THE WINNERS WITHIN

Noćas je bilo drame i uzbuđenja na bacanje, produžetci na sve strane. Sickre i ja opraštamo se od Bostona (uz nadu da ipak još nije gotovo), a tu je i osvrt na ludnicu u Memphisu koju sam maloprije konačno stigao pogledati do kraja. Prokleti posao!

HEAT – CELTICS, G 4

Sickre: Za početak moram citirati Larrya Birda: ”When I’m up 3-1, I know it’s over.” Miami sinoć nije samo postigao gostujuću pobjedu na parketu gdje su do sada uglavnom loše prolazili, već su pokazali kako pored fizičke dominacije posjeduju i mentalne kvalitete. Sva tri đikana su odrasla.

Gee: Istina. Boston je praktički nastavio gdje je stao prošlo utakmicu, krenuli su furiozno, Pierce i KG su opet bili nabrijani, a na Rondu se nisu vidjeli nikakve posljedice. Ali, ovaj put Miami nije zaostao. Uvijek su bili tu negdje, u blizini, Boston je skupljao poteze, ali Miami ih je upornim radom u obrani i bljeskovima Jamesa i Wadea pratio. Odmah je bilo jasno da će ovo biti drugačiji utakmica. Jednostavno, Miami kao da je vrebao priliku da zada smrtni udarac i to su na kraju i uspijeli.

Sickre: I to s dva čovjeka u napadu, uz pomoć Bosha u najvažnijim trenutcima. Izdržali su i na kraju su uzeli sve što im je Boston nudio. Obe ekipe imaju šampionske obrane dostojne borbe za naslov, tako da je u ovako gustom susretu u kojem je svaka četvrtina završila s maksimalno 4 razlike (prve dvije +3 za Boston, treća +4) bilo logično za očekivati kako će pobjednika odlučiti manji broj grešaka. Boston je izgubio nekoliko lopti u situacijama kada su imali čiste zicere, a onda su ih pri kraju izdale i noge.

Gee: Da, a s druge strane LeBron je u završnici ubacio u brzinu više, izgledao je kao da ima snaga za još 40 minuta. Partija nije bila krcata epskim momentima kao prethodna, ali neizvjesnost je dala posebnu draž. Otvaranje zadnje četvrtine u kojem nitko nije mogao zabiti koš upravo ocrtava koliko se teško bilo izboriti za dobar šut pored ovako kvalitetnih obrana (mislim da su gađali nekih 1 od 13 u tom periodu). Bosh je sramotno ušao u susret, ali, kao što kažeš, bio je važan u završnici, nadskakao je Garnetta koji ovaj put nije imao noge, samo je uzimao šut iz vana. A bez Kevina u izdanju od neku večer, bez Raya (u prvom poluvremenu nije napravio ništa, u drugom skoro ništa) i s Rondom u rasulu, Celticsi nemaju dovoljno.

Sickre: Na životu ih je cijeli susret držao Pierce koji je odigrao još jedan svoj playoff klasik. Nosio je napad od početka do kraja, imao je čak i šut za pobjedu, međutim Garnettov blok nije bio dovoljno dobar, pucao je preko ruke i promašio. Da je zabio, sada bi sve bilo drugačije. To je playoff, svaka greška se plaća, svaki propust stiže na naplatu. Miamiu svaka čast što je Boston dobio upravo njihovim naj-jačim oružjem – sjajnom igrom u završnici.

Gee: James je dominirao na kraju, ruku mu je dao Wade važnom tricom, Bosh je donio energiju pod koš. Ma svaka čast na iskazanom karakteru, posebice na izdanju u produžetku. To je i bio nekakav realan ishod, obzirom na tijek utakmice produžetak uopće nije bio iznenađenja, ali pomalo je iznenađenje bio način na koji je Boston ostao bez zraka. Uglavnom, ako je i bilo sumnje, sada je više nema – Heat je stvaran. S tim da moram spomenuti dva detalja – prvo, Spoelstra je konačno odustao od Ilgauskasa i u petorku je ubacio Anthonya, drugo, nepotrebno su gurali Haslema na parket, trebalo ga je čuvati za petu da izazove još veći Shaq efekt. Nespreman igrač na gostovanju nije od koristi, napravio je dva brza faula, bio vidljivo van forme, odmogao ionako kriminalnoj klupi.

Sickre: Da, šteta što solidno izdanje Bostonove klupe nije donijelo više, ali obzirom da je Pierce jedini igrao na razini Wadea i Jamesa, teško da je to bilo presudno. Nadam se da će Celticsi nekako dobiti sljedeću jer bi nas čekalo još sjajne košarke, posebice eventualni G6 u Bostonu. Ali, razum mi govori da je, nažalost, sljedeći čin kraj ovog sjajnog dvoboja. Baš kao što kaže Larry.

THUNDER – GRIZZLIES, G 4

Kakva utakmica! Nema smisla puno pričati, ovo morate pogledati ako vam je stalo do košarke. Je, nisam možda sav svoj jer sam zapaljen za ovaj Memphis kako odavno nisam bio za neku momčad, još tamo od Kingsa 2002. Ali, ovo je bilo totalno ludilo, dokaz da je ova serija najbolje što nam playoff trenutno nudi. Jer, nema šanse da itko može znati kako će ovo završiti, sve je puno preokreta, svatko ima šansu i dominirati i sam sebe upucati u nogu. Svaki sekund je bitan. Mislim, Memphis je prošli put dobio utakmicu koju nije imao pravo dobiti, sada su izgubili susret u kojem su na početku izgledali nepobjedivi. Nakon tri luda produžetka. Kakav tobogan.

Samo kratko o kretanju susreta. Memphis je krenuo luđački u susret, ono što su Young i Allen radili u obrani na Durantu i Westbrooku bilo je za anale. Braća Ransol su briljirala pod košem kao da visoki Oklahome ne postoje i nije ni čudo da su Grizliji imali i 18 razlike u jednom trenutku.

Ipak, Wesbrook i Durant pri kraju poluvremena konačno dolaze do zraka i serijom ulaza smanjuju razliku na samo 4. I pri tome pokazuju da se Memphis ne smije opustiti – čim ovi zaigraju malo lakše u obrani i bez mozga u napadu, a skloni su takvim epizodama, OKC ima takvu napadačku moć u ovoj dvojici da može stići svaku razliku za tren.

Pogotovo ako Mike Conley ne igra na razini. Noćas je radio previše grešaka, a posebice je muku mučio s osobnima zbog kojih je sjedio više nego je trebao. To ja opet značilo više minuta za Vasqueza, a to pak znači da u igri držiš još jednog čovjeka sklonog mentalnim crnim rupama (i jedna zanimljivost – usprkos ovom informacijskom dobu u kojem živimo, tek se noćas netko sjetio obavijestiti nas da su Vasquez i Durant igrali zajedno u srednjoj školi).

Uglavnom, Durant i Westbrook, pardon – Thunder, tijekom treće su uhvatili korak s Memphisom koji se u ovom periodu na životu održavao energijom Gasola i Mayoa. I iako sam rekao da nema smisla spominjati svaki moment vrijedan pamćenja iz ove tekme, plesku koju je Perk opalio Marcu moram. Čovjek je uhvatio skok u napadu, zabio od table i onako usput dohvatio Gasola svom snagom po licu, kao da se liga vratila 20 godina unazad u doba Pistonsa i Knicksa. Pravi playoff moment, a Gasol ga je podnio muški i odgovorio sjajnom igrom. Za razliku od brata koji bi vjerojatno otrčao u svlačionicu promijeniti uložak.

U zadnjoj četvrtini Oklahoma pojačava obranu, bore se kao ludi pod oba obruča i odlaze na plus 10. Potpuni preokret, ali kakav bi to bio susret ove dvije lude ekipe da nakon jedne serije ne slijedi odgovor? Memphis na krilima Gasola i Randolpha pomalo smanjuje rezultat da bi tricom Conleya u zadnjim sekundama izborili produžetak.

U kojem Thunder opet igra bolje, a Memphis se potvrđuje kao totalni paradoks – momčad sposobna odigrati obranu, skakati i vrtiti napade preko centara, dakle biti totalno konzervativna, a u isto vrijeme ovisna o tricama svojih bekova. A da ne govorim o kvaki Mayo – čovjek mora biti na parketu jer može zabiti tricu, a dok je na parketu radi katastrofalne greške, od usiljenih šuteva, do izgubljenih lopti.

I naravno da je upravo on tricama održao Memphis na životu, a novo izjedančenje i novi produžetak donio je, a tko drugi, Vasquez. Koji se našao na parketu samo zato što su i Mayo i Conley morali na klupu zbog šeste osobne. I onda nastavio ludovati u drugo produžetku, u kojem je Memphis konačno izgledao kao da opet ima kontrolu. Dok stvar nisu izjednačili Westbrook i Harden. Duranta je za to vrijeme davio Battier, pa nitko ne može zamjeriti Westborooku što je opet zbrzao s pokušajem realizacije i promašio pobjedu.

Ali, u trećem produžetku više nije bilo vatre u Grizlijima. Nakon dugo vremena pojavio se Durant i to je bilo to. U ovakvom napucavanju Memphis je ipak autsajder, a Oklahoma je zasluženo došla do pobjede jer je bila bolja ekipa drugi dio susreta plus veći dio produžetaka. Memphis je ispucao nekoliko života u jednu noć, ali to je manji problem, jednostavno moraju naći načina kako što duže igrati vrhunsku obranu na Durantu i Westbrooku (a pokazali su da mogu) i usput ne gubiti razum u napadu i držati se igre preko visokih. Jedino tako mogu vratiti kontrolu nad serijom koja je sada opet u rukama Thundera.

3 thoughts on “THE WINNERS WITHIN

  1. Hoće li biti komentara možda na naj odbranbene petorke? Bryant po deveti????? put. Po ovome ispade da je jedan od najbolji vanjskih odbranbenih igrača ikad u nba.
    Ne mogu vjerovat da treneri biraju jer sumnjam da pored živih Wadea ili tony allena,igoudale itd, itd, stave bryanta, još poslije ove bruke protiv dallasa

  2. Ti izbori su manjkavi jer nema poštene statistike kojom se možeš služiti, ali ove godine su odradili dobar posao Osim Kobea, koji se bira po defaultu na račun toga što je nekada bio stoper (kada poželi). Ono, sve je dobro osim što je Allen trebao upasti umjesto Kobea. Možda Chandler ili Ibaka umjesto Garnetta, ali Rondo nema konkurencije (Conley i Lowry donekle) kao ni LBJ (Deng možda). Howard mora biti u ekipi. Tako da je to to, ali mene zanima samo koji su biseri dali glasove Roseu i Westbrooku

  3. Kobe je valjda defoltni izbor jer svi glasači pamte kako je svojedobno povremeno davio vanjske protivničke zvijezde. Opametit će se dogodine ili za dvije. Spori su. Chandler je trebao biti unutra, on sam je odgovoran za preporod Mavsa pod košem.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *