RUNNING WITH THE PACK G26

Treba imati i sreće u životu, a Wolvesi su je očito nekako zaslužili jer su tijekom ove dvije večeri bez Lovea igrali protiv momčadi kojima su najbolji igrači također bili limitirani. Naime, dan ranije protiv Kingsa, Cousins nije imao prilike previše utjecati na utakmicu zbog problema s osobnima, a slično se noćas protiv Grizzliesa dogodilo i Gasolu. Tu treba odati priznanje Pekoviću na još jednom detalju kojega je doveo do savršenstva. Iznuđivanje osobnih je tako postalo njegovo oružje jednako kao i skok ili zabijanje ispod koša. Čovjek jednostavno uvijek ide u kost, čvrsto držeći loptu s obje ruke, tako da ti je jedino rješenje ili spriječiti ga dođe u dobru poziciju ili do lopte, jer jednom kad je ova kod njega, to vam je ili koš ili slobodna u 80% slučajeva.

Nema Zacha, Marc je bio limitiran, a to znači da je Memphis bio bez post igre. Ergo, ovo nije bio Memphis, a kad dodaš da zbog ozljede nije bilo ni Allena, glavnog terijera u njihovoj drugoj ključnoj aktivnosti – presingu na loptu, ispada da su Wolvesi igrali protiv jedne lutrijske momčadi. Hollins nedostatke pod košem očito ne može zakrpati, ali noćas mu je uspjelo barem prikriti manjak Allena. I to zaobilaznim putem. Sam Young, njihov pouzdani podizač energije na bokovima i nekada prvi swingman s klupe, ustupio je mjesto u rotaciji Quincyu Pondexteru iz razumljivog razloga – Pondexter je fizički sličan igrač, žilav i jak, sličnog je i obrambenog stila, ali, za razliku od Younga, može nešto i zabiti. A iskra u napadu Grizzliesima je potrebnija od vode.

Najluđe od svega, Mayo igra solidno u zadnje vrijeme i pitanje je na što bi Memphis nalikovao da je on ostao na razini blijedih igara koje je prezentirao prošle godine. Ovakav Mayo ne samo da je kandidat za najboljeg šestog igrača, već je i dvojka startnog NBA kvaliteta. Uglavnom, usprkos svim problemima, Memphis je rutinski dobio Minnesotu riješivši ključni match-up u svoju korist – Conley je noćas upornom obranom i brzinom uništio Rubia (Ricky u prvih 30 minuta nije imao ni jedan asist, završio je s jednim naspram 4 izgubljene). Dodaj još fizičku nadmoć Pondextera i Gaya nad bokovim Wolvesa (tanašni Ridnour i Johnson) i to je bilo dovoljno.

Pod košem treba istaknuti (konačno) nešto aktivniju ulogu Speightsa, čovjeka sa svim potrebnim atributima za biti kvalitetan NBA igrač, ali čovjeka koji se iz nekog razloga vuče po parketu (što mu je bio i glavni prigovor tijekom boravka u Sixersima). Ipak, koliko god Speights bio zadovoljan time da povremeno šutne iz vana i da trčkara gore-dolje, kao legitimni nasljednik Artura u rotaciji (jednom kada se vrati Zach) nametnuo se Dante Cunningham. Koji nema masu ni visinu u rangu Speightsa, ali je puno pokretljiviji, borbeniji i uopće aktivniji u svakom pogledu.

Ovoliko nabrojanih imena ne znači da Memphis ima dobru klupu. Tijela na njoj ima, ali nema raznovrsnosti. Svi spomenuti su manje-više igrači koji dižu razinu energije, a, maknemo li Mayoa koji je praktički član petorke zbog kvalitete svog vanjskog šuta, ovo ispada jedna od najslabijih klupa u NBA. Najvažniji razlog tome je manjak pravog role playera u tri bitne kategorije – back-up play (nemaju slash & kick igrača koji se može brinuti za loptu), back-up centar (netko tko može zatvoriti reket povremenom bananom) i tricaš (što je glavni razlog zašto bi idiotski bilo pustiti Mayoa).

Stopera ima na sve strane, ali Pargo i Haddadi nisu NBA materijal (iako bi oba bili sjajni u manje obrambeno zahtjevnoj košarci poput Eurolige), a Selby nema pojma kako se igra košarka (trebao je ostati na Kansasu do kraja sveučilišne karijere). Obzirom da su Grizliji debelo premašili salary cap, neka ozbiljnija pojačanja klupe su neizvjesna i u budućnosti, ali, svaki put kad gledaš ovu pustoš, mora ti pasti na pamet uzalud potrošen drugi pick draft na balvana kakav je bio Hasheem Thabeet. Da se taj tip razvio u pola igrača kakvog su očekivali, danas bi imali zid pod košem. Još da nisu poslali Vasqueza u New Orleans i tako se riješili dobrog back-up playa kako bi dobili nepotrebnog bočnog igrača, gdje bi im bio kraj.

Kod Wolvesa, koji bez Lovea i s uštopanim Rubiom nisu imali niti minimalne šanse za pobjedom, najgori od najgorih bio je Beasley. Njegova zaljubljenost u vlastiti skok-šut koji uporno odbija ući u mrežu graniči sa šizofrenijom, a nema smisla brojati svaku situaciju tijekom koje je zaustavio kruženje lopte kako bi bezuspješnim driblingom pokušao ući u reket. Jedino gdje Mike funkcionira je ispod obruča, bilo kao skakač, bilo kao strijelac u postu. Čovjek očito nikada neće uspijeti završiti prijelaz s onoga što je bio cijeli amaterski život (dominantan igrač u reketu) na igru na perimetru među profesionalcima, stoga je vrijeme da mu se pruži šansa negdje gdje će doći do minuta kao back-up četvorka. Obzirom da u Minnesoti pod košem ne nedostaje tijela, čini mi se kako svi jedva čekaju ljeto da se međusobno pozdrave. Šanse da Adelman zadrži Beasleya su minimalne jer tip je bitan za budućnost ove franšize otprilike kao i Hrvatska za gospodarstvo EU.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *