RUNNING WITH THE PACK G42

Rubio je out do kraja sezone + Olimpijske, a, pošto je oporavak od puknuća AC ligamenta individualna stvar, teško je reći kad će biti u potpunosti spreman. Ipak, uzmemo li u obzir nedavne NBA primjere, možemo reći kako je najizglednija opcija ona po kojoj ćemo ga gledati na početku iduće sezone u punoj formi. I to iz dva razloga – pola godine je više nego dovoljno vremena da se i uz najpažljiviji oporavak sanira ovakva ozljeda, a njegova lagana fizička konstitucija razlog je za vjerovati kako neće doći do nikakvih komplikacija prilikom i poslije oporavka.

I dok je Rubio živ, a bit će i zdrav, što je apsolutno najvažnije pa nema potrebe za nikakvim naricanjem u stilu “ah nepravde, što nam uze takvog čovjeka” koje je nažalost široko zastupljeno kod pojedinih autora koji kao da više od sporta vole crnu kroniku, Minnesotu čeka još trećina sezone za odraditi. A, sudeći po noćašnjem porazu od vrijednih, ali tankih Hornetsa, odrađivanje posla bez Rickya neće biti jednostavno.

Odmah na startu da riješimo dvojbu koja se vjerojatno javila kod većine nakon što je Ricky pao kao žrtva spleta okolnosti – Wolvesi su i dalje potencijalna playoff momčad. Gubitak generala apsolutno je težak udarac i povlači efekt domina koji, posebice usred sezone, mora rezultirati slabijom efikasnošću dok se traže nova rješenja, ali Minnesota ga može donekle kompenzirati, prije svega Bareinim buđenjem. Naime, upravo je činjenica da Barea ni noćas nije igrao zbog uganuća gležnja omogučila Hornetsima stvaranje prednosti koja se na kraju pokazala ključnom.

Bez njega druga postava Wolvesa nema playmakera, što automatski otežava život Williamsu, donekle i Beasleyu koji je ionako sam sebi dovoljan teret. Jednostavno, nitko nije u stanju organizirati napad ili kontrolirati loptu dok je Ridnour na klupi. Rookie Malcolm Lee, koji je noćas odigrao prve minute NBA karijere kao back-up play, definitivno nije rješenje jer radi se o još jednom Kahnovom 3&D projektu (iako je bio nasljednik Afflaloa na UCLA-u, istaknuo se uglavnom u stoperskom dijelu, dok je njegov šuterski učinak natjerao ostalih 29 momčadi da ga zaobiđu u širokom luku), a rješenje nije ni da Ridnour igra 43 minute po susretu.

Ukratko, uspije li Barea izbjeći daljne sitne ozljede koje ga muče cijelu sezonu i uhvati li konstantnu formu za završnicu sezone, on i Ridnour dovoljno su solidne opcije na jedinici za pomoći Loveu i društvu u lovu na osmu poziciju.

U ovom periodu nakon all-stara kada su se Wolvesi nametnuli kao legitimna playoff momčad, ključ uspjeha bili su Loveove MVP partije i šuterska konstanta. Ovo prvo neće previše patiti jer Love nije živio od Rubievih zicera, iako je nekakav pad efikasnosti neminovan obzirom da više neće dobiti loptu svaki put kada bude u idealnoj situaciji za šut. Međutim, upravo bi ta šuterska komponenta, ma koliko se to činilo apsurdnim u slučaju čovjeka koji je gađao bizarnih 20% iz igre nakon all-stara, mogla najviše stradati.

Najveći udarac doživjet će Ridnour koji više neće imati toliko prostora za čiste šuteve jer će biti primarni playmaker, a kao takav osuđen je na šuteve preke ruke i iz neizrađenih situacija. Njegov sjajni ovogodišnji šuterski učinak tako će pasti na razine prikladnije onome što je demonstrirao ranije u karijeri. Spot up šuteri poput Webstera, Johnsona i Williamsa ne bi trebali biti drastično pogođeni kao Ridnour, iako je i njihov pad očekivan, manje zbog nedostatka Rubievih lopti s očima, a više zbog nerealno visoke šuterske razine na kojoj su bili zadnjih desetak utakmica. Ellington, koji će s Ridnourom u drugoj ulozi sada biti najvažnija bekovska catch & shoot opcija, ipak nije kapacitet da spriječi neminovno.

Ono gdje će se manjak Rubia itekako osjetiti je i obrana, jer do sada se Ridnoura moglo sakriti obzirom da bi ili Ricky ili Johnson preuzeli opasnijeg vanjskog igrača, ovisno da li se radilo više o swingmanu ili combu. Sada će Ridnour morati isključivo čuvati protivničku jedinicu, a to nikako nije dobra vijest za obranu Minnesote.

Adelman je u prvoj utakmici bez Rickya odlučio startati s Websterom i Johnsonom na bokovima, ali nije isključeno da će vrlo brzo iskušati i neku drugu kombinaciju jer dva role playera istih kvaliteta u petorci jednostavno nemaju smisla. Nije isključen ni nekakav trade za poštenog swingmana koji može zabiti bez da koči igru poput Beasleya, iako su i tu opcije sada bitno smanjene obzirom da se Ridnour iz fantastičnog mamca za sve momčadi željne playa, pretvorio u nedodirljivi ključ ostatka sezone.

Što se Pekovića tiče, sudeći po noćas neki bitniji pad u njegovoj igri ne treba očekivati. Visoki pick & roll s Rickyem bio je osnova njegove igre, a, obzirom da je Ridnour dokazani majstor screen igre (čak i opasniji od Rubia obzirom na šut za tri) nema sumnje kako će rolanje kroz reket i nošenje svega pred sobom ostati Pekov zaštitni znak. Slično kao i Love, ostat će bez par onih situacija po susretu kada bi ga Rubio izbacio u idealnu situaciju iz ničega, ali, s rasponom od 15-17 koševa i 8-10 skokova, trebao bi i dalje ostati konstanta momčadi.

Ono pak gdje je čak i Rubio nebitan i što ostaje najveća rak-rana ove momčadi, čak i nakon gubitka čovjeka koji je na svoj originalan način povezao redove i omogučio da se ovakav miks talenta posloži, je obrana reketa. Hornetsi su noćas igrali bez troje od pet visokih (već neko vrijeme u outu su Okafor, Landry i Smith), a Ayon i Kaman su opet napravili rusvaj usprkos tome. Meksikanac je odradio odličan posao na Loveu i otežao mu život maksimalno, posebice na vanjskom šutu što je do sada bio problem većini Kevinovih protivnika koji nisu bili baš ažurni u napuštanju reketa kako bi ga zaustavili.

Ali, to što je Ayon smetao Loveu kao rijetko tko, ništa je prema onome kako je Kaman trpao protiv Pekovića, posebice zato jer ovo nije Kaman od prije 3-4 sezone. Usporen godinama i stalnim problemima s ozljedama, Kaman nije ni sjena nekadašnjeg all-round centra, ali još uvijek ima visinu, masu i dovoljno dobar rad nogu da protiv ovakve, za parket prikucane, unutarnje linije napravi štetu. Pek je lani naučio lekciju, prestao je faulirati kako bi ostao na parketu i stigao zabijati, ali u ovakvim dvobojima poželiš da igra obranu, makar to značilo i da će napustiti igru u drugoj četvrtini.

Jednostavno, njegov skroman raspon ruku i nedostatak pokretljivosti nikako nisu dobra kombinacija s Loveom u obrani, posebice protiv klasičnih petica koje ne igraju samo masom, već i glavom. Istina, u ligi je takvih malo i većinu večeri napadački učinak unutarnje linije Wolvesa sakrit će sve manjkavosti njihove obrane, ali Minnesota može zaboraviti na prolazak protiv Lakersa i Memphisa ovoga svijeta u skoroj budućnosti, ako nešto ne poduzmu što se tiče zaštite obruča. Ukratko, već u startu imaju grešku u sistemu koju nikakvim treningom i uigravanjem ne mogu ispraviti, mogu se samo nadati da ih ista neće u ključnim trenutcima koštati glave.

Kaman je trpao i održavao prednost koju su izgradili stvarno sjajni hakler Vasquez (jedan od većih brain fartova ove sezone bila je odluka Memphisa da ga prepuste Hornetsima) i druga postava, koja je usprkos nedostatku visokih igrača bila na razini zahvaljujući aktivnom swingmanskom dvojcu Henry-Aminu. Iako je rano za obojicu reći da ih čeka NBA budućnost, očito je kako grizu i drže se plana Montya Williamsa o umiranju sa stilom.

Ovako na papiru roster Hornetsa stvarno djeluje kao projekt koji nije ni započeo kako treba (mislim, koji igrač je dugoročno gledano ovdje bitan za budućnost?), ali u stvarnosti u pitanju je ozbiljna momčad koja je nizom pametnih poteza kroz sezonu izgradila ove sezone toliko potrebnu dubinu i koja bi se, da nije cijelog niza ozljeda, možda čak i borila za playoff zajedno s ostatkom klike na Zapadu zahvaljujući rotaciji i čvrstoj igri pod košem.

5 thoughts on “RUNNING WITH THE PACK G42

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *