RUNNING WITH THE PACK G43

Wolvesi su se noćas izvukli protiv Sunsa u zabavnom šuterskom treningu znanom i kao utakmica bez obrana (u tu čast prvi o lomak posta pisat ću bez slova koje se nalazi između ć i dž) zahvaljujući faktorima koji su u za nje vrijeme postali ključni – sjajnom šutu i o ličnoj individualnoj partiji Kevina Lovea u napa u. Još je bitnije što je pobje a ostvarena protiv izravnog protivnika za playoff koji je trenutno u sjajnoj formi. A najbitnije je što se post-Rubievski svijet pokazuje ponošljivim ako, kako smo ranije istakli, A elman nekako izvuče o lične partije od Ri noura i Bareae.

Playmakerski dvojac u 48 minuta ostvario je sjajnih 13-17 uz samo 4 izgubljene, što je Nashovski učinak. Očito su shvatili ozbiljno situaciju, a to ne pokazuje samo odlična kontrola lopte, već i potpuna disciplina prilikom izbora šuta. Ridnour je većinu sezone odigrao kao šuter, Barea kao instant strijelac s klupe, ali noćas su se potpuno posvetili zadatku na temu kako nadoknaditi Rubieve organizatorske sposobnosti (posebice impresivan bio je Ridnour u zadnjih 5 minuta kada ja parirao Nashu potez za potez).

Ono gdje je Rubio ipak nenadoknadiv je obrana. U novoj podjeli minuta i uloga Adelman je žrtvovao obranu za što bolji napad i to je ovom prilikom funkcioniralo. Istina, Sunsi su mogli do obruča ili otvorena šuta kad god su htjeli protiv postave koja sada, uz već opjevani problematičan učinak u reketu, ima i ogromnu rupu u vanjskoj liniji (Ridnoura ne može pokrivati 1 na 1 gotovo nijednog startnog playa u ligi).

Doslovna računica bi išla nekako ovako – do sada je Rubio bio jedini iznadprosječni obrambeni igrač, Love, Peković i treći član unutarnje linije (bilo Webster ili Johnson) su jedva prosječni, a Ridnour je bio ispodprosječan. Od sada imamo Ridnoura (ispodprosječan), Lovea, Pekovića i trećeg (prosječni), te ili Ellingtona ili Bareu (prosječni dok god ne moraju čuvati brže, odnosno više igrače).

Možda vam se ne čini velikim problemom, ali pad od, recimo to tako, pola prosjeka u ovakvoj borbi među gomilom sličnih momčadi može biti ključna razlika između playoffa i lutrije. Stoga još i više zbunjuje odluka Adelmana da ne poveća minutažu Johnsonu, obzirom na to da se radi o jedinom igraču na rosteru koji je pokazao nekakav potencijal rasnog stopera. Doduše, radi se o samo par utakmica, ali njegova energija protiv Blazersa i Lakersa je bila ključna. Apsolutno postoji stotine razloga da mu se ne vjeruje obzirom na očajne partije koje je pružao tijekom sezone, ali, ne dati mu ni jednu minutu više iako se ozljedom Rubia stvorilo njih 34 na raspolaganju, nema smisla (pogotovo jer je opet imao solidnu epizodu, u jednom trenutku zabio je 7 koševa za minutu, a i u završnici je odradio odličan posao u obrani).

Za sada se Adelmanova odluka da većinu minuta dobije Ellington i da se momčad poštedi većih potresa oko podjele uloga (Ridnour je samo uskočio u Rickyeve cipele, a Ellington praktički u Ridnourove) pokazuje rizičnom. Ellington je zabio svoje u oba susreta u novoj roli i svojim šutem za tri širi obrane što je ključno kako bi Love i Peković imali prostora koristiti svoje kvalitete, ali u paru s Lukeom ne donosi ništa na drugu stranu parketa.

Nash i Dudley su imali show program protiv ove kombinacije, a ništa lošije nisu prošle ni zamjene (Brown i Telfair su dodali 21 poen na 53 prvog bekovskog para). Minnesota je sve doduše nadonadila kroz reket gdje su Love i Peković imali svoj dan i na jednak način maltretirali visoke Sunsa, ali ovakvi podatci o šupljini vanjske linije bolna su upozorenja za ubuduće.

Inače, u obračunu bez obrana posebno je bilo zanimljivo gledati dvoboj dva centra koja izgledaju puno žešće i ostavljaju puno tvrđi dojam nego to pokazuju brojke. Pek je dominirao protiv Gortata koji se nije želio previše gurati u reketu i koji je uglavnom izgledao kao da jedva čeka otrčati u napad kako bi u koš spremio još jedan Nashov zicer. Dok se Peković barem svim srcem trudi nadoknaditi manjkavosti vlastitih fizikalija, Gortat se pokazao kao najobičniji maneken koji je radije skupio osobne nego se gurao s Pekom.

Poljak je sjajan skakač i još bolji realizator izglednih situacija, ali brojke jasno pokazuju kako protivnički centri protiv njega obično imaju svoj dan, što negira eventualni argument da je Sunsima odmogla njegova smanjena minutaža zbog problema s osobnima – ako ništa drugo Lopez je trenutno bolji obrambeni igrač, a ključnu razliku ionako je napravio Love koji je u drugom dijelu maksimalno koristio to što su ga čuvali tako mekani igrači kao Frye i rookie Morris. Naravno, ne pričamo o nizinama na kojima obranu igra jedan Jordan iz Clippersa, ali očito je kako su stil igre Sunsa i nova uloga u napadu toliko opčinili Gortata da je onaj nekadašnji solidni borac pod koševima uglavnom prošlost. Također, i ta njegova napadačka eksplozija uglavnom je rezultat sjajnih suigrača – kada većinu minuta na parketu provedeš s nesebičnim tipovima poput Nasha, Dudleya i Hilla, moraš imati napuhane brojke.

Mislim, nije mi namjera reći da Gortat nije dobar košarkaš, ali definitivno nije all-star kvaliteta kakvom ga prikazuje površni pogled na statistiku. Čak 80% njegovih koševa je asistirano, što je prosjek kakav se uglavnom veže uz igrače zadatka koji ne pucaju osim kad im netko složi zicer. Sad, nije sve na asistentima, netko treba realizirati sve te šanse, a Gortat je sjajnom osjećaju za roling dodao i izvrstan šut sve do linije trice. Ali, realno, čovjek je bliži igračima zadatka poput Chandlera ili Okafora nego centrima poput Gasola ili Bynuma koji zaista imaju odgovornost u napadu. Uz jednu bitnu iznimku – dok je spomenutima zadatak obrana, Marcinu je – trpanje.

I dok Poljak uživa u lagodnom životu pored Nasha i igra kao krilo, u zadnje vrijeme je jedan od najzaslužnijih za renesansu Sunsa bio njegov back-up Robin Lopez koji se i noćas ponašao kao jedini pravi centar na rosteru. I da, ono što je Sunsima dalo šansu da se opet bore za playoff nakon all-star pauze i sjajnog niza pobjeda prije svega je poboljšana obrana za koju su najzaslužniji fantastični Hill, opet rastrčani Dudley i nenadano čvrsti Lopez.

Jasno, Lopezovo pravo lice je bliže Gortatu, ali, dok donosi ovu netipičnu dozu energije na parket, Sunsi će to znati iskoristiti. Noćas se trudio, ali obzirom da je Hill bio limitiran zbog problema s leđima, nije imao partnera u pokušajima da ozbiljnije zatvori reket. Naravno, možda se samo na jednu večer utopio u kolektivno ignoriranje obrane, a možda je već prošlo razdoblje u kojem je podsjetio na košarkaša koji ima budućnost kao borac pod koševima.

Igrom slučaja gledao sam Sunse nekoliko puta u ovom nizu nakon all-stara tijekom kojega su dobili 5 od 7 utakmica i bilo je očito kako su posložili rotaciju. Ti vidljivi obrisi dubine i na trenutke spomenuta sjajna obrana na čelu s Hillom i Lopezom, donijeli su dovoljno za iskorak i ovaj roster je pomalo počeo podsjećati na onu momčad od prije dvije sezone koja je došla do finala konferencije upravo na račun širine i energije. Imaju li šanse ponoviti nešto slično? Zašto ne, jednako su ranjivi kao i svi ostali oko njih, a Nash očito vjeruje da mogu. Iako, podatak da toliko ovise o dvije veteranske kičme (koje se mogu raspasti svakog trena) i o učinku sumnjivih rezervi (posebice rezervnog centra koji se ne može odlijepiti od poda), nikako ne zvuči optimistično.

Uglavnom, noćas takve obrane nije bilo. Iako su njihovi bekovi trpali, visoki igrači Wolvesa su to pratili, ali bez obrambenog bljeska koji ih karakterizira u zadnje vrijeme, Sunsi nisu imali kako parirati činjenici da je Minnesota imala najboljeg igrača na parketu u Loveu, koji je dolazio do poena kad god je trebalo, kako god je znao. Dodaj Ridnourovu hladnokrvnost u ključnim momentima i činjenicu da je Minnesota bolje branila u onih zadnjih nekoliko minuta kada su se, vjerovali ili ne, čak i trudili igrati obranu, i eto poraza preko kojega Gentry i momčad neće prijeći bez dodatnih pitanja.

1 thought on “RUNNING WITH THE PACK G43

  1. Jučer su me Wolvesi ugodno iznenadili jer su pobijedili,a neugodno toliko primljenih koševa…jučer sam mislio da sam gledao All-star utakmicu….dobro su odigrali Luke i J.J. samo kao što si i sam detektirao obrana će biti problem, a tu je Rubio činio one nevidljive stvari koje se ne mogu opisati statistikom…ništa idemo dalje Wolvesi!!!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *