PRINT YOUR BRACKETS 2012. – MIDWEST

ROUND OF 64

UNC i Kansas bi, slično ostalim prvim i drugim nositeljima, trebali prošetati kroz prvu rundu. U biti, trebali bi imati šetnju do same završnice, obzirom da je regija kao naručena da se izbjegnu potencijalni zeznuti match-upovi. Posebice to vrijedi za gornji dio ždrijeba North Caroline u kojem se uglavnom nalaze ekipe solidnih napada i, blago rečeno, prosječnih obrana. U nadigravanju koš za koš, UNC nema premca, a samim time su i šanse za iznenađenje minimalne.

Naravno, sve ovo pričam pod uvjetom da Creighton, Temple i Michigan prođu prvi krug. Iako su favoriti i iako očekujem da dalje prođu sve četiri bolje postavljene momčadi iz gornjeg dijela bracketa, činjenica je kako im raspored donosi dvoboje sa stilski potpuno suprotnim ekipama koje se prvenstveno baziraju na obrani. Sad, olakotna okolnost je što ni Ohio ni South Florida nemaju vrhunske obrane, a to bi značilo da će Tim Hardaway Jr. i tricaši Michigana imati dovoljno prostora, kao i tricaška postava Templea bazirana na učinku tri vanjska igrača predvođena Juanom Fernandezom.

Najteži posao imat će Creighton, kojega čeka čvrsta Alabama s izvrsnim JaMychalom Greenom pod košem. Međutim, Alabama je daleko od forme s početka sezone kada su izgledali kao potencijalni nositelj, čemu je glavni razlog gubitak suspendiranog Tonya Mitchella koji je bio ključni igrač u napadu. 60-ak koševa su njihov maksimum, a odigra li obrana samo malo ispod razine, Creighton će ih izrešetati.

Radi se o ekipi koja bez problema ubacuje 80-90 koševa na račun gomile opasnih tricaša i, prije svega, na račun fenomenalnog krila Douga McDermotta iza kojega je fantastična sezona. Momak ne samo što igra za oca koji je trener momčadi, već još stigne zabijati 23 koša uz sulude postotke (60% iz igre, 50% za tricu) iako uglavnom igra pod košem zbog manjka centimetera na rosteru. Od Adama Morrison nije viđen bijeli brat koji ovako trpa i malobrojni fanovi Charlotte Bobcastsa s pravom strahuju da bi niz sjajnih partija na turniru mogao McDermotta promovirati u prvog picka. U očima Michaela Jordana, jasno.

Uglavnom, u gornjem dijelu ždrijeba igram na nositelje, ali zato u ovom donjem vlada totalni kaos. Treće postavljeni Georgetown odmah u startu ide na plutajuću minu u vidu još jednog sjajnog napada baziranog na tricaškoj vanjskoj liniji. Ian Clark i društvo iz Belmonta se slično Vanderbiltu već godinama pripremaju za veliki rezultat, godinama nas razočaraju, pa je možda konačno stiglo vrijeme i za jedne i za druge da dočekaju drugi tjedan turnira.

Jednostavno, u ovom sudaru filozofija dajem prednost run and gunu Belmont Bruinsa protiv spore i kontrolirane igre kroz post Georgetowna koji previše ovisi o razigravačkom učinku napadački neizbrušenog centra Henrya Simsa. G’town ima solidan napad i čvrstu obranu s pomoću kojih može preživjeti, ali nikako nije favorit u slučaju da Clarkea krene šut za tri.

San Diego State također nije u ništa boljoj situaciji protiv žilavog North Carolina Statea koji čak ima i više talenta dokazanog u puno boljoj konkurenciji. Obzirom da su napad i obrana i jednima i drugima podjednako prosječni, biram talentiraniju momčad.

Ispada da je Kansas jedini nositelj koji preživljava donji dio ždrijeba obzirom da biram prolazak Purduea preko St. Mary’s. Purdue predvođen Hummelom nema više onako čvrstu obranu s kojom se mogu nadati dobrim rezultatima u turniru, ali mogu zabiti dovoljno da preskoče ekipu poput St. Mary’s koja je dominirala slabašnom konkurencijom u konferenciji (BYU i Gonzaga su puno lošiji ove godine nego što smo navikli), nema ni jednu poštenu pobjedu izvan nje, a i previše ovisi o jednom ipak samo solidnom playmakeru (i prosječnom šuteru) Matthewu Delavedovi.

ROUND OF 32

McDermottova šuterska čarolija ne bi trebala ugroziti UNC, Purdue nema dovoljno mesa za suprostaviti se Kansasu i Thomasu Robinsonu, pa nam kao dvije najzanimljivije utakmice ostaju dvoboji Temple-Michigan, odnosno Belmont-NC State. I dok sam spreman i dalje bez puno razmišljanja jahati Belmontove tricaše protiv protivnika koji niti smrdi niti miriše, sudar Templea i Michigana ovisit će prvenstveno o tome tko se uspije više suzdržati u uzimanju loših šuteva. I jedna i druga momčad imaju turnirsko iskustvo, i jedna i druga imaju lidere u Hardawayu i Fernandezu, a ovom prilikom biram Michigan čisto zbog većeg izbora solidnih igrača, posebice pod košem.

SWEET SIXTEEN

I tu bi Belmontova čarolija trebala prestati, jer Kansas je u stanju preživjeti i puno veći baraž trica zahvaljujući prostoru kojega će u reketu imati Robinson. Michigan pak nema šanse u nikakvom nadigravanju protiv Barnesa i društva, razlika u klasi je očita.

ELITE EIGHT

Kansas možda ima bolju obranu i konstantniji napad od North Caroline, ali Tar Heelsi imaju prednost u talentu. Kada zagusti, trener Kansasa Bill Self može računati samo na obranu i Robinsona. UNC ima dovoljno šutera da razbije zonu, ujedno i dovoljno žilavih igrača u reketu da uštopaju Robinsona.

FINAL FOUR

Najveći razlog zbog kojega nam se sezona Caroline čini kao razočaranje leži u njihovoj povremenoj pasivnosti i manjku dominacije koju jednostavno očekuješ od ovakve momčadi, posebice u napadu koji na papiru naizgled ima sve – unutar-van igru, šut sa svih pozicija, ulaz, slobodna, jedan na jedan strijelce na vanjskim pozicijama i pod košem. U sezoni su na mahove pokazivali da mogu dohvatiti tu svemirsku razinu, a to znači da mogu i do naslova spoje li niz kvalitetnih utakmica u pravom trenutku. Obzirom na gomilu NBA potencijala i povijest koja nas uči da obično odu do kraja kada imaju ovako zvijezdani roster, barem nastup na Final Fouru ne bi smio biti upitan.

2 thoughts on “PRINT YOUR BRACKETS 2012. – MIDWEST

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *