RUNNING WITH THE PACK G23

Wolvesi su došli do rutinske pobjede na leđima Rubia koji je odigrao još jednu stvarno briljantu kiddovsku partiju (još je rano da mu damo vlastitu kategoriju pa ću pričekati prije nego počnem koristiti termin “rubievski”) i to čak bez prevelikog inputa noćas indisponiranog Lovea. Zato su svoj dio posla odradili Barea i Peković, ovaj prvi iznuđivanjem osobnih u napadu (i pritom izluđivanjem Derona Williamsa), drugi koševima (zabio 27 pored čunjeva Netsa kao da je na treningu). Ukratko, razlika u kvaliteti između dvije momčadi je bila očita, a Netsi mogu zahvaliti samo svemirskoj partiji Anthonya Morrowa što su uopće došli do šanse za iznenađenjem u završnici.

Osim činjenice da Morrow konačno opravdava očekivanja koja su ga prije početka sezone stavljala u ulogu svojevrsne ovogodišnje kopije Dorella Wrighta, za Netse je najvažnije da Deron konačno igra na all-star razini. Uopće ova njiihova vanjska linija na trenutke djeluje odlično, posebice kada je na parketu Deron u kombinaciji s Farmarom i Morrowom.

U tim trenutcima lopta kruži kako treba, Farmar fascinira zrelošću u svakom pogledu, a Morrow vrhunskim šuterskim učinkom. Tip je trenutno u takvoj formi da je usporediti ga s likom iz igrice nedovoljno, jednostavno ne promašuje. Ako imate league pass, učinite si uslugu i izaberite u meniju njegove šuteve pa pogledajte što je sve čovjek zabio da dođe do ova 42 poena. Na stranu to što je potpuno jednodimenzionalan šuterski specijalist – kada si u stanju zabiti 8 od 11 trica, zaslužuješ respekt.

Nažalost, većinu dobroga što naprave vanjski igrači, prolije očajna unutarnja linija sastavljena od gomile beskorisnih tipova. Humphries barem nabije nekakve brojke da opravda svoj bitak, ali majstori poput Petra ili Sheldena Williamsa odavno su trebali napustiti ligu, žalosno je gledati kako žive na račun nekakve obrane koju jednostavno ne igraju dovoljno dobro, a neopisivo tužno je promatrati kako promašuju zicere ili im ispadaju lopte iz ruku nakon što ih Williams ili Farmar postave u idealnu situaciju.

Jedan detalj za kraj – Darko je startao, ali nakon uvodne role duge 8 minuta kakve se ne bi posramio nijedan rasni balvan, bilo bukva ili hrast, Adelman mu više nije dao ni sekunde i sad nam se samo ostaje kolektivno nadati da će tako ostati do kraja sezone. Kraj mladih Randolpha i Williamsa te živog Brada Millera trošiti minute na tako izgubljen slučaj više stvarno nije niti smiješno.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *