RUNNING WITH THE PACK G3

Heat @ Wolves

Ono što se pitam zadnjih dana je zar sam toliko blesav pa sam odlučio sebi priuštiti 66 utakmica Michaela Beasleya? Zar sam toliki mazohist? Srećom, Rick Adelman ne dijeli moje osobine i sklonosti. Čovjek je noćas protiv Miamia Beasleyu dao jedva 20-ak minuta, što je bilo dovoljno tek za nekoliko isforsiranih šuteva i par izgubljenih lopti. Pokaže li se ovo trendom, sezona Wolvesa dobit će još veći značaj. Naravno, da bi se takav trend nastavio, nije dovoljno da samo Adelman ima razum, već da mu igrači s klupe nešto ponude. Noćas jesu.

Love je zakon. Rubio je zakon. Njihovi double-doubleovi mogu biti temelj dobre momčadi. Međutim, ono što još više ohrabruje su dobre epizode Ellingtona, Randolpha i Tollivera. Ozljedom Bareae koji se čuva za nedjelju i Dallas (Webster je opet out zbog leđa, izgleda da je njegova karijera gotova, a rookie Lee je operirao koljeno) Ellington je ostao jedini bek na klupi i tijekom dobivenih minuta je pokazao da nije nužno limitiran samo na ulogu specijalista za trice. Momak je agresivniji i aktivniji igrač od Wesa Johnsona, nedvojbeno je i bolji šuter, a sve to skupa znači da bi noćašnju raspodjelu minuta trebalo preslikati i u budućnosti.

Randolph je u jednom periodu bio najbolji čovjek na terenu, zabijao je lakoćom (bilo izuzetno finim horokom s obe strane reketa, bilo s vrha reketa nakon povratnih, a takav je atleta da ima ozbiljne šanse postati Rubieva omiljena meta za alley-oop) i još jednom pokazao kakav bi all-round učinak mogao imati kad bi se stvari posložile. Tolliver je ne samo još jednom potvrdio da je opasna pick ‘n’ pop opcija (iako bi mu ja zabranio da puca išta osim trica, duge dvice mu samo ruše vrijednost), već se nametnuo i kao podizač energije koji može odigrati solidnu obranu na sve tri visoke pozicije.

I upravo bi ta raznovrsnost mogla biti važna za Timberwolvese. Adelman može kombinirati klasični frontcourt (Beasley strijelac, Love skakač, Darko bloker) s ovim univerzalnim u kojem bilo tko može podjednako čuvati protivničku unutarnju liniju. Dok se Love odmarao krajem treće i početkom četvrte, na parketu su bili Tolliver, Randolph i Williams, trojica sličnih igrača koji podjednako dobro mogu odigrati 3, 4 ili 5, bilo u obrani ili napadu.

Bez obzira što nijedan od njih nije klasično malo krilo, sve je bolje nego graditi napad oko Beasleya, stoga se nadam kako će Adelman većinu minuta na malom krilu podjeliti među njima. Williams je posebna priča, rookie s jedne strane ima Lovea zbog čega nećemo tako lako saznati može li biti rasna NBA četvorka, ali s druge strane ima sjajan šut za tri i fenomenalan osjećaj za skok (dvije izuzetne osobine koje Beasley ne posjeduje) što ga već na početku karijere čini korisnim NBA igračem koji jednostavno mora dobiti svoje minute, bez obzira gdje i kako (da ponovim još jednom – svaka minuta koju Beasley dobije nauštrb Williamsa je minuta bačena u vjetar).

Dodaj još Ridnoura koji je s godinama svojoj uvijek dobroj pick ‘n’ roll igri dodao i pouzdan šut za tri i imaš jednu izuzetno zanimljivu rotaciju koja je protiv dvije najbolje momčadi u ligi (Miami i Oklahoma) odigrala u egalu do zadnjih sekundi. Neiskustvo je bilo prepreka i protiv Heata, ali ovakvi porazi nisu problem, sve je pod kontrolom dok sam sebe ne dobiješ, kao što je bio slučaj protiv Bucksa.

Jedina zamjerka mogla bi se uputiti Adelmanu zbog toga što ni u jednom trenutku nije pokušao sa zonom. Posebice bi dobro došla na kraju, obzirom na lakoću kojom su James i Wade izigrali obranu za pobjednički koš.

Heat? Rookie Cole je opet bio sjajan (dobio 30 minuta naspram 15 Chalmersovih i pitanje je dana kada će postati starter, mali je čisti dokaz da, ako već nisi vrhunski talent, treba ostati u NCAA što je moguće duže), Wade i James su bili Wade i James, a Bosh je drugu utakmicu za redom odradio svoje u napadu. Problem Heata je što u ovakvim večerima, u kojima ne funkcionira prva linija obrane i u kojima nalete na napadački raspoloženog protivnika, nisu u stanju braniti ništa u reketu. Bosh i Haslem jednostavno nisu u stanju čuvati obruč, a Anthony, da bi opravdao više od 20 minuta, mora blokirati kao da je Bogut i Ibaka zajedno. Tip je tako bolno limitiran da par blokada ne opravdava njegovo prisustvo u igri. Mit je da zna igrati obranu, jednostavno nema dovoljno mišića da se gura jedan na jedan, što je Love koristio da ga unakazi skokovima u napadu, a Randolph da onako dugoruk trpa preko njega. Istina, pokretan je i koristan u obrani, ali daleko je od obrambenog specijalista koji zaslužuje startne minute. Obzirom kako je Battier sporo krenuo u sezonu, čovjek se mora pitati nije li Riley midlevel mogao potrošiti pametnije, na nekoga tko može pomoći pod košem. Što, Dalambert je prespor? Ma, jasno mi je da Anthony može trčati s Wadeom i Jamesom, ali kakva korist od toga kada ionako, nakon što dotrči u napad, ne služi ničemu?

Nekoliko crtica o ostalim noćašnjim tekmama odgledanim u dijelovima:

– Spencer Hawes je stvarno napredovao, onaj šuterski talent s osjećajem za asist koji nas je podsjećao na Brada Millera konačno je nadograđen mišićima i skokovima, što čovjeka stavlja u ulogu jednog od najboljih mladih centara u NBA (u ovakvom izdanju definitivno je bolji od Brooka Lopeza)

– pitanje sezone za Sixerse i Douga Collinsa je mogu li dobiti ijednu gustu završnicu s Louom Williamsom kao glavnim kreatorom, a ako je odgovor negativan, ne bi bilo loše potražiti alternativu

– Jazz definitivno treba trejdati Ala Jeffersona koji noćas nije igrao zbog problema s gležnjom, čovjek je to što je (nabijač brojki koji ne igra obranu) i jasno je kako momčad u napadu bolje funkcionira bez njega kao crne rupe, a i Favors i Milsap (a čini se i Kanter) su ionako kvalitetniji skakači koji bi s njegovim minutama napravili još i bolji posao u hvatanju lopti

– Enes Kanter nije igrao puno, ali je u tri napada pokazao da zaslužuje minutažu, ima post igru i sposoban je kontrolirati reket, drugim riječima, za razliku od Jeffersona, on je pravi centar

– Favors takvom lakoćom skuplja skokove da bi se u budućnosti mogao uključiti u borbu za vrh s Loveom i Howardom (iako se čini kako mu je napadački domet pospremati odbijance i zicere koje mu drugi namjeste, to ne bi trebalo utjecati na odluku da mu se povjeri maksimalna minutaža)

– Clippersi djeluju kao playoff momčad dok god ne krenu zamjene, čim na klupu sjedne netko iz petorke nastaje kaos

– klupa Bullsa je, eto, konačno naišla na nekoga koga može nadigrati, sad ovu pronađenu energiju treba prenijeti u sljedeće susrete

– napad Chicaga je ipak ono što vrijedi istaknuti, ova nova podjela u kojoj je Rose prvenstveno distributor, a tek zatim jedan od jednakih, djeluju puno tečnije od lanjskog mučenja, posebice jer veće ovlasti u napadu Dengu, Hamiltonu i Boozeru znače da će protivnici imati puno teži posao zaustaviti ih od lanjske taktike ‘svi na Rosea, nek nas netko drugi dobije’ – s Hamiltonom, bahatijim Boozerom i Dengom, ali i drugačijim Roseovim pristupom, ovo je bolja momčad

– DeAndre Jordan zakucava moćnije od Blakea Griffina, to je nešto s čime će se marketing NBA lige morati pomiriti (naime, kako će stalno vrtiti Blakeova zakucavanja na NBA actionu kad čovjek nije ni nabolji u svojoj momčadi), ali prve tri utakmice sezone pokazuju da su ga Clippersi debelo preplatili – čovjek je sjajan bloker, ali ne možeš kontolirati reket ako igraš 30 minuta, uhvatiš 6 skokova i 5 osobnih (tek kad se nauči igrati obranu bez faula, možda bude trajno rješenje, a i to je upitno obzirom na slabašan skakački učinak i šut u rangu Joela Anthonya – koji barem zabija slobodna iznad 50%)

– Sunsi su dobili Hornetse koji su drugu večer bili bez Gordona, ali Steve Nash i dalje djeluje kao da je u zatvoru

– a ako je Steve u zatvoru, onda je John Wall u najboljem slučaju u popravnom domu

– evo kako je Lionel Hollins riješio problem neučinkovite druge postave – Gasol i Gay idu na klupu, Zach ostaje u igri i sve lopte idu na njega, što je sjajno rješenje jer Randolph može biti koristan u ulozi volume scorera, za razliku od Gaya koji je iz utakmice u utakmicu sve podređeniji high-low šemama svoje momčadi (drugim riječima, Grizliji uspješno rješavaju probleme koje dnevni ritam stavlja pred njih i potvrđuju svoju kandidaturu za vrh Zapada)

A evo i nekoliko crtica o jučer odgledanim minutama (nije ih bilo dovoljno za post, iako je utakmica između Dallasa i Oklahome bila pravi derbi):

– Collison i Harden svojim ulaskom u igru nastavljaju dizati OKC na jednu razinu više, postavlja se pitanje zašto ne pokušati s obojicom u startnoj petorci i tako od početka napasti protivnika svim snagama (odgovor se nameće sam po sebi, protiv igrača s klupe njihov učinak djeluje poput udarca u jaja, a Collison ipak nije klasa koja može dominirati protiv startnog materijala)

– Durant je opet briljirao, zaboravite na lakoću kojom je zabio pobjednički koš i obratiti pažnju na zrelost kojom dolazi do pozicija za šut, posebica na lakoću kojom riješava 1 na 1 situacije

– NBA fanovi konačno su ugledali Ibaku i prvake iz Dallasa te tako dobili potvrdu da i oni sudjeluju u ovoj sezoni (indikativno ili ne – Mavsi su proigrali tek kada je Carlisle odustao od uklapanja Odoma u rotaciju i vratio se lanjskim šemama s Mahinmiem)

– mali Brooks iz New Jerseya je novi stroj za koševe, ima sve za biti nova šuterska zvijezda, u najgorem slučaju novi je pripadnik skupine mladih revolveraša koju predvode Young i Thornton

– Kyle Lowry nastavlja biti glavna faca u Rocketsima, danas je legitimni all-star kandidat i možda najkompletniji playmaker na Zapadu nakon Paula (razmislite malo o alternativama pa ćete vidjeti da ova tvrdnja uopće nije tako blasfemična kakvom se čini na prvi pogled), a iako ga osobno smatram boljim igračem od Russa Westbrooka, ipak smatram da Hollingerove formule u slučaju ovog tradea pretjeruju)

– Knicksi će se boriti s Bucksima za osmu poziciju na Istoku, Amareu nedostaje pravi playmaker više nego D’Antoniu (a već je izvrnuo i gležanj), a Carmelo je najprecijenjeniji superstar u ligi – tražiti od njega da trpa je jedno, ali tražiti da suigrače čini boljima nešto sasvim drugo

– Jamal Crawford je sjajno zamjenio Roya u ulozi šerifa s klupe u završnicama, ovi Blazersi imaju potencijal doći do finala Zapada, pod dva uvjeta – da McMillan opet stisne uzde u obrani (brži napad odnio svoj danak u obrani) i da napad postane učinkovitiji po pitanju kontrole lopte jer njihovi vanjski igrači siju ih na sve strane (iako napadaju obruč i šutiraju toliko dobro da drže stvari u ravnoteži)

– Denver nije ona lanjska ekstra napadačka klasa, ali ima nekoliko zanimljivih karakteristika koje će mu pomoći da ostane pri vrhu – odlični su u branjenju pick ‘n’ rolla i uopće izuzetno pokretni u preuzimanjima (sve karte stavljaju na pritisak na loptu jer reket očito ne mogu braniti, osim na 20-ak minuta dok je Birdman u igri), a napadački su uvijek opasni zbog sklonosti šuterskim serijama i niskim postavama (protiv Blazersa najbolje izgledali u petorci Miller-Lawson-Fernandez-Galinari/Afflalo-Harrington)

– ono što im fali je individualna kvaliteta, za ući među 4 na Zapadu ne mogu ti dva glavna igrača biti Galinari i Lawson koji su svojom igrom i mogućnostima primjereniji sporednim nego glavnim rolama (ali to zasigurno ne smeta Georgeu Karlu, jer, to što nema nikoga u glavnoj roli znači da je u glavnoj roli – on)

3 thoughts on “RUNNING WITH THE PACK G3

  1. utakmica Miami-Minnesota je bila odlična, a Adelman je pokazao kakav je trener odlukom da mu završnivu utakmice igra tek jedan starter, odnosno da utakmicu pokušaju dobiti igrači koji su do toga i došli. Rubio je sjajan, ali je imao barem dvije situacije u kojima je morao opaliti prema košu pa makar i falio, a to nije učinio. mislim da je Adelmanov glavni zadatak to izvući od njega, sve ostalo je već dobio – Rubio se na terenu postavlja kao dirigent, a čini mi se kako dobar dio momčadi to prihvaća. Wolvesi su stvarno zanimljiva momčad za gledati i bit će zanimljivo vidjeti kako će se situacija s njima na kraju rasplesti…

    Bullsi su dobili Clipperse u utakmici u kojoj su CP3 i Rose igrali 40+ minuta i na neki način se nadmudrivali cijelo vrijeme. širina Bullsa je ono što će im donijeti veliki broj pobjeda ove godine, Hamilton se sve više uklapa, nova ideja s napadom je, kao što si rekao, jako pogubna za protivnike, ali najugodnije iznenađenje je Brewer koji ne moće promašiti šut – izgleda da je momak stvarno cijelo ljeto/jesen radio na ispravljanu svojeg mehanizma šuta koji ga je do sada koštao minuta u trenutcima kada se ipak traži napadački učinak ispred obrambenog

  2. – mali Brooks iz New Jerseya je novi stroj za koševe, ima sve za biti nova šuterska zvijezda, u najgorem slučaju novi je pripadnik skupine mladih revolveraša koju predvode Young i Thornton

    jeli mislis da je greska Bullsa sta ga nisu uzeli na draftu a bili su u poziciji!
    i Brewer iznenadio sa sutom, mislim da ima 3-3 trice, nadam se da ce nastavit tako!

  3. Nije greška, iz više razloga. Prvi je taj što Bullsima trebaju dokazani igrači a ne potencijali iz razloga što su već složili jezgru i nemaju vremena čekati njen daljnji razvoj, već su spremni boriti se za naslov sada. Drugi je što se Brooks stilom igre ne uklapa u njihovu filozofiju, tip je 4 godine na sveučilištu bio volume scorer, a Bullsima trebaju šljakeri s karakterom. Iz tog razloga su i izabrali baš malog Butlera kojeg mogu razvit u zamjenu za Brewera i Denga, dakle kao još jednog stopera na bokovima.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *