RUNNING WITH THE PACK G37

Najveća zanimljivost sinoćnje utakmice u Phoenixu, inače trećeg susreta u tri večeri za Wolvese, bila je u tome što su ključne uloge u odvajanju napravili igrači druge postave Sunsa. I to ni manje ni više nego Robin Lopez i Shannon Brown, dva možda i najveća razočaranja poprilično tanke rotacije iz razloga što se od njih, za razliku od Telfaira ili Childressa ovoga svijeta, nešto i očekivalo. E, pa noćas su konačno prezentirali to nešto – Robin je odigrao sjajnu rolu u kojoj je dominirao reketom u obrani, dok je Brown donio instant koševe s klupe.

Nakon njihove iskre, stvar su zaključili udarni igrači. Steve je odsvirao završnicu udarajući osnovni ritam napadu (a to je, kao i uvijek, pick igra s pokretnim visokim igračem, u ovom slučaju Gortatom) uz cijeli niz melodija (pronalaženje otvorenih igrača na šutu, dodavanja od parketa kroz obranu) i poneku solažu (šut za tri). Ukratko, Nash je bio Nash, a ni prvi pomagači Dudley i Hill nisu podbacili.

Posebice treba istaknuti Hilla koji je briljirao u završnici i to ponajviše u obrani. Čovjek ulazi u 40-u godinu života, ali to ga nije spriječilo da bude najaktivniji i najenergičniji igrač u obje momčadi. U ključnim trenutcima doslovno je zaključao reket (!?!?!!!?), bivajući na dvije minute istovremeno i vanjski stoper i unutarnji bloker. Njegov učinak u obrani uz poslovično precizan napad izbio je Wolvsima svaku pomisao na povratak.

Naravno, to nije nikakvo opravdanje Adelmanovoj momčadi, kao što to nije ni činjenica da im je ovo bila treća utakmica u tri dana. Sunsi su simpatična ekipa, prije svega kvalitetna klapa (što nije ni čudo s dva ovakva karakterna, nesebična i profesionalna veterana u ulogama predvodnika), ali mane njihova rostera su itekako iskoristive. Međutim, osim Lovea i Pekovića koji su nešto odradili pod obručima i to, poslovično, prvenstveno u napadu, nitko drugi nije pokazao trunku energije. All-star pauza kao da nije donijela nikakvu korist Wolvesima, a Rubio posebice izgleda totalno prazno.

Treću večer za redom odigrao je ispod razine, trčao je kao da se pola sata prije utakmice vratio s trodnevnog techno partya, što u kombinaciji s načetim i atipično neučinkovitim Loveom ne ostavlja previše prostora za pogrešku. U pitanju je valjda onaj poznati zid na kojega rookiei naiđu sredinom svake sezone, kada ih akumulirani umor non-stop ritma konačno iscijedi. Naravno, Ricky nije tipični rookie, ali, ako je ovakva sezona u stanju jednog manijaka pripreme poput Lovea ostaviti bez zraka, iluzorno je uopće pričati što može napraviti momku koji je do jučer šetao po Euroligi.

Šteta jedino što kao NBA fan očekuješ nešto posebno od dvoboja između Nasha i njegovog potencijalnog nasljednika, a dobiješ ništa jer ovakva utakmica doslovno ostavlja okus odrađenog posla i križanja još jednog datuma s kalendara. Opet, sve je ovo donekle razumljivo obzirom na kontekst. Mislim, čak i da do kraja više ne dobiju ni jednu jedinu utakmicu, Wolvesi su već ispunili ovogodišnji plan. Temelji budućnosti su udareni, sada samo treba preživjeti ne bi li netko u toj budućnosti mogao i sudjelovati.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *