SHEEEEEEEEEEEEEEEEEIT

Noćas dvostruka tragedija, Celticsi i ubuntu ispali od par Đikana, žene i bezvezanjaka, a Memphis u Oklahomu poslao holograme umjesto igrača od krvi i mesa. Sickre se bavi ovim prvim, Gee drugim. Bit će bolje.

HEAT – CELTICS, G 5

Boston je sinoć izgubio utakmicu na način kao što je gubio cijelu seriju, izgubljenim loptama (ili da iz tenisa posudimo bolji izraz – neforsiranim greškama), koje su Djikan & Co. marljivo iskoristili po tko zna koji put u ovom dvoboju koji je zapravo bio puno neizvjesniji nego što to konačnih 4:1 govori.

C’s su izvrsnom obranom i lijepim napadačkim momentima držali lagano vodstvo cijelu utakmicu sve do 3 minute prije kraja kada su u napadu postali neprepoznatljivi sijajući lopte gdje god su stigli (Greenova i Delonteova, a posebice Pierceova izgubljena su boljeli, kako gledatelje, tako i Doca i osijedijelog Danny Aingea). Djikan, koji je odigrao ispod svoje razine do tada, u tom navratu je pogodio dvije trice, ukrao loptu i zakucao tako da se stvar začas nepovratno prebacila na stranu Družine ljeto 2010.

Djikani su zasluženo dobili seriju jer su iskoristili sve što im se nudilo za razliku od Bostona koji je objektivno igrao na vrhuncu mogućnosti. Sinoć je PP rano ušao u probleme s osobnim, KG se poslije agresivne prve četvrtine povukao, Ray je igrao toplo-hladno, a Ronda su pored sad već legendarnog lijevog lakta (check @RondosLeftElbow) počela kočiti i leđa tako da su Delonte, Jeff Green i Krstić morali igrati više nego inače.

I konačno su odigrali solidne role te pridonijeli da se prednost održi. Ali, pomanjkanje egzekucije na kraju je opet bilo presudno, kao što smo već previše puta istaknuli. Najbolja stvar po Celticse je da je Doc izjavio da se vraća s ovom ekipom i dogodine pa se nadamo da će ih, uz nešto svježe krvi, uklopljenijeg Jeff Greena i pokoje tijelo pod košem, opet biti gušt gledati kao i ove sezone (minus crni dio proljeća).

Što se Djikana tiče nadam se da će im ove sezone Rose, Dirk ili netko treći zagorčati život jer nisam siguran koliko mogu gledati njihovo prenemaganje.

Na terenu su Djikani dobro složena momčad izuzetnih košarkaških vrlina, imaju jak intenzitet u obrani, a u napadu su ova dvojica dovoljni da iznerede bilo koga. Ono što mi smeta jesu nepotrebne drame i pozerstvo (doslovno, dovoljno je vidjeti Djikana sinoć poslije utakmice u pozi nekakvog starogrčkog atletičara) i slična sranja koja su dirigirana iz PR stožera te prenošena uz svesrdnu pomoć ESPN-a i frendova. Zadnjih dana su se tako dva glavna Djikana non-stop pojavljivala skupa u intervjuima kao par koji je tek počeo hodati i kovali su Boston u zvijezde, govoreći o zelenima s respektom k’o da je u najmanju ruku riječ o Bill Russellovoj momčadi. Valjda su time htjeli naglasiti veličinu eventualne pobjede, usput se osiguravši u slučaju poraza.

Te sve stvari nisu od jučer (check post Globalna Ikonizacija iz 2007. na našem starom sajtu) i o brendu Djikan ćemo se pozabaviti u posebnom ljetnom postu jer su sada glave vruće.

Pa kao što B&S lijepo kažu ”Because a song has to stop somewhere …”

THUNDER – GRIZZLIES, G 5

I konačno prva bezvezna utakmica jedne lude serije. Iako se nije tako činilo u početku – Memphis je opet ušao dobro u utakmicu, sjajnom obranom vanjske linije dolazili su u šanse za kontre i kontrolirali susret. Oklahoma prati ritam individualnim potezima trojke Durant, Westbrook i Harden. Ono, na Zapadu ništa nova.

Ono što je bilo primjetno je da braća Ransol nisu igrala važnu ulogu, njihov nivo energije nije bio onakav na kakav smo navikli. Govoriti o nekoj vrhunskoj obrani Thundera nema smisla, prije je u pitanju iscrpljenost, više emotivna nego fizička, od dvije večeri ranije. Utakmica se praktički prelomila sredinom druge kada nekoliko dobrih poteza Westbrooka i posebice Hardena dižu na noge dvoranu i napaljuju momčad. Ali, dojam je da su do prednosti od desetak koševa došli više na račun dekoncentracije Memphisa u ovom periodu nego nekakve bajne igre.

E, ali zato su reagirali kako treba u nastavku. Valjda su nanjušili krv – Memphis je i dalje bio anemičan, pod košem su zabijali minimalno, a u tranziciji su radili neshvatljive greške i doslovno promašivali zicere. Za to vrijeme Thunder je stisnuo u obrani, Ibaka i Perkins su dočekali svojih 5 minuta čak i u napadu pored mrtvih Zacha i Gasola, a stvar je zaključio Collison još jednom briljantnom rolom u ovoj seriji, ovaj put na oba kraja terena.

Naravno, o nikakvom novom preokretu kakvih smo se do sada nagledali nije bilo govora, Memphis je bio totalno van fokusa, razliku za Thunder održavao je Cook serijom trica, a kada vam kažem da je Nazr kao četvrti visoki u Oklahomi ostavio bolji dojam i od Zacha i od Marca, sve sam vam rekao. Ova utakmica tako nije ponudila nikakve odgovore, niti je dala neka nova pitanja – OKC je i dalje u prednosti, a Memphis mora naći odgovor na njihovu sve bolju obranu reketa i sve potentniji napad. Ali, barem je dobro došla objema momčadima da se odmore za šestu koja će očito biti paklena.

I da, od sada svim srcem navijam za Dallas, jer mi se u Finalu definitivno ne gleda silovatelje košarke poput Miamia ili Oklahome. Let’s go Dirk!

20 thoughts on “SHEEEEEEEEEEEEEEEEEIT

  1. Al isto je lipo kad umjetne momčadi ovako izgube, poniženo, zgaženo i ozljeđeno. Da me se krivo ne razumi, bil bi lipo i da ova druga umjetna momčad koja je pobijedila isto tako izgubi u idućem krugu. Ovo mi je bila najdraža serija ovog plejofa, zna sam da ću se veselit ko god da ispadne!

  2. Kako su to Cs umjetna ekipa majke ti? Ova 3 djikana su se DOGOVORILI da dodju u sheeeaat. Vidimo se na haklu vrlo skoro:))

  3. A moram malo provocirat vas navijače, al u načelu je isto, jednako skupljeni kao i Heat, samo što su to možda izveli s malo više stila. Mislim, sve se momčadi tako skupljaju, tako da doista nema veze.

  4. Ma kako mi možeš Raya u istu rečenicu s ovom trojkom? Ajde, Pierce i KG su iritantni, ali Ray je veći svetac od Ivana Pavla

  5. Nenad Krstic vs Juwan Howard, it’s the 2011 playoffs baby!

    Boston je sinoć stavio na stol sve čime raspolažu. Možda trojka nemože bolje od ovog, KG je vukao na početku, Ray konačno povezao nekoliko trica, Pierce kao i uvijek. Obrana je stojala, klupa dala svoje. I opet nije bilo dovoljno, jer unatoč odlične prve tri četvrtine Boston nikad nije mogao odmaket više od 7-8 koševa. Kad su negdje početkom drugog poluvremena pokazali kako Cs imaju šut od 55% (a Đikani nekih 40%) a razlika bila tek nekih 5, već se moglo naslutiti šta kraj tekme donosi. Jebiga.
    Još kad LeĐikana i Đwadea za svaki promašeni ulaz nagrade slobodnim, moš mislit.

    A koliko god mrzio ekipu Miamia, uvijek nastojim da budem bar trun objektivan. Đikan i Wade su dokazana klasa, uvijek u stanju odgovoriti bilo kojem protivniku. Ali kad god vidim onu jebenu pacovsku facu Bosha, svega mi, naradije bi uletio u ekran. Onda sam ko Westbrook, razum pauzira dok vladaju instinkti.

    Sve u svemu, sad se bacam na navijanje za Emirovu ekipu. Što je sranje, jer Atlanta trenutno fino secira sve ranjive točke ovih Bullsa.

  6. Je Bosh je najgori u rat-packu, pogotovo kad ga nema nigdje cijelu tekmu i onda nesto napravi pa je glavni. Djikan.

  7. Ako ne daj bože ovaj tronožac osvoji prsten to je kraj košarke kakvu znamo. Sad će sve zvijezde i zvijezdice htjet da igraju zajedno. Bit će nešto poput lige prvaka 4,5 klubova se bori za titulu ostali su tu da učestvuju.
    I kako boston može neko uspoređivat sa ovim papcima, pirce imao 30, allen 32, garnett 31 kad su se sastali i to ne kao slobodni igrači ko ovi papci nego trejdom.

  8. Ne bih htio biti neki zloguki prorok, ali vaša slika pozadine možda bude finalna utakmica… ne daj Bože…

  9. Ali kako uopće netko može navijat za Celticse ili Lakerse? Ili za Real, Barcelonu ili Inter? Nema ljudskog smisla. Osim ako si iz njihovih gradova.

  10. Kako ne bih navijao za Celticse kad mi tamo zadnjih 13 godina igra Paul Pierce, najdrazi igrac ikada.

  11. Ma je, ali zar ako klinac nisi imao averziju prema velikim dinastijama? Meni je to od malih nogu bilo normalno, navijat za neuspješne klošare. E sad, da Sunsi zaredaju s 5 naslova i dalje bih navijao za njih, al to bi se desilo dok već jesam navijač, a ne da navijač postanem zato što Bullsi imaju tri naslova zaredom i onda dođe Kuki. Iako, priznajem, da Steve dogodine dođe u Boston, i ja bih navijao za njih, tako da te razumijem.

  12. Nisam nikad NBA gledao iz aspekta averzije spram dinastija valjda zato sto sam se vezao od pocetka uz igrace. Magic je bio pocetak, njegova igra, asisti i u krajnjoj liniji osobnost su me uz Kukija zapalili za kosarku uopce. Drazena i Jordana sam cijenio ali nisam nikad istinski volio. Ako bih gledao geografski, onda bih trebao navijati za Miami, ali osim one generacije legende i cara Steve Smitha u kombinaciji s Rony Seikalyjem niti jedna od tih ekipa me nije mogla privoliti na tako nesto. Tako da sam ove glavne godine proveo s Pierceom, a i Rondo mi je prirastao srcu unatoc ocitim nedostacima te su Celticsi izgleda na kraju prevagnuli u srcu. Uostalom celticsi od 98-08 su bili prilicno losa i frustrirajuca momcad, nesto ko Liverpool do dolaska Dalgisha. Slavna proslost i siva sadasnjost. Ukratko, it’s a players league.

  13. kad smo već o početcima navijanja – ja sam za Bullse počeo navijati isključivo zbog Kukija…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *