CELTICS – TRNOVITI PUT DO PENZIJE

Zbog koncerta Dropkick Murphysa osvrt na tekmu Wolvesa i Jazza čitajte sutra, a da ova referendumska nedjelja ne prođe bez košarke na vašem omiljenom blogu pobrinuo se Sickre koji je konačno skupio snage pozdraviti se sa sjajnom generacijom Celticsa.

“My name is Greg Stiemsma and I’m a shooter.”

Nesuđena bijela maskota Celticsa i famozna rečenica koju je morao izgovoriti na treningu pred cijelom momčadi je ujedno i najsvjetliji trenutak dosadašnjeg dijela sezone. Boston je star, spor i dosadan. Kulminacija je to procesa koji traje još od finala s Lakersima, a nastavio se prošle sezone tradeom Perkinsa i ovosezonskom operacijom srca Jeff Greena. Poput stare kante, rupe se javljaju na sve strane, ali najveće su tri.

1. defanzivni skok / ničije lopte

Za momčad koja se donedavno dičila jakom obranom kojom je nadoknađivala prosječan napad, dosadašnja izdanja ne ulijevaju nadu u skori popravak. C’s jednostavno više ne rade male stvari koje, kad se zbroje, donose prevagu u utakmicama. Jedna od njih je obrana vlastitog koša. Bass i u manjoj mjeri Wilcox su dobra pojačanja, ali nijedan nije tip igrača koji će kontrolirati reket. KG je još manje skočan nego prije i ne može sve zakrpati u novom, ograničenom rasporedu minuta u kojem igra, a Jermaine je toliko usporen da se čini kako je jedan pad udaljen od sigurne invalidske mirovine. Jedino da Rondo počne još više skakati i time se dovesti u opasnost od konačnog raspada uslijed prevelike potrošnje na svim stranama parketa.

2. impotentan napad

Rondo igra sjajno, daleko je agresivniji u napadanju obruča i prema statističarima je zaslužan za realizaciju 43% posto napada Celticsa. Boston je postao momčad koja se primarno oslanja na skok šut s poludistance koji se otvara KG-u i Bassu nakon Rondovih prodora ili protrčavanja Raya na tricu. Low-post igra postoji u tragovima, tek kad KG skupi snage i leđima se spusti pod koš, a kontre i prodori PP-a i Raya su prepolovljeni u odnosu na prošlu sezonu. KG se sve više oslanja na šut iz okreta, bez imalo želje za guranjem pod obruč jer ga noge jednostavno više ne služe. Nenapadanje obruča i oslanjanje samo na skok-šuteve, ma koliko oni otvoreni bili, nije put koji vodi prema naslovu. Najgore od svega je što Ray igra suludo dobar prvi dio sezone i puca trice preko 60%, ali kad su ostali šarafi pred ispadanjem, njegov fantastični učinak je lako previdjeti. Pierce se još uvijek oporavlja od ozljede i djeluje nesigurno što najbolje pokazuju izgubljene lopte i postotak šuta koji dugo nije bio lošiji. S klupe pomoći nema osim Bassovih šuteva s pet-šest metara. Druga najbolja vijest iz tog dijela momčadi jest potpis Pietrusa, koji ranije u predsezoni nije prošao tehnički za Toronto što valjda dovoljno ilustrira odnos između klupe i ubacivanja lopte u koš.
I to nas dovodi do Jeff Greena. Njegovim prisustvom bi dosta toga zasigurno bilo drukčije, ako ništa Rondo bi imao s kim otrčati u kontru i smanjiti vlastito raubanje, a klupa bi imali nasušno potreban par mladih nogu koji može dati osvježenje prvoj petorci. Greenovom operacijom je propao glavni prijelazni korak u budućnost Celticsa, a koji je nastao onog trenutka kad je Ainge u svojoj konstantnoj menadžerskoj paranoji razbio šampionsku petorku zaključivši kako glavni protivnik nisu više Lakersi već Miami, tj. da će budući naslov donijeti vanjski, a ne unutarnji igrači. Tako ispada da je gubitak Greena nenadoknadiv, niti imaju Perka pod košem da začepi rupe niti imaju Greenovu polivalentnost i mladost.

3. ukopanost

Pogled na tržište ne nudi baš previše opcija za instant reakciju. Čak i da Ainge krene u razbijanje velike trojke, upitno je što se može dobiti zauzvrat, a da ne optereti budućnost velikim ugovorom. Granger za Piercea? Neki pick za Raya? Ako se recimo riješi Ronda i njegovog sjajnog ugovora, koga uopće može dobiti zauzvrat na toj poziciji? Niti jedna od vidljivih opcija ne nudi rješenje za povratak u konkurentne vode. Mlade snage JJ Johnson, Moore, Avery Bradley i blondie junak s početka teksta su manjkavi kako iskustvom tako i talentom.

Nakon svega viđenog, najrealnije što Celticsi mogu učiniti u ovom trenutku je sjesti, razmisliti i izvuči iz sebe ono malo preostale snage i ponosa za jedan zadnji zamah do playoffa. Dogodine će salary cap biti čišći za Rayev i KG-ev ugovor, a time i budućnost malo svjetlija.

Ipak, jedna stvar iz dosadašnje sezone je sasvim jasna. Banner 18 će morati sačekati neku novu nepobjedivu petorku.

1 thought on “CELTICS – TRNOVITI PUT DO PENZIJE

  1. against femine and the crown…

    Don’t ever underestimate the heart of a champion!
    —Houston Rockets head coach Rudy Tomjanovich, on the floor of The Summit after winning the championship.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *