MANU FROM HEAVEN

Redakcija ispodobruca radi u smjenama! Sickre snima Lakerse i drži fige da se raspadnu do Finala, Gee se opija Grizzliesima, zaboravljajući da su jedva ušli u playoff, a Emir secira Duranta i društvo. Mama’s god people, but playoffs are even better.

SPURS – GRIZZLIES, G 2

Kad je Manu izašao na parket s onom umjetnom rukom u stilu Terminatora, kada je dvorana poludila nakon njegovo prvog ulaza, svatko normalan očekivao je kako će Spursi ovu stvar imati pod kontrolom od početka do kraja. Mislim, pa taj Memphis je mlada momčad u svom prvom playoff nastupu, nema šanse da izdrže.

Aha. Taj Memphis je tvrđi od kamena, s karakterom veterana iza kojih je stotine playoff bitaka. Ma koliko Spursi hvatali inspiraciju, ma koliko jahali na trenutku, Grizzliesi su uvijek bili na korak do. Od prve do zadnje sekunde prvog poluvremena utakmica je bila u egalu koji je čak doveo do nervoze u redovima Spursa, nervoze koja je rezultirala prelaskom Memphisa u vodstvo.

Početkom treće Manu opet kreće – prvo banana na Zachu, pa ulaz kroz srce obrane i izboreno dodatno, pa namješten zicer Timmyu za zakucavanje, pa ukradena lopta na centru i zakucavanje, opet kroz sredinu. U par jebenih minuta Manu je po prvi puta u seriji naizgled neranjivu momčad učinio naivnom. Spursi su se konačno odvojili na razliku koju su priželjkivali cijelu utakmicu. I znate koliko je to trajalo? Manje nego im je trebalo da je naprave.

Prije nego se vratim na Memphis, moram reći par stvari o Ginobiliu. Čovjek je apsolutni MVP ove momčadi San Antonia, njegova kreativnost, neustrašivost i energija uvijek su igrale ključnu ulogu, ali ove sezone on je doslovno sam na vrhu piramide. MVP. Bez njega, ova momčad nema dovoljno tečnosti u napadu niti energije u obrani. Tako da je u biti poraz u prvoj utakmici puno manje bolan nego što nam se učinio na prvi pogled.

Primjera radi, Wade je neki dan zabio samo 14 koševa, ali svatko tko je gledao susret jasno je mogao vidjeti kako je upravo on najvažniji igrač na terenu. On je taj koji serijom izvanserijskih poteza može u par minuta ekipa odvesti u smjeru pobjede. Manu je potpuno isti igrač. Kada imate nekoga takvoga na parketu, uvijek imate šansu.

E, sada, naravno da se Memphis nije predao. S tim da je ovaj put x-faktor koji ih je održao na životu bio Mike Conley. U prvoj utakmici Mayo je vanjskim šutom momčadi dao dozu energiju u ključnom trenutku, u ovoj je pak Conley ulazima potpuno izneredio obranu Spursa. Dodaj još njegovu igru u obrani i ispada da je tip ubio Parkera u pojam, dominira nad njim u svakom pogledu. Mislim da je vrijeme da se složi nova rang lista playmakera, Conley s ovakvim nastupima definitivno kuca na vrata top 10.

Ovdje moram napraviti malu digresiju. Memphis je neki dan preplatio Randolpha, ovo ljeto će produžiti s Gasolom, a već su potrošili ogroman novac na Conleya i Gaya (digresija u digresiji – zamislite da je trenutno na parketu i Gay, njihov prvi napadač, igrač kojemu lopta ide kada sve drugo u napadu stane, čovjek koji se dokazao kao strijelac u rangu Dirka i Carmela kada treba zabiti koš u završnici). I sve su ovo pametni potezi. Hollins je složio pravu stvar, šteta je pustiti da propadne.

S ovakvom četvorkom imaju riješene temelje, Allen, Young i Arthur su odlični igrači zadatka, te je praktički sve što im treba jedan pouzdani tricaš, bilo na dvojki ili bilo u obliku combo beka koji može dirigirati drugom postavom. Ne bi bilo loše zadržati ni Battiera, jedan teški centar za pod koš koji može napraviti 6 tvrdih faulova također nije na odmet, ali već sada imaju dovoljno da se u iduće četiri godine mogu slobodno koncentrirati na samo jedan cilj – popeti se na vrh Zapada. Da, Grizzliesi su stvarni.

Nego, da se vratim na susret. Spursi konačno u završnici počinju zabijati trice, Hill stavlja dvije, RJ dvije, otvara se reket, a to znači više prostora za Manua i Timmya. Kontrola je donekle uspostavljenja, Hill na kraju zaleđuje stvar slobodnima, ali glupo je misliti da su Spursi išta imali dobiveno na pladnju. Ova momčad Memphisa je mlada, ali se ne predaje nikada, imaju talenta, ali prevladava radnički mentalitet trenera Hollinsa i lidera Allena.

I upravo činjenica da je kraj svih ovih graničnih all-star igrača jedan šljaker i fajter kao Allen vođa i idejni pokretač, najveća je ljepota ove momčadi spremne harati po Zapadu dugo, dugo godina. Originalni su totalno, postavljeni na prave osnove. Kvragu, puno je lakše naći šutera nego poštenog centra, zar ne. Puno je lakše osvježiti napad, nego naći nekoga tko će skakati.

Uglavnom, bit će ovo, kako smo i očekivali, prava bitka. Sve ispod sedam utakmica bit će i iznenađenje i razočaranje.

LAKERS – HORNETS, G 2

Obzirom na nepojavljivanje većine Lakersa u G1, ovdje se očekivao uragan i barem +30 za LA i jedan 30-15 Gasola kao iskupljenje osjetljivim fanovima za kvarenje nedjeljnog ručka. Umjesto uragana gledatelji su dobili rovovsku bitku u kojoj su Hornetsi odlično počeli i ušutkali Staples centar, da bi postepeno Lakersi svaku od četvrtina završavali sebi u korist. Sredinom četvrte su konačno do kraja prelomili Hornetse, iako su ovi do kraja visili na oko 7-10 razlike, ali objektivno nisu mogli nadjačati LA.

Lakersi su došli do prednosti zahvaljujući konstantnom napadanju obruča i spuštanju lopte pod koš te iznenađujće aktivnoj ulozi Fishera
u igri naprijed. Kobe prvih pet minuta nije bio primjetan u napadu, dok je (dosta neuspješno) u obrani čuvao CP3-a i pritom se rotirao s
Fisherom na tom zadatku.

Na početku je LA očekivano forsirao Gasola, ali se ovaj nije snašao tako da je utakmicu izvukao Bynum s 17 poena. Aktivan od starta, Bynum je cijeli susret sijao paniku u obrani Hornetsa. Osim njega, ključnu ulogu odigrala je klupa, pogotovo u napadu vrlo aktivni Brown i Barnes. I naravno Odom, iako je njega nekako blesavo spominjati u kontekstu klupe.

Početak problema Hornetsa se može pripisati ranim faulovima Okafora, a u kasnijoj fazi utakmice napadačkim nespretnostima Belinellija (na
trenutak pomislio da je na nogometu) i Greena (ista stvar, ali njega podrijetlo ne amnestira za razliku od Talijana). Ariza je non-stop napadao obruč te je ovu tekmu za razliku od većeg dijela sezone uspijevao pogoditi koš. Uz Paula definitivno je bio najraspoloženiji Hornet.

U svakom slučaju, ova netipična pobjeda Lakersa s Gasolom i Kobeom u sekundarnim ulogama sigurno veseli Phila i ekipu s klupe. Ono što ih
može brinuti nemoć je Gasola protiv obrane Hornetsa. Da li je riječ o jednostavno lošoj seriji koja će proći ili je nešto drugo vidjet ćemo,
ali Pau je bio primjetno nervozan i frustriran. Ako išta znači, u regularnoj sezoni je uredno krcao New Orleansu, tako da je prije u pitanju njegova glava.

Kobeove ohrabrujuće izjave u medijima prije utakmice su zanimljiv moment u seriji:

“Pau is our guy. He’s the next in line in terms of responsibility and the pressure that comes along with that. He’ll be ready to go next game.”

Baš i nije bio. Ali, piše se 1-1. A sada u Big Easy.

OKLAHOMA – DENVER, G 2

Ova utakmica je trebala završiti nakon prve četvrtine, odnosno polovicom druge kada je Thunder otišao na +26. Denver je izgledao kao razbijena vojska – nije im ulazio nikakav šut, gubili su lopte kako god su znali, a George Karl je izgledao gore gledajući svoje igrače nego lani kada je bio teško bolestan. S druge strane, Oklahomi je sve išlo za rukom – razigrali su se starteri, razigrala se klupa, publika je bila na nogama i strašno nabrijana i sve je vodilo k potpunom razbijanju.

Ali, taj scenarij netko nije rekao Lawsonu, Feltonu, Harringtonu pa i Neneu. Njih četvorica su se odbijala predati, slušali su Karla koji ih je tjerao da se trude i, malo po malo, smanjivali su razliku. U nekoliko navrata krajem druge četvrtine imali su šanse za doći na -10, slično je bilo i u trećoj da bi početkom četvrte to i uspjeli napraviti. Ali, dalje od toga nisu mogli iz tri razloga:

1) JR Smith je debil

2) Danilo Gallinari je debil

3) Kevin Durant je Kevin Durant

Nakon prve utakmice napisali smo kako gledajući Denver cijelo vrijeme očekujete trenutak kada će ući njihov najbolji igrač. E pa, JR Smith je odlučio da je on taj igrač iako ga George Karl uvodi s klupe. Njegova sekvenca u drugoj četvrtini je za anale – pucao je kao da je u najmanju ruku Kobe Bryant s tom razlikom da mu ništa nije ulazilo. Kada ga je Karl napokon izvukao vani, Smith se odmah uputio u svlačionicu, a da nije pokazivao znakove ozljede. Već sam pomislio kako je Karl konačno izgubio svaki atom živaca i poslao Smitha doma da se više ne vraća, ali izgleda da je ovaj samo morao na WC. Ne znam je li mu se pišalo ili sralo, ali kako se više nije vraćao u igru, izgledalo je kao da je on upao u školjku, a Karl povukao vodu.

Talijan je debil jer je kontru dva na jedan uspio sjebati i umjesto da bude 13, Thunder je tada otišao na 17 razlike. Uz to, debil je zato što je kao šuter koji ništa ne zna nego pucati, promašio oba bacanja na kraju treće četvrtine.

A Kevin Durant je Kevin Durant jer je zabio tricu kad god je trebalo, a u zadnjoj četvrtini je napokon počeo zabijati i dvice te smirio Denver.
Oklahoma je bila spremna da izgubi ovu utakmicu bez obzira na +26. Da se Ty Lawson mogao klonirati u 15 centimetara višu ‘trojku’ pa da u petorci ne igraju ni Gallinari ni Smith ni Wilson Chandler (koji je isto debil, ali malo manji od ove dvojice), Denver bi ovo preokrenuo. Igrači Thundera su izgleda mislili kako je utakmica gotova nakon 18 minuta. Nisu pokazali previše truda, Westbrook i Durant su nakon povratka s klupe na koju su sjeli nakon +20 izgledali kao da bi oni najradije već otišli u Pepsi arenu i samo ih je činjenica da Nuggetsi nisu uspjeli povezati nekoliko dobrih akcija spasila neugodnije završnice.

Bez obzira na 2-0 koje Thunder ima, nisam previše impresioniran njihovom igrom. Prvu su utakmicu dobili radi nevjerojatne igre dvojca Durant-Westbrook, a u drugoj su pokazali mentalitet hrvatskih prvoligaša. Za Denver je možda to dovoljno (iako će u Denveru atmosfera dodatno dignuti ove Nuggetse koji nisu debili pa će Thunderu biti dosta teže), ali ne znam kako s ovakvom igrom misle dalje u play-offu. Od njih se očekuje više od prolaza Nuggetsa.

I da, samo par riječi o dvoboju Nene-Perkins. Opet su imali par koškanja, potpuno je jasno kako se ne vole, ali se drže van dosega tehničkih (nemoguće da tako ostane do kraja serije). Nene je imao problema s ulazima, dosta su ga faulirali računajući da neće pogađati slobodna, zakucao je samo jednom, ali je opet nadigrao Perkinsa, barem što se mene tiče. Brazilac se samo treba nadati kako neće biti lockouta i nekog zajebanog novog kolektivnog ugovora i biti će jedan od glavnih free agenata ovog ljeta. Potpuno je to zaslužio.

6 thoughts on “MANU FROM HEAVEN

  1. Moram samo napomenut ključan problem Grizzliesa u ovoj seriji – momčadi za koje ja navijam protiv Spursa jako teško pobjeđuju u seriji. Jebiga, Memphiše, nije namjerno.

  2. Ja se nadam da se Afflalo neće oporavit još iduće 2 utakmice, tako da ga Bullsi kupe zdravog i spremnog na trofeje. Ne treba riskirat ozljedu u izgubljenoj seriji.

    I nekako mi ne sjeda misao da su Grizliji dobra momčad…jebiga, kad si loš tako dugo, teško je promijeniti mišljenje

  3. Tu se javlja onaj sindrom Clippersa. Uvijek očekuješ da nešto zajebu. Ali, Hollins je totalni car, momci su na mjestu i mislim da možemo pozdraviti njihov dolazak

  4. Grizzlies su dobra momčad. ako je netko i sumnjao, ova serija to potvrđuje

  5. Već se dugo pitam na koga me green podsjeća. Sad sam skužio – na Arthura Ageea

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *