje nego sjajni u svojim ulogama? Praktički, tri člana petorke daju manje nego što se očekivalo. Sad, da je samo jedan u pitanju, kao što je lani bio slučaj s Fisherom, to se da iznijeti. Međutim, s čak tri kotačića koja škripe, stroj više nije tako pouzdan (pogotovo kad su vam dvojica glavni kreatori iz vani). Što znači da u slučaju da sva trojica podbace u istu večer, Lakersi nemaju neke šanse. Ne kažem da itko od njih očekuje da se vrate s točke s koje nema povratka (godine čine svoje), ali sve ispod nekakvog prosjeka nimalo ne olakšava život ovoj momčadi.

Sad, u obrani se neke stvari mijenjaju, dijelom šteka i zbog prilagodbe na novi sistem koji će sakriti ne samo Fishera već i Kobea, ali i sve slabije Artestove noge. Međutim, u napadu promjena zasigurno neće biti. Ili će igrati trokut i nesebično, s Kobeom kao glavnim razigravačem, ili će se igrati 1 na 5 bez kreacije. Tu dvojbi oko izbora sistema nema. Trokut ili smrt.

2. (2.) MIAMI

Iako i dalje ne vjerujem da mogu pobijediti Lakerse u playoff seriji, zbog trenutne forme moram im dati prednost. Miami ne može bolje od ovoga što trenutno pruža – Arroyo je odigrao sezonu života do sada, Ilgauskas zabija sve što potegne, a čak se bude Chalmers i Anthony. Eksplozivnost Wadea i Jamesa donijela je obrani toliko očekivanu pokretljivost, koja protivnike ograničava u kretanju lopte, što olakšava i obranu slabašnog reketa u kojem još uvijek nema pravog stopera (svaka čast Anthonyu na povremenim dobrim epizodama, ali za biti blokerski specijalista i skakač ala Perkins moraš imati i nešto više snage, centimetara i uopće talenta).

Skok se drži činjenicom da su i Wade i James sjajni skakači za svoje pozicije, ali blesavo je očekivati da će sutra u nekoj seriji baš oni držati balans s Howardom, Noahom ili Garnettom. Što se napada tiče, sve i dalje svodi na soliranje. Dobra vijest je da sada to soliranje barem ima nekakav ritam, lopta kruži dok Wade ili James ne odluče što s njom, s tim da Wade očito ima ovlasti u zabijanju koševa dok je James zadužen za distribuciju.

Bosh igra solidno, iako je praktički sveden na ulogu epizodiste. Kao i ostatku momčadi, svi njegovi pokušaji rezultat su šuta iz vana. Međutim, upravo ovo je i bila ideja Heata – dvojac koji će probijati obrane i kreirati, te ostatak momčadi koji samo mora zabiti svoje zicere. Za sada funkcionira. Problem se pak javlja u situacijama protiv kvalitetnih obrambenih momčadi koje ne ostavljaju nikoga otvorenim. Tada Jamesova i Wadeova 1 na 5 košarka koči ionako bezidejni napad, a kako obrana i skok već daju rezultate iznad očekivanja, teško je očekivati da se mogu popraviti toliko da pokriju crne rupe u protoku lopte.

1. (1.) BOSTON

Ozljede pomalo usporavaju ritam, točnije visoki nivo energije kojim su Celticsi gazili u ranijem dijelu sezone. Ali, ono najvažnije smo vidjeli – s zdravim Rondom i Garnettom ova ekipa je u stanju svima nametnuti svoj stil igre. A taj se prije svega odnosi na kontroliranu košarku svih 48 minuta na oba dijela parketa. Paradoksalno je i ubojito, a i glavni razlog njihove učinkovitosti, to što u isto vrijeme napadom dirigira ultra brzi slasher kao Rondo koji uvijek gleda slobodnog suigrača, imaš osjećaj da on ocarini svaku situaciju, a ne prođe akcija u kojoj svih 5 igrača na parketu ne dodirne loptu. Nesebičnost je glavno oružje, a u Rondovim nogama, pick’n’pop akcijama s Davisom ili Garnettom te Pierceovom 1 na 1 talentu, imaju dodatnih opcija na bacanje.

Za sada je najveći minus nedostatak Kendricka Perkinsa. Iako Boston igra odlično i nosi se sa svima te ja lako zaboraviti da Perka nema, činjenica je kako Shaq u ovim godinama ipak nije dovoljno dobar za startati svaku večer. Svaka mu čast na onome što odradi, ali njegova pokretljivost (bolje reći nepokretljivost) momčad ostavlja ne samo bez rasnog skakača i korektora pod košem, već i bez najboljeg screenera – ne zaboravite da je godinama zaštitni znak Bostonova napada upravo bio Perkov izlazak na vrh reketa, gdje bi postavio blok, preuzeo loptu i onda je prebacio na drugu stranu, gdje bi Pierce ili Allen ostali s dovoljno prostora za odigrati 2 na 2 s Garnettom, dok bi se Perk lagano zakotrljao prema košu, spreman za skok ili zicer.

Poanta je – nitko nije bolji od ove momčadi kada je zdrava i u naponu snage. Sad još da to vidimo uživo, ako je ikako moguće.

33 thoughts on “NEW YEAR POWER RANKINGS

  1. Sve odlicno, samo momcad na broju 5 gurnes na broje 10 a sve mjestno nize do broja 5.

  2. nije mi jasna logika, houston tako visoko iako imaju los score (sa cim se slazem, jer nakon 3-10 start aigraju odlicno), a lakersi no3 iako igraju katastrofalno i izgubili 4 od zadnjih 6… ok slazem se da su i dalje favoriti, ali ako cemo o trenutnoj formi onda nikako ne mogu biti ispred orlanda ili san antonia…

    boston ispred miamia je isto klimavo, voljeli ih ili ne, heat je trenutno u najboljoj formi…

  3. Ovo je najbolji nick od svih čitatelja koji su do sada komentirali.

    Ej, šta da kažem, ako ono što je Boston napravio protiv Spursa (bez KG-a i Perka) tebi nije dovoljno da ih vidiš kao prve ja tu ne mogu ništa dodati. Lakersi igraju šugavo ali ja ekipe slažem po potencijalu za osvojiti naslov, to je najvažnija stavka, trenutna forma se mijenja iz tjedna u tjedna i nije toliko bitna. Dick Vitale je najbolje rekao – POTENTIAL POTENTIAL POTENTIAL.

    Ma žao mi samo što nisam Clipperse i Warriorse stavio više, a Denver niže.

  4. da, to si dobro primjetio, clippersi svakako vise, gs ne nuzno, ali denver svakako nize…

    da gledao sam ih protiv spursa i odlicno su odigrali… ipak u zadnje vrijeme imaju i dva poraza (detroit, NO) bez obzira sto nije bilo KG-a (Perka ni ne racunam, em sto ga nema cijelu sezonu, em sto imamo dva o’neala da ga dostojno nadomjeste)… forma nije samo jedna utakmica, a u duzem periodu miami ima najbolju formu…

    nije mi jasno ovo da slazes po potencijalu, jer bi onda lakersi stalno bili prvi jelda? :-)… ja power rankings shvacam kao trenutno stanje… da, lakersi imaju potencijal, ali trenutno nisu broj 3 po formi, ajde da su 1-2 tekme popusili, ali 4 doma sa double.digitom od prosjecnih grizlija i bucksa je malo previse za no3… ali dobro, blog je tvoj pa onda odredjujes pravila 🙂

    sve pohvale za odlicne clanke (vec sam mislio da niko osim mene u ovoj nasoj drzavi ne prati tako dobro nba)…

  5. Je, Lakersi su trebali bit broj 2, ali podlegao sam osjećaju da ću ispast još veći hejter Heata nego što jesam ako ih gurnem iza Lakersa. Ah, prokletstvo.

    Nego, obzirom na skromnost, možda bolje da nick iz kevin love promijeniš u lebron james? Inače, NBA na ovim prostorima ima kultno sljedbeništvo, stotine fanatika koji je gutaju i prate je, pa podijeli adresu na kojoj možemo viditi što lebron, pardon, kevin kaže.

  6. ajoj ajoj, ja pohvale a ti me odmah razocaras sa komentarom za lebrona i nepotrebnim sarkazmom…

    ako nisi za argumentiranu raspravu, onda nema potrebe da komentiram(o) vise od “kobe rastura” ili “strasno zakucavanje lebrona”…

    ali nastavljam i dalje redovito citati… poz

  7. Gee, priznaj da se sam logaš pod tim nickom.

    Inače je renking ok, da se sutra igra best of 7 serija vjerovatno bi Boston najbolje prošo, a tu i tamo po mjesto na gore ili dole, o tome uvijek može raspravljat. Bullsi mi nekako imaju previše mrlja, em trenutno nemaju nikog tko može zamjenit Noahu, em imaju hrpu prosjeka na poziciji šutera. Spursi su čudna ekipa, sinoć su opet dobili utakmicu koja je već bila gotova u korist Pacersa.
    No, liga je ove godine opet prilično izjednačena, što još uvećava užitak gledanja. Tko bi se sada kladio da će Lakersi završit u finalu, tko bi mogao sigurno reći tko će igrati u finalu istoka. NBA Bundesliga.

    Još nešto, Dirka za MVPa. Makni Švabu i od playoff ekipe na zapadu imaš teksašku verziju Detroita.

  8. Joe, imaš pravo – kevin love je sigurno Komesar koji priča sam sa sobom…

  9. Nažalost, netko mi je maznuo nick.

    Evo, ja se kladim da će Lakersi bit u Finalu. Što je ulog?

    I nemoj tako protiv Mavsa, Dirk je MVP kalibar, ali ne možeš reći da Terry, Chandler i Kidd (pa i tvoj Stevenson) ne igraju na maksimalnoj razini. Recimo da su bez Dirka Philadelphia.

  10. Ti se nemaš pravo kladit, izgubio si i roditeljsku kuću kad je Roko stavio 10 tricu.

  11. i još se pravio da se nije kladio…hvala ti, Joe, umalo sam zaboravio na to. i još kada se doda tankiranje pred kraj prošle sezone da bi imao prvi pick na fantasyu stvarno se treba zamisliti nad Komesarom. katastrofa.

  12. u šta je ono bila oklada? ako je piće, platim ga na sljedećem draftu. tankirao nisam ništa više od Wolvesa u sezoni 05/06 kada je Mark Madsen u zadnjoj tekmi sezone pucao 7 trica (fulao svih 7). dakle, sve je čisto. ako je išta katastrofa, to je potreba ovog Birdiea da makne komesara kako bi on zauzeo njegovo mjesto. sramota.

  13. ja nikada ne bih bio Komesar. a oklada je bila da otpustiš LeBrona ili koga ono već…

  14. birdie je anarhist, njemu valjda smeta sama institucija komesara 😀

    No, ozbiljno, iako sam također uvjeren da će Kobe i društvo dogurat do finala, čisto reda radi nudim ti okladu da neće. Jer ipak ne bih stavio ruku u vatru da će 100% proći pored Spursa, Thundera i Jazza. Ulog po tvojoj volji, ja bi recimo od tebe tražio da iduće ljeto pratiš komplet pripreme Jokine ekipe za EP, plus naravno dnevni postovi tokom prvenstva.

  15. ma nije birdie anarhist nego antikrist

    hm, prevelik je to ulog. jel može najava baseballa radije 🙂

    evo sad sam odgledao Cedevitu i skužio da nam je košarka došla na nivo koji možemo okarakterizirat kao ”8 bijelih stoji i gleda dok 2 crna igraju”
    žasu, nitko se ne kreće, nitko nema pojma kako stajat na terenu, nitko šutnit ne zna

  16. hahahahaha – ovo je super oklada. Komesaru, sada samo trebaš naći ulog za Joea i biti će zanimljivija sezona…

  17. Ma to je ono što sam htio reći, opet nisi toliko siguran da će Lakersi proći da bi riskirao dobar dio ljeta pisati o anti-košarci. Meni isto ne treba oklada, baš bi rado jednom kroz cijeli playoff navijao za Kabača.

  18. U tom slučaju može, pristajem, da ne ispadne da sam nesiguran u Lakerse. Problem je samo u tome što mi se tako ne da provest vrijeme umjesto na kupanju ili negdje vani uz lošu košarku, ali ako tako mora biti.
    A u slučaju da Lakersi prođu, Joe mora ili pisati osvrte na NCAA ili draftati Lukea Harangodya 13-im pickom sljedećeg drafta

  19. haha dopisuješ se sa čovjekom koji je ove godine draftao Dunleavya mlađeg i Cole Aldricha a u sezonu krenuo sa McRobertsom pa evo sad sa Hansbroughom. NCAA nisam ništa pratio do sada, ali eto Harangodya ću uzet 6. pickom ako izgubim.

    Btw, taman još vremena za film i onda nfl playoff.

  20. @kevin love

    šta fali sarkazmu? meni se baš sviđa fora s LeBronom.

    ne, ozbiljno, kažeš da dobro pratiš NBA pa sam pretpostavio da imaš neki blog ili slično. bez ikakvih zločestih namjera dakle.

    argumentirani komentari su više nego dobrodošli, što nas je više to je veselije.

  21. ok, no hard feelings… shvatio sam u stilu “ja sam u pravu ti si u krivu i ko te j…”

    pa ne pisem blog, radni sam i obiteljski covjek pa ne stignem, iako sam nekoliko puta imao namjeru…ali pratim dosta, pogleda se i procita i preveć toga… bivsi propali kosarkas i tako… you know the drill 😉

    evo krece subotnja vecer, da vidim tvoje favorite boston i chicago na djelu 🙂

  22. Ova rasparava se rasplamsala, pa ću i ja dodati svoja 2 centa.
    Malo sam razmišljao o nekim NBA kombinacijama, pa da čujem mišljenje lokalnih fanatika:

    1) JR Smith u Bullsima? Bio bi potrebna šuterska opcija, pokazao u ovoj sezoni da može kad hoće (tj kad se ne ponaša ko dijete), pitanje je samo bi li bez Karlovog nadzora opet pao u depre, i time možda naštetio momčadskom duhu i igri Chicaga?

    2) Senor Amor u Knicksima? Načuo sam neke glasine da nije prezadovoljan u Minniu, a ekipa sa Sportnetovog foruma se složila da bi Love legao Knicksima ko budali šamar.

    3) OK, ovo je samo želja, ali Steph Curry u Miamiu? Gledam onaj užas zvan Arroyo, i ne mogu si pomoći a da ne zamislim Currya kako sa smješkom dočekuje sve one povratne lopte i nemilice trpa trojke. Pa samo od tih otpadaka bi imao 20 poena minimum, a još nešto što bi sam kreirao + asisti…imao bi All-star prosjek garant

  23. Sve šta ti mogu reć je da prestaneš čitat Sportnet jer ako dolaziš do ovakvih kombinacija postat ću zabrinut za tvoje mentalno zdravlje. Legla bi i meni Kristen Stewart, pa ne možeš gledat NBA kroz takvu prizmu tako da točke 2 i 3 nisu uopće dostojne komentara.

    Fantazije na stranu, jedino što donekle ima uporište u stvarnosti je Smith u Bullsima, s tim da bi se Bullsi morali odreći i ponekog picka i Taja Gibsona, ili pak pronaći treću ekipu zainteresiranu npr. za Brewera da bi napravili mjesta na salary capu za Smitha.

  24. @ kevin love

    pa ispodobruca obitelj i čine uglavnom radni i obiteljski ljudi, toga nam treba.

    bullsi nadam se još jednom pokazali da su stvoreni za playoff, a ne za besmislene utakmice regularne sezone

    i da, Millsap junak večeri a Scola antijunak – Luis je najveći obrambeni promatrač danas u ligi, pravi matador

  25. ne treba Bullsima nitko – samo se treba maknuti Bogansa iz startne postave i pustiti ove momke da odrade sezonu – davanje Gibsona ili Brewera je besmisleno. ako se može dovesti nekoga za kombinaciju Bogans+Johnson+pick onda je to ok, sve drugo je bespotrebno. niti JR Smith niti bilo tko drugi ne garantira naslov, a Gibson je naprimjer sinoć svojim bananama rješio utakmicu. unutrašnja linija Boozer/Noah/Gibson/Thomas/Asik stvarno djeluje moćno i glupo je tu vaditi bilo kakvu kariku.

    s druge strane, Bogans je neki dan uspio napraviti da se Meeks razigra, a kada su protiv Bostona u postavi bili Brewer i Deng na Piercu i Ray Rayu, njih dvojica se nisu sastali s loptom – sve je morao Big Baby rješavati, a njega je Boozer sinoć stvarno unakazio. Stacey King je u jednom trenutku rekao kako samo čeka da se Big Baby rasplače kako je Boo prolazio pored njega

    drago mi je da sam bio budan sionoć do pet – odlična sportska večer/noć. prvo strašna football tekma i pobjeda Seattlea, pa onda Boston i Chicago pa onda taman kraj drugog footballa pa za kraj produžetak Utahe i Houstona i one man show Paula Millsapa. odlično.

  26. nek bude okruglih 30

    fakat, stvarno je bilo super sinoć. Ja sam još prije prve NFL tekme planirao odgledati neki dvd,a onda vidim da na telki ima Semi-Pro, pa mi je to bio idealan uvod u sportsku noć. Jedini problem je prebaciti okidač danas, tko će se sutra dignut ..

  27. ja sam zaspao pred kraj bostona, i drago mi je uvijek kad neko da lekciju rondu), ali najvise me dojmio mali daye iz detroita kako je hladno zabio tricu za produzetak… nisam puno pratio pistonse da ocjenim pravo stanje i zasto mali ne igra vise, a s obzirom da obe dvije sezone pistonsi ne idu nikuda, trebao bi svakako igrati vise… ova fransiza vegetira vec nekoliko sezona otkad je dumars zaboravio kako se radi posao (jer jako ga je dobro i u miru radio sve tradea iverson-billups, a onda su usljedili gordon, CV, kuester…) i stvarno mi žao jednog princea, igracine koja mora to sve trpit…

    gee, mislio sam da ne drzim svoj blog radi toga sto nemam vremena… ali evo trazio sam mjesto da malo izbacim iz sebe, pa nadam se da se citamo…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *