RUNNING WITH THE PACK G38

I dok su pogledi šire javnosti usmjereni ka večerašnjem obračunu Kobea i LeBrona, NBA snobovi sinoć su imali prilike uživati u još spektakularnijem jedan na jedan dvoboju, onome između Aldridgea i Lovea. Sudar dva ponajbolja krilna centra lige i neprikosnovenih nositelja svojih momčadi, na samom startu utakmice ostao je u sjeni još jedne sulude šuterske eksplozije Wolvesa koji su u prvih 12 minuta zabili 40 poena, od čega 8 trica. Kao što je pokazala i utakmica protiv Clippersa, Minnesota ili šuterski rasturi ili totalno podbaci, sredine nema. Istina, kad se sve zbroji, učinak bude negdje oko sredine, možda malo ispod zbog toga što su večeri u kojima ih šut ne sluša još uvijek češće, ali ovakve oscilacije jasan su pokazatelj njihove mladosti. I, što je još važnije, gornja granica koju iskazuju još je jasniji pokazatelj buduće veličine ove momčadi.

Inače, u dosadašnjim dvobojima Aldridge je uglavnom zatrpavao Lovea koševima, posebice na domaćem parketu, ali noćas je Love odlučio promijeniti ploču. Izvlačio se vani, širio reket i zabijao otvorene šuteve preko Aldridgea koji je uvijek kasnio za korak, a nešto slično je radio i Webster, koji je zabio 10 poena nakon ulaska u igru (Adelman ga je gurnuo u igru već nakon 5 minuta zbog očite prednosti koju je Batum imao protiv Ridnoura). Uz 15 Loveovih koševa, Webster je bio ključ sjajnog otvaranja, a nije slučajno ni da se takva njegova serija dogodila upravo protiv Blazersa, kluba koji ga je draftao i koji ga se prebrzo odrekao.

Iako Wolvesi nisu mogli promašiti, prednost je ostala na 2 razlike zbog solidne napadačke igre Portlanda, a već nakon nekoliko minuta druge četvrtine utakmica je bila u egalu. Malo Beasleyevih uludo potrošenih napada, nešto više sjajnih obrambenih reakcija Batuma i Wallacea na linije dodavanja i to je bilo to. Na poluvrijeme se otišlo sa 61-60 za Minnesotu nakon fenomenalnih i zabavnih 24 minute igre. Iako ni jedna ni druga momčad možda ne uđu u playoff (kako je krenulo, Blazersi bi obzirom na gadan raspored vrlo lako mogli zaostati za Houstonom i Denverom), neke od najboljih minuta koje sam odgledao ove sezone, uz one standardne krivce poput Miamia, Chicaga i Oklahome, nose upravo pečat Blazersa i Wolvesa.

Obzirom da nas čekaju još dvije njihove međusobne utakmice, toplo vam preporučam da si priuštite pogled na rađanje potencijalno vrhunskog suparništva.

Uglavnom, u nastavku smo tako trebali gledati novu utakmicu, bez šuterskih eksplozija, koju je upravo trebalo riješiti međusobno napucavanje Lovea i Aldridgea. McMillanu je posao otežala činjenica da je ostao bez teških centara (Camby je zaradio šavove, Kurt Thomas potres mozga, a Przybilla gomilu osobnih), pa ga je posezanje za niskom postavom s Aldridgeom na centru u nastavku lišilo svih onih matchup problema koje Batum stvara na poziciji beka. Da ne spominjem koliko je to otežalo život Aldridgeu koji se nakon trčanja za Loveom i kreiranja svakog napada, sada još morao gurati s Pekovićem u reketu. Indirektno smo tako opet ostali bez prilike da uživamo u nadmudrivanju all-star majstora.

Sad, LMA nije odigrao briljantu šutersku utakmicu, ali svake sekunde je bio vidljiv njegov značaj za organizaciju napada Blazersa. Oko njegovih vrlina je posloženo sve, nešto slično kao što je oko Dirkova šuta posloženo sve u Dallasu. Gurajući se s Pekovićem i čuvajući reket, LMA se sveo na pomoćnu radnu snagu koja je na brzinu upala u probleme s osobnima i tako u dobrom dijelu nastavka ostavila Blazerse bez pogonskog goriva (posebice u zadnjih 5 minuta nakon što je zaradio šestu osobnu). Dodaj još činjenicu da je Love opet mogao češće dolaziti u post jer je sada na njemu uglavnom bio Wallace (a pritom nije propustio zabijati otvorene trice) i dobijaš formulu po kojoj su Wolvesi došli do bitne pobjede i čak preskočili Blazerse u lovu na osmu poziciju.

Onda opet, obzirom da su Wolvesi u zadnjih 12 minuta opet zamalo ubacili 40 (stali su na 38), sve drugo se može svesti na sitnice. Kada se u završnici Loveu i Websteru u trpanju iz vana pridružio i Williams, Blazersima više nije mogao pomoći ni idealni scenarij.

Agonija završnica Blazersa se tako nastavlja, ali obzirom na mizeran učinak klupe, nekonstantnost vanjske linije i sve veću bespomoćnost Marcusa Cambya, jasno je kako polovični učinak uopće ne bi trebao biti iznenađenje. Uostalom, ovacije Przybilli dovoljno govore o tome koliko su u Portlandu željni čovjeka koji barem malo može olakšati život Aldridgeu i Wallaceu pod košem, odnosno Aldridgeu i Batumu u napadu (dva buduća nositelja Blazersa fenomenalni su taletni, ali za svoje dobro su čak i prefini igrači, posebice Batum). Jasno, Joel nije nikakvo rješenje, ali još uvijek može odraditi korisnu rolu i zato mi je još blesavija odluka Heata da ga ignorira kada bi svojom masom i snagom bio idealna nadopuna u reketu onom njihovom Joelu.

Uglavnom, LMA-KLove 0-1. Druga runda čeka nas za četiri dana. Tko propusti, dabogda gledao boks svaku subotu navečer.

7 thoughts on “RUNNING WITH THE PACK G38

  1. Stvarno je bila odlična utakmica,uživao sam…Rubio je bio dobar 12 asistencija!!!

  2. I već poslovični šut od 1-8. Trećih 1-8 u zadnje 4 tekme. Možda da promijeni broj na dresu u 18? Ili naglašava svoju devetku obzirom da su 1 i 8 = 9.

  3. Imaš pravo,hehe…nekak mi se čini da će iduće sezone imati bolji šut imati će više vremena za vježbati pa će i šut biti bolji…u toj utakmici nije uzimao loše šuteve, ali ga nije išlo, polaganja su ostajala na obruču…možda večeras bude bolje..

  4. sinoć smo pizzamajstor i ja nešto komentirali da bi kobe bryant trebao promijeniti broj s 24 na 12, s obzirom da mu je žena uzela pola od svega pri rastavi.

  5. Ma ja bi volio da Rubio ima 15 poena po susretu i 10 asistencija po susretu…koliko vidim on je passer prije svega…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *