RUNNING WITH THE PACK G36

Iako je drugu večer istrčala na isti parket, Minnesota se noćas nije imala zašto osjećati kao doma. Odigrati dvije dobre utakmice za redom u ovakvom ritmu nije lako ni kada si u formi, a kada ostaneš bez najvažnijeg igrača šanse ti se svode na minimum. Obzirom da su Beasley i Williams ispucali svoje dobre partije za ovaj tjedan (a možda i mjesec) večer prije protiv Clippersa, jasno je kako Loveov izostanak nije imao čime biti nadomješten. I tu ne mislim samo na 25 koševa i 14 skokova koji su noćas falili Wolvesima jer nisu gole brojke ono što pogoni ovu momčad, već prije svega Loveov neustrašivi karakter i nepresušna energija.

Sad, dobra je stvar što se izgleda ne radi o ozbiljnijoj ozljedi rebara nego o najobičnijim simptomima gripe, ali loša je što su Wolvesi bez njega noćas izgledali kao najgora lutrijska momčad. Rubio je nastavio slagati cigle kao da zida kuću trokatnicu (šutira 2-16 nakon all-star pauze), a Peković nije imao prostora za išta više od prosječne partije. Pogotovo u slučaju Peka do izražaja dolazi Loveov izostanak – bez Kevina u reketu duplo teže je dolazio do dobrih pozicija što je rezultiralo nizom nespretnih reakcija i izgubljenih lopti.

Lakersi su pak odradili posao, od prve do zadnje sekunde su vodili i kontrolirali utakmicu koje je trajala tri četvrtine, dok po prvi put nisu probili granicu od 20 razlike. Nakon toga Adelman je bacio ručnik i valjda odmah počeo s razmišljanjem o Sunsima sutra. Kobe zvan Maskirana Mamba zabio je svoju kvotu, Gasol i Bynum poigravali su se u reketu s unutarnjim kombinacijama Minnesote, a čak su i veterani u petorci i klupa djelovali solidno. Fisher i Artest su igrali glavom kad već ne mogu nogama, dok su Blake i posebice uvijek aktivni Barnes odigrali dobre minute u drugoj postavi ne dozvolivši Wolvesima ikakvo približavanje ili promjenu momentuma.

Iako ovakva nekompetitivna utakmica nije pravo mjerilo za donositi zaključke koji se bave širim kontekstom, vidljivo je da velika trojka Lakersa ima kemiju kakvu bi bilo šteta razbiti. Ova momčad ništa ne bi dobila trejdom Bynuma ili Gasola jer sva ta navodna širina koja bi stigla zauzvrat neće ih napraviti boljima. Slično kao i s Orlandom i Howardom, koji su par iz snova (nigdje neće naći trenera koji će ga bolje koristiti od Van Gundya niti partnera koji će ga bolje nadopunjavati od Ryana Andersona), trojka Lakersa se zasigurno neće naći u boljoj situaciji od ove sadašnje.

Problem Lakersa je očajan posao uprave tijekom ljeta, uprave koja niti je shvatila da im u ovakvoj suludoj sezoni ne treba 8 igrača kao inače nego barem 10, niti je pogodila s ijednim imenom kojim je popunila roster. Lakersi na zadnja dva drafta nisu pronašli ni jednog igrača kojem mogu povjeriti desetak minuta, a pomalo je i smiješno da franšiza smještena u Los Angelesu nije mogla privuči neko zvučno veteransko ime ili barem igrača u boljoj formi.

Ali, to je već za neku drugu priču, priču o čudnim odnosima u vlasničkoj strukturi kluba koja će, kako se rok za tradeove približava, postati sve aktualnija.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *