ZDENO, ALEX AND THE W W N B A

* WWNBA – world without national basketball association

Zanimljivo, na ovim stranicama pisalo se o svakom živom sportu osim onome kojega uz košarku najviše gledam. Sad, ovo kad kažem “gledam” ne znači da ga vidim, već da je jednostavno stalno prisutan negdje u pozadini. Ukratko, riječ je o hokeju, sportu u kojem je barem u ovoj NHL verziji stvarno teško išta vidjeti čak i kada ga pozorno pratiš (pri tome mislim na pak, jelte, za kojega često ni sami igrači ne znaju gdje je završio).

Obzirom da je Stari totalni zaljubljenik u ovo brzo klizanje obogaćeno makljažom, susreti NHL-a su non-stop na programu, a kako ESPN America nema NBA, to znači da se na televiziji zimi gleda samo jedna stvar. Kako ove zime očito neće biti gledanja NBA u sobi ni na laptopu ni na monitoru, a sve zbog ovih gnomova koje vidite u pozadini bloga, ostaje samo NHL u dnevnom.

A, kad je već tako, zašto ne napraviti nekakvu najavu sezone. Mislim, gledajući NHL redovno već tri godine sakupio sam dovoljno dojmova i znam većinu igrača, posebice ovih iz playoff momčadi, s tim da su dva razloga do sada bila prepreka ozbiljnijem pisanju o hokeju. Prvi je naravno start NBA sezone u slično vrijeme koji jednostavno usisa svo slobodno vrijeme. Drugi, ne igram fantasy hokej (to u prijevodu znači da ne visim svakodnevno nad rosterima, vijestima i statistikama i da igrače znam jedino s utakmica).

Evo, da na trenutak pokušam objasniti važnost fantasya u praćenju sporta nekome tko je pao s Marsa i tko ne kuži da je više o nogometu naučio igrajući Managera nego slušajući Dragu Ćosića. Baseball ne gledam uopće, ove sezone sam ukupno koncentrirano odgledao možda stotinjak ininga, ali zahvaljujući fantasy baseballu koji je apsolutno najbolja fantasy igra na planeti (zato što svi igraju doslovno svaki dan i zato što treba rotirati pitchere i zato što je bazen slobodnih igrača ogroman i jednostavno morate pratiti vijesti ako mislite na vrijeme reagirati i pokupiti novu zvijezdu koja vam može donijeti pobjedu na kraju sezone) praktički znam rostere svih ekipa i vrline svih igrača.

Paradoksalno, baseball uopće ne morate gledati da bi znali nešto o njemu, obzirom da su brojke sve što vam treba. Igrač ili opali ili promaši, a sve ovo uokolo što nazivaju obranom toliko minimalno utječe na rezultat da je smiješno uopće ozbiljno pričati o nekom igraču kao korisnom ako nije u stanju doprinositi redovno u barem nekoliko napadačkih kategorija. A te napadačke kategorije su ionako ovisne samo o njemu, nema tu klasičnog konteksta momčadskog sporta u kojem si jednako ovisan o suigračima. Stavi 9 najboljih battera i 3 najbolja pitchera u jednu ekipu i imaš prvaka. Stavi 5 najboljih strijelaca u igru u hokeju i košarci i imaš kaos. O footballu da ne govorim.

Ok, možda hoću ipak malo. Fantasy football je sušta suprotnost fantasy baseballu, uvjerljivo najgora fantasy igra, ali opet pomogne da zapamtite barem zvijezde svih momčadi, odnosno skill playere kako ih Ameri zovu jer jedino njihova statistika donosi bodove (kad smisle fantasy u kojem mogu složiti pravu momčad i u kojoj će bodove donositi i pass rusheri i tackleovi, tada ću priznati kako je fantasy football zakon). U mom slučaju, fanatično praćenje utakmica nedjeljom pomaže puno više. Nego, da se vratim na hokej.

Ne, prije nego se vratim na hokej, još jedna digresija. Neki dan sam snimio sjajan podcast s komentatorom američanskih sportova na Areni Hrvojem Frančeskijem povodom početka baseball playoffa, ali, nažalost, kao što je bio slučaj i s najavom MLB sezone, tehnička realizacija je bila toliko loša da ga jednostavno ne mogu staviti na blog. Jednostavno, ne bi bilo pošteno prema jednom finom razgovoru o baseballu da ga se nagrdi tehnički inferiornim podcastom. Ali, moram istaknuti kako je Frančeski lijepo naglasio da će Tampa Bay proći Teksas, što apsolutno nije napravio ni jedan USA novinar (prvu tekmu su ih razbili u gostima). Šteta, nadam se da će treća biti sreća i da će idući razgovor konačno završiti na blogu, jer s čovjekom koji je toliko u baseballu i footballu totalni je gušt pričati.

Nego, vratimo se mi na NHL. Dakle, da sam kojim slučajem igrao fantasy hockey, danas bi vjerojatno ne samo bolje poznavao igrače, već bi bio i veći fan same lige. Tolika je moć fantasya. Zato, ove godine ne samo da ću nedostatak NBA preko tjedna pokriti gledanjem klizanja na ledu prekidanog povremenim bodycheckovima, već ću i manjak NBA fantasy užitka pokušati pokriti NHL fantasyem i tako se možda još više navuči na ovaj blesavi, zabavni i strastveni sport kojega kroz OI pratim od kad sam klinac (hokej je razlog zašto postoje OI, zar ne).

U ovom postu namjera mi je sa što manje je riječi moguće osvrnuti se na svaku momčad, istaknuti neke njene bitne karakteristike i najbolje igrače. Možda kako bi još nekoga potakao na gledanje, a, zašto ne, i na fantasy. Idemo kao s footballom, po abecedi, a na kraju ide prognoza po konferencijama i za playoff.

ANAHEIM DUCKS

Lani su na krilima nekoliko vanserijskih talenata izborili playoff, ove godine mogli bi ponoviti nešto slično. Doduše, vrte se negdje u rangu onih osrednjih momčadi kod kojih je često par bodova razlika između domaćeg terena u prvom krugu playoffa i ne ulaska u isti, ali u tome i jeste draž hokeja, u izjednačenosti i činjenici da zalutali pak često biva presudan. Zato je bitno pucati po golu, a Ducksi s tim nemaju problema.

U napadu ih nose tri startera reprezenatacija Kanade i Amerike, sve redom momci koji su se dokazali na zadnjim OI, ali i u NHL-u. Kanađanin Corey Perry je lani bio prvi strijelac lige i nametnuo se kao najveća zvijezda momčadi, jednako mladi sunarodnjak Ryan Getzlaf lider je ekipe i prvi playmaker, a treći as je USA reprezentativac i all-round zvijer Bobby Ryan. Treba dodati da je legendarni i omiljeni leteći Finac Teemu Selanne odlučio odigrati još jednu sezonu usprkos 42 godina na leđima (lani je bio sjajan kao četvrti as u napadu) i ispada da Anaheim ima šampionsku navalu.

Stoga nije teško zaključiti zašto je usprkos ovako rasnom napadu momčad osuđena na osrednjost – zbog ispodprosječne obrane koja uvijek može primiti više nego napad zabija te zbog manjka kvalitetne rotacije nakon prve četvorke napadača. Nemaju širinu kao ove momčadi koje smo navikli gledati u vrhu, da imaju zbog ove prije spomenute četvorke bili bi svojevrsni Capitalsi Zapadne konferencije.

U obrani je jedini čovjek vrijedan spomena Slovak Lubomir Visnovsky, a i on više zbog toga što je možda ponajbolji strijelac među obrambenim igračima u ligi nego zato što je neki spektakularni igrač u pozadini.

Puno toga je u rukama vrlo dobrog golmana, Švicarca Jonasa Hillera, koji je lani igrao samo pola sezone, što je opet bilo dovoljno da ostvari 26 pobjeda uz .924% uspješnosti obrana. Obzirom da je od sezone do sezone taj prosjek među vrhunskim vratarima u stanju ići gore-dolje po cijeli postotak, moguće je da Hiller ne bude ovoliko dobar, ali, ostane li zdrav, stvari bi trebale biti u nekakvoj ravnoteži koja ostavlja Duckse oko granice od 100 bodova.

Što znači da će Anaheim najvjerojatnije ponoviti lanjsku sezonu i plasman u playoff u kojem nemaju što tražiti dalje od prvog kruga. Međutim, ne uspije li Selanne još jednom donijeti iskru u drugu postavu ili se slučajno ozljedi netko od udarne trojke, obzirom na nedostatak zamjena, u stanju su biti ekipa koja igra vrhunski samo 20 od 60 minuta. A to znači – ništa od playoffa.

BOSTON BRUINS

Prvaci su do naslova došli fantastičnom obranom i krvavom borbom ispred svog gola. Nekoliko karakteristika su ih napravile šampionima i dugo godina održati će ih na vrhu.

1. Sjajni golman. Svemirska sezona Tima Thomasa bila je ključ, čovjek je bio uvjerljivo najbolji golman regularnog dijela sezone i onda je u playoff još popravio dojam (mislim, 94% posto obrana je postotak kojem nitko nije bio ni blizu). Najluđe od svega, osim što imaju najboljeg golmana, Bruinsi imaju i najbolju zamjenu u ligi u mladom Fincu Tuukka Rasku, što im već sada osigurava svjetlu budućnost.

2. To što su sjajni obrambeno, ne znači da nemaju što za ponuditi u napadu. Nemaju ekstra napadače, ali imaju gomilu jednako dobrih. Bruinsi su jedna od rijetkih ekipa koja je u stanju u svakom dijelu utakmice imati na ledu tri jednako kvalitetna člana navale što znači da su opasni po gol u svakom trenutku i da protivnik nema vremena za predah. Kvantiteta u ovom slučaju znači kvalitetu.

3. Svi ti napadači su itekako korisni obrambeni igrači. Nije to stvar samo filozofije igre, već Bruinsi upravo traže takve fajtere.

4. Zdeno Chara. Čovjek niti je nabrži niti najspretniji klizač na svijetu, ali iz nekog nevjerojatnog razloga uvijek se nalazi u pravo vrijeme na pravom mjestu na crti i lani je u paru s Thomasom složio zid ispred gola Bostona. Mit o njemu kao najboljem obrambenom igraču u hokeju naslovom je samo podebljan.

Očekivati da taj zid traje i ove godine nije nerealno, ali realnije je prognozirati mali pad obrambene efikasnosti. Što opet ne znači ništa, jer Boston je od vrha do dna solidna momčad koja može ući u playoff kao šesta i onda na krilima poludjelog golmana opet doći do trofeja. Svakako treba zapamtiti imena Patricea Bergerona, Davida Krejcia, Milana Lucica, Nathana Hortona i posebice mladog Tylera Seguina kojega tek ove sezone čeka veća uloga. Teško da će ova rotacija osvajati naslovnice i sportske preglede golovima i akcijama, ali možete se kladiti da će biti na vrhu zadatka kada bude najpotrebnije.

BUFFALO SABRES

Svojevrsni mini-Boston po činjenici da se oslanja na fenomenalnog golmana, količinu kvalitetnih igrača u napadu i solidnu obranu. Samo, lani se itakako pokazalo kako je rijetkost imati golmana koji će svake sezone biti veličanstven. Prvi USA golman Ryan Miller ipak nije u klasi Hašek – Roy, standardno je dobar, ali njegov pad s vrhunskih 93% na smrtničku brojku od .916% značio je desetak pobjeda manje i pad Sabresa iz uloge potencijalnog pretendenta na naslov u osrednjost.

Ove sezone trebali bi se opet vratiti na vrh, ne toliko zbog eventualne nove Millerove eksplozije, koliko zbog dodatnog dovođenja niza dobrih napadača koji će pojačati ionako potentan napad. S golmanom na kojega se uvijek možeš osloniti, s gomilom dobrih igrača u svim linijama, Sabresi će ući u playoff sigurno. Sve što im tada treba je niz od nekoliko tjedana dobre forme njihova prvog imena i tko zna, možda mogu i do kraja.

Biti u ovoj situaciji u ovako izjednačenoj ligi nije loše, pogotovo stoga što ih čeka još dugo godina bivanja pobjedničkom momčadi. Miller je tek napunio 30, a dva već pouzdana igrača obrana pred njim su doslovno klinci. U Andreju Sekeri, Tyleru Myersu i naravno Milleru, Sabresi imaju potencijal nadmašiti Bruinse obrambeno, a za udarce na gol i zabijanje brinu se sjajni Thomas Vanek (ako ikoga možemo proglasiti zvijezdom u ovoj momčadi to je on) i mladi Tyler Ennis kao potencijalni superstar. Kao što već rekoh, tu je još niz dobrih igrača kojima su dodani novi, prije svih Ville Leino iz Flyersa, što jednu solidnu rotaciju pretvara u vrhunsku.

CALGARY FLAMES

Osrednja veteranska momčad bez vrhunskog talenta koja će se nastaviti boriti za zadnju playoff poziciju. Ime jednog Jaromea Iginle, legendarnog kanadskog reprezentativca, zaslužuje respekt, ali niti je Iginla više u naponu snage niti ima podršku barem još jednog rasnog napadača da može držati ovu momčad u višim razinama.

Zvučno ime je i dobri stari Finac Olli Jokinen, ali njegov učinak danas teško da garantira velike rezultate. Ono što održava Flamese respektabilnima prije svega je rotacija solidnih veterana koji znaju svoj posao, ali bez ekstra klasa u napadu nadati se nečemu višem od zlatne sredine iluzorno je u ovakvoj ligi.

U obrani su jednako solidni, nedostatak klase nadoknađuju čvrstom rotacijom, a na golu im je za NHL prilike prosječni veteran Mika Kiprusoff, finski golman koji je znao bljesnuti tijekom karijere što ostavlja prostora možda i ponekom iznenađenju ubuduće. Naravno, pod uvjetom da se u ovoj konkurenciji klasnih ekipa uopće dočepaju playoffa. Bude li Kiprusoff imao sezonu kao lani, realnija im je pozicija oko desetog mjesta u konferenciji.

CAROLINA HURRICANES

Canesi su prije nekoliko sezona osvojili Stanley Cup, ali ubrzo nakon toga potonuli su u osrednjost i borbu za zadnjih par playoff pozicija koje im uvijek nekako izmaknu. Iako imaju dubinu, nedostaje im vrhunske kvalitete tako da danas praktički u napadu ovise o jednom igraču, sjajnom kanadskom centru Ericu Staalu. Druga svjetla točka je tinejđer Jeff Skinner koji se nametnuo kao legitimni strijelac. Njih dvoje su dobra osnova za slaganje neke nove uspješne momčadi u budućnosti, ali trenutno su premalo.

Glavni razlog zašto su usprkos smjeni generacija i manjku talenta u svim linijama lani uopće do kraja bili u borbi za playoff je izrastanje Cama Warda u vrhunskog golmana. Čovjek je lani bio valjda najbolji golman NHL-a nakon Tima Thomasa. Održi li se na tim visinama, Canesi će se opet boriti za sedmo ili osmo mjesto. Popusti li, neće imati dovoljno jer čak ni solidna rotacija ne može nadoknaditi to što imaju samo Staala i Skinnera u ulogama nositelja.

CHICAGO BLACKHAWKS

Branitelji naslova u lanjskoj su sezoni neočekivano podbacili, jedva izborivši playoff samo da bi ispali u prvom kolu bez ispaljenog metka. Razlog zašto je momčad krcata talentom ovako oscilirala od godine do godine dobrim dijelom je naravno vezan uz samo narav hokeja kao sporta u kojem 1 golmanov postotak često znači razliku između uspješne i neuspješne sezone.

Međutim, razlozi za pad Chicaga su ujedno i poprilično realni – niz ozljeda, gubitak gomile kvalitetnih sporednih igrača u rotaciji te nedostatak klasnog golmana. Dodaj svemu nešto lošiju sreću koja neminovno dolazi nakon što te je godinu ranije mazila i eto ti momčadi koja će ove sezone opet biti na vrhu.

Jednostavno, njihova udarna trojka koju čine Marian Hossa, Patrick Kane (po meni najbolji član USA repke na zadnjim OI) i Jonathan Toews dokazano je šampionska, a rotacija dovoljno iskusna i duboka. Obranu drže stupovi ni manje ni više nego Kanadske repke, a to znači duo rasnih drvosječa kraj kojih nitko ne prolazi tek tako, Brent Seabrook i Duncan Keith.

S petorkom na ledu koja je doslovno u stanju boriti se za medalju protiv najboljih reprezentacija svijeta, Chicago ne može podbaciti. Ono što im pak svake godine visi nad glavom je to što pored ovakvih startera teško možeš imati duboku klupu (salary cap je također i dio NHL stvarnosti) te prije svega nedostatak pravog golmana. Lani su se krpali Coreyom Crawfordom koji je u prvoj pravoj sezoni u kojoj je dobio priliku branio solidno, ali teško da ga to čini konačnim rješenjem. Ako pak dobiju konstantu i na toj najvažnijoj poziciji, makar približnu onome što im je donosio legendarni Nikolai Khabibulin prije naslova, odnosno Antti Niemi u sezoni kada su otišli do kraja, Hawksi će još jednom biti izazivači.

COLORADO AVALANCHE

Momčad koja je u izgradnji još od dana Joea Sakica sakupila je potencijalno opasnu mladu jezgru koja je itekako sklona oscilacijama, što najbolje pokazuje podatak da su preklani protiv svih očekivanja upali u playoff, da bi lani opet potonuli na samo dno. Realno, njihovo mjesto je još uvijek negdje između playoffa i dna, ali obzirom na neke mlade talente koje imaju na rosteru s jedne strane i tanašnost rotacije s druge, sve je moguće. Momčad koju definitivno treba izbjegavati u kladionici.

U Mattu Ducheneu imaju budućeg asa, veteran Paul Stastny donosi stabilnost u napad, a Erik Johnson je budući oslonac u obrambenoj liniji. Ono što ih je pak lani možda najviše bacilo unazad je činjenica da nisu imali poštenog golmana, što su za ovu sezonu pokušali ispraviti dovođenjem čak dva dokazana NHL imena. U Washingtonu nisu imali strpljenja čekati da Semyon Varlamov izraste u standardnog startera, ali kao čovjek koji je pogledao svaki susret Capitalsa prenošen na ESPN America u zadnje dvije godine odgovorno tvrdim da je mladi Rus klasa koju se isplati čekati (logično da Capitalsi u naletu snage tako nešto sebi ne mogu priuštiti).

Da ga ne opeterete velikim očekivanjima naglo, u Denver je stigao i veteran Jean-Sebastian Giguere, dugogodišnji NHL golman koji je danas daleko od forme od prije nekoliko godina kada je u Anaheimu bio jedan od boljih u ligi, ali koji još može ući u ludu seriju utakmica. Tako da iako na papiru ova momčad djeluje tanko, imaju sasvim dovoljno da tu i tamo spotaknu nogu puno jačim klubovima.

COLUMBUS BLUE JACKETS

Nesretna ekspanzijska momčad koja nikako da postane respektabilna unatoč činjenici da u njoj igra jedan od najboljih hokejaša zadnjih deset godina, Rick Nash. Ovaj kanadski napadač sam samcat nosi ovaj klub i prava je šteta, čak tragedija, da ovakav talent u naponu snage nemamo prilike gledati u puno više pravih utakmica, osim kada igra za repku. Meni osobno je Nash danas ono što mi je Selanne bio dok sam se kao klinac zaljubljivao u hokej – igrač s kojega ne mogu skinuti oka dok god je na ledu jer ni u kojem trenutku ne znaš što je u stanju napraviti. Ovechkin je možda najbolji hokejaš, ali Alex je stroj. Nash, kao i prezimenjak mu iz NBA lige, prije svega je umjetnik svog zanata.

Ove sezone momčad je pojačana, ali još je to daleko od potrebnoga da se suprostave silama lige, posebice njihove vlastite divizije u kojoj se nalaze s dvije šampionske (Chicago, Detroit) i dvije rasne playoff ekipe (St.Louis, Nashville). Nash konačno ima s nekim igrati, iz Philadephie je doveden sjajni centar Jeff Carter, ali, kako izreka kaže, dva igrača ne čine playoff proljeće. Ostatak ekipe je blago rečeno sakat, rotacija tanka, a obrana lišena ekstra razbijača. Najveći problem ostaje nedostatak golmana na kojega se možeš osloniti. Steve Mason je trebao biti nositelj franšize uz Nasha, ali mladi golman nakon obećavajuće roookie sezone iza sebe ima dvije očajne godine i pitanje je koliko dugo klub još može trpiti ispodprosječnog čovjeka na golu.

DALLAS STARS

Dallas je dobar dio desetljeća bio respektabilna momčad, ali izostanak pravih uspjeha doveo je do rebuildinga i danas su ponovno na početku. U biti, bolje je reći na sredini jer nikada nisu potonuli na dno zahvaljujući sjajnom Bradu Richardsu koji je dugi niz godina bio prvi igrač. Nažalost, Richards se preselio u New York Rangerse, što znači da sav teret pada na mlada krila Jamiea Benna i Louia Erriksona, odnosno veterane Mikea Ribeiroa i Brendena Morrowa. Koji su redom dobri igrači vrijedni spomena, ali definitivno nisu klase.

Dallas ipak ima dubinu, kako u napadu tako i u obrani u kojoj postoji niz odličnih razbijača, prije svih veteran Stephane Robidas i mladi Alex Goligoski, dubinu koja će im pomoći sakriti činjenicu da nisu vrhunska ekipa. Dodaj pouzdanog Finca Keria Lehtonena na golu (stvarno, može li finski golman biti išta manje od pouzdanog?) i imaš osrednju momčad koja će se boriti za osrednje rezultate dok god na ovu duboku i stabilnu rotaciju ne doda malo zvjezdane prašine.

DETROIT RED WINGS

Vječni izazivači još jednom će biti u borbi za vrh, usprkos činjenici da su njihovi veterani danas već prastari. Samo, tko normalan se može kladiti protiv legendi koje već 10 godina vladaju hokejom poput Henrika Zetterberga, Nicklasa Lindstroma i Pavela Datsyuka. Zetterberg ima tek 30, ali već cijelo desetljeće je jedan od najboljih napadača na planeti, Lindstrom je valjda top 5 branič u povijesti i usprkos tome što je prešao 40 još ne popušta, a Datsyuk je tipični ruski supertalent koji kliže i zabija lakoćom kojom običan čovjek šeta niz pokretne stube.

Uz ovakvu jezgru borba za naslov je logična, a sve još podebljava činjenica da Wingsi imaju dubinu kao malo koja ekipa. I to u oba smjera, iako je jedan drugi legendarni veteran, branič Brian Rafalski, odlučio ovo ljeto otići u mirovinu prije nego što 40. Nije poznato da li je odlazak dugogodišnjeg partnera Lindstroma natjerao da razmisli o svojem odlasku (navodno mu je ovo zadnja sezona, ali to se priča zadnjih 5 godina). Jedina pozicija na kojoj nisu vrhunski je ona golmana, ali to ne znači da je Jimmy Howard loš, tek dobar. Što je ovako moćnoj ekipi sasvim dovoljno.

Sve u svemu, od Detroita se može očekivati još jedna bitka za naslov, glavni igrači traju ovako dugo zato što imaju dobre zamjene i nema razloga očekivati da će godine biti problem. Konkurencija je jača nego ikada, ali kladiti se protiv ove skupine veterana nije pametno.

EDMONTON OILERS

Godinama već najgora ekipa lige konačno je skupila dovoljno talenta da se uzdigne s dna. Teško da će postati pretendent na playoff poziciju, ali nešto ozbiljniji rezultati se ipak očekuju, stoga treba zaboraviti na lanjsku taktiku prilikom posjeta kladionici u kojoj si mogao biti gotovo siguran da Edmonton nema šansi protiv rasnih ekipa.

Sitne korake naprijed vode pickovi prve runde zadnjih nekoliko godina (Magnus Paajarvi, Jordan Eberle i Taylor Hall), njihova eventualna potpuna eksplozija mogla bi značiti da će konačno preskočiti poneku momčad na dnu NHL-a. Ostatak ekipe ne puca od talenta, ali barem konačno imaju dovoljno solidnih igrača u rotaciji. Najveći upitnik pak ostaje na golu.

Nekadašnja legenda Nikolai Khabibulin se od ponajboljeg svjetskog vratara dolaskom u Edmonton pretvorio u istrošenog veterana. Jasno, kada po vama pucaju cijelu noć nije lako držati iznadprosječne postotke obrana, ali malo bolja sezona od legendarnog Rusa itekako bi pomogla ovoj mladoj ekipi.

FLORIDA PANTHERS

Jedna od najgorih ekipa u liga doslovno je godinama na životu održavana činjenicom da je na golu imala vrhunskog i pouzdanog golmana poput Tomasa Vokouna. Češki veteran je od ove sezone u Capitalsima koji su njegovim dolaskom konačno zakrpali i zadnju rupu pretvorivši se u prvog kandidata za naslov ove godine. Florida pak bez njega može ciljati na ulogu najgore ekipe u ligi.

Da ironija bude veća, kao zamjenu za Vokouna doveli su čovjeka koji je branio za Capitalse prije dvije sezone i bio najodgovorniji za jedno u nizu playoff razočaranja. Jose Theodore nije kapacitet startnog golmana, a kada tome dodaš podatak da na rosteru ni u obrani ni u napadu nemaju ni jednog potencijalnog klasnog igrača ili barem pouzdanog veterana vrijednog spomena, dolaziš do računice po kojoj je ova momčad ove sezone dežurna NHL kanta za napucavanje.

LOS ANGELES KINGS

Ekipa za koju sam lani očekivao da će uz St. Louis Blues napraviti najveći skok prema naprijed, na kraju se pokazalo da sam fulao s obje. Blues se nije nametnuo kao solidna playoff ekipa, a Kingsi nisu prešli u razred izazivača. Naravno, to ne znači da dižem ruke od njih, već upravo suprotno, da sam ove godine još sigurniji da će se korak naprijed dogoditi.

Kingsi imaju sve, duboku rotaciju, vrhunsku obranu, pouzdanog golmana, ali eksplozivnost u napadu lani bila je razlog zbog kojega su izostali rezultati. Anze Kopitar je zvijer i prototip idealnog centralnog hokejaša, jedini minus mu je što je Slovenac. Inače, samo je pitanje trenutka kada će eksplodirati i nametnuti se kao vodeće ime lige uz Crosbya i Ovechkina.

Kopitar nije propustio previše utakmica, ali mučio se s ozljedama dobar dio sezone, zbog čega je izostao još bolji učinak. Međutim, problem je bio manjak klasnog talenta među suigračima, najbolje krilo Dustin Brown iako USA reprezentativac nije vrhunski strijelac. Taj minus su dobrim dijelom ispravili pojačanjima, drugi najbolji igrač u ekipi je odmah postao Mike Richards ovo ljeto doveden iz Philadelphije, a veteran Simon Gagne stigao iz Tampe već je svojevrsni luksuz.

S druge strane, obrana Kingsa je netipično čvrsta za momčad budućnosti. Dvojac Jack JohnsonDrew Doughty će uz Kopitara dugo godina biti nositelji ove franšize (doduše, potpisivanje novog ugovora s Doughtyem oteglo se do predsezone, ali neki dan su tako Kingsi još jedan dobar dio salary capa potrošili na obrambenog igrača, nakon što su lani masnu lovu dali Johnsonu).

Momčad je na pravom putu, mladi golman Jonathan Quick također se potvrdio kao dobra i pouzdana opcija, tako da se sada samo čeka slaganje idealne rotacije naprijed. S još jednim rasnim krilom Kingsi mogu računati na borbu za trofej, ali i ovako im dobra playoff pozicija ne bi smjela pobjeći.

MINNESOTA WILD

Kao i sve ostale franšize iz ove nesretne države, ni Wild nikako da postane respektabilna ekipa. Prvo, samo ime i dizajn su im očajni, tipično ekspanzijski, a usprkos već više od desetljeća postojanja, ekspanzijski su i rezultati.

Da stvar bude gora, ovo ljeto ostali su bez najboljeg igrača Martina Havlata koji je otišao pojačati San Jose, tako da im u napadu ostaje samo legendarni Mikko Koivu. Čak su i u obrani ostali bez najboljeg čovjeka, Brent Burns je također odlučio pomoći Sharksima u borbi za naslov, što praktički znači da će se sutra ova momčad s Floridom boriti za dno lige, usprkos tome što na golu imaju odličnog finskog majstora Niklasa Bakstroma.

Nažalost, kao što kaže poslovica, dva Finca ne čine playoff proljeće.

MONTREAL CANADIENS

Legendarni Habsi iz Montreala tipičan su predstavnik kanadske škole hokeja, obrambeni razbijači koji će uvijek biti u borbi za playoff, samo trenutno bez velikih igrača koji bi im omogučili da naprave korak naprijed.

Lani su pustili Jaroslava Halaka da ode u St. Lousi iako ih je čovjek svojim obranama sam samcat nosio na korak do Stanley Cupa, ali napravili su to s razlogom. Halaka je Blues preplatio, a u Montrealu je iza njega je čekao jednako dobar golman Carey Price, mladi Kanađanin na čijim leđima su se još jednom plasirali u playoff.

Habsi nisu atraktivni, ali imaju niz korisnih igrača, prije svih Tomasa Plekaneca, Mikea Cammalleria i Briana Giontu koji će napraviti posao u napadu. Međutim, čvrsta obrana kojoj je dubina uvijek bila najveća vrlina ove sezone je prepolovljena odlascima. Sve skupa znači da će Price imati još veću odgovornost na svojim leđima. I dok tradicija tvrdog hokeja, sjajan golman i solidan napad garantiraju borbu za playoff, dani borbe za vrh očito su iza njih.

NASHVILLE PREDATORS

Predatorsi su postali stalni playoff sudionici zahvaljujući obrambenom divu izgrađenom u srcu Amerike. Samo Bruinsi su u stanju bolje zaključati vlastita vrata, a za to su najzaslužniji fenomenalni golman Pekka Rinne, još jedno finsko čudo, te novi kanadski obrambeni šef, Shea Weber, trenutno uz Charu najdominantniji branič u hokeju.

U Kevinu Kleinu i Ryanu Suteru Predsi imaju još dvije zvijezde u obrambenoj liniji, ali problem je što u napadu nema igrača na kojega se mogu osloniti. Netko mora zabiti, postoji tu solidan niz igrača, ali za razliku od rotacije Bruinsa teško da ikoga vrijedi izdvojiti. Predsi pobjeđuju s 1-0 i što je najluđe, nastavit će to činiti dok god imaju Rinnea i Webera. Nažalost, sve za što će to biti dovoljno su zadnje playoff pozicije i poraz u prvom krugu.

NEW JERSEY DEVILS

Dugo godina izazivači, Devilsi su lani potonuli zahvaljujući ponajviše potpunom raspadu u napadu. Uz Red Wingse valjda najstabilnija NHL franšiza od koje svake godine možete očekivati lov na naslov, lani je platila danak ozljedama i godinama. Legendarni golman Martin Brodeur, uz Roya, Hašeka i Saloa valjda najzvučnije ime ikada, u svojim 40-im više nije na razini od ranije, a nositelj igre u napadu USA reprezentativac Zach Parise praktički je propustio cijelu sezonu.

Bez Parisea, rasni strijelac Ilya Kovalchuk morao je nositi prevelik teret u napadu za što očito nije spreman. Kovalchuk je tipični ruski umjetnik, ali nije lider. S Pariseom ponovno u postavi i on bi trebao igrati puno bolje. Obzirom da imaju sasvim dovoljno dobrih igrača u rotaciji, s ovom dvojicom u punoj snazi, Devilsi bi opet trebali imati dobar napad.

Bez obzira na to što Brodeur više nije onaj stari, za očekivati je da odigra bolje od izdanja prošle godine, a obrana će nedostatak klase pokriti dubinom rotacije. Ipak, bez obzira što ne mogu biti žrtve spleta okolnosti i vlastitog propadanja kao lani, od Devilsa se teško može očekivati išta više od borbe za donji dio playoff tablice. Za povratak u vrh ipak će trebati krenuti u rebuilding.

NEW YORK ISLANDERS

Franšiza koja zadnjih godina igra ulogu svojevrsnih Clippersa gradskim rivalima Rangersima (koji su u ovoj analogiji blještaviji i skuplji Lakersi) lani je konačno krenula na put prema gore. Godine prikupljanja talenta i građenja nove momčadi izgleda da su urodile plodom. Iako, teško da se Islandersi mogu pohvaliti svojim Blakeom Griffinom, zbog čega će se njihov uspon i dalje završavati pred playoffom.

Mladi talenti na koje treba obratiti pozornost su prije svih John Tavares, Michael Grabner i Kyle Okposo u kojima Islandersi imaju svoj odgovor na mlade snage Oilersa. Ipak, ono što Oilersi nemaju je lider poput veterana Marka Streita koji već godinama drži ovu momčad iznad vlastitih mogućnosti svojom igrom u obrani i pristupom.

Nažalost, razlog zbog kojega će Islandersi još jednom ostati pred vratima playoffa je činjenica da nemaju poštenog golmana. Lani su se doslovno krpali čime su god stigli, a ove godine su vratili veterana Evgenia Nabokova iz ruske lige iako se čovjek oprostio od NHL-a prije dvije godine napustivši San Jose. Razlog zašto je netko tko nije htio ostati član momčadi koja se bori za naslov odlučio ponovno pokušati u momčadi koja se bori tek za bolju budućnost je očit, ali pitanje je mogu li zeleni papirići biti dovoljni da Nabokov zakrpa sve rupe i postane most do playoff zrelosti.

NEW YORK RANGERS

U usporedbi s Islandersima, Rangersi mogu proći kao Lakersi. Realno, puno su bliži sugrađanima Knicksima u ulozi razvikane franšize koja puno troši, ali ne donosi rezultate. Zadnjih godina pak Rangersi su se digli na noge, počeli redovno biti u playoffu, a ove godine čine se konačno spremnima napraviti još jedan korak naprijed, ka izazivačima.

Najveći razlog njihova uspjeha činjenica je što se Henrik Lundqvist nametnuo kao jedan od najboljih svjetskih golmana. Nasljednik Tommya Saloa lider je ove momčadi i o njemu ovisi sve. Playoff je siguran, a to znači da Rangerse ne smijemo isključiti iz potencijalnih osvajača naslova. S ovakvim golmanom, sve je moguće.

Doduše, ako ponovi lanjsku sezonu. Ono što je Lundqvista sve ove godine odvajalo od samog vrha je sklonost kiksevima, koja je lani svedena na najmanju moguću mjeru. Ali, moguć je i period u kojem će Lundqvist sjediti na klupi jer će mu u mrežu ulaziti sve što se uputi prema golu.

Sad, netko bi radije imao standardno dobrog nego ovako nepredvidljivog golmana, ali Lundqvistov vrh je toliki da se isplati riskirati. Toga su Rangersi itekako svjesni I zato su ove godine poduzeli sve da pokušaju otići do kraja. U napadu imaju dubinu kao malo tko u ligi, a imaju čak i dovoljno klasnih igrača koji mogu riješiti susret. Prije svih tu je sjajni Marian Gaborik, valjda najbolji Slovak nakon velikog Satana.

Njegovi glavni asistenti su all-round majstor Brandon Dubinsky i čvrsti Ryan Callahan, koji napad Rangersa ne čine samo potentnim već i možda najboljim u obrambenom pravcu. Pojava mladog Dereka Stepana od nikuda samo je pojačala ionako vrhunsku navalu, a dovođenje Brada Richardsa iz Dallasa čini je perverzno dobrom.

Obrana nije ništa manje duboka, plus cementirana je startnim dvojcem Marc StaalDan Girardi. Rangersi doslovno nemaju mana, roster je složen za uspjeh u ovom trenutku, Gaborik je idealan lider u napadu, momčad je stasala u playoff bitkama i dramama zadnje dvije godine. Sada sve ovisi o jednom čovjeku. Bude li Lundqvist na razini kada bude najpotrebnije, Stanley Cup bi vrlo lako mogao u New York.

OTTAWA SENATORS

Senatorsi su se godinama održavali u sredini lige, ali respekta vrijedna franšiza kasno je krenula u rebuilding što je rezultiralo očajnom lanjskom sezonom i ništa svjetlijom budućnošču. Ova kao papir tanka momčad u napadu živi na račun pouzdanog Jasona Spezzae, ali ostatak rotacije je kriminalan.

U obrani su zadržali duh kanadskog hokeja, ali nažalost odlukom da preplate Sergeja Gonchara prije dvije sezone zakinuli su fanove hokeja mogućnošti da gledaju jednog od najboljih braniča svih vremena i dalje u Pittsburghu u kojem je osvojio naslov i kojem bi i danas dobro došao.

Gonchar u Ottawi zajedno s mladim Erikom Karlssonom (koji je danas s dvije sjajne prve sezone u nogama valjda najvrijedniji igrač franšize) garantira čvrstu obranu, ali nažalost netko treba nešto i zabiti. S Craigom Andersonom na golu imaju dokazanu NHL klasu i to su manje-više svi razlozi zašto neće biti najgori u ligi. S dovoljno 0-0 rezultata osvojit će dovoljno bodova da iza sebe ostave Pantherse i Wild.

PHILADELPHIA FLYERS

Jedna od stabilnijih NHL franšiza iza sebe opet ima solidnu sezonu. Ali, ipak su tijekom nje ostavljali dojam da su bliži ekipama čije vrijeme je prošlo poput Devilsa i Wingsa nego novim lavovima poput Capitalsa, Bruinsa, Canucksa ili Sharksa. Stoga, da bi se opet uključili u borbu za vrh, Flyersi su odlučili napraviti potez ljeta i dovesti vrhunskog golmana poput Ilye Bryzgalova u klub. Problem je samo što su paralelno s tim potezom odlučili i poduzeti anti-potez ljeta, odnosno da će se riješiti tri bitna igrača u naponu snage kako bi doveli niz mladih, ali nedokazanih.

Dojučerašnji stanovnik Arizone Bryzgalov ovoj momčadi preko noći donosi golmanski učinak na razini potrebnoj za osvojiti naslov. Međutim, dok se ova nova ekipa posloži, prevelik pritisak bit će na veteranima poput Dannya Brierea i Jaromira Jagra. Da, dobro ste pročitali, Jagr ne samo da nije u mirovini već se odlučio za povratak u NHL nakon tri sezone pauze. Očekivati od njega išta više od solidne opcije s klupe iluzorno je.

Praktički, danas je glavni adut momčadi sjajni Claude Giroux. Oko njega je gomila pouzdanih veterana i niz novih nedokazanih mladih talenata koji mogu i ne moraju biti dobri, dok su mu do jučer partneri bili majstori poput Ville Leinoa (Buffalo), Jeffa Cartera (Columbus) i Mikea Richardsa (LA) koji su prije samo dvije godine izgubili u Finalu od Chicaga. Sad, Giroux, Briere i ostali nude solidnu napadačku rotaciju, ali daleko je to od onoga što su imali zadnjih par godina.

Da li je korak nazad u napadu vrijedan poboljšanja u obrani? Pa, ne pokaže li se neki od mladih igrača krađom, odgovoro je kratko i jasno – ne. Bryzgalov je sjajan golman, ali jedno je od loše momčadi napraviti osrednju, a nešto sasvim drugo kada vam daju u ruke do jučer odličnu momčad s porukom – napravi nas šampionima.

Najluđe od svega, obrana Flyersa nije uopće bila tako loša. Nedostatak rasnog golmana jeste bio problem, ali dobrim dijelom su ga sakrivali iza bedema kojim i dalje zapovijeda legenedarni Chris Pronger, u svojoj 36-oj još jedan od boljih braniča u ligi (mislim, bez pravog golmana prije samo dvije godine došli su do Finala, toliko su krcati talentom bili). Uz kolegu veterana Kimmu Timonena te nešto mlađe majstore poput Andreja Meszarosa i Matta Carlea, Pronger će opet predvoditi jednu od boljih obrana lige. Šteta samo što za razliku od zadnjeg niza godina ovaj put neće biti dovoljno poena u napadu da nagradi njihov učinak.

PHOENIX COYOTES

Osrednji klub sa Zapada kao i mnogi drugi, još jedan kandidat za preseljenje u Kanadu obzirom da se eksperimetni s hokejom u pustinji baš ne pokazuju uspješnima. Kojoti nemaju vlasnika, njima upravlja liga, dakle nešto slično kao i u New Orleansu kada je košarka u pitanju. Samo, za razliku od Hornetsa koji imaju vrijednost u samoj činjenici da na rosteru imaju majstora kakav je Chris Paul, klub iz Arizone nema ni približno igrača takvih vrijednosti.

Dok liga traži rješenje što s njima, logično da se nisu previše trudili oko pojačanja, što jedan osrednji klub smješta u kategoriju granično loših. Veteran Shane Doan jedina je stabilna točka kluba već godinama, ali bez razigranih mladih suigrača teško da može zabiti dovoljno.

Što se budućnosti tiče, jedini igrač kojega možemo okarakterizirati kao nekoga vrijednog čuvanja obrambeni je as Keith Yandle. Ipak, jedan igrač je godinama Kojote činio prosječnima iako oni to talentom nikada nisu bili. Radi se o ruskom reprezentativcu Ilyi Bryzgalovom koji je prešao u Flyerse i bez čijeg će učinka momčad automatski iz osrednjosti pasti na samo dno.

PITTSBURGH PENGUINS

Lanjska ozljeda Sidneya Crosbya koštala ih je borbe za naslov, ali za njih je od jednogodišnjeg poskliznuća puno važnije da se najbolji hokejaš na planeti vrati potpuno spreman nakon potresa mozga. Zato ga i ne koriste u predsezoni, ne žele riskirati budućnost franšize što Sid The Kid jeste.

Dok imaju njega, uvijek se mogu nadati Stanley Cupu, jer Crosby je jedan od onih talenata koji iz ničega mogu pronaći gol ili namjestiti zicer suigraču. Penguinsi nisu duboka momčad, zato je potrebno imati i sreće s ozljedama, što zadnjih godina nije bio slučaj.

Sezonu nakon naslova ostali su bez trećeg najboljeg napadača Jordana Staala, lani su dobar dio sezone bili bez Crosbya (i to taman kada se Staal vratio), a drugi najbolji napadač, ruski baletan Evgenij Malkin, već godinama muku muči s raznim sitnim ozljedama koje su prošle godine posebice bile iritantne. Međutim, kada je spremna, ova trojka je ponajbolja u hokeju.

Nažalost, nedostatak dubine zahtjeva od njih maksimum cijelo vrijeme. Dio problema pokriva odlična obrana koja je i bez Gonchara nastavila biti neprobojna, zahvaljujući dobroj rotaciji i sjajnom Krisu Letangu koji je izrastao možda u najvažnijeg čovjeke kluba nakon Crosbya.

Marc-Andre Fleury nije spektakularan golman, ali potvrdio se kao solidna opcija koja zna što radi i koja uostalom dokazano može odvesti momčad do kraja. Problem s ovim rosterom je stoga uvijek isti svih ovih godina – kada su zdravi i u formi, Penguinsi imaju dovoljno talenta da pregaze svakoga tko im se nađe na putu. Samo, zbog užasno tanke rotacije, svaka ozljeda važnog igrača na ovu momčad djeluje kao kriptonit i jednostavno ih osuđuje na raniji završetak playoffa od planiranog.

Tko može znati kako će se stvari razvijati ove godine? Možemo nagađati kako u ovakvom sportu nitko ne može ostati zdrav i u idealnoj formi kada nastupi playoff, to je nekakav logika po kojoj Penguinsi nisu sam vrh lige. Međutim, ako se slučajno dogodi da je prva postava potpuno spremna, njihov talent može savladati svaku prepreku. Pa ti sad prognoziraj.

SAN JOSE SHARKS

Nakon godina razočaranja i ispadanja u prvom krugu, Sharksi su lani konačno napravili rezultat kakav njihov talent zaslužuje. Ali, tu ne namjeravaju stati. Svjesni da ovoj generaciji nije ostalo još previše vremena, San Jose se nakrcao pojačanjima i kreće u lov na Cup. Sad ili nikad.

Ova momčad je u napadu krcata poput najboljih. U biti, krcatija. Jer, mnoge ekipe na vrhu imaju sjajne trojke, ali nitko nema dvije podjednako dobre kao Sharksi. Njihova druga navala u većini NHL ekipa borila bi se za ulogu prve. Pazite ovaj niz imena – Joe Pavelski, Joe Thornton, Patrick Marleau, Logan Couture, Ryane Clowe. Zvijezda do zvijezde i praktički je uvijek barem netko od njih na ledu.

Strašan napadački potencijal samo je pojačan dovođenjem super veterana Martina Havlata za kojega su u Minnesotu poslali najboljeg mladog igrača, sjajnog Devina Setoguchia, i pouzdanog Danya Heatleya. Danas praktički San Jose spada u skupinu onih rijetkih momčadi koje su stalno u stanju imati tako dobre napadače na ledu da im uopće nije potrebna vrhunska obrana. Što ne znači da nemaju nikoga – na golu je sjajni Finac Antti Niemi, osvajač naslova s Chicagom, a ispred njega pouzdani veteran Dan Boyle i također iz Minnesote pristigli razbijač Brent Burns.

Ova momčad je krcata od vrha do dna i sada kada su konačno razbili tu stigmu gubitnika, vrijeme je da odu do kraja. Svjesno su se odrekli budućnosti znajući da u ovom trenutku spadaju među top 4 momčadi u ligi. Sada je samo potrebno imati malo sreće kada dođe vrijeme i nema razloga da trofej ne završi u San Joseu. Dodatni plusevi su što na led istrčavaju uz zvukove Metallice kroz usta ogromnog morskog psa, te što je Neil Young česti posjetitelj i strastveni navijač.

ST. LOUIS BLUES

Lanjskim dovođenjem Jaroslava Halaka, junaka playoffa s Montrealom, Blues je izgledao kao momčad spremna krenuti u borbu za vrh. Gomila mladih igrača se nakon godina rebuildinga činila spremnom za korak naprijed, a kada im dodaš možda u tom trenutku najboljeg golmana u hokeju, činili su se kao sigurna oklada. Na kraju se ozljede i mladost učinili svoje i odgodili playoff na još jednu godinu. Ali, ovaj put neće.

Halak nije imao vrhunsku sezonu kao godinu ranije, ali još jednom je potvrdio da u ovom trenutku nema golmana na svijetu kojemu bi radije povjerili vaš gol na idućih deset godina. Uz njega, glavni nositelj igre je pouzdani David Backes, svestrani napadač koji predvodi mladu i duboku rotaciju u napadu.

Patrick Berglund, Chris Stewart i Alex Steen glavni su mu pomagači pred golom, dok obranom zapovijedaju dva mlada asa čiji potencijal djeluje nestvarno – Alex Pietrangelo i Kevin Shattenkirk. S njima dvojicom pred golom i Halakom na golu, St. Louis bi u sljedećih deset sezona trebao imati top 5 obranu lige svake godine.

Rasna playoff momčad u svakom pogledu, sad još samo da to potvrde i na ledu.

TAMPA BAY LIGHTNING

Momčad koja je niz godina tavorila na dnu i od koje se lani očekivao mali korak naprijed nakon što su promijenili upravu i doveli cijeli niz mladih igrača. Playoff je bio opcija, ali samo u slučaju da se poklopi cijeli niz okolnosti. Na kraju, ne samo da su u njega ušli, nego su preko Pittsburgha koji je igrao bez Crosbya i Malkina stigli do finala konferencije.

Da se takav rezultat ponovi dvije godine za redom gotovo je nemoguće. Ipak, Tampa je danas legitimna playoff momčad, iz razloga što se njihova navala pokazala vrhunskom. Uz dva sjajna veterana Vincenta Lacavaliera i Martina St.Louisa, najveći teret nosi mladi Steven Stamkos koji se nakon lanjskih partija i playoff nastupa nametnuo kao top 5 NHL igrač.

Osim što ima startnu trojku naprijed koja se može nositi sa svim postavama lige, Tampa ima i solidnu rotaciju u napadu, doduše ove sezone nešto slabiju obzirom da je praktički četvrti igrač Simon Gange prešao u Los Angeles. Ono što pak nemaju je stabilnost u obrani gdje su lani ovisili isključivo o golmanu. Srećom po njih, veteran Dwayne Roloson imao je vrlo dobru sezonu, usput potpuno zaključavši vrata u playoffu.

Ovisiti o golmanu koji je prešao 40, a koji se ne preziva Hašek ili Roy, nikada nije sigurna opcija, međutim Roloson će uz Stamkosa opet biti ključ. Napad će zabiti svoje, ali o postotcima obrana ovisit će najveći dio sezone. Konkurencija je strašna, a Tampa jednostavno nema obrambenog igrača koji može ponuditi stabilnost. Ipak, playoff pozicija ne bi smjela biti upitna obzirom na kvalitetu navale.

TORONTO MAPLE LEAFS

Još jedna ekipa čije je dugogodišnje tavornje na dnu izgleda konačno počelo donositi rezultate. Toronto danas ima postavu od koje se konačno može nadati možda čak i playoff nastupu. Doslovni centar svega je Mihail Grabowski koji se lani namentuo kao prvo ime, a solidnu mladu navalu zaokružuju Phil Kessel, Clarke MacArthur i Nikolai Kulemin.

Doduše, nakon njih baš i nema nekakve dubine, ali obzirom na nedavne rotacije ova danas čini se vrhunskom. U obrani imaju solidnu postavu koju predvodi Dion Phaneuf, a na golu lanjsko otkriće i potencijalnu buduću zvijezdu u Jamesu Reimeru. Poklopi li se sve idealno, Toronto bi konačno mogao opet osjetiti kako je to biti pobjednička franšiza, ali, čak i ako ne uspiju ove godine, na pravom su putu.

VANCUOVER CANUCKS

Ono što su Canucksi lani napravili neviđeno je u sportu poput hokeja, jedino kako njihovo lanjsko izdanje možemo opisati je totalna dominacija. Doduše, izgubili su u Finalu od tvrdih Bruinsa, ali to ne umanjuje savršenu sezonu koju su imali.

U sportu i ligi u kojoj se trećina klubova s razlogom može nadati naslovu, a još trećina tome da im podmetne nogu, Canucksi su odigrali kao Barcelona. Najbolja obrana, najbolji napad i onda još glatko do Finala u kojem su ih zaustavili Tim Thomas i Zdeno Chara.

Može li se ovakva sezona ponoviti? Teško, ali to ne znači da Canucksi nisu opet prvi favoriti na Zapadu. Dok god je ovaj sastav na okupu, za njim nema zime. Na golu je Roberto Luongo, pouzdani prvi golman Kanade koji je dugo godina bio kritiziran zbog činjenice što nije bio u stanju postati vruć u playoffu, iako iza sebe ima sezonu za sezonom pouzdanog branjenja bez velikih oscilacija, što je u ovakvom sportu ipak najvažnije. Luongo ne skače s 91% na 93%, ali je uvijek na svojih izuzetnih 92%. Nešto treba odraditi i momčad, zar ne.

A to i radi. Imaju četiri jednako pouzdana braniča u rotaciji, tri odlične navale, s tim da naravno u prvoj imaju dvije superzvijezde u braći blizancima. Henrik Sedin i Daniel Sedin lani su igrali na MVP razini, a iz gomile dobrih napadača koji ih prate izdvojio se Ryan Kesler postavši treći as ove momčadi.

Iako možda nikada više neće imati sve na pladnju kao prošle sezone, Canucksi će još niz godina biti u borbi za sam vrh. Doduše, sada su upitnici koji su dugo nad Luongom stavljeni i nad braću Sedin, slijedi godina u kojoj će se sve vrtiti oko pitanja radi li se o rođenim gubitnicima. Naravno, takve gluposti ne treba uopće komentirati, golman Kanade i dva od deset najboljih hokejaša na svijetu otprilike su gubitnici isto kao i dobitnik 100 milja dolara na lutriji.

WASHINGTON CAPITALS

A kad smo već kod gubitnika, teško da na svijetu postoji ekipa od koje se više očekuje i koja manje pruže od Capsa. Godinama već prvi papirnati favoriti za osvajanje Cupa, Capitalsi uredno ispadaju u playoffu puno prije vremena. Međutim, činjenica je kako je ovo mlada momčad koja sve te godine igra bez pouzdanog golmana i stabilne obrane. Sada kada su te linije sanirane, teško da im išta može stati na put.

Alex Ovechkin je čovjek koji može zabiti gol od kuda i kada poželi. Sidney Crosby je osvojio naslov s klubom i zlato s repkom i zato ima primat pred Alexom, ali Ovechkin je ipak najmoćniji igrač na svijetu. Fizički on je svijet za sebe, snaga i brzina kojom se kreće ledom su fantastične, a kontrola paka i udarci neviđeni.

Pored sebe ima drugu i treću opciju koji talentom ne zaostaju previše, a to dovoljno govori koliko je svemirski ovaj napad Capitalsa. Nicklas Backstrom i Alex Semin pobrinut će se da golovi padaju kao na traci, a najbolja stvar od svega je što sva trojica tek ulaze u najbolje godine.

Lani su malo podbacili u napadu, ali ono gdje su se poboljšali je igra u drugom smjeru. Posebice to vrijedi za Ovechkina, koji je od stroja za golove postao all-round lider. Ta obrambena poboljšanja su najvažniji rezultat lanjske sezone, jer osim solidne all-round igre, Capitalsi sada konačno mogu računati i na solidnu rotaciju braniča, promoviravši mladog Johna Carlsona u prvo ime obrane.

Ipak, najvažnija stvar napravljena je ovoga ljeta, a to je dovođenje dokazanog golmana kao što je Tomas Vokoun. Momčad krcata talentom tako je konačno riješila najslabiji dio rostera i uz malo sreće ove godine napravit će ono što je Vancouver lani – dominirati ligom.

WINNIPEG JETS

Najvažnija stvar za ovaj klub je konačno preseljenje iz Atlante, grada koji očito ima problema s praćenjem sporta usprkos ogromnom broju stanovnika. Samo, hokej ionako bolje pristaje Kanadi i super je vidjeti da jedan grad poput Winnipega opet ima klub u NHL-u.

Sama momčad je završila dugogodišnji rebuilding (glavni razlog zbog čega u Atlanti nikada i nisu bili popularni upravo i jeste nedostatak rezultata) i spremna je krenuti prema vrhu. Imaju potencijalne zvijezde u Evanderu Kaneu i Andrewu Laddu, potrebnu širinu u Blakeu Wheeleru i Bryanu Littleu te dva vrhunska braniča u Dustinu Byfuglienu (prvak s Chicagom) i Tobiasu Enstromu. Čak i mladi Ondrey Pavelec obećava izrasti u odličnog golmana. Sve u svemu, Winnipeg od prvog dana dobiva sposobnu ekipu koja uz malo sreće može postati pravi izazivač.

Ali, opet ponavljam, najvažnije od svega je što će ovi momci konačno stasavati pred očima ljudi kojima je stalo. Tko zna, možda sve te pozitivne vibracije doprinesu tome da isplivaju kao najbolja mlada ekipa u ligi već ove godine. Za one koji će navijati za njih samo jedna bitna napomena – momčad ostaje na Istoku i to u naj-južnijoj diviziji, što znači da će ove sezone (premjestit će u neku logičniju diviziju tek iduće godine) putovati duplo više od prosječnog konkurenta. To nikako nisu dobre vijesti, posebice ne za ovaku neiskusnu ekipu.

EAST

1. CAPITALS
2. RANGERS
3. SABRES
4. PENGUINS
5. BRUINS
6. FLYERS
7. LIGHTNING
8. DEVILS
9. MAPLE LEAFS
10. JETS
11. CANADIENS
12. HURRICANES
13. ISLANDERS
14. SENATORS
15. PANTHERS

WEST

1. SHARKS
2. BLACKHAWKS
3. CANUCKS
4. KINGS
5. RED WINGS
6. BLUES
7. DUCKS
8. PREDATORS
9. STARS
10. FLAMES
11. BLUE JACKETS
12. AVALANCHES
13. OILERS
14. COYOTES
15. WILD

PLAYOFF, 1ST ROUND

CAPS over DEVILS, RANGERS over LIGHTNING, SABRES over FLYERS, PENGUINS over BRUINS

SHARKS over PREDS, BLACKHAWKS over DUCKS, BLUES over CANUCKS, RED WINGS over KINGS

PLAYOFF, 2ND ROUND

CAPS over PENGUINS, RANGERS over SABRES

SHARKS over RED WINGS, BLACKHAWKS over BLUES

CONFERENCE FINALS

CAPS over RANGERS

SHARKS over BLACKHAWKS

STANLEY CUP

SHARKS over CAPS

4 thoughts on “ZDENO, ALEX AND THE W W N B A

  1. Ostavio si sjajne komentare za većinu ekipa,ali si fulao kada su u pitanju Panthersi.Ni meni nije jasno kako ekipa kojoj su top igrači Versteg,Weiss,Bergenhaim i matori makedonac Jovanovski ovako dobro gura i bori se sa Capitalsima za 1. mjesto u diviziji(čak mi i nisu dragi),ali skidam im kapu,SVAKA ČAST.
    Da sam ovo pisao prije 20 dana rekao bih ti i da si fulao kada su Wildi u pitanju,jer su bili ubjedljivo prvi u diviziji,ali su zaredali sa očajnim streakom od 7,8 utakmica sa porazima.
    Ipak sa meni jednom od dražih ekipa Senatorsima si gadno fulao.Nakon 50-ak utakmica su u vrhu Istoka i vjerujem da će otići barem do 1/2 konferencije.Previdio si mogućnosti starih majstora Alfredssona i Michaleka.
    Za prognozu S.Louisa ti skidam kapu,ja ih nisam uzimao zaozbiljno,ali imaju odličan skor do sada.
    Meni predstavlja iznenađenje partije Jamesa Neilla u Pitsburghu koji je sjajan,a raduje me da je Malkin top scorer lige jer mi je uvijek bio drag.
    Ne mogu vjerovati koliko su moja omiljena ekipa Ducksi loši ove sezone s obzirom na kvalitet koji imaju.
    SVE U SVEMU SVAKA ČAST MAJSTORE NA PROGNOZAMA I PUSTI PRIČE TIPA NE VOLIM JA HOKEJ,JA SAM VIŠE ZA BASKET…VIDIM JA DA SI TI PRAVI NHL FAN.
    BY THE WAY PRATIM JA I NBA(još tamo od 80-ih) PA AKO ŽELIŠ NEKU KORESPONDENCIJU IMAŠ MOJ MAIL.

    Pozdrav,Sale Vinkovci.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *