RUNNING WITH THE PACK G53

Porazom od Bostona Wolvesi su prokockali još jednu priliku da se, makar simbolički, vrate u trku za osmu poziciju – domaći porazi protiv osrednjih NBA momčadi teško da pomažu u držanju priključka. S druge strane, Celticsi su se pobjedom lansirali na vrh divizije prvi put ove sezone, dijelom svojim solidnim igrama (i to usprkos gomili problema s ozljedama), a dijelom zahvaljujući katastrofalnoj formi Sixersa koji su sinoć pregaženi od Washingtona i koji očito nemaju namjeru živjeti duže od jedne runde u predstojećem playoffu.

Celticsima je u ovoj seriji od 4 pobjede protiv, ruku na srce, na baš opasnih protivnika (Washington, Charlotte, Utah, Minnesota), najveći poticaj stigao iz neočekivanog izvora. Ozljedama Allena i Pietrusa, Doc je bio prisiljen ubaciti još jednu drvenu ruku u petorku i dati minutažu Averyu Bradleyu, koji je to opravdao pokazavši da može biti koristan i kao strijelac, a ne samo obrambeni specijalac. Tricu i dalje može zabiti samo slučajno, ali otvoreni šut s poludistance zabija s 40%, što je nekakav NBA prosjek i veliki pomak naprijed za razliku od lanjskih 20% prema kojima se Rondo činio kao Ray Allen, dok najveću štetu radi konstantnim kretanjem bez lopte koje u momčadi krcatoj nesebičnim asistentima ne prolazi nezapaženo. Momak nema talenta za biti starter, ali, pridodavši stoperskom učinku i ovaj napadački, postaje zanimljiva combo opcija s klupe.

Kombinacija njega i Ronda u vanjskoj liniji djeluje neprirodno, ali za sada sve potencijalne mane prikrivaju energijom i agresivnošću na obje strane parketa. Također, zanimljivo je primjetiti kako su Celticsi napravili potpunu izmjenu uloga, s dva beka koja žive od ulaza u reket okružena s dva visoka koja žive od šuta s poludistance. Noćas su tako Rondo i Bradley gađali 7-12 iz reketa i 2-8 iz vana, a Bass i Garnett 6-9 iz reketa i 11-22 iz vana. Rondove povratne iz reketa i Garnettovi šutevi s poludistance odavno su zaštiti znak Bostona, ali, s Bradleyom i Bassom kao partnerima na 40 minuta, ta inverzija je potpuna.

Treba istaknuti i kako je zabiti 100 koševa s ovako improviziranom postavom stvarno uspjeh, makar je postignut protiv još sakatije Minnesote koja trenutno igra s jednim NBA starterom (dva, ako ćemo i rookiea Williamsa uvrstiti u tu kategoriju samo na račun talenta jer igre koje pruža u ulozi startera baš i nisu bajne, a posebno u oči upada ogroman pad u skakačko-energetskom dijelu u odnosu na početak sezone). Obrana se odigrala u tradicionalnom stilu Celticsa, borbeno i čvrsto, što je za ove Wolvese jednostavno previše jer nemaju ni visinu, ni snagu, a ni brzinu za iskoristiti individualne manjkavosti rostera Bostona. One momčadske su ionako teško vidljive pored sjajnih Ronda, Bradleya i Garnetta koji pokrivaju ogroman prostor svojim rotacijama i brzim reakcijama, a, pored oslabljenog frontcourta Wolvesa, čak ni inače očajni skok Celticsa nije previše patio.

Celticsi su dominirali od početka utakmice, održavali dvoznamenkastu razliku i stvar zaključili u zadnjih 5 minuta kada je fenomenalni Garnett ubacio u višu brzinu na obje strane parketa, natjerao Lovea na niz nespretnih šuteva i usput zabijao preko njega na drugoj strani sa svih pozicija. Rondo je skupio tihih 17 asista hraneći Bassa i KG-a na, uglavnom, otvorenom šutu, Bradley je stalnim kretanjem otvarao prostor i zabijao zicere pod košem, a još jedan primjer izuzetnih načina na koje Doc drži ovaj slabašan napad podmazanim je često korištenje Piercea kao glavne post up opcije koja je igrom leđima stvarala dodatne probleme ionako zbunjenoj unutarnjoj liniji Wolvesa.

Kod Minnesote nitko nije pokazao ništa. Lovea i Williamsa su KG i Bass uz pomoć Stiemsmae istjerali iz reketa, usput se odmarajući obzirom da ni jedan igrač Wolvesa nije match up prijetnja u reketu koju KG kao centar ne bi bio u stanju ukloniti. Ridnour je bio standardno solidan u napadu, ali smetao je bekovima Celticsa otprilike kao i povjetarac koji je puhao na ulicama Minneapolisa. Obzirom da je i Barea ozljeđen, Adelman je toliko očajan za playmakerom druge postave da novopečenog umirovljenika Millera koristi kao primarnu opciju svaki put kada je Ridnour na klupi. Što je najluđe, ti periodi s Bradom na vrhu posta funkcioniraju skroz ok, pa se opet postavlja pitanje – ako je Miller u stanju dirigirati na 10 minuta ovom verzijom Princeton napada i ako su svi oko njega u tom periodu sposobni kretati se bez lopte, zašto ne viđamo ovako nešto češće s Loveom u glavnoj ulozi?

1 thought on “RUNNING WITH THE PACK G53

  1. Prognozirao sam prije tekme da će Rondo napraviti nered jer Ridnour nema šanse da ga čuva iako ne treba biti previše mudar da bi se to odmah zaključilo,hehe…
    Najača rečenica u tekstu “Ridnour je bio standardno solidan u napadu, ali smetao je bekovima Celticsa otprilike kao i povjetarac koji je puhao na ulicama Minneapolisa” 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *