RUNNING WITH THE PACK G12

Darko vs Zaza – gledati ovaj dvoboj na početku utakmice između Hawksa i Wolvesa bilo je ostvarenje sna svakog NBA fanatika. Samo, Rick Adelman nije bio takvog mišljenja. Prvo je sve pokvario stavivši u obrani Lovea na Zazu dok je Darko čuvao Josha (nećemo sada analizirati što to govori o Kevinovoj obrani), a zatim je Darka potpuno izbacio iz rotacije zamijenivši ga Pekovićem (nećemo sada o tome što to govori o Darkovom pristupu igri, poslu i, rekao bih, životu općenito).

Wolvesi su u susret ušli odlično, Rubio je nastavio dokazivati da je rođeni starter udarajući ritam, a Love je nastavio s muškom igrom iz prethodne utakmice. Da su na početku bili okruženi barem prosječno kvalitetnim NBA starterima umjesto Darkom i Johnsonom izgradili bi i veću prednost od desetak koševa pored ne baš angažiranih Hawksa.

Spomenuti Peković je pokazao da će uredno svaku loptu koja dođe do njega pokušati spremiti u koš, ali najvažnije je što smo konačno saznali da ima mjesta i za njega pod NBA suncem. Naime, Zaza je svojim agresivnim stilom igre gnjavio Lovea do te mjere da je Adelman morao prebaciti Lovea na Smitha, a priliku da se hrva s Gruzijcem dobio je Peković. Treba li uopće napominjati da je tri modrice kasnije Zaza nestao. Em više nije bio najagresivniji “košarkaš” na parketu, em više nije imao najveću glavu od svih prisutnih (ne računamo one kartonske glave koje trče pored parketa nakon što netko zabije koš). Ukratko, Peković je Zaza stoper. Treba to imati na umu ako se nađu jedni protiv drugih u Finalu.

Na stranu “zazanje”, Kevin Love je noćas bio briljantan. Čvrst pod košem, uvijek u kontaktu, nepogrešiv s poludistance. Nije pretjerivao s tricama niti izvlačenjem iz reketa, očito su popričali o tome kako takav stil igre utječe na njega i momčad. Uglavnom, makao se s perimetra, uvukao pod koš i opet djeluje kao pravi all-star na kakvog smo navikli.

On i Rubio su doslovno igrali 2 na 5 i za razliku od Hawksa stalno su bili u stanju nešto kreirati. Upravo zbog njihove energije Minnesota je praktički vodila cijelu utakmicu po desetak i više razlike. Na kraju se pokazalo da im je u lovu na novu pobjedu više od suigrača pomagala letargija Atlante, koja se probudila u zadnjoj četvrtini i isčupala pobjedu. Rubio je na kraju ubacio u još višu brzinu, s nekoliko Nashovskih poteza pokušao izbjeći poraz (trica, onaj sjajni ulaz iz dvokoraka s elegantnim polaganjem od table), ali nitko se nije priključio.

Atlanta? Sve više i više ovo postaje momčad Jeffa Teaguea. Iz jednostavnog razloga – Joe Johnson igra kao veteran. Tu i tamo primi loptu na lakat, važe situaciju i uglavnom šutira, ali nema više onih 1 na 5 pokušaja penetracije s perimetra. Teague s druge strane ima slash igru i brzinu kojima najlakše kreira mogućnosti za druge, može zabiti i, iako nije rasni playmaker, nije sebičan. Kao ni ostatak momčadi – Smith uvijek voli podvaliti, Johnson je prihvatio sudbinu i sve manje forsira, a sve skupa znači da će bolan gubitak Horforda biti barem malo lakše prebroditi.

Za ovakvu momčadsku igru na oba kraja parketa definitivno treba čestitati Larryu Drewu koji je talentirani roster izbrusio i sakrio dobar dio starih slabosti (najvažnije je što je dodatno ubrzao igru, umjesto da bude spora i dosadna momčad koja je prilagođava Joeu Johnsonu, Atlanta je danas građena oko brzine koja najviše odgovara stilu igre i bioritmu Teaguea i Smitha). Doduše, očito je kako ni on ne može ništa protiv one pospanosti koja je postala zaštitni znak kako Smitha tako i cijele Atlante. Taj toplo-hladno identitet noćas se iskazao u jednoj utakmici, iako se Josh Smith valjda još uvijek nije pošteno razbudio.

Bez neke ekstra partije Smitha, presudio je još jedan čimbenik koji neće dozvoliti da momčad potone bez Horforda. Klupa u koju nitko nije vjerovao i koja djeluje skrpana otpadom kojega nitko drugi nije htio, opet je bila na visini zadatka. Sumnjam da je itko u Atlanti očekivao da će ovakvom kombinacijom veterana dobiti često presudni element igre, ali ove sezone dubina njihove rotacije pokazala se već nekoliko puta odlučujučom.

Noćas su čak i bez McGradya (klasika, problemi s leđima), koji se nametnuo kao legitimni šesti igrač i glavni playmaker u drugoj postavi, dobili ključan doprinos klupe u stizanju prednosti Wolvesa. Umjesto Radmanovića ples trica započeo je Willie Green (inače poznat po tome da nije tricaš i da preferira duge dvice) koji je sam-samcat u tri napada prepolovio prednost Minnesote, a stvar su kraju priveli veteran Collins i Ivan Johnson. Prvi je zatvorio reket i usporio Lovea služeći se nizom veteranskih trikova, a drugi je doslovno išao glavom kroz zid za loptom – prvo je uništio prevagu koju je Minnesota imala u skoku, a onda je agresivnim ulazima i nizom iznuđenih slobodnih razbio do tada solidnu obranu (da ne govorim da je istog trena postao čovjek s najvećom glavom na parketu od kojega se i Peković odbijao).

Upravo su njih troje probudili momčad i ispada da je desetak sjajnih minuta jedne šarene postave koja će teško opet odigrati na ovoj razini bilo dovoljno da se čopor još jednom zaustavi. Teško je očekivati da će svaku večer ovakvi doprinosi klupe u potpunosti anulirati manjak Horforda, ipak su svi ti igrači na njoj s razlogom na minimalcu, ali ovogodišnja Atlanta nije momčad od tri igrača na koju smo navikli. Teague je stigao, klupa zna što radi i sve skupa znači da je playoff siguran dok god se izbjegnu daljne komplikacije.

2 thoughts on “RUNNING WITH THE PACK G12

  1. Koji su, po vama, razlozi male minutaže za Derrick Williams-a? Meni je to neshvatljivo. Pozdrav iz Beograda.

  2. Mislim da je trenutno problem što Randolph igra dobro pa je Adelman njima dvojici samo zamjenio role. A mislim da mu se Williams i zamjerio u prvoj utakmici bez Rubia (točnije, u prvoj utakmici u kojoj on i Ricky nisu u igru ušli kao tandem) jer je uzeo nekoliko nerezonskih/Beasleyevskih šuteva (koje ne bi uzeo da je igrao s Rickyem). Uglavnom, nema razloga za brigu jer je Williams predobar da već sljedeću priliku na iskoristi i izbori se za veću ulogu. Iako mu je tek 20, već sad ima NBA rolu kao skakač i stretch 4, a šta će tek bit kad skupi iskustvo i nabije nešto mišića…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *