COLONEL KURT

Noćas su odigrane dvije utakmice na Istoku, obje ružne. Nakon klimavih prvih utakmica oba favorita su imala šansu pokazati zašto su favoriti, ali to je uspijelo samo Miamiu. Heat je taman negdje za ovih 20-ak koševa bolji od Sixersa kada odigra blizu gornje grancie mogućnosti. Aktivna obrana, kontrola skoka pod oba koša i Dwyane Wade u formi više su nego dovoljni za prošetati se kroz susret. Sixersi ne mogu usporiti Bosha (nadigrao Branda u svakom detalju), a time su sebi potpisali smrtnu presudu, s Boshevim koševima Miamiev napad uspijeva sakriti sve nedostatke.

Čak i James izgleda poprilično dobro u ulozi vodonoše, ničim nije pokazao da mu teško pada raditi umjesto šutirati i silovati loptu (a treba priznati da i Iggy nekako uspijeva otežati mu život, svaka čast). Većinu koševa zabio je nakon što je susret već bio prelomljen, ali ni to nije za zanemariti jer je praktički svojom ozbiljnošću sam kontrolirao razliku do kraja. U startu je najveći posao odradio Wade – iako se prije utakmice opet pričalo o migreni koje ga muči cijelu sezonu, Dwyane je u obrani sijao paniku, a u napadu uredno lomio svoje čuvare (posebno je bilo simpatično vidjeti kako je slomio koljena Turneru, rookie je u jednom trenutku izgledao kao epileptičar).

Za Heat su tako dvije stvari trenutno najvažnije:

– da ni Wade ni itko drugi nema nikakvih bitnijih zdravstvenih problema i da igraju blizu 100%

– da ni u jednom trenutku nisu smanjili intenzitet obrane ili napustili dogovorenu igru u napadu tijekom svih 48 minuta druge utakmice

Iako je rano, treba voditi računa o tome da je nakon dvije utakmice Wade vodeći u bitci za MVP-a playoffa.

A kandidat za LVP-a bi se mogao naći među Bullsima. Koji su se opet mučili zabiti, odjednom kao da je potpuno nestala ona fluidnost u napadu i unutar-van igra s puno pasova koja ih krasila i tako prikrivala činjenicu da su ovisni o Roseu. Sada kao da svi čekaju da Derrick riješi stvar, svi gledaju i promašuju. S tim da koliko god napad bio drven, najveći problem predstavlja nedostatak one obrane koja ih je krasila cijelu sezonu.Točnije, nedostatak borbenosti.

Tko je mogao pomisliti da će Pacersi nadigrati Bullse u kategoriji u kojoj ovi vode ligu cijelu sezonu, a to je upravo taj ratnički pristup. Nema šanse da ijedan igrač Bullsa uđe pod koš bez da popije batine, obrana se igra u kost dužinom cijelog terena, a posebice sjajan dojam ostavlja rookie George koji pošteno muči Rosea kretanjem i dugim rukama. Pacersi su opet izgubili na isti način kao i dvije večeri ranije – nisu u stanju stvari privesti kraju, dok Bullsi upravo u tom segmentu igre briljiraju.

Što me totalno zbunjuje. S jedne strane imaš dojam da je Chicago nervozan zbog mladosti i pritiska, ipak se prvi puta od njih nešto očekuje. U regularnoj sezoni su nadmašili očekivanja, ali sada je praktički sve osim Finala – razočaranje. To nije mali psihološki korak. Samo, kako onda objasniti da jedna takva naizgled ukočena momčad može samo tako, u ključnim trenutcima, postati podmazani stroj?

Ne znam, jedva čekam vidjeti kako će odigrati u gostima, uspiju li tamo dignuti razinu obrane i konačno kontrolirati utakmicu od početka do kraja, onda stvarno sve možemo pripisati mladosti i prilagodbi promjeni konteksta u kojem se nalaze. Međutim, pokažu li i na strani iste boljke, dekoncentraciju u napadu i obrani, dozvole li Pacersima da ih još jednom nadigraju u aspketima igre koji se ne iskazuju brojkama već znojem i modricama, e onda se već možemo pitati gdje je nestala ona momčad iz regularne sezone.

Tražeći odgovor na to pitanje možemo izabrati dva puta. Već vidim kako će mnogobrojni mudraci izabrati prvi, po kojem ove dvije utakmice ukazuju na slabosti Bullsa koje se u playoff nisu u stanju maskirati jer ovo je ipak neka druga razina igre. Što mi nema smisla, jer ovo je ipak jebena Indiana. Takav stav implicira da su Pacersi preko noći dodali jednu razinu više svojoj igri samo zato što je ovo playoff, a to je suludo. Ova momčad se do zadnjeg trena borila za uhvatiti tu osmu poziciju, kvragu.

Drugi put mi se čini realniji i bliži istini. Bullsi su iste mane iskazivali cijelu godinu, svi ih dobro znamo, ali do sada su ih vješto maskirali dominacijom u kategorijama poput obrane, skoka, zatvorenog reketa, borbenosti. Bez toga, čak ni protiv limitirane momčadi kao što je Indiana, kojoj je želja upravo najveći plus, nisu u stanju ostaviti dojam šampionske ekipe. U biti, koliko je kilava njihova energija bila noćas dovoljno govori podatak da su visili do samog kraja usprkos tome što su imali 20-ak skokova više od Pacersa.

Poanta je sljedeća – da je neka druga NBA ekipa u pitanju, čovjek bi posumnjao da ne doživljavaju Indianu dovoljno ozbiljno i da jedva čekaju sljedeći krug. Kako su u pitanju Bullsi, radnička momčad koja svakoj utakmici prilazi na isti način, a tako barem kaže mit, uvećavamo njihove mane tražeći odgovor. A on nam je pred očima – Bullsi jednostavno igraju koliko treba da ostanu u igri, pa onda na kraju privedu stvar kraju tim urođenim mentalitetom ubojica.

Pacersi mogu tražiti isprike u tome što se ozljedio Collison, koji je radio popriličan napadački pritisak na Rosea, iako ne treba zanemariti da su dobro odigrali i Price, pa čak i Ford, koji je ispuzao iz svoje grobnice kako bi zabio tricu preko cijelog terena. Ali, sve to skupa kao da nije služilo da podigne Pacerse, već da testira Bullse. Koje je, nije li to fantastično, živima u trećoj držao dobri stari Kurt Thomas svojom neuništivom energijom i iskustvom, dok stvar u svoje ruke u završnici nije uzeo Rose, poigravši se i s obranom Pacersa i samim sobom. I, naravno, dok se Korver nije ukazao ključnom tricom.

Ta neozbiljnost Bullsa nije tipična za momčad koju smo navikli gledati, ali samo njeno postojanje dovoljno govori o tome da ova ekipa ima ogromne rezerve i da je ovo što smo gledali u prve dvije utakmice tek vrh ledenog brijega. Ali, opet kažem, mislim da je vrijeme da u Indianapolisu konačno vidimo onu obranu i onu fanatičnu borbenost koju smo navikli gledati od njih, a ne da McRoberts, Hibbert, Psycho i Foster ostavljaju bolji dojam od Boozera, Noaha i Gibsona (uz časnu iznimku pukovnika Kurta).

Nikada nije mudro praviti ražanj dok je zec u šumi, a ovi Bullsi kao da su već mislima na puno većim stvarima. Što nije dobro, jer su itekako ranjivi, a Pacersi su sinoć pokazali kako ranim udvajanjem Rosea možeš potpuno zbuniti njihov napad. Rose previše drži loptu u takvim situacijama, a najluđe od svega je što mu nitko ne dolazi u pomoć, svi kao da čekaju da on sam riješi sve što iskrsne pred njim. S malo više preuzimanje odgovornosti ostalih i puno više ritma, dojam je kako bi Bullsi igrali puno bolje u napadu. S tim da se za sada ispodprosječna razina energije u obrani ipak čini njihovim najvećim problemom.

4 thoughts on “COLONEL KURT

  1. Bullsi su cijele sezone imali problema sa “slabijim” momčadima. Očigledno je problem kada utakmicu trebaju dobiti napadom, a ne obranom i kada se očekuje da iskoči više od jednog igrača.

    Ja sam nakon prve utakmice očekivao da Indiana padne u drugoj, ali to se nije dogodili. Sada očekujem da padne u trećoj, a mislim da će Thibodeau jebati mater svim Bullsima ovih dana i da će od njih tražiti doslovno krv i suze…

    Ovo mučenje je zajebano za gledati, ali sve dok se pobjeđuje, dobro je…

  2. zanima me ko si ti/vi koji pises/pisete ove textove! Stvarno su izvrsni… svaki dan par puta dolazim na ovu stranicu ocekujuci da si/ste nesto novo napisali! Uzivam citajuci textove, tako da me stvarno zanima ko su autori. Jos jednom svaka cast i tako nastavi/te.

  3. fala lipa, evo vjerovao ti ili ne, sve manje-više pišem ja, jadna šibenčanin kojoj je NBA čak i u 30-oj godini najveći gušt u životu (tužno, zar ne, moram pod hitno neke klince napravit), a tu i tamo oglasi se moj drugar Sickre, hercegovac rodom iz Miamia, koji me i nagovorio da počnem radit blog

    u zadnje vrijeme Bullse povremenim postovima prati Emir aka Birdie, Gospar bez čije moralne podrške i ohrabrenja bi vjerovatno pisao puno manje

    nas troje ćemo se truditi pratiti ovaj playoff svakodnevno, ali kao i uvijek bez potpisa, jer ionako svi mi nismo bitni, bitna je samo najbolja košarka na svijetu a to je, kako ovaj playoff još jednom potvrđuje, NBA košarka, a onaj tko ne misli tako nek siše

    i da, neizostavni dio cijelog bloga su čitatelji, posebice legendarna prva sedmorka, koji svojim komentarima obogaćuju ovo iskustvo, inače svi članovi najbolje fantasy lige na svijetu – ispodobruca lige

    pozdrav Joeu, Gogi i Peri kao najaktivnijima, a poseban Šimi koji je totalni fanatik i koji je svojim dolaskom obogatio ovu šaroliku obitelj

  4. potpisujem sve što je sarajlija rekao.. ja sam isto linko ovaj site par prijatelja koji vole NBA, tako da skupiš klikova, možda ti uleti neki sponzor.. Isto obožavam NBA i pratim ga od kad sam bio klinjo, ali hardcore praćenje je počelo prije 4 godine (tad sam prvi put kupio LP, ostalo je povijest :P)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *