RUNNING WITH THE PACK G5

Kakvu razliku čini jedna pobjeda. Nakon što su protiv Dallasa konačno izgubili nevinost, Wolvesi 2.0 su noćas protiv (još jednih) iskusnjara Spursa nastavili svoju metamorfozu iz dežurnog otirača za noge u pravu momčad. Katarza se nastavila u rijetko viđenom baražu trica kojega Spursi bez Ginobilia (ozljedio se polovinom druge, lom nekakve meta- košćice u ruci) jednostavno nisu mogli pratiti.

U utakmici bez obrana imali smo prilike gledati dva sjajna napada, podjednako šuterski kvalitetna i nesebična. Dodatni pas i stalno kretanje ključni su dio Popovicheve i Adelmanove filozofije, to je bilo vidljivo i noćas, ali nikakva ti filozofija ne pomaže kad protivnik gađa trice 12-21. Plusevi Spursa protiv bilo koje druge ekipe su skok, borbenost, dubina rotacije. Nemaju više vrhunski talent, ali imaju te sitnice koje znaju okrenuti sebi u koristi. Protiv Wolvesa to ne pali jer Minnesota sve to ima, tako da je put do pobjede trebalo tražiti u ludoj šuterskoj večeri ili sjajnoj obrani. Napadački je to izgledalo ok, čak i bez Manua, ali kad početkom četvrte primite stoti koš, teško da možete do pobjede u NBA.

Kod Wolvesa pojedinačno treba istaknuti tek još jednu franšiznu partiju Lovea, koji svojoj skakačkoj genijalnosti sve više dodaje i onu šutersku. Nastavi li ovako zabijati iz vana nema razloga da ga se ne smatra i top 5 specijalistom za trice, što uz poziciju top 2 skakača u ligi znači da Wolvesi imaju pravi dragulj efikasnosti (majstor je često i na liniji slobodnih i gađa ih izuzetno dobro, što sve skupa znači da je, barem statistički gledano, MVP kandidat). Njegova igra je igra bijelog čovjeka, neće se vrtiti na onom pranju mozga zvanom NBA action, ali, kao što sam već lani početkom sezone izjavio, Love je novi Duncan. I baš zato je bilo lijepo gledati ga noćas protiv čovjeka koji je do nedavno bio pojam old-school kvalitete, stabilnosti i ležernosti upakirane u mehaničke pokrete.


Wes Johnson noćas definitivno nije bio Wes Johnson, ali, bogami, nije bio ni Devin Harris

Još jedan detalj koji treba istaknuti su i fenomenalne partije Beasleya i Johnsona, dva inače strana tijela u petorci koji noćas nisu stigli promašiti. Njihove vanserijske partije smanjile su potrebu za učinkom “klupe” koja se tako mirno mogla posvetiti održavanju prednosti. Kvragu, čak je i Darko ubacio većinu krumpira koje je bacio prema košu.

Spursi? Osim što ni jednom nisu imali šanse okrenuti tijek utakmice u svoju korist, pokazali su se kao solidna momčad s gomilom dobrih košarkaša koja može zabiti, ali momčad kojoj nedostaje rasne kvalitete. Duncan je odigrao odličnu partiju, ali danas je to njegovo odlično u rangu učinka epizodista. Manu je jedini igrač sposoban ubaciti u višu brzinu, kreirati kaos izvan okvira nametnutih ekipnom DNA, ali, ni on to ne može svaku večer u količini potrebnoj da bi San Antonio imao šanse ove sezone napraviti nešto više od epizodne playoff uloge. Spursi su danas više Nuggetsi nego Spursi, s tim da originalni Nuggetsi imaju bolje podmazane ključne osovine. Ove San Antonia pak opako škripe, a izgleda i lako pucaju.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *