PRINT YOUR BRACKETS 2012. – EAST

Naizgled se radi o najmirnijoj regiji u kojoj bi se trebala izbjeći veća iznenađenja. U biti, ovom prilikom sam toliko homo u izboru da igram isključivo na nositelje.

ROUND OF 64

Syracuse je ostala bez Fab Mela, centra sjajnog imena i još sjajnijeg utjecaja na obranu reketa, praktički jedinog nezamjenjivog igrača na rosteru krcatom podjednako solidnim košarkašima, valjda zbog akademskih razloga (iako nema konkretnih informacija, izgleda kako su ga radije suspendirali sami nego da im NCAA naknadno napravi nešto slično što je napravila Memphisu zbog Derricka Rosea).

To im u ovoj rundi neće predstavljati problem, ali u daljnjem natjecanju ih iz uloge Final Four kandidata stavlja u isti koš s gomilom osrednjih momčadi kojih je ovaj dio turnira krcat.

Uz njih, siguran prolaz dalje ima i Ohio State (ogromna razlika u talentu) te Wisconsin koji bi svojim ubitačno dosadnim ritmom trebao zgaziti slabašnu Montanu (iako se nikada nije pametno pouzdati u momčadi koje se često muče zabiti 50 koševa).

Na papiru su zanimljivi sudari Vandya i Harvarda, odnosno Cincya i Texasa, ali nositelji su realno puno bolje balansirane momčadi s identitetom i iskustvom. Hardvard može pratiti Vanderbilt po broju trica, ali ne i po talentu (3 buduća NBA igrača na rosteru naspram 0 koliko ih ima bivše sveučilište Jeremya Lina), dok je Texas run and gun banda s individualnim talentom, ali bez vidljive kemije koja je neophodna da se izbaci momčad poput Cincinnatia koja živi od obrane i koja iza sebe upravo ima 4 žilave pobjede na konferencijskom turniru.

Preostale tri utakmice trebale bi biti zanimljive, ali iz potpuno drugih razloga. Sudar Kansas Statea i Southern Missa bit će sudar dvije apsolutno nebitne i podjednako prosječne momčadi koje su slobodno mogle ustupiti mjesto na turniru bilo kome tko je ostao ispod crte, a prednost dajem Kansasu zbog pedigrea i solidnog bekovskog dvojca.

West Virginia i Gonzaga su par koji puno bolje zvuči ovako na papiru nego što obećava nekakvu ekstra zabavu, a ovo je ujedno i jedina utakmica u kojoj tipujem na slabije postavljenu momčad i to samo iz jednog razloga – West Virginia imat će najboljeg igrača na parketu u 20-10 mašini Kevinu Jonesu. Gonzaga se šlepa cijelu sezonu i nije ništa bolja nego prijašnjih sezona usprkos brucošu Kevinu Pangosu koji je, posebice na početku sezone, imao nekoliko Jimmer trenutaka. Njihova drva pod košem (Sacre i Harris) i dalje su drva, a, iako po brojkama West Virginia nije favorit, barem se borila i davala sve od sebe u puno izjednačenijoj konkurenciji nego je to bio slučaj s Gonzagom koja je u onih nekoliko puta što sam ih gledao ostavljala dojam beskrvne momčadi.

Zadnji par Florida State i St. Bonaventure stoga je apsolutno najzanimljiviji. I jedna i druga momčad su neočekivano osvojile turnire konferencija, a tu ipak određenu prednost treba dati Floridi koja je na svom putu izbacila i Duke i UNC. Seminolesi su čvrsta obrambena skupina koja ovisi o kontroli tempa, napadačkoj iskri odličnog šutera Michaela Snaera, a ponajviše o sposobnosti zaustavljanja protivnika kada je najpotrebnije.

Međutim, St. Bonaventure će imati najboljeg igrača na parketu, a to nikada nije mala stvar. Andrew Nicholson je razvalio konferencijski turnir all-round učinkom dominirajući na oba kraja parketa i konačno je upao u prvu rundu većine mock draftova, iako iza sebe ima već četiri sezone fenomenalnih brojki. Međutim, do sada je nedostajao momčadski učinak koji bi ga lansirao u orbitu kao ligth verziju Anthonya Davisa (slabiji atleta i dosta niži, ali kompletniji strijelac i bolji šuter sposoban zabiti tricu). Zaključa li reket i uspiju li ga suigrači pratiti s dovoljno trica, iznenađenje je itekako moguće.

Prednost ipak dajem Seminolesima zbog sposobnosti da uguše i puno opasnije napade od ovoga, ali ne sumnjam da nas čeka pravi triler.

ROUND OF 32

Syracuse može proći Kansas State i bez Mela obzirom da ovi nemaju kako iskoristiti dodatni prostor koji se otvara u reketu, plus širina Boehaimove momčadi u stanju je pružiti puno bolju napadačku partiju od toplo-hladno vanjskog šuta slabijeg Kansasa. Svim srcem se nadam da će Vanderbiltu upadati trice i da će to označiti kraj još jednog mučenja kojega svim ljubiteljima košarke iz godine u godinu priređuje Wisconsin, a, prežive li St. Bonaventure, Seminolesi bi trebali preskočiti i Cincy koji je u neku ruku njihova lošija kopija po čvrstom stilu igre u obrani. West Virginia bi prolazom u drugu rundu već napravila dovoljno i časni poraz od Ohio Statea sve je čemu se mogu nadati. 1 na 5 ne prolazi protiv ovakvih ekipa.

SWEET SIXTEEN

Ovdje postaje zanimljivo. Florida State ima čime zaustaviti Ohio State, a isto tako Vandy ima dovoljno oružja da izbaci oslabljeni ‘Cuse.

Ovo drugo mi se čini izgledno ako će trice upadati, a nakon godina razočaranja bi valjda trebale. John Jenkins i Jeff Taylor dvije sezone za redom odbijaju izići na draft, pokušavaju nešto napraviti na turniru i uvijek razočaraju i sebe i druge. Možda je sada vrijeme da im se konačno poslože stvari. Festus Ezeli pod košem daje dovoljan balans u obrani i sve što im treba je niz utakmica u kojima će upadati trice.

Kod drugog para ostajem konzervativan – Ohio State, iako nema ni približno dobru vanjsku liniju kao lani, još uvijek ima solidnu petorku i dobar balans da zabije dovoljno protiv Seminolesa koji će slomiti zube na obrani puno boljoj od vlastite.

ELITE EIGHT

Tu bi niz Vanderbilta trebao stati jer Sullingera neće biti lako zaustaviti, a možda će i najbolja obrana sveučilišne košarke koja ne dopušta previše drugih šansi odraditi svoje.

FINAL FOUR

Ohio State. Nisu krcati talentom poput Kentuckya ili UNC, očito je kako se muče zabiti ako im ne upada trica jer nema strijelca koji može olakšati život Sullingeru, ali u takvom su dijelu ždrijeba u kojem mogu iskoristiti nedostatak nezgodnog match upa i lagodno doći do Final Foura.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *