THE GAME, PART TWO

Drugi ovosezonski dvoboj Portlanda i Oklahome uhvatio je dva najpotentnija izazivača za vrh Zapada u potpuno drugačijem trenutku. Durant i društvo su nakon gaženja od strane Blazersa u prvom međusobnom dvoboju nastavili dominirati konferencijom, ne dozvoljavajući poraze od slabije konkurencije čak ni na strani, dok su Blazersi nakon sjajnog početka, kojega je okrunila upravo spomenuta pobjeda, nanizali gomilu poraza na gostovanjima koji su svi imali isti nazivnik, bez obzira na slabost ili snagu protivnika – nesposobnost zabijanja u ključnim momentima.

Serija poraza Portlanda je stvarno fascinantna, od njih 8 (koliko su prikupili nakon dvoboja s Thunderom u Oklahoma Cityu) čak 6 ih je završilo s 4 ili manje koševa razlike. Obzirom na sličan ishod noćašnjeg susreta, kojega su Durant i društvo dobili u produžetku nakon što Blazersi (što u završnici regularnog dijela, što u dodatnih 5 minuta) nisu stvorili poštenu šansu kad je bilo najvažnije, mislim da već možemo govoriti o ozbiljnom simptomu takozvanog lebronizma, što je stručni izraz za nesposobnost funkcioniranja u ključnim trenutcima susreta.

Sad bi najlakše bilo kampanjski svaliti svu krivicu na LaMarcusa Aldridgea i reći kako on nije pravi franšizni igrač jer nije u stanju zabiti kada treba. Ili na Jamala Crawforda, koji odjednom ne može zabiti ključni šut, iako je isključivo zbog toga doveden u Portlanda. Međutim, takav pristup je totalno pogrešan. Problem Blazersa nije pojedinac, već cijela momčad. Aldridge je toliko usamljen kao napadačka opcija da je protivnicima prelagano zatvoriti ga u završnici obzirom da su svjesni kako Blazersi bez njega nemaju igrača koji može odigrati 1 na 1 ili 1 na 5. Zatvorivši Aldridgea izazivaš njegove suigrače da te dobiju, a oni to, barem ove sezone, još nisu u stanju.

Koncentrirati se na pogrešku sudaca, koji su praktički uzeli pobjedu Blazersima jer su čistu blokadu LaMarcusa nad Durantom svirali kao silaznu putanju, također ne mijenja ništa na stvari. Dobra obrambena reakcija ne bi sakrila slabosti u završnici, isto kao što ovako gusta pobjeda Thundera nimalo ne umanjuje kvalitetu Blazersa i činjenicu da su u dvije utakmice dokazali kako imaju prednost u ovom konkretnom match-upu. Međutim, usprkos tome što su Blazersi po svemu fundamentalno zdravija momčad, Thunder ima prednost u jednom bitnom detalju. Naime, najvažniji aspekt košarke, prvi među prvima, uvijek će biti zabijanje koševa. U Oklahomi to u svakom trenutku mogu napraviti 3 košarkaša all-star razine talenta kojima ne trebaju nikakve specijalne akcije. U Portlandu je samo jedan takav. I dok se netko na redovnoj bazi ne pridruži Aldridgeu, Blazersi će tijekom susreta upadati u sušna razdoblja, imat će problema zaključiti utakmice i prosipat će dobiveno, usprkos svoj kvaliteti svoje timske igre.

Napadački, Blazersi su se opet pokazali kao sjajna momčad. Imaju odličnu unutar-van igru na Aldridgea koji je nezaustavljiv kada se usidri na desnom bloku. Imaju sjajne akcije s visokog posta prilikom kojih se Camby i Aldridge izvlače vani i hrane loptama vanjske igrače koji su u konstantnoj potrazi za cutovima. Ima tu princetona, UCLA high-lowa, flexa, kao da gledaš Grizzliese, Wolvese i Spurse u jednom. Što je sve znak da su Nate i njegov stožer majstori svog zanata na najvišem nivou.

Međutim, ono gdje su noćas zakazali bio je prije svega voljni moment u obrani. Iako napadački Oklahoma nije ponudila ništa više od svoje formule 1 na 5 silovanja Duranta i Westbrooka, odnosno Hardenovog triple-threat zujanja uokolo, utakmicu su dobili snagom volje. Očito napaljeni da se osvete za poraz pred svojom publikom, momci iz Oklahome su jednostavno bili agresivniji. Durant je netipično mlatio sve oko sebe i grizao u obrani, a Ibaka i Westbrook su se bacali za svakom loptom u napadu i upravo je njihov ofenzivni skakački učinak donio energiju koja je ovu momčad gurala do pobjede.

Koliko god bilo lijepo gledati akcije Blazersa i njihovo kruženje lopte, toliko je bilo zadivljujuće gledati kako Thunder gradi prednost na krilima čiste agresije i želje – Westbrookove trke, Durantovog samopouzdanja i Ibakinih blokada. I, iako su Blazersi u oba susreta dokazali da momčadskom igrom mogu anulirati sve individualne prednosti koje Thunder nedvojbeno ima u određenim match-upovima (konkretno, Aldridge, koliko god dominirao pod koševima, ne može zabiti koliko Russ, KD i Harden zajedno), ono što ne mogu nadoknaditi je tih 20 skokova viška koji se u ovako bitnim utakmicama ne smiju događati.

Obzirom da je Portland jedna od boljih skakačkih momčadi u ligi, posebice po čuvanju ofenzivnog skoka protivnika, ovakva partija još više čudi. Na ovaj skakački minus treba dodati još dvije stvari, lošu realizaciju kontri i niz nepotrebno izgubljenih lopti, koje pokazaju koliko je Blazersima noćas falio playmaker – igrali su bez ozljeđenog Feltona, a Crawford je koristan u toj ulozi povremeno, ali nikako cijelu utakmicu. Žaliti za Feltonom čini se pretjeranim, obzirom na njegov očajan šuterski učinak i činjenicu da ne pomaže previše u stvaranju viška u napadu, ali u ovakvim susretima svaka je sitnica važna. Ma kako slabašan organizator igre bio, Felton kao play odrađuje dobro dvije stvari – nabija ritam i čuva loptu. Bez njega, Blazersi su više šetali nego trčali, a lopta često nije imala cilj.

Uglavnom, nakon svega se nameće dojam da je OKC jedva dobio susret u kojem mu je apsolutno sve išlo na ruku. Oni bolje od ovoga teško da mogu, barem dok ne promijene DNA i počnu igrati akcije umjesto stalnih izolacija. Međutim, dok god je Portland sposoban sebe upucati u nogu, te izolacije i individualna kvaliteta bit će im dovoljni.

Još nekoliko zanimljivih detalja za kraj:

– Svi hvalimo Natea, momčadsku igru, čvrstu rotaciju, ali zanemarujemo koliki teret nosi LMA u ovako limitiranom napadu – njegova noćašnja partija je samo još jedna potvrda da se u ovom trenutku radi o najboljoj četvorci u ligi, možda i najboljem visokom uopće, a, osim dokaza njegove veličine (tip ima sve, kopija je Sheeda Wallacea iz najboljih dana s još boljom igrom leđima i centarskom tehnikom), ovakva igra je i dokaz da all-star petorke nemaju nikakvog smisla jer Griffin i Bynum ni približno nisu bitni za svoju momčad kao što je LMA za Blazerse.

– Nate pak definitivno zaslužuje hvalu, noćas je našao rješenje u visokoj postavi jer već tradicionalna mala (s Batumom na trojki i Geraldom kao drugim visokim) nije funkcionirala. Stoga je na parketu uz dva visoka i Crawforda ubacio Batuma kao drugog beka i ostavio Geralda na krilu. Odmah je do izražaja došla Batumova polivalentnost – uštopao je Westbrooka, napadao Hardena i dao Blazersima potrebni poticaj jer su konačno dobili jedan match-up osim Aldridgeovog. Najvažnija od svega je ipak bila kombinacija Batuma i Geralda koja je onemogučila Thunderu da vrti dva na dva igru Russa i KD-a – stalnim preuzimanjem onemogučavali su im da dođu i do prostora i do mismatcha jer bi jednog dugonju samo zamijenili drugim.

– Simptomatično (a i pomalo simpatično) je bilo stalno šaltanje s Cambya na Thomasa i obrnuto, ovisno o tome igra li se obrana ili napad. McMillan je na ove rukometne izmjene bio prisiljen kako bi Thomasovim šutom s poludistance barem malo raširio reket jer Camby je toliko napadački nevidljiv (nikada nije mogao pogoditi s poludistance, a više nema ni snage ni skočnosti za zabit išta ispod koša osim povremenog odbijanca) da je Aldridgea prejednostavno udvajati. Sumnjam da išta govori više o nedostatku drugog strijelca u Portlandu od ovog detalja.

– Portland čekaju zanimljive odluke. Misle li se uključiti u borbu za vrh već ove sezone i postati ozbiljan izazivač Bullsima i Heatu, treba im vanjski igrač koji konstantno može zabijati otvoreni šut. Obzirom da je Ray Felton prosječan play, jedno ime se nameće samo po sebi, ime koji bi riješilo dobar dio njihovih problema – Steve Nash. Najbolje od svega, Steve ovdje čak i ne bi trebao biti centar svemira kao što je to već godinama u Sunsima, jer Blazersi nemaju problema s kretanjem lopte. Steve je ovdje potreban prvenstveno zbog svoje šuterske genijalnosti. Sad, Sunsi bi možda pristali na nekakav trade za niz mladih igrača Blazersa i zadnju godinu ugovora Cambya i Feltona, ako bi Blazersi pristali uzeti i očajni ugovor Josha Childressa. Ono na što bi Sunsi pristali još radije je dobiti mladi talent poput Batuma. Međutim, tu treba povući crtu. Blazersi moraju zadržati Batuma pod svaku cijenu jer mali ima potencijal postati specijalan igrač, energetska bomba poput Geralda, ali i puno bolji strijelac. Stoga je bolje biti strpljiv. Dogodine ubace Batuma na mjesto Wallacea, potpišu Nasha ili možda čak Derona Williamsa (kad isteknu zadnje godine ugovora Cambyu i Feltonu ostat će im dovoljno prostora) i imaju all-star jezgru oko Aldridgea. Dobiju li išta od Odena i vrati li se Camby za veteranski minimum u klub u kojem očito uživa, imaju dovoljno čak i pod košem. Jedini problem je cijena Batuma, odnosno hoće li netko ponuditi previše. Blazersi ne bi trebali imati problema matchirati išta što se kreće oko 10 milja godišnje (sličan ugovor kojega je nedavno potpisao Galinari), a, ako dodamo još maksimalac za Williamsa (ili nešto manji iznos za Nasha), ispada da će opet probiti salary cap. Sad, i tu ima rješenja – ili jednostavno plaćati porez, ili trejdati negdje zadnju godinu Geralda Wallacea. Time bi se odrekli igrača koji savršeno odgovara u njihov sistem svojim karakterom, ali stvar je logična – ako morate birati između njega i Batuma, uvijek ćete izabrati šest godina mlađeg igrača koji je tek počeo ostvarivati svoj potencijal, od nekoga tko je svoje najbolje partije odigrao prije 3-4 sezone.

6 thoughts on “THE GAME, PART TWO

  1. sixers-lakers…

    postaje li lou legit go-to guy? da li ga collins treba etiketirat takvim svima na znanje?

    jeste skuzili bradonju na kolinima courtside? lolcina

    kobe…. on se narajca u jednom trenutku i adio pameti… ona trica priko ruke sa 9 metara kad se lomila utakmica je bila highlight njegove ludosti…

  2. Pa šta nije etiketiran već kao takav obzirom da je lopta 80% završnica u njegovim rukama? Lou ne igra ništa drugačije nego je to radio zadnje dvije godine – instant offense s klupe, 25 minuta, 40% šuta. Najveća razlika je što Sixersi ove sezone imaju sjajan score pa su svjetla reflektora konačno malo i na njemu, a ima i jedna bitna u njegovoj igri – prestao je pucat duge dvice i zamijenio ih tricama, što ga je odmah pretvorilo u korisnijeg strijelca.

    Ipak, Lou je igrač konteksta, ne možeš ga zamislit u većoj ulozi, a niti bez swingmana u rangu Turnera ili Iggya koji se može pobrinit za organizaciju igre dok ovaj hakla. Bit će zanimljivo pratit koliko će ga netko preplatit iduće ljeto jer će gotovo sigurno iskoristit opciju izlaska na tržište kako bi oplodio ovakvu sezonu.

    Gdje god završio, mislim da se kao smjer njegova razvoja nameće Jason Terry, isto combo-bek koji je počeo kao play da bi se s godinama razvio u vrhunskog šutera. Za krenuti tim putem Williams treba popraviti svoj skok-šut i usavršiti igru bez lopte, ali obzirom da mu je tek 25 mislim da nije nerealno očekivati da će Lou još dugo godina pokazivati svoja muda na najvišoj razini i u najtežim situacijama.

    Kad se sve zbroji, neki ugovor u rangu ovoga što je Dallas plaćao Terrya, dakle negdje oko 10 milja po sezoni, čini se realnim.

  3. jeli ko zna sta je sa bledsoeom bija je zaigra onu utakmicu minut dva,a zadnje dvi opet u odijelu??..dobro ce im doc u ovoj situaciji bez billupsa

  4. Službeno ga kolino još uvik zeza. Inače, teško je od njega očekivat da zamini Chaunceya obzirom da mali ima metar i 80 i da je lani puca trice 27%. Jedina je šansa da ga nekome uvale za poštenog visokog beka koji igra obranu. Foye će odradit svoje šuterski, ali ništa neće prominit činjenicu da su i dalje jedna od najgorih obrambenih ekipa lige, a možda i najgora šta se tiče obrane na vanjskim pozicijama (posebice loše brane šut za tri, tu su gori jedino Netsi i Knicksi).

  5. mislija san da minja paula da on nemora igrat svaku 40 i kusur minuti pa da ujedno i mo ne mora igra startnu 2 40minuti..imaju li ikakve sanse za j.r.?

  6. Mo sigurno neće startat jer bi to značilo razbit mu ritam koji je za sad savršen. Toliko blesav nije ni Vinnie. Startat će Foye, kao šta je starta dok je Paul bio ozljeđen. Mo će minjat obe vanjske pozicije ko i dosad, a Bledsoe ne riješava problem zamjene Butleru koju je do sad uglavnom igra Foye kako bi se užas zvani Ryan Gomes drža na 10-ak minuta. Tu bi Smith pomoga, ali iz dva razloga ništa od njega među Clippersima:
    1. sve su potrošili na Martina i više nemaju za ponudit ništa osim minimuma, a JR je predobar da netko drugi ne odriješi kesu
    2. JR opet ne riješava pitanje obrane

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *