THE GIBSON-ASIK EXPERIENCE

Ovo je bila do sada najbolja utakmica serije. Obje momčadi su igrale dobro, agresivno u obrani i koliko-toliko solidno u napadu, a na kraju su pobijedili Bullsi jer ipak imaju najboljeg igrača na terenu i u stanju su odigrati i bolju obranu u nekim dijelovima utakmice.

Rose i obrana. Zbog te dvije stvari je Chicago i pobijedio u 62 utakmice u sezoni, a zbog te dvije stvari su i poveli s 3-2 u seriji. Posljednja četvrtina u koju je Atlanta ušla s psihološkom prednošću jer je u prve tri uspješno odolijevala svim napadima Bullsa, može se uzeti kao mala škola obrane. Ono što je Chicago tada odigrao stvarno je bilo lijepo za gledati. Postava Rose, Brewer, Deng, Gibson, Asik je pokrivala svaki djelić terena ne dozvolivši Atlanti ništa više od šuteva u posljednjim sekundama napada. Iskakanje, preuzimanje, udvajanje, zatvaranje skoka – sve je bilo tu, a Hawksi nisu uspjeli pronaći odgovor na takvu igru. Zbog toga su Boozer i Noah cijelu posljednju četvrtinu sjedali na klupi i oduševljeno gledali što njihovi kolege rade.

“Best of seven” serije su predivne upravo zbog ovakvih stvari u kojima se vidi i sva veličina trenera koji trebaju prepoznati situacije na utakmici te iz njih probati izvući prednosti za svoju momčad. Thibodeau je to napravio kada nije ni pokušavao mijenjati postavu koja je uništila Hawkse, ostavši pri Gibsonu i Asiku, a Drew je ranije u utakmici pokazao koji je pravi način za isključiti Korvera iz igre. Jednostavno, ako ne možeš braniti njegove napade u kojima trči kroz bezbroj blokova i dobiva lopte na šut (pogađa li ili ne je nešto na što nitko ne može utjecati), onda ga uništi na drugoj strani parketa igrajući svaki napad preko njega. U samo 4 minute koliko je Korver proveo na parketu imam osjećaj da su se svi igrači Atlante barem jednom spustili leđima prema košu dok ih je on čuvao. Ili su ga pretrčavali ulazima. Takvo što nije imalo nikakvog smisla po Bullse pa je Thibodeau ubrzo Korvera izvadio iz igre i nije ga više vraćao.

Korverove trice je ionako zabio Bogans koji je imao nevjerojatnu seriju od 8 koševa zaredom što se nikada ove sezone nije dogodilo (dodaj još i dobru igru u obrani na Johnsonu). Deng je odigrao korisnu napadačku rolu, pogotovo na početku utakmice, odnosno krajem treće i početkom četvrte četvrtine. I sam je istaknuo nakon utakmice kako je problem u četvrtoj utakmici bio kako nitko osim Rosea nije bio agresivan u napadu pa je on odlučio to promijeniti. U nekoliko navrata solidnih par minuta je odigrao i Boozer koji, malo po malo, izgleda sve bolje u napadu. Ipak, činjenica je da treba biti još bolji kako bi se prikrile sve slabosti u obrani koje su još vidljivije kada Noah nema svoj dan.

U posljednjoj četvrtini na obje strane parketa je dominirao Taj Gibson potvrdivši onu tezu kako je lako igrati u napadu kada obranu igraš na fenomenalnoj razini. Tajovi koševi u posljednjih 12 minuta promijenili su sliku o razlici u koševima s klupe u kojoj je Atlanta dominirala u većem dijelu utakmice.

Derrick Rose je opet odigrao MVP utakmicu. Atlanta je u ponekim dijelovima utakmice odigrala dobru obranu na njemu, tjeravši ga da u napad krene tek 10-12 sekundi prije njegovog isteka. Ipak, Rose je za sve imao rješenja – ulazio je pod koš kada je bilo najpotrebnije, nije se bojao kontakta pa je iznuđivao dosta faulova, a u ovoj utakmici je razigravao igrače bolje nego ikad u seriji. Kada je tako, a i obrana se dobro igra, onda je Chicagu teško izgubiti.

Ipak, Atlanta je bila na dobrom tragu da u četvrtak ima meč loptu pred svojom publikom. Odlično su reagirali na brzo vodstvo Chicaga, nisu srljali i koncentrirali su se na obranu. Iako su Bullsi potpuno isključili Crawforda, a u dobrom dijelu i Johnsona, Hawksi su brzim dodavanjima u napadu uspjevali pronaći neka rješenja. Opet je bio sjajan Teague, Zaza je imao nevjerojatnu večer – on je i držao Atlantu u igri u drugoj četvrtini, Horford je drugu utakmicu zaredom nadigrao Noahu, a Smith se opet pokazao kao odličan igrač kada se drži onoga za što je stvoren – skakanja i zatvaranja u obrani, tranzicije i napada na obruč. Imao je on i sjajnih 20-ak sekundi u kojima je opalio tri banane igračima Bullsa, ali, nažalost po njega i Atlantu ova treća je bila kroz obruč pa se pišu dvije.

Drew je opet startao s visokom postavom, ali je u završnici stavio standardnu postavu (Teague, Crawford, Johnson, Smith, Horford). Upravo protiv niže petorke su Bullsi odigrali najbolju obranu na utakmici. Hoće li mijenjati ovu taktiku za šestu utakmicu?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *