PRINT YOUR BRACKETS 2012. – SOUTH

Završni turnir kreće za manje od dva dana (ovu nesretnu i nepotrebnu “prvu rundu”, koja ne služi ničemu osim da se prava prva runda zove druge runda i tako samo dodatno zbuni ljude dobre volje, neću ni vezivati uz turnir), a kako sam ove sezone pogledao najveći broj sati NCAA košarke u svom životu, očekujte i najopširniju najavu ikada na ovim stranicama.

Uz četiri posta kojima ćemo prošvrljati kroz svaku regiju, naći će se vremena i za popunjavanje bracketa u podcastu, a u pauzama tijekom turnira bit će i osvrta na prethodne runde i nove najave. Naravno, posebna pažnja ove godine bit će posvećena NBA talentima koje ću, umjesto u tradicionalnom jednom postu, obraditi u njih nekoliko kako bi spomenuo što više imena koja su se urezala u pamćenje.

(dodam li još ovome da je zbog jebenog lockouta Sezona počela skoro dva mjeseca kasnije i da je zbog toga Trade Deadline s kraja veljače pomaknut točno usred Ludila, jasno vam je da se ovih dana neće biti u mogućnosti baviti ičim drugim osim košarke – i to sve bez da sam spomenuo gomilu sjajnih dvoboja koje nam u idućih tjedan dana nudi Liga – hm, igraju nekakvi Bullsi i nekakav Heat – o raspletu kaosa na Zapadu da ne pričam)

Naravno, svi ti odgledani sati sveučilišnih dvoboja ne znače da ću ove godine biti išta uspješniji u prognozama od ranijih pokušaja, ali u tome se valjda i krije draž ovakvog turnirskog tipa natjecanja, posebice među ovakvom nezrelom konkurencijom u kojoj možda 5-6 momčadi možemo smatrati favoritima, njih još 5-6 totalnim autsajderima, a ovih ostalih 50 i nešto su u stanju skinuti jedni druge ovisno o tome kome upada trica, kome je combo bek poludio ili kome je jedini visoki igrač na parketu zaključao reket.

ROUND OF 64

Primjetit ćete kako većina analiza, pa tako i ova, prednost daje nositeljima, što je dobrim dijelom zasluga kvalitetnog posla kojega je odredio Izbornički Komitet Centralne Sveučilišne Partije, a dijelom i nedostatka nezgodnih match upova. Ovdje na Jugu u oči upadaju dva susreta, onaj UConna i Iowe, odnosno Xaviera i Notre Damea. Obzirom da se radi o sudarima 8. i 9. odnosno 7. i 10. nositelja, teško je govoriti o nekakvim iznenađenjima, ali ovo su jedini dvoboji u kojima dajem prednost niže rangiranim momčadima.

UConn ima dovoljno talenta – mogu zabiti iz vana (Kevin Martinov blizanac Jeremy Lamb), mogu vas uništiti ulazima (Ryan Boatright i Shabazz Napier), a pod košem imaju potencijalni drugi pick drafta u Andreu Drummondu i rasnog šljakera u Alexu Oriakhiu. Na papiru izgledaju kao favoriti, ali sezona je pokazala da su na parketu momčad bez identiteta koja često pasivno promatra umjesto da reagira. Iz nekog razloga (možda i zbog bolesti koja ga je dobar dio sezone udaljila od momčadi) Jim Calhoun nije pronašao potreban balans, ali, dok su u turniru, ne možemo isključiti potencijalne partije poput lanjskih kada je sličan roster nošen Kembom Walkerom osvojio naslov.

Iowa ovisi o tricaškom učinku i u stanju su dobiti UConn, ali radi se o momčadi koja poprilično uredno gubi protiv talentiranijih kada ne igra pred svojom publikom. A UConn jedino talenta i ima. Za razliku od Notre Dame, koja se nekako dočepala turnira usprkos poprilično slabašnoj generaciji. Ni Xavier nema neku briljantnu sezonu, nisu dominirali Atlantic 10 konferencijom kao što se očekivalo, ali imat će najboljeg čovjeka na parketu u revolverašu Tu Hollowayu koji živi za ovakve utakmice i koji je nakon razočaravajuće sezone potegnuo u konferencijskom turniru i odveo ih do finala, a samim time i plasmana na NCAA turnir. Nema razloga da Tu na jednu večer ne poludi i u maniri klasičnog sveučilišnog combo beka zabije 13 od 23 lopte plus 10 slobodnih.

Ostali?

Kentucky još ni nema protivnika, ali, ove dvije momčadi koje razigravaju za čast gubljenja u prvom krugu s najvećom razlikom, toliko su loše da imena nisu ni bitna. Dukeov protivnik ima nešto bolji rezime, ali kad ga ostvariš u očajnoj konferenciji, a jedini susreti s velikim momcima tijekom sezone završe katastrofalno (porazi od 20 razlike), onda ispada da ni Lehigh ne trebamo uzimati ozbiljno.

Baylor će imati nešto teži posao, ali ne zato što je South Dakota State naročito dobra momčad (iako imaju solidan napad, u stanju su potezati trice, imaju čak i jednu kvalitetnu pobjedu tijekom sezone), već prije svega zato što su sami sebi najveći neprijatelji. Ipak, uglavnom se upucaju u nogu protiv boljih momčadi, a ove limitirane su sređivali bez greške do sada.

Indiana ima mekanu obranu, ali odličan balans u napadu kojim će izbjeći iznenađenje. Trkača banda s UNLV-a pokazala je dovoljno da ih smatramo favoritima protiv iznenađujućeg osvajača Pac-12 konferencije Colorada (koji ne bi ni upao na turnir da nije izbacio Arizonu i, da, hvala im na tome), a donekle zanimljivo moglo bi biti između VCU i Wichita Statea.

Ovi prvi su lani iz pred-kruga (nema šanse da to zovem prvim krugom) stigli do Final Foura, a, iako su ostali bez dosta lanjskih junaka, ove godine su nakon ne baš sjajne sezone opet proigrali kada je trebalo i osvojili poprilično jaku Coloniral konferenciju. Ne treba ni govoriti da će njihov trener Shaka Smart biti jedno od najtraženijih imena u NCAA naprave li nešto slično i ove godine. Tip nije u rodu s Keithom Smartom iz Warriorsa, što mu je isto plus. Uglavnom, sve miriše na iznenađenje.

Ali, ovdje ću opet biti konzerva i odabrati favorite, momčad koja nema zvijezde, ali ima duboku klupu, rotaciju od 7 igrača koji odrađuju svoje u obrani i napadu. Na kraju krajeva, brojke pokazuju da su balansirani kao rijetko tko, a imaju i dvije izuzetne pobjede s preko 20 razlike protiv UNLV-a i Creightona koje se ne mogu tek tako zanemariti.

Uglavnom, prvi dio ove regije baš i ne garantira neka pretjerana iznenađenja i gotovo da nema tekme koju bi okarakterizirao kao must see TV, osim ovih nekoliko sudara iz sredine koji bi trebali barem donijeti neizvjesnost.

ROUND OF 32

Opet se držim favorita i biram Kentucky (najbolja momčad u regiji), Duke i Indianu (dva sjajna napada). Utakmica između Indiane i Wichita Statea po svim parametrima trebala bi biti ljepotica ovog dijela turnira, ali radije se odlučujem za susret između UNLV-a i Baylora, samo zato jer mislim da UNLV ima dovoljnu širinu da iskoristi rupe Baylorove zone. Bitka pod košem Baylorovih razvikanih talenata koji imaju tendenciju nestati iz igre na duže periode protiv fajtera iz Las Vegasa predvođenih sjajnim skakačem Mikeom Moserom garantira zabavu, ali trebao bi presuditi napad, odnosno run and gun i odlična trica vanjskih igrača Nevade koji su za klasu bolji od Baylorovih nestabilnih bekova.

SWEET SIXTEEN

Dukeova paljba ipak bi trebala biti previše za rastrčane buntovnike, jer ni Duke nije ništa manju revolveraška ekipa kada treba. Također, teško je vjerovati da Indiana može nanijeti drugi poraz ove sezone Kentuckyu. Vrijeme je za naplatu duga, a i Anthony Davis može zaustaviti mlađeg Zellera i tako prebaciti popriličan teret na vanjsku liniju Indiane i solidnog, ali usamljenog tricaša Christiana Watforda. Jednostavno, razlika u talentu je prevelika.

ELITE EIGHT

Kentucky će potpuno zatvoriti reket protiv Dukea, a usput će im ostati i dovoljno oružja da smetaju na perimetru. Duke može dobiti samo ako ubaci nenormalnu količinu trica, a čak im ni to ništa ne garantira odigra li napad Kentuckya kako zna. Što je izvjesno, obzirom na netipično šuplju obranu Dukea pod košem. Bit će nadskakani i nadigrani.

FINAL FOUR

Kentucky nije seksi izbor, ali je apsolutno realan. Poraz u konferencijskom turniru najbolje je što im se moglo dogoditi, jer tolika gomila mladih igrača zasigurno je povjerovala u priče o nepobjedivosti koje su im sa svih strana servirali mediji. Sada ih Calipari ima koncentrirane na ono najbitnije, a već je dokazao da i s puno neozbiljnijim rosterom zna upravljati do Final Foura.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *