OLD SCHOOL

Konačno. U trećoj utakmici finala Zapada Mavsi su ipak odlučili zaigrati obranu prikladnu playoff intenzitetu. Ovaj put se zona nije tretirala samo kao šema koju treba ispoštovati, već se u njoj kretalo, šprintalo, guralo i čupalo. Oklahoma u prvoj četvrtini tako nije imala ni jedan jedini otvoreni šut. Salnim udvajanjima igrača s loptom, brzim rotacijama i preuzimanjima, uz zatvorenu sredinu od strane Chandlera, Mavsi su u potpunosti razotkrili sve njihove slabosti – sklonost davljenju lopte, pasivan napad u kojem je previše gledatelja, premalo kretanja i u kojem se većina akcije vrti oko individualnog talenta.

S druge strane Dallas je izludio aktivnu obranu jedinim načinom na koji možeš probiti obranu kojoj je stalo – kretanjem lopte i igrača te potpunom nesebičnošću. Možda nije svaki koš bio rezultat asista (8 od 12 ubačaja je bilo asistirano), ali sigurno si imao takav osjećaj. Igrači Mavsa su trčali uokolo, dolazili u pozicije za šut i ulaz i onda bi, ali baš svaki put, umjesto realizacije pronalazili suigrača u još boljoj poziciji. I to baš svi, tako da nema potrebe izdvojiti nekog pojedinca (kod Thundera, htio ne htio, moraš izdvojiti Duranta, bez čijeg talenta ne bi zabili ni tih mizernih 12 koševa). Odigrali su konačno onu Dallasovu košarku na oba kraja terena koju prezentiraju tijekom cijele sezone, očitavši mladom suparniku lekciju.

Naravno, znamo da ni prednost od 15 koševa protiv talenta kakvoga ima Thunder nije sigurna, posebice ne nakon prve četvrtine, ali Dallas je uspio održati i tijekom druge. Dapače, Durant i društvo mogu biti sretni što nije završilo i s više od 20 razlike, jer su toliko uglavnom i zaostajali cijelo vrijeme. Problem Thundera nije bila volja, već jednostavno nedoraslost ovakvoj razini košarke. Zato me posebice i iritirao Brooks koji je u jednom time-outu stavio naglasak na pristup svojih igrača. Isticanjem manjka agresivnosti i voljnog momenta opet je sve usmjerio u pravcu tih apstraktnih pojmova, umjesto da iskoristi priliku i kaže ”Momci, dobivamo po sebi jer dok oni igraju košarku, mi haklamo i gušimo loptu”. Ah, pa skoro zaboravih – kako će im to reći kada je on dijelom i razlog zašto igraju kako igraju.

Brooks je taj koji puši koncept da se na individualnoj kvaliteti može dojahati daleko (može, to nam dokazuje Miami, dijelom i OKC, ali budimo realni – Durant i Westbrook nisu ni blizu Wadea i Jamesa po igračkoj kvaliteti, njihov all-round učinak, posebice obrana i igrački IQ neusporedivo su ispod onoga Đikana – i da, to je razlog zašto bi bez problema mogao živjeti s naslovom Heata, iako sam se nadao da će im trebati bolja momčad da ga osvoje i da će morati čekati dogodine – ako su toliko dobri neka ga osvoje i bez ičije pomoći već ove godine – ali to je ujedno i razlog zašto ne bi mogao podnijeti da momčad koja igra ovako bezglavu košarku poput Thundera dođe do kraja), zbog čega i sam nije bio u stanju vidjeti da problem Oklahome nije bio pristup (obranu su igrali više nego dobro) već sama igra. Također, nejasno je iz kojeg razloga je uporno odbijao zaigrati s niskom postavom koja im je u prve dvije utakmice donijela toliko dobroga te zašto ne forsira Collisona kada je čovjek pokazao da je jedini koji Dirku može stvoriti probleme na oba kraja parketa.

Nemam pojma što je Brooks govorio u poluvremenu u svlačionici, iako bi volio vidjeti to remek-djelo motivacije i psihologije i znanja, ali činjenica je da su mu igrači na teren izašli kao da oni vode 20 razlike. Westbrook se zabijao i solirao, a Dallas je održavao razliku svojom igrom. Ukratko, ništa se ne mijenja, OKC se trudi, ali nije pristup ono što njih muči, već gomile loših odluka u napadu, ali i u obrani. Krajem treće Brooks konačno uvodi nisku postavu, Harden kao malo krilo odmah briljira (i upada u Westbrookovski film u kojem nema plana B, uđi pod koš pa što bude), ali prednost se ne smanjuje. Kako to? Pa zato što Dallas radi upravo suprotno, na oba kraja terena radi ono što je radio cijelu večer – igra pametno. U obrani se pomaže i igra agresivno, u napadu se ne odustaje od dodatnog pasa.

Niska postava do sredine četvrte ipak polagano topi prednost Dallasa i preuzima kontrolu. OKC dolazi čak do -6, čemu im je pomogao i neprepoznatljivi Dirk koji je nekoliko napada za redom netipično potezao nerezonske trice. Kao da ga prisustvo Duranta tjera na tako nešto. Inače, od njihova epskog dvoboja nismo vidjeli ništa, oba su bila ne baš raspoložena, Dirk podređen momčadi, Kevin podređen Westbrooku.

Ali, završnica bi trebala biti njihovo vrijeme, zar ne? Da, obojica idu igrati 1 na 5 i dobivaju banane. Mislim, nikada nisam kužio potrebu za tim da u zadnjim minutama momčadi jednostavno stanu sa svojom igrom i samo traže tog pojedinca da riješi stvar. Koliko je to blesavo, pogotovo stoga što svi znaju da će lopta na njega i posvetit će mu još veću pažnju? Zašto, recimo, takvu taktiku ne primjeniti početkom druge četvrtine, kada to malo tko očekuje, pa nabiti razliku?

Nebitno, ni pad razine igre Dallasa nije mogao pokvariti činjenicu da su većinu utakmice odigrali fantastično. Možda veterani jednostavno nisu imali dovoljno energije u nogama za završnicu, ali imali su dovoljno prisebnosti da izvuku pobjedu. I sreće što se play Thundera zove Westbrook, a trener Brooks. Durant i Dirk su se utopili u prosječnim partijama, a Harden i Collison su premalo za suprostaviti se desetorici takvih i to je na kraju bila prevaga.

Dallas je bolja košarkaška momčad, Thunder je mlađa, brža, viša i jača. Da su u prosjeku nekoliko godina mlađi, Mavsi bi pomeli ove haklere, ovako još ništa nije gotovo. Uzmimo u obzir da je Dallas odigrao najbolje što može (minus Dirkov bolji učinak) i da nisu bili u stanju ostaviti iza sebe uporni Thunder (minus Kevinov bolji učinak).

Za kraj možemo ponoviti samo ono što tupimo već mjesecima – potencijal ove momčadi je strašan, ali osvojiti naslov s ovakvom igrom bilo bi kontraproduktivno. Moraju odrasti i za njihovo dobro se nadam da će Dallas imati dovoljno snage privesti posao kraju. Miami s druge strane možda ima jednako besmislen koncept igre, ali Wade i James imaju i srca i iskustva i zrelosti kojim nadoknađuju sve mane. I da, nemaju ni izbliza dobre suigrače kao što su Collison, Harden i Ibaka, pa im haklanje možemo i moramo tolerirati.

2 thoughts on “OLD SCHOOL

  1. Meni jedna stvar nije jasna kod tog Brooksa. A to je, da ne razumijem zar on ne vidi da sa postavom Westbrook, Harden i Durant jednostavno odsječe svog najboljeg igrača. Westbrook drila tu loptu kao ja kad sam igrao Play Station, a Harden je sličan profil igrača samo malo pametniji, ali ni jedan ni drugi se ne riješe lopte osim pod samim obručom i to kad im lopta ispadne. Ok Kevin je odigrao loše, sve to stoji, ali ne razumijem kako profil igrača poput njega ne može nametnutni autoritet u toj mladoj momčadi, viknuti nekome da mu doda loptu. Bilo je neki par minuta prije kraja kada je onak 8,9 metara od koša mahao da mu R-Westbrook da loptu i baš mi je bilo cool vidjeti taj potez ignorancije, mislim halo… A na početku susreta kao glumi Westbrook nekog preporođenog lika, koji će razigrati momčad… jedini kojem treba skinut kapu u toj OKC je Nick Collinsu, lik je ubio Dirka u dušu i ne znam baš dal je 7 izg. lopti dobro to izračunao, ja sam dok sam gledao imao dojam da je najmanje 15 lopti izgubio, ali ok. Kidd je dobio, Kidd je još u igri, Kidd ide po naslov – to je bitno 😀

  2. Jebeš mi sve ovaj Westbrook ima titulu playa s najmanjim IQ u nba, a čuva onog s največim IQ..lega koda ne vidi Kej Dija u zadnjoj četvrtini.. prestrašno !
    Dok Miami ovo treba večeras slomit na 2 – 1 i lagano to privodit kraju.. We are all witnesses 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *