RUNNING WITH THE PACK G8

Washington je po svemu prikazanome u ova dva tjedna najgora momčad u ligi (uz Sacramento, naravno). Međutim, kada prosječni fan košarke baci pogled na sinoćnje startne petorke, teško da može shvatiti zašto su Wolvesi favoriti u ovom dvoboju i koja je uopće razlika između ove dvije ekipe. Naime, Minnesota starta s tri apsolutna bezveznjaka (Johnson, Darko i Ellington, koji još uvijek ima šansu postati solidan specijalist za tricu), solidnim back-up playmakerom (Ridnour) i jednim rasnim all-star igračem koji je stilom igre ipak savršena druga banana (Love).

Ozljedom Beasleyeva stopala (valjda nije moglo izdržati sav onaj napor kojega je u zadnjih par utakmica čovjek uložio u skakanje), Adelman je u petorku gurnuo šutera Ellingtona, što je Johnsona pomaklo na poziciju trojke koja mu je, obzirom na nedostatak osnovnih kvaliteta za vanjskog igrača (šut, obrana, brzina), možda i prikladnija (opet, da bi kao malo krilo imao nekakav all-round učinak moraš se barem truditi, a Johnson djeluje kao da mu je i ta kategorija potpuno strana).

Sve skupa to znači da Minnesota, jedno od ugodnijih iznenađenja lige, ima jednu od najgorih startnih petorki u toj istoj ligi. Dok drugi i treći najbolji igrač sjede na klupi, ta petorka ima običaj stvoriti minus, koji zatim ovi moraju stizati. Tako je bilo i noćas, s tim da treba priznati da ovakav Washington nije u stanju stvoriti plus protiv ikoga tko ima puls i da je tih nekoliko koševa prednosti osovina Rubio-Love-Williams za čas pretvorila u dobivenu utakmicu.

Tim jednim potezom Wolvesi su odjednom postali protivnik s tri najbolja igrača na parketu, a kada imaš takvu prevagu, teško je izgubiti utakmicu. Sad se možemo pitati zašto Adelman i dalje inzistira na ovakvoj podjeli uloga kad je očito da Rubio mora startati (Ridnour je ionako partner u završnicama, barem dok se Barea ne vrati, plus bi mu lakše bilo korisititi svoj sjajni šut protiv inferiornijih playmakera nego protiv startne NBA kvalitete). Oklahoma City ima sličan dvojac, Harden i Collison su instant podizači energije i razine igre koji svojim ulaskom lome protivnika. Samo, razlika je u tome što Thunder ipak ima Duranta i Westbrooka u petorci i nije im neophodno imati 5 najboljih igrača na parketu od prve sekunde.

Minnesota pak treba Rubia na parketu da si olakša život. Adelman vjerojatno računa da nema žurbe, ova sezona je ionako škola i možda smatra da razbijanje ritma dvojice rookiea u ovom trenutku može biti samo kontraproduktivno. U to ne ulazim, čovjek sigurno zna najbolje, ali obzirom da je Rubiu uloga startera suđena prije ili kasnije, zašto ne poduzeti nešto prije, pogotovo kad postoji mogućnost da tim potezom saniraš problem mučenja na početku susreta.

Osim što imaju tri najbolja igrača, Wolvesi su se lakoćom obračunali s Wizardsima i zbog sljedećih razloga. Imaju boljeg trenera, to je prvo (Adelman je učitelj koji je prihvatio posao iz gušta, svjestan da ima šansu napraviti velike stvari u klubu od kojega su već svi digli ruke, dok je Saunders već pomiren sa sudbinom i skorim odlaskom i uopće se ne trudi previše oko ovih izgubljenih slučajeva kojima je okružen). Zatim, imaju identitet – Minnesota je mlada momčad u kojoj se promijenila kultura, nova garnitura na klupi jasno im je pokazala da bez profesionalnog odnosa prema radu nema pomaka naprijed, a to znači da nema ni karijere profesionalnog košarkaša. U Washingtonu pak imaš osjećaj da nitko nije svjestan situacije, da se porazi tretiraju kao nešto normalno, kao da će pobjede doći same od sebe. To govori o totalnoj nesvjesnoti pozicije u kojoj se nalaze – NBA nije McDonalds all-american (odnosno, to zasigurno nije u očima vlasnika Teda Leonsisa koji sigurno nije sretan dok gleda polupraznu dvoranu i sluša zvižduke u košarkaškom gradu koji itekako zna razlikovati pravu stvar od ovoga jada koji im se trenutno prezentira).

Što me vraća na priču o petorkama s početka. Potencijalni all-star playmaker (Wall), potencijalni rasni vanjski strijelac (Young), potencijalni prvoklasni čuvar reketa (McGee) i potencijalna double-double četvorka (Blatche). Ne izgleda loše, zar ne. Samo, problem je što se taj potencijal već dvije godine ne realizira, ne mrda se s mjesta. Tako je zbog mnogo razloga i detalja, ali najveći je ipak taj što su Wizardsi momčad s najnižim IQ-om u NBA. Forrest Gumpovi lige koji mogu trčati i trčati i trčati, ali rijetko kada znaju zašto.

Ozljedom Rasharda Lewisa, Saunders je bio prisiljen povući neki potez, pa je u petorku gurnuo rookiea Chrisa Singletona, momka koji je draftiran zbog svog stoperskog pedigrea. Da je Saundersu stalo, napravio bi to puno ranije, ali valjda je računao kako Lewis donosi šut i iskustvo u petorku koja treba nekakav oblik stabilnosti. Samo, i to nešto govori o tome koliko je Saunders uopće u poslu kojim se bavi, jer ovo već dugo nije Lewis kakvoga pamtimo iz dana ponosa i slave u Orlandu.

Dati minutažu teškom, nepokretnom krilu koje je pod pritiskom godina izgubilo pokretljivost da igra trojku, a nikada nije ni imao atletske predispozicije za biti četvorka (lako je bilo glumiti jednu pored Dwighta), ravno je obrambenom samoubojstvu u momčadi u kojoj nitko ne igra obranu (Wall i McGee su iznimke, oni je ne igraju ne zato što ih nije briga, već zato što ne znaju). Uglavnom, Singleton donosi energiju i borbenost uz stoperski potencijal koji je pokazao na Florida Stateu i njegova podjela minuta s razigranim Veselyem (koji je konačno zdrav) jedini je plus nakon još jedne tužne večeri.

Ostali? Blatche je gubitnička priča kakvih smo se nagledali u NBA (fizikalije savršene, a glava prazna, kad ga vidiš onako ogromnog ne vjeruješ da teoretski može imati 39% šuta, što je sramota za mrcinu od 210 cm i 120 kg), za Younga je Kobe mala beba (čovjek je u stanju ispaliti 3 šuta u sekundi, ne posjeduje nikakvu svijest o svojoj ulozi i drugima na parketu), a sve to jasno govori da ili s njima nitko ne radi ili im netko pogrešno titra jajca.

Prvi korak je stoga više nego jasan – maknuti Flipa i naći pravog stručnjaka, jer ovaj čovjek još od Minnesote samo dokazuje da nema ni znanja ni osobnosti voditi momčad. Neki dan sam čitao kako Jerry Sloan ne bi imao ništa protiv da ga netko nazove i ponudi mu posao. I mislim se – zašto ne? Pa Jerry ne bi trpio ni sekundu ovakve gluposti i za čas bi doveo u red pola svlačionice. Najgora momčad lige jednostavno treba nekoga tko će im jasno i glasno objasniti da score 0-8 i dvoznamenkasti porazi nisu znak da su mladi i ludi, već samo da su očajno loši.

Nakon toga ne bi bilo loše koncentrirati se na dovođenje ljudi koji znaju igrati košarku. Ne samo haklati. Trebaju hekoga tko je prošao sistem i školu, poput Harrisona Barnesa. Trebaju veterane koji još mogu nešto dati, a ne mrtvace poput Lewisa ili Masona. Najgore što mogu napraviti je draftati još jedan projekt koji je do jučer zabijao 50 u srednjoj protiv 20 cm nižih klinaca. Od svih ovih haklera vrijedi ostaviti samo McGeea jer prave petice koje mogu čuvati reket na rastu na grani. Young i Blatche djeluju kao da će svoja vjerovanja kako su reinkarnacije Michaela Jordana i Karla Malonea morati prakticirati u nekom drugom gradu.

Ali, sve su ovo stvari koje se daju riješiti. Možda su već trebale biti odrađene, ali bolje ikad nego nikad. Najveći problem je nešto drugo, nešto što dovodi u pitanje cijeli projekt novih Wizardsa. Wallov pristup igri. Momak kao da vozi u drugoj brzini, potpuno je podređen ovim moronima oko sebe i, npr. u sinoćnjoj utakmici bez ikakvih dvojbi Rubio je bio najbolji play na parketu. Wall je imao jedan bljesak početkom treće, valjda mu je netko šapnuo da mora povući, ali nakon par minuta opet je postao pasivan.

Ovakva igra za prvi pick i franšiznog igrača ne može biti dobar znak. Samo na račun nenormalnih fizikalija koje posjeduje on mora u svakoj utakmici ostaviti trag i to na oba kraja. Samo da trči i skače napunit će box score. Čak i da još nema pojma igrati organiziranu košarku, njegovo zujanje i aktivnost imaju više smisla od ičega što mogu ponuditi drugi.

Jasno, s ovakvim suigračima i s ovakvim trenerom, veće su šanse da problem nije u njemu, nego da je mali jednostavno žrtva konteksta. I baš zato se nešto mora poduzeti odmah, prije nego bude kasno. Jer, što duže bude živio i radio u ovakvoj gubitničkoj atmosferi, šanse da i sam postane problem rastu.

1 thought on “RUNNING WITH THE PACK G8

  1. “Najgore što mogu napraviti je draftati još jedan projekt koji je do jučer zabijao 50 u srednjoj protiv 20 cm nižih klinaca” – dal je ovo ciljano na andre drummonda :)??

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *