Obično se kladim samo kada sam sto posto uvjeren u istinitost neke tvrdnje, što u prijevodu znači da igram na sigurno i izbjegavam klađenje u buduće ishode bilo čega (već dvije godine ne igram niti one listiće od 5 kn u kladi). Samo, jebiga, ne možeš pisati blog o košarci bez prognoza, a to znači će se uvijek naći netko tko će te izazvati zbog istih. I što čovjek može napraviti u tom slučaju? Iako si svjestan da imaš 50-50 šanse da popušiš, moraš pristati na okladu kako bi sačuvao obraz. Jer, bolje je ispast glup nego iz jurećeg auta, rekao bi jedan moj poznanik.
I zato smo se danas okupili ovdje, kako bi iz respekta prema prijatelju Joeu i njegovoj tvrdnji da Lakersi neće osvojiti naslov (naspram mojem slijepom vjerovanju da Phil, Pau i Lamar mogu nadoknaditi činjenicu da Kobeova koljena škripe više od novih šlapa na linoleumu) započeli i službeno praćenje nesretnog turnira nazvanog Eurobasket 2011.
Za koji dan će se u Litvi podbaciti lopta, ali natjecanje će ipak početi nekih tjedan dana kasnije, kada se oslobodimo ovih utega od reprezentacija koje su se nekada čistile kroz kvalifikacije. Nažalost, iz razloga jasnima samo njima (obzirom na interes za ovim prvenstvom, sumnjam da su novci od TV prava za ovih prvih 5 utakmica ozbiljni, ali očito da je danas svaka cifra dobrodošla), ljudi u crnome iz krovne organizacije odlučili su dodati 24 ekipe na turnirski roster, iako se košarkom u Europi ozbiljno bavi valjda desetak zemalja (da, uračunao sam i našu, iako je reći za nas da smo u ičemu ozbiljni – neozbiljno).
Drugim riječima, razinu negledljivosti prvenstva Europe digli su na nove razine, ali barem su iskoristili trenutak i marketinški najavilu cijelu stvar kao nikada igračima bogatije prvenstvo. Što je istina, em ih je više nego ikada zbog broja repki, em su stvarno došli skoro svi NBA-ovci kako bi se konačno igrali košarke. Jasno, iz patriotskih razloga gledat će se kako se naši sramote još jedan turnir u nizu, ali ja teško nalazim dovoljno razloga za ozbiljnije analize većeg dijela turnira, osim ako niste jedna od onih naivčina koja vjeruje u bogaćenje na kladionici pa si mislite da će vam neki komadić informacije pomoći da se na trenutak osjećate kao pobjednik.
U biti, najbolje da prošetamo po grupama i momčadima pa da pokušamo skužiti ima li tu ičega vrijednog našeg vremena.
A
LITVA
Ne kužim kako su domaćini mogli dozvoliti da završe u ovako teškoj grupi, osim ako ne znaju nešto što mi ne znamo. Tipa, da je dobro početi turnir s pravim utakmicama jer u ovoj fazi ionako ni pod razno ne mogu ispasti, a usput ih s druge strane čekaju ionako sve redom ekipe koje mogu dobiti. Također, ako startaš s Španjolcima u grupi, veće su ti šanse da ih nećeš vidjeti sve do Finala. Plus, Turci su viceprvaci Svijeta, ali su i dalje Turci, a to znači da na strani ne igraju ni upola dobro kao doma.
Urotničke zaplete na stranu, ja u ovu generaciju Litve ne vjerujem. Doduše, nisam vjerovao ni na lanjskom SP-u, pa su opet stigli do medalje. Obzirom da sam uz podršku najnaprednije statističke analize došao do formule po kojoj domaćin na ovakvim turnirima uvijek dolazi do medalje (lani skinuo Tursku kao osvajača srebra samo na račun domaćeg terena), kladiti se protiv Litve ne čini se mudrim ni u kojem slučaju. Em su domaćini, em su pokazali da bez obzira na smjenu generacija uvijek imaju dovoljno talenta kojega mogu uklopiti u svoj klasični tricaški sistem i tako dojahati do rezultata.
E, pa jebiga, ali ja ne mogu kontra onoga što osjećam, a to je da njihova vanjska linija ne nudi stabilnost na duže staze. Znam, znam, protivnici su podjednako kilavi, ali činjenica je kako je Litva na prošlom turniru imala i poprilično sreće dobivši niz utakmica u zadnjim sekundama, uključujući i onu protiv Španjolske. Razbili su Argentinu, istina, ali ne treba zaboraviti kako je za to najzaslužniji bio Kleiza, poznat i pod nadimkom Houdini (zbog čarolije kojom je natjerao dobre ljude iz Toronta da mu garantiraju onakav novac).
Kleize nema, ali naravno da je tu dovoljno visokih balvana spremnih skakati i dovoljno mekih ruku za paljbu iz vana. Samo, tko je tu lider, tko može povući kada ne upada iz vana sada kada nema Kleize i kada je Jasikevičius u Voloder fazi karijere? Od svih zemalja na svijetu, Litva valjda nakon SAD-a ima najbolje škole košarke (kopirali su ih direktno od Amera), s tim da se umjesto na fizikalije fokusiraju na šut, šut i šut. Kada na parketu imaš 5 fundamentalno zdravih igrača koji mogu zabiti od kuda požele, uvijek imaš šansu. Pogotovo ako si Litva, zemlja s tradicijom kojoj je stalo do košarke, ujedno i preplaćena na medalje na velikim natjecanjima.
Ma, znate što? Na stranu što imam osjećaj da neće do medalje jer im bekovi nisu face, zajebi ti taj osjećaj. Zbog osjećaja moram i pisati ovu najavu, a zbog osjećaja sam kroz život nazivan svakako. S jednim Lavrinovićem, ali i gomilom drugih sposobnih gurati se pod košem (bit će zanimljivo vidjeti peti pick najgoreg drafta ikada Valenciunasa, a ujedno i može li se Songaila i dalje uopće kretati) te s vanjskom linijom u Kaukenasu, Kalnietisu i vrijednom Jasaitisu, Litva definitivno može do medalje.
ŠPANJOLSKA
A može i Španjolska. Nakon lanjskog razočaranja dolaze u punom sastavu, ali očekivati od njih nekakav kazneni odred iluzorno je obzirom na mentalitet. Neće gaziti, ali toliko su dobri da će se kroz većinu turnira šetati. Možda su najbolji dani većine njihovih igrača prošli (nakon zadnjeg playoffa, Pau Gasol je danas čovjek s upitnikom iznad glave), možda nisu u stanju dovoljno se prilagoditi novim vremenima (Marc Gasol je sposoban biti nositelj, ali u repki ga nikada nisu znali koristiti). Trener je uvijek bio problem, a ovaj Talijan što ga sada imaju na klupi nije rješenje. Lako je bilo voditi talent prije dvije godine, ali lani je pukao čim stvari nisu bile idealne.
Pitanje je koliko danas može Calderon, u kakvom je stanju Rubio i što je u Rudyevoj glavi. Navarro je uvijek Navarro, samo da li je to plus ili minus? Puno upitnika, puno sumnje, ali sve je to manje bitno kraj ovoliko talenta. Uz to što su opet kompletni, najveći plus je dovođenje Ibake. Takva zvijer pod košem u stanju je za 20 minuta na parketu riješiti susret. U košarci u kojoj se ekipe doslovne muče zabiti, možete misliti kako će im biti kada naiđu na takvog blokera u reketu. Uspiju li Španjolci podijeliti minute pod košem i dobiti nešto od playmakerskog dvojca, nitko im nije ni blizu. Opet, čak i ako nastave jahati Paua i glavni vanjski im bude Navarro, ostaju prvi favoriti. Na papiru ovo izgleda strašno, a potencijal je još strašniji.
Is it a bird? Is it a plane? No, it’s the Spanish MVP!
TURSKA
Šteta što neće biti Erdena, jer on i Asik bi od svake unutarnje linije izvukli maksimum. Ovako će barem biti više prilike vidjeti Kantera, budućeg člana Jazza. Dodaj Ilyasovu i Turkoglua i Turci imaju dovoljno talenta za uključiti se u borbu za vrh, ali pitanje je kako će na strani reagirati njihovi bekovi. Jedno je boriti se i zabijati u domaćoj atmosferi, ali ni Tunceri ni Arslan ni Onan nisu ljudi s pedigreom u ovakvim bitkama. Realnost je stoga četvrtfinale, sve iznad toga čini se neuhvatljivo.
POLJSKA
Obzirom da Gortat nije došao zbog problema s osiguranjem, nisu vrijedni spomena. Bez Čekića su, a nedostaje im čak i Lampa, nekadašnji član Knicksa koji se valjda konačno ugasio. Ekipa koja definitivno nema što raditi na ovakvom turniru, ali, ako vam se da, uvijek možete igrati da će favoriti pokriti hendikepe na njihov račun.
VELIKA BRITANIJA
Britanci i košarka jesu i bit će udaljeni jedni od drugih kao Hrvati i autoindustrija. Međutim, nekim ludim spletom okolnosti Luol Deng ima državljanstvo. Zbog raznih kretana NBA pauzira, što znači da Luol ima i višak vremena ovoga ljeta. Ben Gordon pak nije našao shodnim doći igrati za svoju ”domovinu” jer treba se odmoriti nakon naporne sezone u Pistonsima (šalim se, bilo je nekih problema oko osiguranja, štogod). Sve skupa znači da ćemo imati šansu vidjeti jednog sjajnog igrača kako glumi one man show u jednoj smiješnoj reprezentaciji. Ako ste baš toliki ovisnik o kauču, uvijek možete navijati za njih protiv Poljske i Portugala. Meni pak još uvijek ostaje misterij zašto je Portland draftao ovog nesretnog Joela Freelanda koji je ništa drugo nego lošija kopija Lukše Andrića.
PORTUGAL
Zbog odluke o širenju natjecanja imamo prilike vikati PURTU-HAL PURTU-HAL PURTU-HAL svaki puta kada im braća Gasol zakucaju u facu. Najviši igrač za čudo ima više od 165 cm.
B
FRANCUSKA
Po meni, ovo je druga najbolja grupa na turniru. Francuzi su okupili sjajna imena, uz Španjolce njihov NBA pedigre djeluje najimpresivnije. Ali, ruku na srce, i dalje su to isti Francuzi na koje smo navikli, s istim vrlinama i manama. Vrline su fizikalije i sposobnost da vas istjeraju iz dvorane trkom i presingom, mane nemogućnost da spoje dva šuta. Mislim, kada ti je Boris Debeli Diaw jedan od bolji šutera, ne piše ti se dobro.
Opet, Tony Parker djeluje dobro. Startna petorka s njim, Batumom, Noahom i Diawom ima sve potrebno, a rupu na dvojci krpa još jedan bivši NBA atleta Gelabale. Uspiju li Parker i Batum zabiti ponešto i uspije li budući Spurs De Colo kontrolirati šut kada su oni na klupi, imaju više nego im treba. Budući Ibaka Seraphin je na klupi, Turiaf izgleda nije spreman, ali imaju više nego dovoljno da se uključe u borbu za medalje. Možda konačno i osvoje jednu jer, ponavljam, ovaj put se njihovi minusi ne čine tako ubitačnima poput pluseva.
SRBIJA
Brzo su se oporavili od smjene generacija, imaju provjerenu ekipu iza koje su dva sjajna nastupa (četvrti na SP, drugi na EP). Na klupi je trenersko božanstvo Aca, igru vode majstori poput Teodosića, Savanovića, Bjelice i Mačvana. Čak im se pod košem pridružio i ex-NBA Krle Krstić. Logično bi bilo očekivati ih u borbi za medalju. Samo, slično kao i kod Litvanaca, fali im ona jedna ekstra klasa na koju se čovjek može osloniti kada sve drugo stane. Možda je to Teodosić, ali možda je Teodosić novi Jarić.
NJEMAČKA
Das ist Dirk! Panzer divizjon. Zi Đrmanz ar kaming. Majne šaci. Ih bin ajn trauman. Od moga jadnog poznavanja njemačkog jadnije je samo mišljenje onih koji smatraju da Švabe nemaju šanse. Ako prođu ovu jebeno zanimljivu grupu – imaju. Dirk je upravo osvojio naslov NBA prvaka i dokazao da nema obrane koja ga može zaustaviti, a njegovo prisustvo pomoći će talentima Jagle, Hamanna i Šafarčika da se razmašu nakon očajnih rezultata na zadnja dva natjecanja (ali, ne i očajnih igara). Dodaj još kromanjonca Kamana i eto ti ekipe koja se ne predaje samo tako. Šteta jedino što se nije našlo mjesta i za mladog Eliasa Harrisa s Gonzage, valjda je neka ozljeda u pitanju jer Njemačka nema previše all-round talenta da se samo tako odrekne takvog asa.
Ne seri, šta Hasselhoff stvarno snima novi album?
ITALIJA
Vraćaju se nakon niza sušnih godina, smjena generacija je urodila plodom koji se zove tri NBA majstora. Ajde, možda pretjerujem nazivajući ih majstorima, ali za razliku od niza europskih igrača koji su zadnjih godina podvijena repa napustili NBA, talijanski trojac potvrdio je da mu je tamo mjesto. Bargnani definitivno nije vrijedan tolike pompe ili novca, ali čovjek je vrhunski šuter, kao uostalom i Galinari i Belinelli. Bit će zanimljivo vidjeti kako su zamislili igrati s tri takva potrošača, a obzirom da je Marco najsrčaniji bit će zanimljivo vidjeti i kako misle riješiti pitanje obrane. S druge strane, ako ih krene šut mogu razbiti svakoga na jednu večer, a to u ovako izjednačenoj grupi može značiti kraj za neko puno razvikanije ime jer samo tri ekipe idu dalje.
IZRAEL
Nemaju što tražiti u drugom krugu, jedan Casspi ne ćini proljeće. Ali, u usporedbi s škart ekipama u drugim grupama, još su jedan dokaz da je ova uvjerljivo najteža. Ali, tko ih šiša, želim im sve najgore uz podrave od Sterna.
LATVIJA
Za njih vrijedi isto što i za Izrael, evo da su u našoj grupi ne bi bio siguran da bi ih samo tako pobjedili. Ovako, jedino interesantno bit će vidjeti da li Biedrins ima puls ili je i dalje isti onaj zombi od lani.
C
GRČKA
Kakve veze su oni povukli da dobiju ovakvu grupu ne znam, ali nadam se da nisu nekoga potplatili i tako si dodatno povećali javni dug. Mislim, kada ti je Hrvatska glavni protivnik to sve govori. Ekipa je ovo u prijelaznom razdoblju, ona sjajna generacija koja je gazila do još prije dvije godine nestala je, a ovi novi klinci baš i ne ulijevaju povjerenje. Nema tu više Papalukasa, Spanulisa ni Diamantidisa, a Calathes, usprkos tome što je odgojen kao Gator, nije na toj razini. Zizis, Fotsis i Bourousis i dalje za ekipe poput naše ostaju doktori, ali u ovakvoj konkurenciji više mi se čini da je njihova realnost četvrtfinale nego medalja. Ne, čak im ni Kupus neće pomoći.
HRVATSKA
Sve osim uvjerljivog plasmana u četvrtfinale bit će sramota. Doduše, nije da se nismo navikli na sramotu, kvragu pa vodi nas čovjek zvan Šala, ali ovakav raspored ne bi složio ni Danko Radić. Nakon najlakše grupe, križamo se s drugom najlakšom grupom. Ako ni iz ovog bazena od četiri ozbiljne ekipe ne izađemo barem kao četvrti, onda košarku kao sport treba ukinuti i poslati sve te mlade ljude da se lijepo bave hokejom na travi.
To je minimum kojega ova ekipa mora ispuniti. Mislim da to nije nerealno. Da smo nekim slučajem u A ili B skupini, ne bi me čudilo niti eventualno ispadanje u prvoj rundi. Jer, ista je ovo momčad kao i svih ovih godina, dakle ekipa s premalo talenta, premalo karaktera koju uvijek vidimo nekako više nego bi trebali zato što su nam nad glavama još uvijek oni uspjesi ranijih generacija.
Međutim, ako uzmeš u obzir da je naš najbolji igrač danas Bogdanović, koji do lani nije mogao dobiti ni poštene minute u repki, to ti sve govori i o tome kako se radi i o tome što se ima. Jer, kod nas nikada nije postojao nekakav proces obnove, svjesno žrtvovano prvenstvo ili dva kako bi se uigrala nova generacija. Kod nas je na djelu vječno krpanje, zbog nerealnih stavova da smo uvijek tu negdje. Hrvatska je nešto kao Milwaukee ili Indiana u NBA, loše vođeni klubovi koji se uvijek bore za osmu poziciju u playoffu i tako uvijek izgube šansu za prvim pickom, a da nikada nemaju ni šansu za naslov.
Ne kažem da bi nam igrači bili nužno bolji da smo malo više riskirali na zadnjim turnirima, ali definitivno bi bolje igrali. Da smo barem zadnje dvije godine dali sve minute Bogdanoviću, Tomiću i Baraću, danas bi barem njih troje znali što očekivati jedan od drugoga. Ovako, gledali smo kako se izdrkavaju razni Planinići i Banići čiji limiti su bili odavno poznati.
Najluđe od svega je što danas imamo prosječnog Amera na playu i što će biti zanimljivo vidjeti kako će dokazani rasisti poput Cvitkovića komentirati tu činjenicu obzirom da se nikada nisu propustili rugati Rusu Holdenu. Još luđe je što se već u startu traže izlike za neuspjeh u činjenici da nam ne igra Ukić, iako je to realno samo pojačanja za svaku momčad.
Tomić nije nikakva ekstra klasa, tek jedan solidan igrač koji treba kvalitetnu podršku da bi igrao kvalitetno. Bogdanović je čovjek za popuniti petorku, nikako nositelj. A Barać je bio bolji kao klinac nego danas, što dovoljno govori i o njegovom karakteru (uostalom, kao da su momci bitni, na kraju će ionako minute ići u široj slici potpuno nebitnim tipovima poput Simona Not From Arizona i Žorića). Uglavnom, ova momčad nema što tražiti dalje od četvrtfinala, to je valjda jasno. Puno veći problem od njihovih rezultata bit će to što ćemo danima morati slušati razne morone, počevši od Joke preko ovog nesretnog Burića koji se počeo guziti po televiziji do Radića, koji će pokušati svojim malim mozgovima spinati kakav god rasplet kao uspjeh ili nezasluženi neuspjeh.
CRNA GORA
Nameću se kao ekipa za prolaz dalje, ali previše toga ovisi o tome ima li Cook dobru travu ili sa sobom nosi neko smeće iz Ulcinja. Dobra trava će im trebati obzirom na glazbeni ukus Pekovića. I da, dobit ćemo odgovor na pitanje tko je veći nacionalist, Cook ili Draper. Dok nas Jeretin rešeta, a Vraneš se natječe sa Žorićem u izboru najružnijeg basketaša.
Kotor, New York, ma sve je to isto. K’o i papa i patrijarh.
MAKEDONIJA
Nabijem vas Grci, ali za nas na ispodobruča Makedonci su Makedonci, a ne tamo nekakvi Fajromaši. Doduše, i dalje su jednako nebitni. Nego, obzirom na to da su na turniru sve ex-Yu republike, zašto nema Kosova? Ok, možda nisu priznati do kraja po svim internacionalnim prohtjevima, ali kad je bal zašto ne bi bio maskenbal. Proširimo turnir na 32 ekipe pa možemo pozvati i repke Vojvodine, Baranje i Velike Glave. Ma, činjenica da nema Kosova samo je još jedna potvrda da je FIBA još uvijek pod srpskim utjecajem i da ga se neće tako lako riješiti.
BOSNA I HERCEGOVINA
Sramota, umjesto da su na turnir došle Bosna, Hercegovina i Republika Srpska, ova košarkaška velesila poslala nam je samo jednu ekipu. S kojom će se naši naravno namučiti jer nikada nisu znali s nadrealistima. Domercant i Teletović pokazat će svima što je izvorni hrkljuš, neće tu biti ispadanja lopte. Također, šokiran sam nepozivanjem Đevde koji je odigrao dobru sezonu za Herpes Analitiku.
FINSKA
Mislim, nemam riječi. Finska. Na završnom turniru ičega. A da nije hokej. Portland je naravno draftao i jednog njihovog. Ne mogu mu se sjetiti imena, ali mislim da ću ga dobro zapamtiti nakon utakmice protiv Hrvatske.
D
RUSIJA
Nakon što su prije četiri godine osvojili Europu na prepad, vratili su se u neke realnije okvire na zadnja dva turnira. Obzirom na raspored, ovdje su im otvorena vrata da dođu daleko, ali sve ovisi o protivniku u četvrtfinalu. Jer, Rusi su pročitana knjiga. Svi već znaju kakav napad i obranu priprema Blatt, a sami nemaju dovoljno vatrene moći da im pomogne preskočiti ozbiljne prepreke, one za koje nije dovoljan uigranost i robotsko držanje šema.
Kirilenko će u borbi za novi ugovor opet voditi ovu momčad, Byukov, Monja, Ponkrašov i Mozgov (prepoznat ćete ga po otisku kite Blakea Griffina na faci) pomagat će koliko mogu, ali bez previše talenta ostat će ovo odlično vođena, ali limitirana momčad. Što je opet bolje nego biti nikako vođen i limitiran, poput Hrvata.
SLOVENIJA
Glavni izazivači Rusima u ovoj smiješnoj grupi. Slovenci su nešto poput naših, vječno razočaranje, dok ne shvatiš da je u biti problem u percepciji. Jer, za razliku od ostalih Balkanaca, Slovence nekako doživljavaš kao Zapad, pa se čudiš kada nisu u stanju iskoristiti potencijale. Ja ih uvijek nekako smatram favoritima iz sjene, pa uvijek ispadnem blentav. Samo, ovaj put je na klupi njegovo veličanstvo Božo. Znači, opet ih smatram favoritima iz sjene.
Ako itko može izvući nešto iz ove generacije to je on. Je, morat će trpit Lakovićevu i Dragićevu pasivnost u obrani, ali njihov napadački talent, u kombinaciji s onim što je u stanju dati sjajni Lorbek, trebao bi biti dovoljan i za prvo mjesto u skupini. I to ne samo ovoj, nego i onoj kada se budu križali s Grcima, Hrvatima i kojom god bivšom Jugoslavenskom prćijom.
Može li konstantni priliv skokova i koševa biti dovoljan obzirom na sve karakterne mane, manjak rotacije i uopće raznovrsnosti u igri? Na ovakvom turniru s ovakvim rasporedom može. Ja se nisam spreman kladiti protiv Bože. Međutim, uspiju li čak i s takvim trenerom podbaciti, onda sam spreman Slovence zauvijek staviti u kategoriju neozbiljnih košarkaških naroda, istu onu u koju uporno odbijam staviti Hrvate. Jebiga, nas nikada nije trenirao jedan Božo, ali jesu zato razni Jasmini, Zule i Šale.
UKRAJINA
Ova grupa im je poklonjena iz dva razloga. Prvo, jer su obećali karte za EP u nogometu svim čelnicima FIBA-e. Drugo, jer su prijetili da će otrovati ili zatvoriti svakoga tko im ne pomogne. S igračke strane, imamo prilike vidjeti jablana Fesenka u puno važnijoj ulozi od one koju igra u NBA, a tu je i Pećerov, koji će širiti reket da Fesenko može trgati table. Međutim, ono najvažnije što možemo vidjeti je kako jedan NBA velikan poput Mikea Fratella u ovaj roster donosi dio svoje košarkaške filozofije. Ako ništa drugo, od Ukrajinaca možete očekivati batine. I da, ako itko ima podatak koliko u zlatu, a koliko u ženama plaćaju Fratella, nek ga podijeli s ostatkom. Ja se kladim na nekih pola milje mjesečno uz dva autobusa plavuša, plus zaliha tupea od hermelinova krzna.
(Ok, svi znamo da su Cavsi ’90-ih muku mučili s ozljedama glavnih igrača i činjenicom da im se glavni protivnik zvao Michael Jordan, ali nitko me ne može uvjeriti da u rukama boljeg stručnjaka Larry Nance, Brad Daugherty, Hot Rod Williams, Mark Price, Craig Ehlo i Ron Harper ne bi napravili bolje rezultate)
Fesenko, konju jedan, u zonu staješ kad igramo obranu, ne napad.
GRUZIJA
Zaza show je garantiran. Šteta što neće imati prilike igrati protiv Crne Gore, bilo bi cool vidjeti tko ima veću glavu, on ili Vraneš.
BUGARSKA
Nisu imali košarkaškog uspjeha od kada su ušli u Sofiju. Ali, navodno je jednom jedan njihov igrao u NBA.
BELGIJA
Hej, možda nemaju vladu, ali imaju ekipu na Europskom Prvenstvu u košarci.
E/F + RASPLET
Hm, kada ovako posložim stvari, ispada da se ima što i vidjeti na ovom prvenstvu, od pojedinaca do konkurencije među repkama. Bit će tu i drame, ne samo komičnih situacijia. Evo, da sam barem Švabo, a ne Hrvat, imao bi što gledati čak i u prvom krugu (ono kada Dirk i Andrea krenu rešetati jedan drugog tricama). U drugom se definitivno treba uključiti pratiti kako će se međusobno obračunati Španjolci, Turci, Litvanci, Francuzi, Njemci i Srbi u E skupini, jer upravo se među ovim ekipama skrivaju i pretendenti na medalje.
Grci, Hrvati, Rusi i Slovenci teško će se probiti do polufinala, a to je ujedno i druga najveća zamjerka ovom turniru. Prvo ga razvodniš s nepotrebnih 5 tekmi na startu, a onda još podijeliš grupe tako da u drugom dijelu dobiješ dodatnih desetak nebitnih susreta obzirom na snagu repki u F skupini. Zauzvrat ostaneš ranije nego treba bez haklera kakav je Belinelli.
I ne samo to, nego ranije nego treba ostaneš i bez Dirka, jer Švabe i Turci teško mogu živi iz E skupine, a bilo tko iz F skupine teško može protiv Španjolske, Litve, Srbije i Francuske. Što znači da će u polufinalu igrati neka kombinacija slična ovoj – Španjolska vs Francuska, Litva vs Srbija. A to pak znači da Španjolcima ide zlato, Litvi srebro (na kraju se umjesto osjećajima vodim formulama, znam, znam, zadnji sam ateist), a Srbiji bronca. Francuzi ipak bez medalje? Jebiga, eurozona je eurozona, tu ne prolazi dolar. Višak kila, manjak šuta – i dalje ta kombinacija ne obećava.
MVP – Žorić (ako imate smisla za humor), Ibaka (ako trener furija ima mozga u glavi), Pau Gasol (zato što nije zaboravio igrati košarku preko noći). S tim da se na ovo zadnje ne kladim, Pau me već koštao ovih nekoliko kartica, ne bi želio da se to pretvori u praćenje idućeg Eurobasketa. Iako, moram priznati, bilo bi cool gledati kako Luksemburg traži šansu za prolaz dalje protiv Malte.